1.

Treba li članak 49. UFEU-a (pravo poslovnog nastana) i/ili članak 63. UFEU-a (slobodno kretanje kapitala) tumačiti na način da im se protivi zakonska odredba ili porezna praksa države članice na temelju koje se za potrebe poreza na dohodak fizičke osobe u toj državi članici na prijenose poslovnih udjela u društvima koja su osnovana u skladu s nacionalnim pravom, ali ne na prijenose poslovnih udjela u društvima koja su osnovana u drugoj državi članici, primjenjuje porezna pogodnost koja se sastoji od oporezivanja 50 % prihoda od prijenosa poslovnih udjela?

2.

Treba li članak 49. UFEU-a (pravo poslovnog nastana) i/ili članak 63. UFEU-a (slobodno kretanje kapitala) tumačiti na način da im se protivi zakonska odredba ili porezna praksa države članice na temelju koje se za potrebe poreza na dohodak fizičke osobe u toj državi članici na prijenose poslovnih udjela u društvima koja imaju stvarno sjedište na nacionalnom državnom području, ali ne na prijenose poslovnih udjela u društvima koja imaju stvarno sjedište na državnom području druge države članice, primjenjuje porezna pogodnost koja se sastoji od oporezivanja 50 % prihoda od prijenosa poslovnih udjela?

3.

Treba li članak 49. UFEU-a (pravo poslovnog nastana) i/ili članak 63. UFEU-a (slobodno kretanje kapitala) tumačiti na način da im se protivi zakonska odredba ili porezna praksa države članice na temelju koje se za potrebe poreza na dohodak fizičke osobe u toj državi članici na prijenose poslovnih udjela u društvima koja su porezno rezidentna na nacionalnom državnom području, ali ne na prijenose poslovnih udjela u društvima koja su porezno rezidentna na državnom području druge države članice, primjenjuje porezna pogodnost koja se sastoji od oporezivanja 50 % prihoda od prijenosa poslovnih udjela?

4.

Treba li članak 49. UFEU-a (pravo poslovnog nastana) i/ili članak 63. UFEU-a (slobodno kretanje kapitala) tumačiti na način da im se protivi zakonska odredba ili porezna praksa države članice na temelju koje se za potrebe poreza na dohodak fizičke osobe u toj državi članici na prijenose poslovnih udjela u društvima koja obavljaju svoju djelatnost na nacionalnom državnom području, ali ne na prijenose poslovnih udjela u društvima koja obavljaju svoju djelatnost na državnom području druge države članice, primjenjuje porezna pogodnost koja se sastoji od oporezivanja 50 % prihoda od prijenosa poslovnih udjela?

5.

Treba li načelo zabrane zlouporaba tumačiti na način da se primjenjuje na prijenos poslovnih udjela poput prijenosa u ovom predmetu, čiji je rezultat u biti istovjetan isplati dividendi te čiji je pravni oblik odabrao porezni obveznik s osnovnim ciljem da ostvari poreznu pogodnost na temelju nacionalnog prava koja se primjenjuje isključivo na kapitalne dobitke od imovine u okolnostima poput onih u ovom predmetu, u kojima priznavanje poreznom obvezniku porezne pogodnosti o kojoj je riječ ovisi o njegovoj mogućnosti da se pozove na pravo poslovnog nastana iz članka 49. UFEU-a i/ili slobodno kretanje kapitala iz članka 63. UFEU-a i da ostvari to pravo?

6.

Treba li načelo zabrane zlouporaba tumačiti na način da se njime sprečava poreznog obveznika da se pozove na pravo poslovnog nastana (u skladu s člankom 49. UFEU-a) ili slobodno kretanje kapitala (u skladu s člankom 63. UFEU-a) i da ostvari to pravo kako bi stekao pravo na poreznu pogodnost predviđenu nacionalnim pravom za kapitalne dobitke od prijenosa poslovnih udjela ako je proveo transakciju čiji je rezultat u biti istovjetan isplati dividendi, poput prijenosa dionica, s osnovnim ciljem da stekne pravo na tu poreznu pogodnost?

7.

U slučaju potvrdnog odgovora na prethodno navedeno pitanje, može li se porezni obveznik pozvati na pravnu sigurnost ili zaštitu legitimnih očekivanja kako bi se usprotivio odbijanju priznavanja prava poslovnog nastana i/ili slobodnog kretanja kapitala u skladu s načelom zabrane zlouporaba te, na taj način, opravdao navedenu zlouporabu?

8.

Treba li načelo zabrane zlouporaba tumačiti na način da njegova primjena ovisi o provjeri uvjeta primjene općeg pravila nacionalnog prava o zabrani zlouporaba?

9.

Treba li načelo zabrane zlouporaba tumačiti na način da njegova primjena ovisi o tome hoće li se nacionalna tijela pozvati na njega?

10.

Treba li načelo zabrane zlouporaba tumačiti na način da njegova primjena ovisi o tome hoće li nacionalna porezna tijela provesti postupak predviđen za primjenu općeg pravila nacionalnog prava o zabrani zlouporaba?

11.

Budući da se nadležnost nacionalnog suda ograničava na ocjenu zakonitosti poreznih akata i odlučivanje o tome hoće li ih poništiti ili zadržati u pravnom poretku, a da pritom ne mijenja Poreznu upravu, treba li načelo zabrane zlouporaba tumačiti na način da je Arbitražni sud nadležan za ponovno klasificiranje, ponovno utvrđivanje ili ponovnu kvalifikaciju transakcije kao zlouporabe te za primjenu relevantnog nacionalnog zakonodavstva na transakciju koja bi postojala umjesto te transakcije?