This document is an excerpt from the EUR-Lex website
Document 62016CN0465
Case C-465/16 P: Appeal brought on 20 August 2016 by Council of the European Union against the judgment of the General Court (Fifth Chamber) delivered on 9 June 2016 in Case T-276/13: Growth Energy and Renewable Fuels Association v Council of the European Union
Predmet C-465/16 P: Žalba koju je 20. kolovoza 2016. podnijelo Vijeće Europske unije protiv presude Općeg suda (peto vijeće) od 9. lipnja 2016. u predmetu T-276/13, Growth Energy i Renewable Fuels Association protiv Vijeća Europske unije
Predmet C-465/16 P: Žalba koju je 20. kolovoza 2016. podnijelo Vijeće Europske unije protiv presude Općeg suda (peto vijeće) od 9. lipnja 2016. u predmetu T-276/13, Growth Energy i Renewable Fuels Association protiv Vijeća Europske unije
SL C 402, 31.10.2016, p. 21–22
(BG, ES, CS, DA, DE, ET, EL, EN, FR, HR, IT, LV, LT, HU, MT, NL, PL, PT, RO, SK, SL, FI, SV)
31.10.2016 |
HR |
Službeni list Europske unije |
C 402/21 |
Žalba koju je 20. kolovoza 2016. podnijelo Vijeće Europske unije protiv presude Općeg suda (peto vijeće) od 9. lipnja 2016. u predmetu T-276/13, Growth Energy i Renewable Fuels Association protiv Vijeća Europske unije
(Predmet C-465/16 P)
(2016/C 402/23)
Jezik postupka: engleski
Stranke
Žalitelj: Vijeće Europske unije (zastupnici: S. Boelaert, agent, N. Tuominen, odvjetnik)
Druge stranke u postupku: Growth Energy, Renewable Fuels Association, Europska komisija, ePURE, de Europese Producenten Unie van Hernieuwbare Ethanol
Zahtjevi
Žalitelj od Suda zahtijeva da:
— |
ukine presudu Općeg suda od 9. lipnja 2016., dostavljenu Vijeću 10. lipnja 2016., u predmetu T-276/13 Growth Energy i Renewable Fuels Association protiv Vijeća Europske unije; |
— |
odbije tužbu u prvostupanjskom postupku koju su podnijeli Growth Energy i Renewable Fuels Association za poništenje pobijane uredbe (1); |
— |
naloži Growth Energy i Renewable Fuels Association snošenje troškova Vijeća u prvostupanjskom i žalbenom postupku. |
Podredno,
— |
vrati predmet Općem sudu na ponovno suđenje; |
— |
naknadno odluči o troškovima u prvom stupnju i žalbenom postupku u slučaju vraćanja predmeta Općem sudu. |
Žalbeni razlozi i glavni argumenti
Vijeće ovom žalbom zahtijeva da se pobijana presuda ukine iz sljedećih razloga:
Utvrđenja Općeg suda o dopuštenosti tužbe i osobito njegovi zaključci o izravnom i osobnom interesu tužitelja su pravno pogrešni.
a. |
Kao prvo, Opći sud smatra da je za utvrđivanje izravnog interesa dovoljno da su četiri uzorkovana američka proizvođača proizvođači bioetanola. Međutim, to utvrđenje o izravnom učinku ne može se pomiriti s ustaljenom sudskom praksom koja ne priznaje postojanje izravnog učinka utemeljenog na isključivo ekonomskim posljedicama. |
b. |
Kao drugo, nije jasno kako bi sama činjenica da su američki proizvođači prodavali svoj bioetanol domaćim trgovcima/proizvođačima koji su ga zatim preprodavali na domaćem tržištu ili ga izvozili u značajnim količinama u Uniju, prije nametanja pristojbi, značajno utjecala na njihov položaj na tržištu. Kako bi pokazali značajan utjecaj na njihov položaj na tržištu, tužitelji su u najmanjoj mjeri trebali utvrditi utjecaj pristojbi na količinu uvoza u Uniju nakon uvođenja antidampinških pristojbi. Međutim, tužitelji nisu pružili nikakve informacije u tom pogledu i pobijana presuda također ne sadrži nikakvo utvrđenje o tom pitanju. To je istovremeno pogreška koja se tiče prava kao i povreda obveze obrazlaganja. |
U pogledu osnovanosti, Opći sud je počinio pogrešku koja se tiče prava u pogledu tumačenja Osnovne uredbe (2) i dvije druge pogreške koje se tiču prava u vezi s pravom WTO-a.
a. |
Kao prvo, Opći sud pogrešno je protumačio Osnovnu uredbu kada je smatrao da članak 9. stavak 5. Osnovne uredbe prenosi i članak 9.2. i članak 6.10. Antidampinškog sporazuma. S druge strane, kao što je to vidljivo iz teksta članka 9. stavka 5. Osnovne uredbe, ta odredba se ne bavi pitanjem odabira uzoraka. S druge strane, članak 6.10 Antidampinškog sporazuma uveden je člankom 17. i člankom 9. stavkom 6. Osnovne uredbe, a ne njezinim člankom 9. stavkom 5. |
b. |
Kao drugo, Opći sud pogrešno je protumačio pojam „dobavljač” iz članka 9. stavka 5. Osnovne uredbe i članka 9.2 Antidampinškog sporazuma. Iz logike i opće strukture članka 9. stavka 5. slijedi da samo „izvor gdje je utvrđen damping kojim nastaje šteta” može biti dobavljač. Međutim, s obzirom da američki proizvođači nisu imali izvoznu cijenu, nije im se moglo pripisati damping. Posljedično, Opći sud pogrešno je primijenio pravo određujući ih kao „dobavljače” u smislu članka 9. stavka 5. Osnovne uredbe i članka 9.2 Antidampinškog sporazuma. |
c. |
Kao treće, Opći sud pogrešno je protumačio izraz „ako to nije praktično” iz članka 9. stavka 5. Osnovne uredbe i članka 9.2 Antidampinškog sporazuma oslanjajući se na pogrešno tumačenje članka 9. stavka 5. Osnovne uredbe u vezi s člankom 6.10. Antidampinškog sporazuma kao i na izvještaj žalbenog tijela u predmetu EZ – elementi za pričvršćivanje (3). Kasniji izvještaj bavi se samo člankom 9.2 Antidampinškog sporazuma i stoga se njegova analiza izraza „ako to nije praktično” odnosi samo na situaciju i pristup koji članak 9. stavak 5. Osnovne uredbe predviđa za izvoznike u zemlje koje nemaju tržišno gospodarstvo. Žalbeno tijelo stoga nije dalo tumačenje izraza „ako to nije praktično” koje bi se moglo primijeniti na predmetni postupak i koje se ne odnosi na izvoznike u zemlje koje nemaju tržišno gospodarstvo. |
Konačno, Opći sud je utvrdio sadržajno netočne činjenice kada je zaključio da je izračun pojedinačnih pristojbi „praktičan”. Situacija u kojoj proizvođači bioetanola nemaju izvoznu cijenu već samo domaću cijenu čini očito nepraktičnim i nemogućim utvrđivanje pojedinačne dampinške marže i ovlašćuje Komisiju da utvrdi jedinstvenu antidampinšku maržu na nacionalnoj razini.
(1) Provedbena uredba Komisije (EU) br. 157/2013 od 18. veljače 2013. o uvođenju konačne antidampinške pristojbe na uvoz bioetanola podrijetlom iz Sjedinjenih Američkih Država (SL L 49, str. 10.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 11., svezak 130., str. 263.)
(2) Uredba Vijeća (EZ) br. 1225/2009 od 30. studenoga 2009. o zaštiti od dampinškog uvoza iz zemalja koje nisu članice Europske zajednice (SL L 343, str. 51.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 11., svezak 30., str. 202.)SL L 343, str. 51
(3) Europske zajednice – Konačne antidampinške mjere koje se odnose na određene željezne ili čelične elemente za pričvršćivanje podrijetlom iz Kine – AB-2011-2 – izvještaj žalbenog tijela, WT/DS397/AB/R („EZ – elementi za pričvršćivanje, WT/DS397/AB/R”)