17.12.2016   

HR

Službeni list Europske unije

L 344/46

(1)

Na temelju Uredbe (EU) br. 531/2012 pružatelji usluga roaminga, u skladu s „politikom pravedne uporabe”, ne bi korisnicima roaminga uz domaće maloprodajne cijene smjeli ni u jednoj državi članici naplaćivati nikakve dodatne naknade za dolazne ili odlazne pozive u reguliranom roamingu, poslane regulirane SMS poruke ni za regulirane podatkovne usluge u roamingu, uključujući MMS poruke. Ta se odredba primjenjuje od 15. lipnja 2017., uz uvjet da se do tog dana već počeo primjenjivati zakonodavni akt koji je donesen na temelju prijedloga o veleprodajnom tržištu roaminga iz članka 19. stavka 2. te Uredbe.

(2)

U Uredbi (EU) br. 531/2012 predviđeno je da u posebnim i iznimnim okolnostima pružatelj usluga roaminga može svojem državnom regulatornom tijelu poslati zahtjev za odobrenje naplate dodatne naknade svojim korisnicima roaminga. Uz sve takve zahtjeve za odobrenje treba priložiti sve potrebne podatke kojima se dokazuje da bez maloprodajnih dodatnih naknada za usluge u roamingu pružatelj usluga ne bi mogao nadoknaditi troškove pružanja reguliranih maloprodajnih usluga roaminga, što bi ugrozilo održivost njegova domaćeg modela naplate.

(3)

Radi ujednačene primjene diljem Unije svih politika kojima je cilj sprječavanje zloporabe i prekomjerne uporabe usluga roaminga („politika pravedne uporabe”) te radi odobrenja dodatne naplate, potrebno je utvrditi detaljna pravila primjene politike pravedne uporabe, pravila u pogledu metodologije procjene održivosti ukidanja maloprodajnih dodatnih naknada za roaming te zahtjeva koji pružatelj usluga roaminga treba podnijeti u svrhu te procjene.

(4)

U skladu s Uredbom (EU) br. 531/2012, politikom pravedne uporabe nastoji se spriječiti da korisnici roaminga zlorabe i prekomjerno rabe regulirane maloprodajne usluge roaminga po primjenjivim domaćim maloprodajnim cijenama, primjerice u svrhe osim povremenog putovanja, kao što je svakodnevna uporaba takvih usluga. Provedbenim mjerama trebalo bi se osigurati da mogućnost primjene politike pravedne uporabe roaminga radi ostvarenja tog cilja pružatelji usluga roaminga ne iskorištavaju u druge svrhe na štetu korisnika roaminga koji na bilo koji način povremeno putuju.

(5)

Ukidanjem maloprodajnih dodatnih naknada u Uniji primjenjuju se jednaki tarifni uvjeti na uporabu mobilnih usluga u roamingu u inozemstvu unutar Unije kao u matičnoj državi (npr. u državi u kojoj korisnik ima pretplatu). Cilj je Uredbe (EU) br. 531/2012 ukloniti razlike između domaćih cijena i cijena koje se primjenjuju na roaming tijekom povremenih putovanja unutar Unije, čime bi se omogućile usluge„u roamingu kao kod kuće”, Međutim svrha tih pravila nije uvođenje stalnog roaminga diljem Unije, tj. nije im svrha da primjerice korisnik iz države članice s višim cijenama u kojoj su cijene domaćih mobilnih usluga više kupuje, u cilju stalnog roaminga u toj državi, usluge od operatorâ s poslovnim nastanom u državama članicama u kojima su cijene domaćih mobilnih usluga niže, a u kojima korisnik nema boravište ni druge stabilne veze s tim državama članicama zbog kojih često i dulje boravi na njihovim državnim područjima.

(6)

Trajnom uporabom reguliranih maloprodajnih usluga roaminga po primjenjivim domaćim maloprodajnim cijenama osim za potrebe povremenog putovanja vjerojatno bi se narušilo tržišno natjecanje, vršio bi se pritisak povećanja domaćih cijena na domaćem tržištu te bi se ugrozili poticaji za ulaganja na domaćim i posjećenim tržištima. Na posjećenim tržištima posjećeni operatori trebali bi se izravno natjecati s domaćim pružateljima usluga iz drugih država članica u kojima se cijene, troškovi, regulatorni uvjeti i uvjeti u pogledu tržišnog natjecanja mogu znatno razlikovati te na temelju uvjeta veleprodajnih usluga roaminga koji su utvrđeni isključivo za olakšavanje povremenog roaminga. Kad je riječ o domaćim operatorima, trajna uporaba domaćih tarifa u roamingu može dovesti do odbijanja pristupa ili do ograničenja veleprodajnih usluga roaminga od strane posjećenog operatora, do toga da domaći operator ograniči količine domaćih podataka ili do primjene viših domaćih cijena koje utječu na sposobnost domaćeg operatora da pruža usluge uobičajenim domaćim korisnicima i kod kuće i u inozemstvu.

(7)

Potrebno je utvrditi provedbena pravila utemeljena na jasnim i općeprimjenjivim načelima koja obuhvaćaju brojne i različite obrasce povremenih putovanja korisnika roaminga kako bi se osiguralo da politika pravedne uporabe ne bude prepreka takvim korisnicima u potpunom iskorištavanju usluga „u roamingu kao kod kuće”. Da bi pružatelj usluga roaminga primjenjivao politiku pravedne uporabe, trebalo bi se uobičajeno smatrati da korisnik povremeno putuje u inozemstvo unutar Unije kada taj korisnik uobičajeno boravi u državi članici pružatelja usluga roaminga ili ima stabilne veze s tom državom članicom zbog kojih često i dulje boravi na njezinu državnom području, a ostvaruje potrošnju reguliranih maloprodajnih usluga roaminga u bilo kojoj drugoj državi članici.

(8)

Uredbom (EU) br. 531/2012 predviđeno je da se svakom politikom pravedne uporabe korisnicima pružatelja usluga roaminga mora omogućiti potrošnja količine reguliranih maloprodajnih usluga roaminga po primjenjivoj domaćoj maloprodajnoj cijeni koja je u skladu s njihovim domaćim tarifnim planovima.

(9)

Ova Uredba ne bi trebala dovesti u pitanje mogućnost da pružatelji usluga roaminga nude, a korisnici roaminga svjesno da izaberu alternativnu tarifu za roaming u skladu s člankom 6.e stavkom 3. Uredbe (EU) br. 531/2012, što bi moglo uključivati ugovorne uvjete uporabe koji nisu obuhvaćeni politikom pravedne uporabe uspostavljene u skladu s ovom Uredbom.

(10)

Kako se maloprodajne usluge roaminga ne bi zlorabile ili prekomjerno rabile osim za potrebe povremenog putovanja izvan države članice boravišta korisnika ili države članice s kojom korisnik ima druge stabilne veze zbog kojih često i dulje boravi na njezinu državnom području, pružatelji usluga roaminga možda će trebati odrediti uobičajeno boravište korisnika svojih usluga roaminga ili postojanje takve stabilne veze. S obzirom na uobičajene oblike dokaza u pojedinim državama članicama i percipirane razine rizika zloporabe ili prekomjerne uporabe, pružatelj usluga roaminga trebao bi, pod nadzorom državnog regulatornog tijela, moći odrediti razuman dokaz mjesta boravišta koji mu je potrebno dostaviti, a s obzirom na proporcionalnost općenitog dokumentacijskog opterećenja i njegovu prikladnosti u nacionalnom kontekstu. Takvi dokazi mogu za individualne korisnike podrazumijevati izjavu korisnika, valjanu ispravu kojom se potvrđuje njegova država članica boravišta, poštansku adresu ili adresu naplate za druge usluge u državi članici pružatelja usluge roaminga, visokoškolske obrazovne ustanove o redovitom upisu, potvrdu o prijavi za lokalne izbore ili o plaćanju lokalnih poreza/glavarine. Za poslovne korisnike takav dokaz može podrazumijevati dokumentaciju o mjestu osnivanja ili poslovnog nastana gospodarskog subjekta, mjesto stvarnog obavljanja glavne gospodarske djelatnosti ili glavno mjesto gdje zaposlenici koji se koriste predmetnom SIM karticom obavljaju svoje poslove. Stabilne veze s državom članicom zbog kojih korisnik učestalo i dugo boravi na njezinu državnom području mogu proizlaziti iz stalnog i trajnog radnog odnosa, među ostalim i kada je riječ o pograničnim radnicima, trajnih ugovornih odnosa koji od samozaposlene osobe zahtijevaju sličan stupanj fizičke prisutnosti, pohađanja redovnih studijskih programa ili iz drugih situacija, primjerice upućeni radnici ili umirovljenici koji u jednakoj mjeri moraju biti prisutni na tom području.

(11)

Pružatelji usluga roaminga trebali bi zahtjeve za podnošenje dokaza o uobičajenom boravištu ili drugim stabilnim vezama zbog kojih korisnik često i dulje boravi na državnom području određene države članice nakon sklapanja predmetnog ugovora ograničiti izričito na slučajeve u kojima podaci koji se prikupljaju u svrhu naplate upućuju na zloporabu ili prekomjernu uporabu koje nisu povezane s povremenim putovanjima. Zatraženi dokazi trebali bi sadržavati samo ono što je nužno i razmjerno da bi se potvrdila povezanost potrošača s državom članicom pružatelja usluga roaminga. Od potrošača se ne bi trebala zahtijevati dokumentacija kojom se potvrđuje poštovanje uvjeta politike pravedne uporabe ako za to ne postoje navedeni razlozi. Posebno se ne bi trebalo zahtijevati periodično podnošenje takve dokumentacije koja nije povezana s procjenom vjerojatnosti zloporabe ili prekomjerne uporabe temeljenom na riziku.

(12)

Kako bi korisnicima omogućili uporabu količina reguliranih maloprodajnih usluga roaminga po primjenjivoj domaćoj maloprodajnoj cijeni koja je u skladu s njihovim domaćim tarifnim planovima, pružatelj usluga roaminga povrh domaćih ograničenja količina mobilnih usluga koje su na raspolaganju korisniku roaminga ne bi smio uvesti druga ograničenja ako predmetni korisnik povremeno putuje unutar Unije. Ta domaća ograničenja trebala bi obuhvaćati sve primjenjive politike pravedne uporabe u pogledu domaće potrošnje tarifnog plana.

(13)

U okviru određenih domaćih tarifnih planova, u daljnjem tekstu „otvoreni paketi podataka”, uporaba podataka može biti neograničena ili se mogu pružati određene količine podataka po niskoj implicitnoj domaćoj jediničnoj cijeni u odnosu na reguliranu veleprodajnu naknadu za roaming iz članka 12. Uredbe (EU) br. 531/2012. Ako ti tarifni planovi ne uključuju zaštitne mjere u pogledu otvorenih paketa podataka, vjerojatnije je da će ti tarifni planovi, a ne neki drugi, biti predmet organizirane preprodaje osobama koje u državi članici tog pružatelja usluga roaminga nemaju stvarno boravište ni stabilne veze zbog kojih u toj državi članici često i dulje borave. Nadalje, takva zloporaba ili prekomjerna uporaba otvorenih paketa podataka u roamingu mogla bi dovesti do ukidanja tih tarifnih planova na domaćim tržištima ili do ograničavanja usluga roaminga u okviru tih tarifnih planova na štetu domaćih korisnika, što bi bilo protivno cilju Uredbe (EU) br. 531/2012. Taj je rizik znatno manje izražen kada je riječ o pozivima i SMS uslugama jer te usluge podliježu većim fizičkim ili vremenskim ograničenjima te su stvarni obrasci uporabe posljednjih godina stabilni ili su u laganom padu. Time se ne dovodi u pitanje pravo operatora da poduzme mjere u pogledu obrazaca uporabe govornih ili SMS usluga koji su u velikoj mjeri netipični, a proizlaze iz prijevarnih aktivnosti. Iako je potrebno osigurati dodatne zaštitne mjere u pogledu takvih povećanih rizika zloporabe reguliranih maloprodajnih podatkovnih usluga u roamingu po primjenjivim domaćim maloprodajnim cijenama u okviru otvorenih paketa podataka, domaćim korisnicima koji povremeno putuju u Uniji ipak bi trebalo omogućiti uporabu maloprodajnih količina takvih usluga koje su dvaput veće od količina koje se mogu kupiti po gornjoj veleprodajnoj cijeni podataka u roamingu u novčanom iznosu koji je jednak ukupnoj maloprodajnoj domaćoj cijeni, bez PDV-a, za komponentu mobilnih usluga koja je dio domaćeg tarifnog plana za cijelo predmetno obračunsko razdoblje. To je količina koja je u skladu s domaćim tarifnim planom jer je prilagođena domaćoj maloprodajnoj cijeni predmetnog tarifnog plana i može se stoga primjenjivati u slučaju otvorenih paketa podataka, uključujući u paketu s drugim maloprodajnim mobilnim uslugama. Primjenom multiplikatora 2 primjereno se uzima u obzir činjenica da operatori često dogovaraju veleprodajne cijene podataka u roamingu niže od primjenjive gornje cijene te da korisnici često ne potroše ukupnu količinu podataka dopuštenu u okviru tarifnog plana. U tom će se pogledu korisnicima transparentnost jamčiti na temelju usklađenosti s odredbama Uredbe (EU) br. 531/2012, u skladu s kojima je pružatelj usluga roaminga dužan korisniku roaminga poslati obavijest u trenutku kada korisnik u potpunosti iskoristi primjenjivu količinu povezanu s pravednom uporabom reguliranih usluga podatkovnog roaminga i pritom navesti dodatnu naknadu koja će se primjenjivati ako korisnik roaminga nastavi s uporabom reguliranih usluga podatkovnog roaminga.

(14)

Kako bi se uklonio rizik od uporabe unaprijed plaćenih pretplata koje ne podrazumijevaju dugoročne obveze samo u svrhu trajnog roaminga, pružatelj usluga roaminga trebao bi imati pravo da, umjesto da zatraži da mu se dostave dokazi o boravištu ili stabilnim vezama zbog kojih korisnik često i dulje boravi na državnom području određene države članice, ograniči uporabu regulirane maloprodajne podatkovne usluge u roamingu po primjenjivim domaćim maloprodajnih cijenama s pomoću unaprijed plaćene pretplate na količine koje se mogu kupiti po gornjoj veleprodajnoj cijeni, bez PDV-a, podataka u roamingu u novčanom iznosu koji je jednak toj unaprijed plaćenoj pretplati u trenutku uporabe usluge roaminga.

(15)

Pružatelj usluga roaminga trebao bi moći poduzeti mjere za otkrivanje i sprječavanje zloporabe ili prekomjerne uporabe reguliranih maloprodajnih usluga roaminga po domaćim cijenama osim za potrebe povremenog putovanja. Korisnici u roamingu istodobno bi trebali biti zaštićeni od svih mjera koje na bilo koji način mogu utjecati na njihovu mogućnost uporabe reguliranih maloprodajnih usluga roaminga po domaćim cijenama za vrijeme povremenih putovanja u inozemstvu unutar Unije. Mjere za otkrivanje i sprječavanje zloporabe ili prekomjerne uporabe reguliranih maloprodajnih usluga roaminga po domaćim cijenama trebale bi biti jednostavne i transparentne te bi se njima trebalo smanjiti administrativno opterećenje za korisnike roaminga te prekomjerna i nepotrebna upozorenja. U skladu sa zahtjevima u pogledu boravišta ili stabilnih veza zbog kojih korisnik često i dulje boravi na državnom području države članice pružatelja usluga roaminga, pokazatelji vjerojatnosti zloporabe ili prekomjerne uporabe trebali bi se temeljiti na objektivnim pokazateljima obrazaca prometa koji pokazuju da je korisnik uglavnom boravio u državi pružatelja usluga roaminga ili da je pretežito na domaćoj razini upotrebljavao domaće mobilne usluge. Ti bi se objektivni pokazatelji po definiciji trebali odnositi na određeno vremensko razdoblje. To bi razdoblje trebalo biti dovoljno dugo, najmanje četiri mjeseca, kako bi korisnici u roamingu mogli upotrebljavati maloprodajne usluge roaminga po domaćim cijenama za vrijeme predvidljivih oblika povremenih putovanja u Uniji. Na pokazatelje boravka u zemlji pružatelja usluga roaminga ne bi trebala negativno utjecati nenamjerna uporaba roaminga u pograničnim područjima. U tom pogledu kako bi se uzeli u obzir slučajevi nenamjernih korisnika roaminga i pograničnih radnika, ako se korisnik prijavi na mrežu pružatelja usluga roaminga u bilo kojem trenutku tijekom određenog dana taj bi dan za potrebe primjene objektivnih pokazatelja trebalo smatrati danom boravka u državi pružatelja usluga roaminga. U skladu s Uredbom (EU) br. 531/2012 pružatelji usluga roaminga trebali bi isto tako pružiti odgovarajuće informacije kako bi se korisnicima omogućilo aktivno sprječavanje nenamjerne uporabe roaminga. Boravak i potrošnja izvan Unije ni bi smjeli negativno utjecati na mogućnost korisnika roaminga da se koristi uslugama „u roamingu kao kod kuće” diljem Unije jer oni ne mogu poslužiti kao pokazatelji rizika o tome da se korisnik koristi uslugama roaminga po primjenjivoj domaćoj maloprodajnoj cijeni u državi članici pružatelja usluga roaminga osim za potrebe povremenog putovanja. U tom bi se pogledu takav boravak i potrošnja za potrebe primjene objektivnih pokazatelja trebali smatrati domaćima. Pružatelj usluga roaminga može se oslanjati i na druge jasne dokaze o zloporabi ili prekomjernoj uporabi reguliranih maloprodajnih usluga roaminga po domaćim cijenama, primjerice pretplata koja se rijetko upotrebljava u državi članici pružatelja usluga roaminga, već uglavnom u roamingu ili ako isti korisnik u roamingu upotrijebi nekoliko pretplata u nizu.

(16)

U skladu s odredbama Uredbe (EU) br. 531/2012 o zaštiti transparentnosti u uporabi usluga roaminga i u skladu s pravilima o ugovorima u sektoru elektroničkih komunikacija, potrošačima bi trebalo jasno priopćiti ugovorne odredbe kojima se predviđa politika pravedne uporabe prije njihove primjene. Pružatelj usluga roaminga trebao bi obavijestiti državno regulatorno tijelo o politikama pravedne uporabe koju taj pružatelj usluga roaminga primjenjuje u skladu s ovom Uredbom.

(17)

Obrada podataka o prometu i lokaciji podliježe odredbama Direktive 2002/58/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (2). Naime, člankom 6. pružatelju usluga roaminga omogućuje se obrada podataka o prometu koji su potrebni za naplatu računa pretplatniku ili plaćanja za međusobno povezivanje. Zbog primjene mjera za otkrivanje i sprječavanje zloporabe ili prekomjerne uporabe reguliranih maloprodajnih usluga roaminga po domaćim cijenama pružatelj usluga roaminga ne bi trebao pohranjivati i automatski obrađivati osobne identifikacijske podatke korisnika, uključujući podatke o lokaciji i prometu, koji nisu povezani ili su nerazmjerni potrebama otkrivanja i sprječavanja zloporabe ili prekomjerne uporabe.

(18)

Naime, pružatelj usluga roaminga trebao bi moći otkriti i spriječiti da treće strane kršenjem ugovornih uvjeta na veleprodajnoj ili maloprodajnoj razini troše „promet u roamingu kao kod kuće” kako bi zahvaljujući arbitraži cijena prodajom korisnicima koji uobičajeno nemaju boravište ili druge stabilne veze s državom članicom pružatelja usluga roaminga ostvarile gospodarsku korist. Ako operator na temelju objektivnih i potkrijepljenih dokaza utvrdi takvu sustavnu zloporabu, trebao bi u trenutku poduzimanja mjere obavijestiti državno regulatorno tijelo o dokazima sustavne zloporabe i mjerama poduzetima za osiguravanje usklađenosti sa svim uvjetima predmetnog ugovora.

(19)

U posebnim slučajevima, ako operator ima potkrijepljene dokaze o obrascu potrošnje određenog korisnika u roamingu koji upućuju na rizik zloporabe ili prekomjerne uporabe određene regulirane maloprodajne usluge roaminga po domaćoj maloprodajnoj cijeni osim za potrebe povremenog putovanja, korisnika bi trebalo prvo upozoriti na rizik aktiviranja naknade za roaming. Objektivne kriterije koji bi bili pokazatelji vjerojatnosti zloporabe ili prekomjerne uporabe trebalo bi precizirati unaprijed u ugovoru.

(20)

Mogućnost da pružatelj usluga roaminga naplati dodatne naknade ne dovodi u pitanje proporcionalne mjere koje se radi poštovanja svih uvjeta predmetnog ugovora mogu poduzeti u okviru nacionalnog prava u skladu s pravom Unije u slučaju da korisnik namjerno dostavi netočne informacije.

(21)

Pružatelji usluga roaminga u okviru svoje politike pravedne uporabe trebali bi primjenjivati transparentne, jednostavne i učinkovite postupke rješavanja korisničkih pritužbi u pogledu primjene te politike. U skladu s člankom 17. stavkom 2. Uredbe (EU) br. 531/2012 korisnici u roamingu trebali bi u svakom slučaju imati pristup tijelu nadležnom za izvansudsko rješavanje sporova koje pošteno i brzo rješava neriješene sporove između potrošača i pružatelja usluga roaminga koji proizlaze iz primjene politike pravedne uporabe u skladu s člankom 34. Direktive 2002/22/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (3), kako je izmijenjena Direktivom 2009/136/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (4).

(22)

U skladu s Uredbom (EU) br. 531/2012 državna regulatorna tijela moraju strogo pratiti i nadzirati primjenu politike pravedne uporabe kako bi se osiguralo da domaći pružatelji usluga roaminga provođenjem politike pravedne uporabe ne ugrožavaju mogućnost uporabe usluga „u roamingu kao kod kuće”. Ako državno regulatorno tijelo utvrdi kršenje obveza iz Uredbe o roamingu, ima ovlasti zahtijevati trenutačni prestanak takvog kršenja.

(23)

Ovom Uredbom ne bi se trebala dovesti u pitanje postojeća prava i obveze u okviru prava Unije ili nacionalnog prava u skladu s pravom Unije. To se posebno odnosi na pravo krajnjih korisnika da se koriste mobilnim elektroničkim komunikacijskim mrežama i uslugama u svim državama članicama bez obzira na njihovo državljanstvo ili mjesto boravišta u Uniji; sva nacionalna pravila koja zahtijevaju dokaz identiteta ili drugi dokaz za stjecanje SIM kartice ili drugog oblika pretplate na takve mreže ili usluge; sve nacionalne mjere u pogledu kontinuiteta usluge ili unaprijed plaćenih iznosa na računu određenog broja ili SIM kartice; te pravo pružatelja elektroničkih komunikacijskih usluga da primjenjuje odgovarajuće mjere u skladu s nacionalnim pravom radi borbe protiv prijevara.

(24)

Budući da se obrasci uporabe usluga roaminga mijenjaju tijekom godine, zahtjeve za odobrenje primjene dodatne naknade koje podnosi pružatelj usluga roaminga u skladu s člankom 6.c stavkom 2. Uredbe (EU) br. 531/2012 s ciljem osiguravanja održivosti svojeg domaćeg modela naplate trebalo bi procijeniti na temelju podataka o prometu koji obuhvaćaju najmanje 12 mjeseci. Za izračunavanje količine prometa tijekom godine pružatelju usluga roaminga trebalo bi dopustiti prikazati projekcije prometa. Te bi se projekcije trebale temeljiti na stvarnim podacima, primjerice na podacima o stvarnoj uporabi roaminga, ekstrapolacijama stvarne domaće uporabe roaminga na uporabu roaminga, ekstrapolacijama stvarne uporabe roaminga od strane određenog znatnog dijela korisnika roaminga koji upotrebljavaju tarifne planove „u roamingu kao kod kuće” na sve korisnike u roamingu u okviru pravila „u roamingu kao kod kuće”, u skladu s člankom 6.a Uredbe (EU) br. 531/2012. Pri razmatranju zahtjeva za odstupanje od održivosti domaćeg modela naplate koje podnose različiti podnositelji zahtjeva, državna regulatorna tijela trebala bi osigurati dosljednost pretpostavki koje je svaki podnositelj imao pri izvođenju predviđenih količina, nakon što su u obzir uzela relevantne razlike u komercijalnom pozicioniranju i bazi korisnika.

(25)

Svi podaci o troškovima i prihodima koje pružatelj usluga roaminga prilaže uz zahtjev za odobrenje primjene dodatne naknade u skladu s člankom 6.c stavkom 2. Uredbe (EU) br. 531/2012 s ciljem osiguravanja održivosti svojeg domaćeg modela naplate trebali bi se temeljiti na financijskim izvješćima koji se mogu se prilagoditi projekcijama količine prometa. Odstupanja od projekcija troškova utemeljenih na financijskim izvješćima trebalo bi dopustiti samo ako su potkrijepljena dokazom da su u vrijeme podnošenja zahtjeva već sklopljene financijske obveze.

(26)

Za utvrđivanje troškova i prihoda pružanja reguliranih maloprodajnih usluga roaminga trebalo bi primijeniti harmoniziranu metodologiju radi osiguravanja dosljedne procjene zahtjeva za odobrenje primjene dodatne naknade koji podnosi pružatelj usluga roaminga u skladu s člankom 6.c stavkom 2. Uredbe (EU) br. 531/2012 kako bi osigurao održivost svojeg domaćeg modela naplate.

(27)

Pružanje reguliranih maloprodajnih usluga roaminga podrazumijeva dvije opće kategorije troškova: trošak nabave pristupa veleprodajnom roamingu od posjećenih mreža za neuravnotežen promet te drugi troškovi koji se odnose na roaming. U skladu s Uredbom (EU) br. 531/2012, trošak nabave pristupa veleprodajnom roamingu od posjećenih mreža za neuravnotežen promet obuhvaća važeće veleprodajne naknade za roaming koje se primjenjuju na količine za koje izlazni promet roaminga pružatelja usluga roaminga premašuje njegov ulazni promet roaminga. Pružatelji usluga roaminga koji na domaćem tržištu kupuju veleprodajni pristup roamingu od drugog pružatelja (kao što su operatori pokretnih virtualnih mreža) mogu snositi veće troškove za veleprodajni pristup roamingu nego pružatelji od kojih su kupili pristup ako domaći operator mreže pružatelju usluga roaminga koji kupuje domaći veleprodajni pristup naplati cijenu za veleprodajni pristup roamingu koja je veća od cijene koju je domaći operator osigurao od posjećenih operatora mreže za sebe i/ili za pružanje povezanih usluga. Takvi visoki troškovi za veleprodajni pristup roamingu mogli bi navesti pružatelje usluga koji kupuju domaći veleprodajni pristup da zatraže odobrenje za primjenu dodatne naknade za roaming te bi državna regulatorna tijela trebala uzeti u obzir taj aspekt pri razmatranju tih zahtjeva.

(28)

Ostali troškovi pružanja reguliranih maloprodajnih usluga roaminga povezani isključivo s roamingom zajednički su pružanju usluga roaminga u Uniji i u državama koje nisu članice EU-a, a neki su zajednički i pružanju veleprodajnih i maloprodajnih usluga roaminga. Za potrebe zahtjeva za odobrenje primjene dodatne naknade za roaming koji pružatelj usluga roaminga podnosi u skladu s člankom 6.c stavkom 2. Uredbe (EU) br. 531/2012 kako bi osigurao održivost svojeg domaćeg modela naplate, zajednički bi se troškovi trebali raspodijeliti na pružanje maloprodajnih usluga roaminga unutar Unije te, u slučaju zajedničkih troškova pružanja maloprodajnih i veleprodajnih usluga roaminga, u skladu s općim omjerom prihoda od ulaznog i izlaznog roaminga.

(29)

Troškovi pružanja reguliranih maloprodajnih usluga roaminga mogli bi se izračunati tako da se pribroji udio zajedničkih i općih troškova pružanja mobilnih maloprodajnih usluga općenito, pod uvjetom da izračun odražava omjer koji se koristio za raspodjelu prihoda od svih ostalih mobilnih maloprodajnih usluga na takve usluge.

(30)

Pri određivanju prihoda od pružanja reguliranih maloprodajnih usluga roaminga, u zahtjevu za odobrenje primjene dodatne naknade koji podnosi pružatelj usluga roaminga u skladu s člankom 6.c stavkom 2. Uredbe (EU) br. 531/2012 kako bi osigurao održivost svojeg domaćeg modela naplate trebalo bi uzeti u obzir sve maloprodajne prihode izravno naplaćene za pružanje maloprodajnih mobilnih usluga u posjećenoj državi članici, primjerice prihodi od prekomjerne količine prometa u okviru bilo koje politike pravedne uporabe ili od drugih reguliranih usluga roaminga, kao i sve druge naknade po jedinici ili druga plaćanja uporabe mobilnih maloprodajnih usluga u posjećenoj državi članici.

(31)

Budući da se regulirane maloprodajne usluge roaminga pružaju pod primjenjivim domaćim uvjetima, trebalo bi smatrati da iz njih proistječu određeni prihodi od fiksnih periodičnih naknada za pružanje domaćih mobilnih maloprodajnih usluga. Trebalo bi ih stoga uzeti u obzir pri procjeni zahtjeva pružatelja usluge roaminga za odobrenje primjene dodatne naknade u skladu s člankom 6.c stavkom 2. Uredbe (EU) br. 531/2012 s ciljem osiguravanja održivosti njegova domaćeg modela naplate u skladu s metodologijom određenom u toj Uredbi. U tu svrhu prihodi od svake maloprodajne mobilne usluge trebali bi se raspodijeliti tako da odražavaju omjer prometa različitih mobilnih usluga ponderiran u skladu s omjerom prosječnih veleprodajnih naknada za roaming po jedinici.

(32)

Da bi se smatralo da ugrožava održivost domaćeg modela naplate operatera, sva netomarža maloprodajnih usluga roaminga dobivena odbitkom troškova pružanja reguliranih maloprodajnih usluga roaminga od odgovarajućih prihoda trebala bi biti negativna barem za iznos koji bi mogao znatno utjecati na kretanje domaćih cijena. Naime, da bi se smatralo da postoji takav rizik, negativna netomarža maloprodajnih usluga roaminga trebala bi predstavljati barem znatan dio ukupne zarade od pružanja drugih mobilnih usluga prije odbitka kamata, poreza i amortizacije.

(33)

Čak i ako netomarža maloprodajnih usluga roaminga predstavlja znatan udio u cjelokupnoj marži za pružanje drugih mobilnih usluga, zbog posebnih okolnosti, primjerice razine tržišnog natjecanja na domaćem tržištu ili posebnih karakteristika podnositelja zahtjeva, ipak bi se mogao ukloniti rizik znatnog utjecaja na kretanje domaćih cijena.

(34)

U svojem zahtjevu za odobrenje primjene dodatne naknade za roaming koji podnosi u skladu s člankom 6.c stavkom 2. Uredbe (EU) br. 531/2012 kako bi osigurao održivost svojeg domaćeg modela naplate, pružatelj usluga roaminga trebao bi procijeniti gubitke uzrokovane pružanjem usluga „u roamingu kao kod kuće” i odgovarajuće mehanizme primjene dodatne naknade za nadoknadu tih gubitaka, uzimajući u obzir primjenjive maksimalne veleprodajne naknade.

(35)

Državna regulatorna tijela trebala bi moći izdati odobrenje primjene dodatne naknade za roaming prvog dana primjene ukidanja maloprodajnih dodatnih naknada za roaming u Uniji u skladu s Uredbom (EU) br. 531/2012. U tu se svrhu razmjena informacija između pružatelja usluga roaminga koji razmatra takav zahtjev i državnih regulatornih tijela, kao i dostavljanje informacija i odgovarajuće dokumentacije u tom pogledu, mogu predvidjeti prije tog datuma.

(36)

U skladu s Uredbom (EU) br. 531/2012 državno regulatorno tijelo trebalo bi odobriti primjenu dodatne naknade za roaming na razdoblje od 12 mjeseci. Za obnovu tog odobrenja pružatelj usluga roaminga trebao bi ažurirati informacije te ih svakih 12 mjeseci dostavljati državnom regulatornom tijelu u skladu s člankom 6.c stavkom 2. Uredbe (EU) br. 531/2012.

(37)

Uzimajući u obzir obveze državnih regulatornih tijela da strogo nadziru primjenu politike pravedne uporabe i mjere održivosti ukidanja maloprodajnih dodatnih naknada za roaming te da svake godine na godišnjoj bazi izvješćuju Komisiju o primjeni relevantnih odredbi, ovom bi se Uredbom trebao utvrditi minimum podataka koje trebaju prikupiti i proslijediti Komisiji kako bi nadgledala poštovanje tih obveza.

(38)

Na temelju Uredbe (EU) br. 531/2012 Komisija treba, u svjetlu tržišnih kretanja, redovito revidirati ovaj provedbeni akt.

(39)

Odbor za komunikacije nije dostavio mišljenje.

(40)

Ovom uredbom poštuju se temeljna prava i postupa se u skladu s načelima priznatima Poveljom Europske unije o temeljnim pravima. Shodno tomu ovu Uredbu treba tumačiti i primjenjivati u skladu s tim pravima i načelima, posebno s pravom na poštovanje privatnog i obiteljskog života, pravom na zaštitu osobnih podataka, slobodom izražavanja i slobodom poduzetništva. U svakoj obradi osobnih podataka na temelju ove Uredbe trebala bi se poštovati temeljna prava, uključujući pravo na poštovanje privatnog i obiteljskog života te pravo na zaštitu osobnih podataka u skladu s člancima 7. i 8. Povelje Europske unije o temeljnim pravima te ona mora biti u skladu s Direktivom 95/46/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (5), Direktivom 2002/58/EZ, kako je izmijenjena direktivama 2006/24/EZ (6) i 2009/136/EZ Europskog parlamenta i Vijeća te Uredbom (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća (7). Naime, pružatelji usluga moraju jamčiti da je svaka obrada osobnih podataka na temelju ove Uredbe nužna i razmjerna za postizanje odgovarajućeg cilja,

(a)

zahtjevâ pružateljâ usluga roaminga za odobrenje primjene dodatne naknade za roaming koji su podneseni u skladu s člankom 6.c stavkom 2. Uredbe (EU) br. 531/2012 s ciljem osiguravanja održivosti svojeg domaćeg modela naplate;

(b)

metodologije koju trebaju primijeniti državna regulatorna tijela kada procjenjuju je li pružatelj usluge roaminga utvrdio da ne može nadoknaditi svoje troškove pružanja reguliranih usluga roaminga, što bi ugrozilo održivost njegova domaćeg modela naplate.

(a)

„stabilne veze” s državom članicom znači učestalo i dugo boravište na državnom području određene države članice koje može biti posljedica stalnog i trajnog radnog odnosa, među ostalim i kada je riječ o pograničnim radnicima; trajnih ugovornih odnosa koji od samozaposlene osobe zahtijevaju sličan stupanj fizičke prisutnosti; pohađanja redovnih studijskih programa; ili drugih situacija, primjerice upućeni radnici ili umirovljenici koji u jednakoj mjeri moraju biti prisutni na tom području.

(b)

„maloprodajne mobilne usluge” znači javne mobilne komunikacijske usluge koje se pružaju krajnjim korisnicima, uključujući glasovne, SMS i podatkovne usluge;

(c)

„otvoreni paket podataka” znači tarifni plan za jednu mobilnu maloprodajnu uslugu ili više njih kojim se ne ograničava količina maloprodajnih mobilnih podatkovnih usluga uključena uz fiksnu periodičnu naknadu ili u okviru kojeg je domaća jedinična cijena maloprodajnih mobilnih podatkovnih usluga – dobivena kada se ukupna domaća maloprodajna cijena mobilnih usluga, bez PDV-a, za cjelokupno obračunsko razdoblje podijeli s ukupnom količinom maloprodajnih mobilnih podatkovnih usluga koja je dostupna u domaćoj mreži – manja od maksimalne regulirane veleprodajne naknade za roaming iz članka 12. Uredbe (EU) 531/2012;

(d)

„unaprijed plaćeni tarifni plan” znači tarifni plan u okviru kojeg se maloprodajne mobilne usluge pružaju nakon oduzimanja iznosa koji je korisnik stavio na raspolaganje pružatelju usluga na jediničnoj osnovi, a iz kojeg se korisnik može povući bez sankcija nakon što se taj dostupni iznos potroši ili prestane vrijediti;

(e)

„posjećena država članica” znači država članica koja nije država članica domaćeg pružatelja usluga korisnika roaminga;

(f)

„marža mobilnih usluga” znači dobit (prije odbitka kamata, poreza i amortizacije) od prodaje mobilnih usluga koje nisu maloprodajne usluge roaminga koje se pružaju unutar Unije,čime se isključuju troškovi maloprodajnih usluga roaminga i od njih nastali prihodi;

(g)

„grupa” znači matično društvo i sva njegova društva kćeri koja se nalaze pod njegovom kontrolom u smislu Uredbe Vijeća (EZ) br. 139/2004 (8).

(a)

dugotrajnu neaktivnost određene SIM kartice povezane uglavnom ili isključivo s uporabom u roamingu;

(b)

pretplatu i uzastopnu uporabu više SIM kartica od strane istog korisnika u roamingu.

(a)

stvarne količine reguliranih maloprodajnih usluga roaminga koje pruža podnositelj zahtjeva po maloprodajnim cijenama roaminga primjenjivima prije 15. lipnja 2017.;

(b)

predviđene količine reguliranih maloprodajnih usluga roaminga nakon 15. lipnja 2017., pri čemu se predviđene količine reguliranih maloprodajnih usluga roaminga u tom razdoblju procjenjuju na temelju stvarne domaće maloprodajne uporabe mobilnih usluga i vremena koje korisnici roaminga podnositelja zahtjeva provedu u inozemstvu unutar Unije;

(c)

predviđene količine reguliranih maloprodajnih usluga roaminga nakon 15. lipnja 2017., pri čemu se količine reguliranih maloprodajnih usluga roaminga procjenjuju na temelju razmjerne promjene u količinama reguliranih maloprodajnih usluga roaminga u tarifnim planovima podnositelja zahtjeva, koji čine znatan dio baze korisnika na temelju kojih je podnositelj zahtjeva odredio cijene reguliranih maloprodajnih usluga roaminga na domaćoj razini za razdoblje od najmanje 30 dana, u skladu s metodologijom iz Priloga I.

(a)

troškovi za kupnju veleprodajnog pristupa roamingu;

(b)

maloprodajni troškovi povezani isključivo s roamingom.

(a)

operativni troškovi i troškovi upravljanja koji se odnose na uslugu roaminga, uključujući sve sustave poslovnog obavješćivanja i softver namijenjene pružanju usluge roaminga i upravljanju njome;

(b)

troškovi obračunavanja prijenosa podataka i plaćanja, uključujući troškove obračunavanje prijenosa podataka i financijskog obračunavanja;

(c)

troškovi ugovaranja i sklapanja ugovora, uključujući vanjske pristojbe i upotrebu unutarnjih resursa;

(d)

troškovi nastali radi usklađivanja sa zahtjevima za pružanje reguliranih maloprodajnih usluga roaminga utvrđenima u člancima 14. i 15. Uredbe (EU) br. 531/2012, uzimajući u obzir politiku pravedne uporabe koju primjenjuje pružatelj usluga roaminga.

(a)

troškovi obračuna i naplate, uključujući sve troškove povezane s obradom, izračunom, izradom i isporukom konkretnog računa korisniku;

(b)

troškovi prodaje i distribucije, uključujući troškove poslovanja trgovina i drugih distribucijskih kanala za prodaju maloprodajnih mobilnih usluga;

(c)

troškovi korisničke podrške, uključujući troškove poslovanja svih usluga korisničke podrške dostupnih konačnom korisniku;

(d)

troškovi upravljanja lošim potraživanjima, uključujući troškove nastale otpisom nenaplativih potraživanja prema korisnicima te naplatom loših potraživanja;

(e)

marketinški, uključujući sve troškove oglašavanja mobilnih usluga.

(a)

prihodi koji izravno proizlaze iz prometa maloprodajnih mobilnih usluga koji potječe iz posjećene države članice;

(b)

udio zajedničkih prihoda od prodaje maloprodajnih mobilnih usluga na temelju fiksnih periodičnih naknada.

(a)

sve maloprodajne naknade naplaćene u skladu s člankom 6.e Uredbe (EU) br. 531/2012 za promet koji premašuje bilo koju politiku pravedne uporabe koje primjenjuje pružatelj usluga roaminga;

(b)

sve prihode od alternativnih reguliranih usluga roaminga u skladu s člankom 6.e stavkom 3. Uredbe (EU) br. 531/2012;

(c)

sve domaće maloprodajne cijene koje se obračunavaju i naplaćuju na temelju jedinice ili premašuju fiksne periodične naknade za pružanje maloprodajnih mobilnih usluga, aktivirane uporabom maloprodajnih mobilnih usluga u posjećenoj državi članici.

(a)

podnositelj zahtjeva dio je grupe i postoje dokazi o unutarnjim transfernim cijenama u korist drugih ovisnih društava grupe unutar Unije, posebno u pogledu znatne neravnoteže veleprodajnih naknada za roaming koje se primjenjuju unutar grupe;

(b)

stupanj tržišnog natjecanja na domaćim tržištima upućuje na to da postoji kapacitet apsorpcije smanjenih marži;

(c)

primjenom strože politike pravedne uporabe, koja je i dalje u skladu s člancima 3. i 4., maloprodajna netomarža za roaming smanjila bi se na manje od 3 %.

(a)

sva djelovanja koja poduzimaju radi praćenja provedbe članka 6.b Uredbe (EU) br. 531/2012 i detaljnih pravila utvrđenih ovom Uredbom;

(b)

broj podnesenih, odobrenih i obnovljenih zahtjeva za naplatu dodatne naknade za roaming tijekom godine u skladu s člankom 6.c stavcima 2. i 4. Uredbe (EU) br. 531/2012;

(c)

veličina negativnih maloprodajnih netomarži za roaming utvrđenih u njihovim odlukama o odobrenju dodatne naknade za roaming i aranžmani u pogledu dodatne naknade prijavljeni u zahtjevima za odobrenje naplate dodatne naknade koje je pružatelj usluga podnio u skladu s člankom 6.c stavkom 2. Uredbe (EU) br. 531/2012 s ciljem osiguravanja održivosti svojeg domaćeg modela naplate.