Choose the experimental features you want to try

This document is an excerpt from the EUR-Lex website

Document 62015CA0180

    Predmet C-180/15: Presuda Suda (šesto vijeće) od 8. rujna 2016. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Nacka tingsrätt – Mark- och miljödomstolen – Švedska) – Borealis AB i dr. protiv Naturvårdsverket (Zahtjev za prethodnu odluku — Sustav trgovanja emisijskim jedinicama stakleničkih plinova unutar Europske unije — Direktiva 2003/87/EZ — Članak 10.a — Metoda besplatne dodjele jedinica — Izračun jedinstvenog međusektorskog faktora korekcije — Odluka 2013/448/EU — Članak 4. — Prilog II. — Valjanost — Određivanje referentne vrijednosti za proizvod za vrući metal — Odluka 2011/278/EU — Prilog I. — Valjanost — Članak 3. točka (c) — Članak 7. — Članak 10. stavci 1. do 3. i 8. — Prilog IV. — Besplatna dodjela jedinica za potrošnju i isporuku topline — Mjerljiva toplina koja se isporučuje privatnim kućanstvima — Zabrana dvostrukog brojenja emisija i dvostruke dodjele jedinica)

    SL C 402, 31.10.2016, p. 7–8 (BG, ES, CS, DA, DE, ET, EL, EN, FR, HR, IT, LV, LT, HU, MT, NL, PL, PT, RO, SK, SL, FI, SV)

    31.10.2016   

    HR

    Službeni list Europske unije

    C 402/7


    Presuda Suda (šesto vijeće) od 8. rujna 2016. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Nacka tingsrätt – Mark- och miljödomstolen – Švedska) – Borealis AB i dr. protiv Naturvårdsverket

    (Predmet C-180/15) (1)

    ((Zahtjev za prethodnu odluku - Sustav trgovanja emisijskim jedinicama stakleničkih plinova unutar Europske unije - Direktiva 2003/87/EZ - Članak 10.a - Metoda besplatne dodjele jedinica - Izračun jedinstvenog međusektorskog faktora korekcije - Odluka 2013/448/EU - Članak 4. - Prilog II. - Valjanost - Određivanje referentne vrijednosti za proizvod za vrući metal - Odluka 2011/278/EU - Prilog I. - Valjanost - Članak 3. točka (c) - Članak 7. - Članak 10. stavci 1. do 3. i 8. - Prilog IV. - Besplatna dodjela jedinica za potrošnju i isporuku topline - Mjerljiva toplina koja se isporučuje privatnim kućanstvima - Zabrana dvostrukog brojenja emisija i dvostruke dodjele jedinica))

    (2016/C 402/09)

    Jezik postupka: švedski

    Sud koji je uputio zahtjev

    Nacka tingsrätt – Mark- och miljödomstolen

    Stranke glavnog postupka

    Tužitelji: Borealis AB, Kubikenborg Aluminium AB, Yara AB, SSAB EMEA AB, Lulekraft AB, Värmevärden i Nynäshamn AB, Cementa AB, Höganäs Sweden AB

    Tuženik: Naturvårdsverket

    Izreka

    1.

    Ispitivanjem prvog, drugog i trinaestog pitanja nije utvrđen nijedan element koji bi utjecao na valjanost članka 15. stavka 3. Odluke Komisije 2011/278/EU od 27. travnja 2011. o utvrđivanju prijelaznih propisa na razini Unije za usklađenu besplatnu dodjelu emisijskih jedinica na temelju članka 10.a Direktive 2003/87/EZ Europskog parlamenta i Vijeća.

    2.

    Ispitivanjem petog pitanja nije utvrđen nijedan element koji bi utjecao na valjanost Priloga I. Odluci 2011/278.

    3.

    Nevaljani su članak 4. i Prilog II. Odluci Komisije 2013/448/EU od 5. rujna 2013. o nacionalnim provedbenim mjerama za prijelaznu besplatnu dodjelu emisijskih jedinica stakleničkih plinova u skladu s člankom 11. stavkom 3. Direktive 2003/87/EZ Europskog parlamenta i Vijeća.

    4.

    Učinci proglašenja članka 4. Odluke 2013/448 i njezina Priloga II. nevaljanima vremenski su ograničeni tako da, s jedne strane, to proglašenje stvara učinke tek protekom razdoblja od deset mjeseci počevši od datuma objave presude od 28. travnja 2016., Borealis Polyolefine i dr. (C-191/14, C-192/14, C-295/14, C-389/14 i C-391/14 do C-393/14, EU:C:2016:311), kako bi se omogućilo Europskoj komisiji da poduzme potrebne mjere, te se, s druge strane, mjere donesene do isteka tog razdoblja na temelju poništenih odredaba ne mogu dovesti u pitanje.

    5.

    Članak 10.a Direktive 2003/87/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 13. listopada 2003. o uspostavi sustava trgovanja emisijskim jedinicama stakleničkih plinova unutar Zajednice i o izmjeni Direktive Vijeća 96/61/EZ, kako je izmijenjena Direktivom 2009/29/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. travnja 2009., i članak 10. stavke 1. do 3. i 8. Odluke 2011/278 treba tumačiti na način da dopuštaju, kako bi se izbjegla dvostruka dodjela, da se ne dodijele emisijske jedinice stakleničkih plinova potpostrojenju s referentnom vrijednosti za toplinu ako ono privatnim kućanstvima isporučuje toplinu dobivenu iz potpostrojenja s referentnom vrijednosti za gorivo.

    6.

    Članak 10. stavak 8. Odluke 2011/278 treba tumačiti na način da mu se protivi to da se operateru dodijele besplatne jedinice za potrošnju topline u potpostrojenju s referentnom vrijednosti za toplinu koja je uzeta u obzir za potpostrojenje s referentnom vrijednosti za goriva.

    7.

    Članak 7. Odluke 2011/278 i njezin Prilog IV. treba tumačiti na način da dopuštaju državi članici da, prilikom prikupljanja podataka na koje se te odredbe odnose, ne uzme u obzir sve emisije vezane uz proizvodnju topline koju potpostrojenje s referentnom vrijednosti za toplinu isporučuje privatnim kućanstvima, kako bi se izbjeglo dvostruko brojenje.

    8.

    Članak 10.a stavke 1. i 4. Direktive 2003/87, kako je izmijenjena Direktivom 2009/29, kao i članak 10. stavak 3. Odluke 2011/278 treba tumačiti na način da dopuštaju da se ne dodijele dodatne besplatne emisijske jedinice stakleničkih plinova za emisije povezane s proizvodnjom mjerljive topline izgaranjem otpadnih plinova koji potječu od postrojenja s referentnom vrijednosti za vrući metal, ako je količina emisijskih jedinica stakleničkih plinova određena na temelju referentne vrijednosti za toplinu niža od povijesne srednje godišnje vrijednosti emisija u vezi s proizvodnjom te topline.

    9.

    Članak 7. Odluke 2011/278 i njezin Prilog IV. treba tumačiti na način da im se ne protivi to da država članica, prilikom prikupljanja podataka na koje se te odredbe odnose, prilagodi dobivene brojke na način da su emisije stakleničkih plinova koje potječu od izgaranja otpadnih plinova u potpostrojenju s referentnom vrijednosti za toplinu jednake onima koje potječu od izgaranja prirodnog plina, pod uvjetom da referentna vrijednost za proizvod uzima u obzir emisije vezane uz proizvodnju otpadnih plinova.

    10.

    Članak 3. točku (c) Odluke 2011/278 treba tumačiti na način da pojam „potpostrojenje s referentnom vrijednosti za toplinu” podrazumijeva djelatnost isporuke mjerljive topline koja potječe od postrojenja obuhvaćenog sustavom trgovanja emisijskim jedinicama parnoj mreži ako se ta mreža može smatrati „postrojenjem ili drugom jedinicom koja nije obuhvaćena sustavom Unije”.


    (1)  SL C 205, 22. 6. 2015.


    Top