17.12.2016   

HR

Službeni list Europske unije

L 344/1

(1)

U Uniji je u posljednjih 20 godina postignut znatan napredak u području antropogenih emisija u zrak i kvalitete zraka, osobito zahvaljujući posebnim politikama Unije, uključujući Komunikaciju Komisije od 21. rujna 2005. pod naslovom „Tematska strategija u vezi s onečišćenjem zraka” („TSAP”). Direktiva 2001/81/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (4) bila je od ključne važnosti u postizanju tog napretka određivanjem gornjih granica ukupnih godišnjih emisija država članica počevši od 2010. nadalje za sumporov dioksid (SO2), dušikove okside (NOx), nemetanske hlapive organske spojeve (NMHOS) i amonijak (NH3). Kao rezultat toga u Uniji između 1990. i 2010. emisije sumporovog dioksida smanjene su za 82 %, emisije dušikovih oksida za 47 %, emisije nemetanskih hlapivih organskih spojeva za 56 %, a emisije amonijaka za 28 %. Međutim, kako je navedeno u Komunikaciji Komisije od 18. prosinca 2013. pod naslovom „Program Čisti zrak za Europu” („revidirani TSAP”), značajni negativni učinci i rizici za ljudsko zdravlje i okoliš i dalje su prisutni.

(2)

Sedmim programom djelovanja za okoliš (5) potvrđuje se dugoročni cilj Unije za politiku u području zraka radi postizanja razina kvalitete zraka koje ne dovode do značajnih negativnih učinaka i rizika za ljudsko zdravlje i okoliš, te se u tom cilju njime poziva na potpuno usklađivanje s postojećim zakonodavstvom Unije o kvaliteti zraka, strateške ciljeve i djelovanja nakon 2020., kao i na pojačane napore na područjima u kojima su stanovništvo i ekosustavi izloženi visokim razinama onečišćujućih tvari u zraku, i pojačane sinergije između zakonodavstva o kvaliteti zraka i ciljeva politike Unije koji su postavljeni, posebno, u pogledu klimatskih promjena i bioraznolikosti.

(3)

Revidiranim TSAP-om određeni su novi strateški ciljevi za razdoblje do 2030. s ciljem daljnjeg napretka prema dugoročnom cilju Unije o kvaliteti zraka.

(4)

Države članice i Unija u postupku su ratifikacije Minamatske konvencije o živi iz 2013. Programa Ujedinjenih naroda za okoliš kojom se nastoji zaštititi ljudsko zdravlje i okoliš putem smanjenja emisija žive iz postojećih i novih izvora, s ciljem njezina stupanja na snagu u 2017. Komisija bi trebala stalno preispitivati prijavljene emisije te onečišćujuće tvari.

(5)

Države članice i Unija stranke su Konvencije Gospodarske komisije Ujedinjenih naroda za Europu (UNECE) o dalekosežnom prekograničnom onečišćenju zraka iz 1979. („Konvencija LRTAP”) i nekoliko njezinih protokola, uključujući Protokol o suzbijanju zakiseljavanja, eutrofikacije i prizemnog ozona iz 1999. koji je revidiran 2012. („revidirani Protokol iz Göteborga”).

(6)

U odnosu na 2020. godinu i nakon nje, revidiranim Protokolom iz Göteborga za svaku se stranku utvrđuju nove obveze smanjenja emisija u pogledu sumporovog dioksida, dušikovih oksida, nemetanskih hlapivih organskih spojeva, amonijaka i sitnih lebdećih čestica u odnosu na 2005. kao baznu godinu, promiče se smanjenje emisija crnog ugljika i poziva se na prikupljanje i održavanje informacija o štetnim učincima koncentracije i taloženja onečišćujućih tvari u zraku na ljudsko zdravlje i okoliš, kao i na sudjelovanje u programima usmjerenima na učinke u okviru Konvencije LRTAP.

(7)

Režim nacionalnih gornjih granica emisija utvrđen Direktivom 2001/81/EZ trebalo bi stoga revidirati kako bi ga se uskladilo s međunarodnim obvezama Unije i država članica. U tu svrhu nacionalne obveze smanjenja emisija za svaku godinu od 2020. do 2029. u ovoj Direktivi identične su onima iz revidiranog Protokola iz Göteborga.

(8)

Države članice trebale bi provesti ovu Direktivu tako da se učinkovito doprinosi ostvarenju dugoročnog cilja Unije u području kvalitete zraka potkrijepljenog smjernicama Svjetske zdravstvene organizacije te ciljeva Unije o zaštiti bioraznolikosti i ekosustava smanjenjem razina i taloženja tvari koje onečišćuju zrak zakiseljavanjem, eutrofikacijom i ozonom ispod kritičnih opterećenja i razina, kako je utvrđeno Konvencijom LRTAP.

(9)

Ovom Direktivom trebalo bi se na troškovno učinkovit način, uz poboljšanje kvalitete zraka na svjetskoj razini te poboljšanje sinergija s klimatskim i energetskim politikama Unije, doprinijeti i ostvarenju ciljeva kvalitete zraka utvrđenih u zakonodavstvu Unije i ublažavanju utjecaja klimatskih promjena, izbjegavajući pritom udvostručenje postojećeg zakonodavstva Unije.

(10)

Ovom Direktivom također se doprinosi smanjenju troškova uzrokovanih onečišćenjem zraka u Uniji koji su povezani sa zdravljem tako što se poboljšava dobrobit građana Unije, kao i poticanju prelaska na zelenu ekonomiju.

(11)

Ovom Direktivom trebalo bi doprinijeti postupnom smanjenju onečišćenja zraka čime se nadograđuje na smanjenja ostvarena zakonodavstvom Unije za kontrolu onečišćenja zraka na izvoru koje se odnosi na emisije specifičnih tvari.

(12)

Zakonodavstvom Unije o kontroli onečišćenja zraka na izvoru trebala bi se djelotvorno ostvariti očekivana smanjenja emisija. Utvrđivanje nedjelotvornog zakonodavstva Unije o kontroli onečišćenja zraka na izvoru i reakcija na njega u ranoj fazi od ključne je važnosti za postizanje širih ciljeva kvalitete zraka, što je vidljivo iz razlike između stvarnih emisija dušikovih oksida i emisija dušikovih oksida dobivenih laboratorijskim ispitivanjem iz dizelskih automobila EURO 6.

(13)

Države članice trebale bi poštovati obveze smanjenja emisija utvrđene u ovoj Direktivi od 2020. do 2029. i od 2030. nadalje. Kako bi osigurale vidljiv napredak prema ispunjenju obveza za 2030., države članice trebale bi utvrditi okvirne razine emisija u 2025. koje bi bile tehnički izvedive i ne bi dovele do nerazmjernih troškova te bi trebale nastojati uskladiti se s takvim razinama. Ako se emisije za 2025. ne mogu ograničiti u skladu s utvrđenom putanjom smanjenja, države članice u svojim naknadnim izvješćima, koja trebaju pripremiti na temelju ove Direktive, trebale bi navesti razloge za to odstupanje, kao i mjere kojima bi se države članice vratile na svoju putanju.

(14)

Nacionalne obveze smanjenja emisija za 2030. i nadalje utvrđene u ovoj Direktivi temelje se na procijenjenom potencijalu smanjenja svake države članice iz izvješća TSAP-a br. 16 iz siječnja 2015. („TSAP 16”), na tehničkom ispitivanju razlika između nacionalnih procjena i onih iz TSAP-a 16 te na političkom cilju održavanja sveukupnog smanjenja učinaka na zdravlje do 2030. (u usporedbi s 2005.) što je moguće bliže prijedlogu Komisije za ovu Direktivu. S ciljem povećanja transparentnosti Komisija bi trebala objaviti temeljne pretpostavke upotrijebljene u TSAP-u 16.

(15)

Usklađenost s nacionalnim obvezama smanjenja emisija trebala bi se procjenjivati s obzirom na specifični metodološki status u trenutku određivanja obveze.

(16)

Zahtjevi za izvješćivanje i obveze smanjenja emisija trebali bi se temeljiti na nacionalnoj potrošnji energije i prodanih goriva. Međutim, neke države članice mogu, na temelju Konvencije LRTAP, odabrati da kao temelj za usklađenost upotrijebe ukupnu nacionalnu emisiju izračunanu na temelju upotrijebljenih goriva u sektoru cestovnog prometa. Ta bi se mogućnost trebala zadržati u ovoj Direktivi kako bi se osigurala koherentnost između međunarodnog prava i prava Unije.

(17)

Kako bi se riješile neke neizvjesnosti svojstvene utvrđivanju nacionalnih obveza smanjenja emisija, u revidirani Protokol iz Göteborga uključene su fleksibilnosti koje bi trebalo unijeti u ovu Direktivu. Revidiranim Protokolom iz Göteborga posebice se uspostavlja mehanizam za prilagodbu inventara nacionalnih emisija i za izračun prosjeka godišnjih nacionalnih emisija za najviše tri godine ako su ispunjeni određeni uvjeti. Osim toga, u ovoj Direktivi trebalo bi utvrditi fleksibilnosti kada se njome nameće obveza smanjenja koja prekoračuje troškovno učinkovito smanjenje utvrđeno u TSAP-u 16 te za pomoć državama članicama u slučaju iznenadnih i iznimnih događaja povezanih s proizvodnjom energije ili opskrbom energijom pod uvjetom da su ispunjeni određeni uvjeti. Komisija bi trebala pratiti uporabu tih fleksibilnosti uzimajući u obzir smjernice razvijene u okviru Konvencije LRTAP. Za potrebe procjene zahtjevâ za prilagodbe, trebalo bi smatrati da su obveze smanjenja emisija za razdoblje od 2020. do 2029. bile utvrđene 4. svibnja 2012., odnosno na dan kada je revidiran Protokol iz Göteborga.

(18)

Svaka država članica trebala bi izraditi, donijeti i provesti nacionalni program kontrole onečišćenja zraka radi poštovanja svojih obveza smanjenja emisija i učinkovitog doprinosa ostvarenju ciljeva kvalitete zraka. U tu bi svrhu države članice trebale uzeti u obzir potrebu za smanjenjem emisija, posebice dušikovih oksida i sitnih lebdećih čestica, u zonama i aglomeracijama pogođenima prekomjernim koncentracijama onečišćujućih tvari u zraku i/ili u onim zonama i aglomeracijama koje znatno doprinose onečišćenju zraka u drugim zonama ili aglomeracijama, među ostalim i u susjednim zemljama. Nacionalnim programima kontrole onečišćenja zraka trebalo bi se u tom smislu doprinijeti uspješnoj provedbi planova za kvalitetu zraka utvrđenih na temelju članka 23. Direktive 2008/50/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (6).

(19)

Kako bi se smanjile emisije iz antropogenih izvora, nacionalnim programima kontrole onečišćenja zraka trebalo bi uzeti u obzir mjere primjenjive na sve relevantne sektore, uključujući poljoprivredu, energetiku, industriju, cestovni promet, unutarnji brodski promet, grijanje u kućanstvima te uporabu izvancestovnih pokretnih strojeva i otapala. Međutim, države članice trebale bi imati pravo odlučivanja o mjerama koje treba donijeti za poštovanje obveza smanjenja emisija utvrđenih u ovoj Direktivi.

(20)

Pri izradi nacionalnih programa kontrole onečišćenja zraka države članice trebale bi uzeti u obzir najbolje prakse u traženju rješenja za, među ostalim, najštetnije onečišćujuće tvari u području primjene ove Direktive, a u odnosu na osjetljive skupine stanovništva.

(21)

Poljoprivredom se znatno doprinosi atmosferskim emisijama amonijaka i sitnih lebdećih čestica. Kako bi se te emisije smanjile, u nacionalne programe kontrole onečišćenja zraka trebale bi biti uključene mjere primjenjive na poljoprivredni sektor. Takve mjere trebale bi biti troškovno učinkovite i temeljiti se na specifičnim informacijama i podacima, uzimajući u obzir znanstveni napredak i mjere koje su države članice prethodno poduzele. Zajedničkom poljoprivrednom politikom državama članicama pruža se mogućnost da posebnim mjerama doprinesu kvaliteti zraka. Budućom evaluacijom omogućit će se bolje razumijevanje učinaka tih mjera.

(22)

Poboljšanja u kvaliteti zraka trebalo bi postići razmjernim mjerama. Poduzimajući mjere koje treba unijeti u nacionalne programe kontrole onečišćenja zraka, a koje su primjenjive na poljoprivredni sektor, države članice trebale bi osigurati da se njihov utjecaj na mala poljoprivredna gospodarstva u potpunosti uzme u obzir kako bi se što je više moguće ograničili svi dodatni troškovi.

(23)

Ako određene mjere poduzete u skladu s nacionalnim programima kontrole onečišćenja zraka s ciljem sprečavanja emisija u poljoprivrednom sektoru ispunjavaju uvjete za financijsku potporu, osobito mjere koje poduzimaju poljoprivredna gospodarstva za koje su potrebne značajne promjene praksi ili značajna ulaganja, Komisija bi trebala olakšati pristup takvoj financijskoj potpori i drugom dostupnom financiranju Unije.

(24)

Kako bi smanjile emisije, države članice trebale bi razmotriti potporu prijelazu na ulaganja u čiste i učinkovite tehnologije. Inovacije mogu pomoći u poboljšanju održivosti i rješavanju problema na izvoru poboljšavanjem sektorskih odgovora na izazove povezane s kvalitetom zraka.

(25)

Trebalo bi redovno ažurirati nacionalne programe kontrole onečišćenja zraka, uključujući analizu za potporu određivanju politika i mjera.

(26)

Kako bi izradile nacionalne programe kontrole onečišćenja zraka s čvrstim temeljima i njihove moguće ažurirane verzije, države članice trebale bi te programe i njihove ažurirane verzije podvrgnuti savjetovanju s javnošću i s nadležnim tijelima na svim razinama te u vrijeme dok su još sve opcije u pogledu politika i mjera otvorene. Ako bi provedba njihovih programa mogla utjecati na kvalitetu zraka u drugoj državi članici ili trećoj zemlji, države članice trebale bi pokrenuti prekogranična savjetovanja, u skladu sa zahtjevima utvrđenima u pravu Unije i međunarodnom pravu, među ostalim u Konvenciji UNECE-a o procjeni utjecaja na okoliš preko državnih granica („Konvencija iz Espooa”) iz 1991. i njezinom Protokolu o strateškoj procjeni okoliša iz 2003.

(27)

Cilj je ove Direktive, među ostalim, zaštititi ljudsko zdravlje. Kako je Sud istaknuo u više navrata, bilo bi u suprotnosti s obvezujućim učinkom, koji se pridaje direktivi člankom 288. trećim stavkom Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU), u načelu isključiti mogućnost da se osobe kojih se to tiče pozivaju na obvezu koja se nameće direktivom. To se razmatranje osobito primjenjuje u pogledu direktive čiji je cilj kontrola i smanjenje atmosferskog onečišćenja i koja je stoga namijenjena zaštiti ljudskog zdravlja.

(28)

Države članice trebale bi pripremati nacionalne inventare i projekcije emisija, kao i informativna izvješća o inventaru te o njima izvješćivati za sve onečišćujuće tvari u zraku obuhvaćene ovom Direktivom, što bi Uniji trebalo omogućiti da poštuje svoje obveze izvješćivanja u okviru Konvencije LRTAP i njezinih protokola.

(29)

Radi održavanja sveukupne dosljednosti za Uniju u cjelini, države članice trebale bi osigurati da njihovo izvješćivanje Komisiji o njihovim nacionalnim inventarima i projekcijama emisija kao i informativnim izvješćima o inventaru bude potpuno usklađeno s njihovim izvješćivanjem u okviru Konvencije LRTAP.

(30)

Kako bi se procijenila učinkovitost nacionalnih obveza smanjenja emisija utvrđenih ovom Direktivom, države članice trebale bi također pratiti učinke onečišćenja zraka na kopnene i vodne ekosustave te bi o takvim učincima trebale izvješćivati. Kako bi se osigurao troškovno učinkovit pristup, države članice trebale bi se moći služiti neobvezujućim pokazateljima praćenja navedenima u ovoj Direktivi te bi se trebale koordinirati s drugim programima praćenja uspostavljenima na temelju povezanih direktiva i, prema potrebi, Konvencije LRTAP.

(31)

Trebalo bi uspostaviti Europski forum za čisti zrak koji bi uključivao sve dionike, uključujući nadležna tijela država članica na svim relevantnim razinama, radi razmjene iskustava i dobrih praksi te posebno radi pružanja doprinosa za smjernice te olakšavanja koordinirane provedbe zakonodavstva i politika Unije povezanih s poboljšanjem kvalitete zraka.

(32)

U skladu s Direktivom 2003/4/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (7), države članice trebale bi osigurati aktivno i sustavno širenje informacija elektroničkim putem.

(33)

Direktivu 2003/35/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (8) potrebno je izmijeniti radi osiguravanja dosljednosti te direktive s Konvencijom UNECE-a o pristupu informacijama, sudjelovanju javnosti u odlučivanju i pristupu pravosuđu u pitanjima okoliša iz 1998. („Aarhuška konvencija”).

(34)

Kako bi se uzela u obzir tehnička i međunarodna zbivanja, Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. UFEU-a u vezi s izmjenom Priloga I., kao i Priloga III. dijela 2. te Priloga IV., kako bi ih se prilagodilo zbivanjima u okviru Konvencije LRTAP te u vezi s izmjenom Priloga V. kako bi ga se prilagodilo tehničkom i znanstvenom napretku te zbivanjima u okviru Konvencije LRTAP. Posebno je važno da Komisija tijekom svojeg pripremnog rada provede odgovarajuća savjetovanja, uključujući ona na razini stručnjaka te da se ta savjetovanja provedu u skladu s načelima utvrđenima u Međuinstitucijskom sporazumu o boljoj izradi zakonodavstva od 13. travnja 2016. (9) Osobito, s ciljem osiguravanja ravnopravnog sudjelovanja u pripremi delegiranih akata, Europski parlament i Vijeće primaju sve dokumente istodobno kada i stručnjaci iz država članica te njihovi stručnjaci sustavno imaju pristup sastancima stručnih skupina Komisije koji se odnose na pripremu delegiranih akata.

(35)

Radi osiguranja jedinstvenih uvjeta za provedbu fleksibilnosti i nacionalnih programa kontrole onečišćenja zraka na temelju ove Direktive, provedbene ovlasti trebalo bi dodijeliti Komisiji. Te bi ovlasti trebalo izvršavati u skladu s Uredbom (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća (10).

(36)

Države članice trebale bi utvrditi pravila o sankcijama koje se primjenjuju na kršenja nacionalnih odredaba donesenih na temelju ove Direktive i osigurati njihovu provedbu. Te sankcije trebale bi biti učinkovite, proporcionalne i odvraćajuće.

(37)

S obzirom na vrstu i opseg promjena koje bi trebalo unijeti u Direktivu 2001/81/EZ, tu bi direktivu trebalo zamijeniti kako bi se povećala pravna sigurnost, jasnoća, transparentnost i pojednostavnjenje zakonodavstva. Kako bi se osigurao kontinuitet u poboljšavanju kvalitete zraka, države članice trebale bi poštovati nacionalne gornje granice emisija utvrđene u Direktivi 2001/81/EZ dok nove nacionalne obveze smanjenja emisija utvrđene ovom Direktivom ne postanu primjenjive 2020.

(38)

S obzirom na to da cilj ove Direktive, to jest osiguranje visoke razine zaštite ljudskog zdravlja i okoliša, ne mogu dostatno ostvariti države članice, nego se zbog prekogranične prirode onečišćenja zraka on na bolji način može ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti utvrđenim u članku 5. Ugovora o Europskoj uniji. U skladu s načelom proporcionalnosti utvrđenim u tom članku, ova Direktiva ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tog cilja.

(39)

U skladu sa Zajedničkom političkom izjavom država članica i Komisije od 28. rujna 2011. o dokumentima s objašnjenjima (11), države članice obvezale su se da će u opravdanim slučajevima uz obavijest o svojim mjerama za prenošenje priložiti jedan ili više dokumenata u kojima se objašnjava veza između sastavnih dijelova direktive i odgovarajućih dijelova nacionalnih instrumenata za prenošenje. U pogledu ove Direktive, zakonodavac smatra opravdanim dostavljanje takvih dokumenata,

(a)

ciljeva kvalitete zraka utvrđenih zakonodavstvom Unije i napretka u smjeru dugoročnog cilja Unije za postizanje razina kvalitete zraka u skladu sa smjernicama o kvaliteti zraka koje je objavila Svjetska zdravstvena organizacija;

(b)

ciljeva Unije u području bioraznolikosti i ekosustava u skladu sa Sedmim programom djelovanja za okoliš;

(c)

pojačanih sinergija između politika Unije za kvalitetu zraka i drugih relevantnih politika Unije, osobito klimatskih i energetskih politika.

1.

„emisija” znači ispuštanje tvari iz točkastog ili raspršenog izvora u atmosferu;

2.

„antropogene emisije” znači atmosferske emisije onečišćujućih tvari povezane s ljudskim aktivnostima;

3.

„prekursori ozona” znači dušikovi oksidi, nemetanski hlapivi organski spojevi, metan i ugljikov monoksid;

4.

„ciljevi kvalitete zraka” znači granične vrijednosti, ciljne vrijednosti i obveze u pogledu koncentracije izlaganja za kvalitetu zraka utvrđene Direktivom 2008/50/EZ i Direktivom 2004/107/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (12);

5.

„sumporov dioksid” ili „SO2” znači svi sumporni spojevi izraženi kao sumporov dioksid, uključujući sumporov trioksid (SO3), sumpornu kiselinu (H2SO4) i reducirani sumporni spojevi kao što su sumporovodik (H2S), merkaptani i dimetil sulfidi;

6.

„dušikovi oksidi” ili „NOx” znači dušikov oksid i dušikov dioksid, izraženi kao dušikov dioksid;

7.

„nemetanski hlapivi organski spojevi” ili „NMHOS” znači svi organski spojevi osim metana, koji mogu proizvoditi fotokemijske oksidanse reakcijom s dušikovim oksidima uz djelovanje sunčeve svjetlosti;

8.

„sitne lebdeće čestice” ili „PM2,5” znači čestice aerodinamičkog promjera jednakoga ili manjega od 2,5 mikrometra (μm);

9.

„crni ugljik” ili „BC” znači ugljične lebdeće čestice koje apsorbiraju svjetlost.

10.

„nacionalna obveza smanjenja emisija” znači obveza država članica na smanjenje emisija neke tvari; njome se navodi smanjenje emisija koje je kao minimum potrebno postići u ciljnoj kalendarskoj godini, kao postotak ukupnih emisija ispuštenih tijekom bazne godine (2005.);

11.

„ciklus polijetanja i slijetanja” znači ciklus koji uključuje kretanje zrakoplova po tlu (pri polasku i dolasku), polijetanje, uspinjanje, približavanje, slijetanje i sve ostale aktivnosti zrakoplova koje se odvijaju na visini nižoj od 3 000 stopa;

12.

„međunarodni pomorski promet” znači putovanja na moru i obalnim vodama plovila svih zastava, osim ribarskih plovila, koja odlaze s državnog područja jedne zemlje i dolaze na državno područje druge zemlje;

13.

„zona kontrole onečišćenja” znači morsko područje koje ne prelazi 200 nautičkih milja od polaznih crta od kojih se računa širina teritorijalnog mora, koje je država članica uspostavila radi sprečavanja, smanjenja i kontrole onečišćenja s plovila u skladu s primjenjivim međunarodnim pravilima i normama;

14.

„zakonodavstvo Unije o kontroli onečišćenja zraka na izvoru” znači zakonodavstvo Unije čiji je cilj smanjenje emisija onečišćujućih tvari u zraku obuhvaćenih ovom Direktivom poduzimanjem mjera za ublažavanje na izvoru.

(a)

emisije zrakoplova koje nisu obuhvaćene ciklusom polijetanja i slijetanja;

(b)

emisije nastale iz nacionalnog pomorskog prometa prema državnim područjima ili iz državnih područja navedenih u članku 2. stavku 2.;

(c)

emisije iz međunarodnog pomorskog prometa;

(d)

emisije dušikovih oksida i nemetanskih hlapivih organskih spojeva nastale aktivnostima obuhvaćenima kategorijama 3B (gospodarenje stajskim gnojivom) i 3D (poljoprivredna tla) nomenklature za izvješćivanje (NFR) iz 2014. kako je predviđena Konvencijom LRTAP.

(a)

dotična država članica, uzevši u obzir nalaze nacionalnih programa za inspekciju i izvršenje kojima se prati djelotvornost zakonodavstva Unije o kontroli onečišćenja zraka na izvoru, dokaže da znatno različiti čimbenici emisije ne proizlaze iz domaće provedbe ili izvršenja tog zakonodavstva;

(b)

dotična država članica obavijestila je o znatnoj razlici u čimbenicima emisija Komisiju koja, u skladu s člankom 11. stavkom 2., ispituje potrebu za daljnjim djelovanjem.

(a)

dotična država članica dokazala je da su poduzeti svi razumni napori, uključujući provedbu novih mjera i politika radi osiguranja poštovanja obveza te da će se i dalje poduzimati kako bi razdoblje nepoštovanja trajalo što kraće; i

(b)

dotična država članica dokazala je da bi provedba dodatnih mjera i politika uz one navedene u točki (a) dovela do nerazmjernih troškova, znatno ugrozilo nacionalnu energetsku sigurnost ili predstavljala znatan rizik energetskog siromaštva za značajan dio stanovništva.

(a)

procjenjuju u kojoj je mjeri vjerojatno da će nacionalni izvori emisija utjecati na kvalitetu zraka na njihovim državnim područjima i u susjednim državama članicama koristeći se, prema potrebi, podacima i metodologijama razvijenima u okviru europskog programa praćenja i evaluacije (EMEP) na temelju Protokola uz Konvenciju LRTAP, koji se odnosi na dugoročno financiranje zajedničkog programa praćenja i procjene dalekosežnog prijenosa onečišćujućih tvari u zraku u Europi;

(b)

uzimaju u obzir potrebu smanjenja emisija onečišćujućih tvari u zraku radi postizanja usklađenosti s ciljevima kvalitete zraka na svojim državnim područjima i, prema potrebi, u susjednim državama članicama;

(c)

pri poduzimanju mjera za postizanje svojih nacionalnih obveza smanjenja za sitne lebdeće čestice, prednost daju mjerama za smanjenje emisija crnog ugljika;

(d)

osiguravaju koherentnost s drugim relevantnim planovima i programima uspostavljenima na temelju zahtjeva utvrđenih u nacionalnom zakonodavstvu ili zakonodavstvu Unije.

(a)

Okvirnog programa za istraživanje i inovacije;

(b)

europskih strukturnih i investicijskih fondova, uključujući odgovarajuće financiranje u okviru zajedničke poljoprivredne politike;

(c)

instrumenata za financiranje okoliša i klimatskih aktivnosti poput programa LIFE;

(a)

provjere kako bi se ustanovilo jesu li dostavljene informacije transparentne, točne, dosljedne, usporedive i potpune;

(b)

provjere kako bi se utvrdili slučajevi u kojima su podaci iz inventara pripremljeni na način koji je nedosljedan sa zahtjevima utvrđenima na temelju međunarodnog prava, posebice Konvencije LRTAP;

(c)

prema potrebi, izračun proizišlih potrebnih tehničkih ispravaka, uz savjetovanje s dotičnom državom članicom.

(a)

do 1. srpnja 2018. i svake četiri godine nakon toga, položaj lokacija za praćenje te povezane pokazatelje koji se upotrebljavaju za praćenje učinaka onečišćenja zraka; i

(b)

do 1. srpnja 2019. i svake četiri godine nakon toga, podatke o praćenju iz članka 9.

(a)

napredak u postizanju:

(b)

utvrđivanje daljnjih mjera koje su potrebne na razini Unije i država članica za postizanje ciljeva navedenih u točki (a);

(c)

uporabu sredstava Unije za potporu mjerama poduzetima s ciljem usklađivanja s ciljevima ove Direktive;

(d)

rezultate ispitivanja nacionalnih programa kontrole onečišćenja zraka i njihovih ažuriranih verzija, koje je Komisija provela u skladu s člankom 10. stavkom 1. trećim podstavkom;

(e)

evaluaciju zdravstvenih, okolišnih i društveno-gospodarskih učinaka ove Direktive.

(a)

najnovije znanstvene dokaze;

(b)

ažuriranja dokumenta sa smjernicama UNECE-a za sprečavanje i smanjenje emisija amonijaka iz poljoprivrednih izvora iz 2014. („Dokument sa smjernicama o amonijaku”) (15) i Okvirnog kodeksa UNECE-a dobre poljoprivredne prakse za smanjenje emisija amonijaka (16), kako je zadnje revidiran 2014.;

(c)

ažuriranja najboljih raspoloživih tehnika kako su definirane u članku 3. točki 10. Direktive 2010/75/EU Europskog parlamenta i Vijeća (17),

(d)

poljoprivredno-okolišne mjere u okviru zajedničke poljoprivredne politike.

(a)

nacionalnih programa kontrole onečišćenja zraka i svih ažuriranih verzija;

(b)

nacionalnih inventara emisija (uključujući, ako je to primjenjivo, prilagođene nacionalne inventare emisija), nacionalnih projekcija emisija, informativnih izvješća o inventaru i dodatnih izvješća i informacija dostavljenih Komisiji u skladu s člankom 10.

(a)

temeljne pretpostavke koje se uzimaju u obzir za svaku državu članicu za definiranje njihovih nacionalnih potencijala smanjenja emisija, a koje su upotrijebljene u pripremi TSAP-a 16;

(b)

popis relevantnog zakonodavstva Unije o kontroli onečišćenja zraka na izvoru; i

(c)

rezultate ispitivanja iz članka 10. stavka 1. trećeg podstavka.

(a)

članci 1. i 4. Direktive 2001/81/EZ te Prilog I. toj direktivi dalje se primjenjuju do 31. prosinca 2019.;

(b)

članci 7. i 8. Direktive 2001/81/EZ te Prilog III. toj direktivi stavljaju se izvan snage 31. prosinca 2016.