This document is an excerpt from the EUR-Lex website
Document 62016TN0630
Case T-630/16: Action brought on 5 September 2016 — Dehtochema Bitumat v European Chemicals Agency
Predmet T-630/16: Tužba podnesena 5. rujna 2016. – Dehtochema Bitumat protiv Europske agencije za kemikalije
Predmet T-630/16: Tužba podnesena 5. rujna 2016. – Dehtochema Bitumat protiv Europske agencije za kemikalije
SL C 402, 31.10.2016, p. 53–54
(BG, ES, CS, DA, DE, ET, EL, EN, FR, HR, IT, LV, LT, HU, MT, NL, PL, PT, RO, SK, SL, FI, SV)
31.10.2016 |
HR |
Službeni list Europske unije |
C 402/53 |
Tužba podnesena 5. rujna 2016. – Dehtochema Bitumat protiv Europske agencije za kemikalije
(Predmet T-630/16)
(2016/C 402/63)
Jezik postupka: češki
Stranke
Tužitelj: Dehtochema Bitumat, s.r.o. (Bělá pod Bezdězem, Češka Republika) (zastupnik: P. Holý, lawyer)
Tuženik: Europska agencija za kemikalije (ECHA)
Tužbeni zahtjev
Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:
— |
poništi i proglasi nevaljanom odluku Europske agencije za kemikalije od 7. srpnja 2016. prema kojoj se tužitelja i dalje treba smatrati velikim poduzećem slijedom čega on nema pravo na smanjenje naknade za srednja poduzeća, te odgodi provedbu te odluke. |
Tužbeni razlozi i glavni argumenti
Prema tužitelju, tuženik je navedenom odlukom i svojim djelovanjem zlouporabio svoju ovlast i prekršio načela zakonitosti i pravne sigurnosti.
Tužitelj tvrdi da je provjerom statusa malog ili srednjeg poduzeća (SME) tuženik pogrešno ocijenio neovisnost tužiteljevog poduzeća i u izračun pogrešno uključio broj zaposlenika i iznos godišnjeg prometa te navodno povezana ili partnerska poduzeća koja nisu povezana s tužiteljevim poduzećem odnosno partnerskim poduzećima sukladno Uredbi Komisije (EZ) br. 340/2008 ili Preporuci Komisije 2003/361/EZ.
Tužitelj navodi da je njegova izjava o pogrešnoj veličini poduzeća, koju je dao na zahtjev tuženika od 2. lipnja 2016. , u biti dana s povjerenjem u tuženikovu procjenu i uz obećanje niže naknade.
Tužitelj ističe da je njegova prijava suspendirana i da je izričito izvijestio tuženika da od 2011. nije proizvodio relevantne proizvode (tvari koje se trebaju registrirati).
Tužitelj tvrdi da iz članka 13. stavka 4. Uredbe Komisije br. 340/2008 proizlazi da pravo na smanjenje naknade za registraciju nastaje kad ga je moguće dokazati te da je, suprotno onome što tvrdi tužitelj, prikladno omogućiti tužitelju da to pravo i dokaže.