—

utvrdi da ne postoji nezakonita državna potpora, poništi članak 1. Odluke C(2019) 2526 final od 2. travnja 2019. o državnoj potpori SA.44896 koju je provela Ujedinjena Kraljevina u pogledu izuzeća financiranja unutar grupacija kontroliranih stranih društava (CFC), u mjeri u kojoj je njome utvrđeno postojanje nezakonite državne potpore, te poništi obvezu Ujedinjene Kraljevine da vrati navodnu nezakonitu državnu potporu koju je u tim okolnostima primio tužitelj (članci 2. i 3. pobijane odluke);

—

podredno, poništi članke 2. i 3. pobijane odluke, u dijelu u kojem se njima od Ujedinjene Kraljevine zahtijeva povrat navodne državne potpore; i

—

u svakom slučaju, naloži Komisiji snošenje tužiteljevih troškova u ovom postupku.

1.

Prvi tužbeni razlog, koji se temelji na tvrdnji da Komisija pogrešno tumači kontekst, cilj i funkcioniranje britanskih pravila o kontroliranim stranim društvima (controlled foreign company; u daljnjem tekstu: CFC) u odnosu na postupanje s netrgovinskom financijskom dobiti. Komisijini zaključci u pobijanoj odluci temelje se na kumulaciji očitih pogrešaka. Konkretnije, Komisija je počinila očite pogreške prilikom tumačenja općeg britanskog poreznog sustava, ciljeva CFC sustava, u pogledu posebnog područja primjene izuzeća financiranja unutar grupacija te prilikom definiranja kvalificiranih kreditnih odnosa.

2.

Drugi tužbeni razlog, koji se temelji na tome da Komisija pogrešno tumači izuzeće financiranja unutar grupacija kao izuzeće od oporezivanja te u skladu s time kao prednost. U odnosu na netrgovinsku financijsku dobit, izuzeće financiranja unutar grupacije čini odredbu o pristojbama i dio je definicije ograničenja CFC pravila, odnosno nije selektivna prednost. Komisija nije izvršila ikakvu kvantitativnu analizu kako bi pokazala da se radi o prednosti, a s obzirom na to da ne postoje uvjerljivi dokazi da predmetna mjera dovodi do prednosti, pobijana odluka ne može se održati.

3.

Treći tužbeni razlog, koji se temelji na tome da je Komisija pogrešno utvrdila referentni sustav za ocjenu učinaka CFC pravila i pogrešno utvrdila da su ta pravila skup pravila različit od općeg britanskog sustava poreza na dobit. Komisija nije pravilno protumačila cilj CFC pravila te nije uzela u obzir marginu diskrecije Ujedinjene Kraljevine.

4.

Četvrti tužbeni razlog, kojim se navodi da je Komisija počinila očite pogreške u svojoj analizi državne potpore te primijenila pogrešna ispitivanja prilikom razmatranja pitanja usporedivosti. Komisija nije smatrala da je britanska porezna osnovica izložena različitoj razini rizika ovisno o tome radi li se o davanju zajmova unutar grupacije oporezive u Ujedinjenoj Kraljevini ili davanju zajmova grupaciji koja se ne oporezuje u Ujedinjenoj Kraljevini te je nerazborito zaključila da je davanje zajmova unutar grupacije usporedivo s davanjem zajmova trećoj strani.

5.

Peti tužbeni razlog, koji se temelji na tvrdnji da čak i kad bi predmetne CFC mjere prima facie činile potporu u smislu članka 107. stavka 1. UFEU-a, u pobijanoj odluci pogrešno je zaključeno da ne postoji opravdanje koje bi se moglo primijeniti kako bi se obranila usklađenost predmetnih mjera s Unijinim pravilima o državnim potporama. Usto, pobijana odluka je nerazborita i nedosljedna jer je Komisija pravilno prihvatila da je poglavlje 9. dijela 9A Taxation (International and Other Provisions) Act 2010 (Akt o oporezivanju (međunarodne i druge odredbe) iz 2010.) opravdano u slučajevima kad bi jedini razlog za primjenu pristojbe CFC-a prema protučinjeničnom scenariju iz poglavlja 5. navedenog dijela 9A bilo ispitivanje „kapitala povezanog s Ujedinjenom Kraljevinom”, s obzirom na to da to ispitivanje može biti pretjerano teško primijeniti u praksi, ali Komisija istodobno tvrdi, a da nije pružila odgovarajuće obrazloženje, da navedeno poglavlje 9. nije nikada opravdano u slučajevima u kojima bi ispitivanje značajnih dužnosti zaposlenika dovelo do primjene pristojbe CFC-a prema navedenom poglavlju 5. Naime, ispitivanje značajnih dužnosti zaposlenika je prekomjerno teško izvršiti u praksi tako da je Komisija trebala zaključiti da je navedeno poglavlje 9. opravdano s obzirom na kontekst i tog ispitivanja te je stoga trebala zaključiti da ne postoji državna potpora.

6.

Šesti tužbeni razlog, koji se temelji na tvrdnji da kad bi se utvrdila osnovanost pobijane odluke, njezinom provedbom putem povrata navodne državne potpore od strane tužitelja povrijedila bi se temeljna načela prava Unije, uključujući slobodu poslovnog nastana i slobodu pružanja usluga, s obzirom na to da se u tužiteljevu slučaju predmetni CFC-ovi nalaze u drugim državama članicama.

7.

Sedmi tužbeni razlog, koji se temelji na tome da je nalog za povrat koji proizlazi iz pobijane odluke neosnovan i da se protivi temeljnim načelima Unije.

8.

Osmi tužbeni razlog, koji se temelji na tome da Komisija nije pružila odgovarajuće obrazloženje ključnih elemenata u pobijanoj odluci, poput zaključka da se pristojba CFC-a prema navedenom poglavlju 5. može bez izazivanja poteškoća ili neproporcionalnog tereta primijeniti ispitivanjem značajnih dužnosti zaposlenika.

9.

Deveti tužbeni razlog, koji se temelji na tvrdnji da se pobijanom odlukom krši i načelo dobre uprave, koje od Komisije zahtijeva transparentnost i predvidljivost u provođenju administrativnih postupaka te donošenje odluka u razumnom roku. Nerazumno je da Komisiji treba više od četiri godine za pokretanje istražnog postupka u ovom predmetu te, za donošenje odluke, više od šest godina od stupanja na snagu pobijane mjere.