31.10.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 402/14

—

u okviru glavnog zahtjeva,

—

u okviru podrednog zahtjeva, u cijelosti ukine pobijanu presudu Općeg suda i vrati predmet Općem sudu na ponovno odlučivanje;

—

u okviru dodatnog podrednog zahtjeva, ukine pobijanu presudu Općeg suda u dijelu u kojem je u njoj naloženo EUIPO-u da društvu European Dynamics Luxembourg naknadi štetu za gubitak prilike za dodjelu okvirnog ugovora i vrati predmet Općem sudu na ponovno odlučivanje;

—

naloži tužiteljima u prvostupanjskom postupku naknadu svih troškova postupka.

1.

Žalba se temelji na četiri glavna žalbena razloga, i to: (1) da je Opći sud počinio pogrešku koja se tiče prava u tumačenju i primjeni načelâ jednakih mogućnosti i transparentnosti te je u svakom slučaju iskrivio činjenice, (2) da je Opći sud počinio pogrešku koja se tiče prava u tumačenju i primjeni kriterija glede očite pogreške u ocjeni te je u određenim slučajevima iskrivio činjenice, (3) da je Opći sud počinio pogrešku koja se tiče prava u primjeni članka 100. stavka 2. Opće financijske uredbe u vezi s člankom 296. stavkom 2. UFEU-a i (4) da je Opći sud počinio pogrešku koja se tiče prava time što je dosudio naknadu štete na temelju gubitka prilike.

2.

U okviru prvog žalbenog razloga žalitelj tvrdi da je Opći sud odlučio ultra petita i tako povrijedio članak 21. Statuta Suda i članak 76. stavak 1. i članak 84. stavak 1. Poslovnika Općeg suda ili je, podredno, počinio pogrešku koja se tiče prava time što je presudio da je povreda načelâ jednakih mogućnosti i dužne pažnje mogla dovesti do ukidanja pobijane odluke, smatrajući da pobijana odluka treba biti poništena jer EUIPO nije tražio ni dobio izvatke iz kaznene evidencije društava Siemens SA i Siemens SL koji dokazuju nepostojanje razloga za isključenje iz članaka 93. i 94. Financijske uredbe. U drugom dijelu prvog žalbenog razloga žalitelj također dokazuje da je Opći sud iskrivio činjenice time što je smatrao da EUIPO nije tražio ni podnio dokaze koji bi, u skladu s člankom 134b. Detaljnih pravila za provedbu, bili dostatan dokaz nepostojanja razloga za isključenje društva Siemens SL, s obzirom na to da spis predmeta sadrži izvadak iz„registro mercantil”, a to je dokument koji je istovjetan izvatku iz kaznene evidencije u smislu članka 134b. Detaljnih pravila za provedbu.

3.

U okviru drugog žalbenog razloga žalitelj tvrdi da je Opći sud počinio pogrešku koja se tiče prava time što nije ispitao jesu li utvrđene očite pogreške u ocjeni koje je počinio odbor za evaluaciju u ocjenjivanju ponude društva European Dynamics mogle utjecati na konačan ishod pobijane odluke o dodjeli ugovora. Žalitelj ističe da je Opći sud dužan ispitati bi li utvrđene očite pogreške u ocjeni dovele do drugačijeg ishoda postupka dodjele ugovora ispitujući bi li utvrđene očite pogreške u ocjeni imale učinak na bodove dodijeljene za određeni kriterij u slučaju da postoji nekoliko drugih razloga (koji nisu zahvaćeni očitom pogreškom u ocjeni) koji u jednakoj mjeri potkrepljuju dodijeljene bodove. Osim toga, žalitelj dokazuje da je Opći sud na mnogim mjestima iskrivio činjenice, primijenio pogrešne kriterije za utvrđivanje očitih pogrešaka u ocjeni time što je EUIPO-vu ocjenu činjenica jednostavno zamijenio svojom ili je počinio pogrešku koja se tiče prava smatrajući da se nedostatno obrazloženje može smatrati dokazom očite pogreške u ocjeni.

4.

U okviru trećeg žalbenog razloga žalitelj ističe da je Opći sud počinio pogrešku koja se tiče prava time što je zahtijevao da u obrazloženju odluke treba biti objašnjeno kako je svaki (negativni) komentar utjecao na bodove koji su dodijeljeni za svaki potkriterij i podbod te time što je, kao takav, primijenio stroži kriterij u pogledu obveze obrazlaganja od onoga koji proizlazi iz ustaljene sudske prakse Suda. Zato je Opći sud počinio pogrešku koja se tiče prava kad je poništio pobijanu odluku zbog povrede članka 100. stavka 2. Opće financijske uredbe u vezi s člankom 296. UFEU-a.

5.

U okviru četvrtog žalbenog razloga žalitelj tvrdi da je Opći sud počinio pogrešku koja se tiče prava time što je dosudio naknadu štete prvom tužitelju u prvostupanjskom postupku, s obzirom na to da nije dokazan jedan od kumulativnih pretpostavki za postojanje izvanugovorne odgovornosti institucija EU-a (odnosno, postojanje nezakonitog ponašanja). Podredno, žalitelj ističe da bi, čak i ako njegova žalba bude prihvaćena samo na temelju prvog žalbenog razloga, pobijana presuda ipak trebala biti ukinuta jer nameće obvezu plaćanja štete, s obzirom na to da u tom predmetu nije dokazano postojanje uzročne veze između preostalog nezakonitog ponašanja (očita pogreška u ocjeni i nepostojanje obrazloženja) i navodne štete. Podredno, žalitelj dokazuje da je Opći sud počinio pogrešku koja se tiče prava time što je dosudio naknadu štete zbog gubitka prilike, s obzirom na to se da takav temelj za naknadu štete ne može smatrati općim načelom zajedničkim pravima država članica te je stoga povrijedio izričitu odredbu članka 340. UFEU-a.