17.12.2014   

HR

Službeni list Europske unije

L 360/65

(1)

Europska komisija („Komisija”) pokrenula je 19. prosinca 2013. antisubvencijski ispitni postupak u vezi s uvozom u Uniju poliesterskih rezanih vlakana podrijetlom iz Narodne Republike Kine, Indije i Vijetnama („predmetne zemlje”) na temelju članka 10. Uredbe (EZ) br. 597/2009 („Osnovna uredba”). Obavijest o pokretanju postupka objavila je u Službenom listu Europske unije  (2) („Obavijest o pokretanju postupka”).

(2)

Komisija je pokrenula ispitni postupak nakon što je Europsko udruženje za umjetna vlakna (CIRFS) („podnositelj pritužbe”) 4. studenoga 2013. uložilo pritužbu u ime sedmero proizvođača. Podnositelj pritužbe predstavljao je više od 70 % ukupne proizvodnje poliesterskih rezanih vlakana („podnositelj pritužbe”) u Uniji. Pritužba je sadržavala dokaze prima facie subvencioniranja i tako nastale znatne štete, što je smatrano dostatnim opravdanjem za pokretanje ispitnog postupka.

(3)

Prije pokretanja postupka, a u skladu s člankom 10. stavkom 7. Osnovne uredbe, Komisija je obavijestila vladu Narodne Republike Kine, vladu Indije i vladu Vijetnama da je primila uredno dokumentiranu pritužbu u kojoj se tvrdi da subvencionirani uvoz PSF-a podrijetlom iz njihovih zemalja uzrokuje znatnu štetu industriji Unije. Komisija je pozvala navedene vlade na pojedinačna savjetovanja u cilju razjašnjavanja situacije u vezi sa sadržajem pritužbe i postizanjem sporazumnog rješenja.

(4)

Vlada Kine nije prihvatila ponudu za savjetovanja, pozivajući se na nesporazum u vezi s datumom podnošenja pritužbe. Međutim, vlada Kine dostavila je primjedbe u vezi s tvrdnjama sadržanima u pritužbi o nedostatku mogućnosti kompenzacije programa.

(5)

Vlada Indije prihvatila je ponudu za savjetovanja te je zatim održano savjetovanje. Tijekom savjetovanja nije bilo moguće postići sporazumno rješenje. Međutim, na odgovarajući su način uzete u obzir primjedbe vlade Indije o programima navedenima u pritužbi.

(6)

Vlada Vijetnama prihvatila je ponudu za savjetovanja te je zatim održano savjetovanje. Tijekom savjetovanja nije bilo moguće postići sporazumno rješenje. Međutim, na odgovarajući su način uzete u obzir primjedbe vlade Vijetnama o programima navedenima u pritužbi.

(7)

Komisija je u obavijesti o pokretanju postupka pozvala sve zainteresirane strane da joj se obrate kako bi sudjelovale u ispitnom postupku. Uz to, Komisija je posebno obavijestila podnositelje zahtjeva, druge poznate proizvođače iz Unije, poznate proizvođače izvoznike te vlade Kine, Indije i Vijetnama, poznate uvoznike, dobavljače i korisnike, trgovce te udruženja za koje se zna da se na njih odnosi pokretanje ispitnog postupka i pozvala ih na sudjelovanje.

(8)

Zainteresirane strane dobile su priliku dostaviti primjedbe na pokretanje ispitnog postupka i zatražiti saslušanje Komisije i/ili službenika za saslušanje u trgovinskim postupcima.

(9)

S obzirom na očito velik broj proizvođača izvoznika, proizvođača Unije i nepovezanih uvoznika, od svih se poznatih proizvođača izvoznika i nepovezanih uvoznika zatražilo da se jave Komisiji i dostave, kako je navedeno u Obavijesti o pokretanju postupka, osnovne podatke o svojim djelatnostima povezanima s PSF-om tijekom razdoblja od 1. listopada 2012. do 30. rujna 2013. Ti su podaci zatraženi u skladu s člankom 27. Osnovne uredbe kako bi se Komisiji omogućilo odlučivanje o tome je li odabir uzorka potreban te, ako jest, sam odabir uzoraka. Obavljena su savjetovanja i s nadležnim tijelima Kine, Indije i Vijetnama.

(10)

Komisija je u obavijesti o pokretanju postupka navela da je privremeno odabrala uzorak proizvođača iz Unije. Komisija je odabrala uzorak na temelju količine prodaje i proizvodnje PSF-a tijekom razdoblja ispitnog postupka i uzimajući u obzir zemljopisno širenje. Taj se uzorak sastojao od četiriju proizvođača iz Unije. Proizvođači iz Unije u uzorku činili su 54 % ukupne proizvodnje PSF-a u Uniji.

(11)

Komisija je pozvala zainteresirane strane da ulože primjedbe na privremeni uzorak. Nisu dostavljene nikakve primjedbe. Uzorak je reprezentativan za industriju Unije.

(12)

Kako bi odlučila je li odabir uzorka potreban i, ako jest, kako bi odabrala uzorak, Komisija je od nepovezanih uvoznika zatražila da dostave podatke određene u obavijesti o pokretanju postupka.

(13)

Osam nepovezanih uvoznika dostavilo je zatražene podatke i pristalo da ih se uključi u uzorak. U skladu s člankom 27. stavkom 1. Osnovne uredbe Komisija je prvotno na temelju najveće količine uvoza u Uniju odabrala uzorak od triju nepovezanih uvoznika. U skladu s člankom 27. stavkom 2. Osnovne uredbe provedeno je savjetovanje o odabiru uzorka sa svim poznatim zainteresiranim uvoznicima.

(14)

Jedan od proizvođača u uzorku povukao se iz uzorka, obavješćujući Komisiju da neće dostaviti odgovor na upitnik. Komisija je naknadno odustala od odabira uzorka s obzirom na ograničeni broj preostalih uvoznika (koji nisu uključeni u uzorak), od kojih se zatražilo da dostave odgovor na upitnik. Dva društva koja uvoze i upotrebljavaju predmetni proizvod navela su da ne žele surađivati kao uvoznici, već kao korisnici. Od preostalih pet nepovezanih uvoznika primljena su četiri odgovora na upitnik.

(15)

Kako bi odlučila je li odabir uzorka potreban i, ako jest, kako bi odabrala uzorak, Komisija je od svih proizvođača izvoznika iz Kine zatražila da dostave podatke određene u obavijesti o pokretanju postupka. Uz to, Komisija je zatražila od Stalne misije Kine pri Europskoj uniji da utvrdi ostale proizvođače izvoznike, ako takvi postoje, koji bi mogli biti zainteresirani za sudjelovanje u ispitnom postupku i/ili da im se obrati.

(16)

Na početku je 23 kineskih proizvođača izvoznika/skupina proizvođača izvoznika dostavilo zatražene podatke i pristalo na uključivanje u uzorak. Na temelju podataka primljenih od proizvođača izvoznika/skupina proizvođača izvoznika i u skladu s člankom 27. Osnovne uredbe Komisija je prvotno predložila uzorak od pet proizvođača izvoznika/skupina proizvođača izvoznika koji surađuju s najvećom količinom izvoza u Uniju tijekom razdoblja ispitnog postupka. U kasnijoj su fazi još dva proizvođača izvoznika/skupine proizvođača izvoznika dostavili zatražene podatke. Međutim, veličina tih dvaju kineskih proizvođača izvoznika/skupina proizvođača izvoznika nije bila takva da bi se u slučaju dostave zatraženih podataka u roku promijenio uzorak.

(17)

Dva kineska proizvođača izvoznika/skupina proizvođača izvoznika zatražila su odabir uzorka na temelju sirovine upotrijebljene za proizvodnju PSF-a. Oni su stoga tvrdili da je za uzorak potrebno odabrati isti broj proizvođača PSF-a koji upotrebljavaju pročišćenu tereftalnu kiselinu/monoetilen glikol („PTA/MEG”), s jedne strane te proizvođača PSF-a koji upotrebljavaju listiće PET-a, s druge strane. Tvrdili su i da se proizvodni postupci razlikuju ovisno o upotrijebljenoj sirovini te da se proizvođači koji upotrebljavaju različite sirovine ne natječu na istom tržištu. Štoviše, tvrdilo se da proizvođači PSF-a koji ne upotrebljavaju PTA/MEG kao sirovinu ne bi imali koristi od osiguravanja PTA-a/MEG-a uz naknadu manju od primjerene opisane u pritužbi.

(18)

Komisija je odabrala uzorak na temelju najveće količine izvoza u Uniju tijekom razdoblja ispitnog postupka u skladu s člankom 27. stavkom 1. Osnovne uredbe. U uzorku se jednako tako uzelo u obzir da neke programe ne mogu upotrebljavati svi proizvođači izvoznici iz Kine. Štoviše, napomenuto je da uzorak uključuje društva koja upotrebljavaju oba proizvodna postupka.

(19)

Temeljenje odabira uzorka samo na vrstama proizvodnih postupaka prouzročilo bi rizik dovođenja u pitanje ishoda ispitnog postupka zbog pretpostavke da će subvencije protiv kojih se mogu uvesti kompenzacijske mjere utvrditi samo za proizvođače PSF-a koji upotrebljavaju PTA/MEG kao sirovinu, a ne za proizvođače PSF-a koji kao sirovinu upotrebljavaju listiće PET-a. Osim toga, smatralo se da bi takvi kriteriji za odabir bili proizvoljni jer posljedični uzorak s jednakim brojem društava ne bi bio reprezentativan u smislu količine izvoza u Uniju u skladu s člankom 27. stavkom 1. Osnovne uredbe te je stoga zahtjev odbačen.

(20)

Jedan od kineskih proizvođača izvoznika/skupina proizvođača izvoznika tvrdio je da je uzorak potrebno temeljiti na vrijednosti izvoza, a ne na količini izvoza te je zamolio da ga se uključi u uzorak. Odabir uzorka temeljenog na vrijednostima izvoza ne bi doveo do reprezentativnih i objektivnih rezultata s obzirom na to da bi se subvencioniranjem moglo narušiti cijene. Komisija je odabrala pet najvećih proizvođača izvoznika/skupina proizvođača izvoznika u smislu količine, koji su predstavljali 53 % ukupnih količina koje su kineski izvoznici koji surađuju izvezli u Uniju. To se smatra najvećom reprezentativnom količinom izvoza koja se razumno može ispitati u raspoloživom vremenu u skladu s člankom 27. stavkom 1. Osnovne uredbe. Ta je tvrdnja stoga odbačena.

(21)

Ista je strana tvrdila da se sirovina u cijelosti sastoji od recikliranog tekstilnog otpada i da nema koristi od bilo kakvih subvencija koje bi se mogle povezati s upotrebom PTA-a/MEG-a. Ta je strana tvrdila da joj nije potrebno pripisati nikakvu maržu subvencije koja je izračunana na temelju podataka o društvima koja su kao sirovinu upotrebljavala PTA/MEG. Kako je objašnjeno u uvodnoj izjavi 18., u uzorku se jednako tako uzelo u obzir da neke programe ne mogu upotrebljavati svi proizvođači izvoznici iz Kine. Stoga je taj zahtjev odbačen.

(22)

Privremeni uzorak od pet proizvođača izvoznika, kako je opisan u uvodnoj izjavi 16., stoga je potvrđen kao konačni uzorak.

(23)

Nakon objave podnositelj pritužbe doveo je u pitanje metodologiju odabira uzorka koju je primijenila Komisija. Iznio je sumnju u reprezentativnost 23 kineskih proizvođača izvoznika/skupina proizvođača izvoznika spomenutih u uvodnoj izjavi 16. u vezi s ukupnom količinom PSF-a izvezenog iz Kine u Uniju. Osim toga, smatrao je da uzorak koji čini pet društava nije dostatan s obzirom na navedeni broj od 150 proizvođača PSF-a u Kini. Štoviše, tvrdio je da se pri odabiru uzorka nije uzelo u obzir zemljopisno širenje kineskih proizvođača i udjel kineskih proizvođača koji primjenjuju različite proizvodne postupke. Naposljetku, podnositelj pritužbe tvrdio je da Komisija nije objavila stvarnu količinu PSF-a koji su proizvela kineska društva u uzorku te je li količina proizvodnje reprezentativna u odnosu na ukupnu količinu PSF-a proizvedenog u Kini.

(24)

Uvoz 23 kineskih proizvođača izvoznika/skupina proizvođača izvoznika predstavljao je 83 % ukupne količine kineskog uvoza te se stoga suradnja smatrala visokom. Kako je navedeno u uvodnoj izjavi 16., Komisija je odabrala uzorak od pet proizvođača izvoznika/skupina proizvođača izvoznika koji su surađivali u ispitnom postupku s najvećom količinom izvoza u Uniju tijekom razdoblja ispitnog postupka u skladu s člankom 27. Osnovne uredbe. Na temelju toga uzorak se smatrao reprezentativnim. Od odabranih se društava zatražilo da u cijelosti ispune upitnik. U svakom slučaju, proizvođači izvoznici koji nisu voljni surađivati u ispitnom postupku ne mogu biti odabrani za uzorak s obzirom na to da Komisija nastoji utvrditi nalaze koji se temelje na podacima prikupljenima od proizvođača izvoznika koji surađuju putem njihovih odgovora na upitnik, koji se provjeravaju na licu mjesta.

(25)

U pogledu odabira uzorka proizvođača izvoznika i uzimanja u obzir njihova zemljopisnog širenja u Kini, podnositelj pritužbe nije potkrijepio svoju tvrdnju. Posebno, podnositelj pritužbe nije objasnio zašto bi uzorak koji se temelji na kriteriju zemljopisnog širenja bio u skladu s člankom 27. Osnovne uredbe, kojim se predviđa mogućnost odabira uzorka na temelju najveće količine izvoza.

(26)

Što se tiče tvrdnje da uzorkom nije uzet u obzir udjel kineskih proizvođača koji upotrebljavaju različite proizvodne postupke, istaknuto je, kako je objašnjeno u uvodnoj izjavi 18., da je uzorak uključivao društva koja upotrebljavaju oba proizvodna postupka. Osim toga, najveći kineski izvoznici upotrebljavaju PTA/MEG u proizvodnji PSF-a za tržište Unije.

(27)

Nadalje, iako podnositelj pritužbe upućuje na proizvodnju, a ne na izvoz u Uniju, napominje se da Komisija ne treba dostaviti količinu PSF-a koji su proizveli kineski proizvođači izvoznici/skupine proizvođača izvoznika u uzorku s obzirom na to da je svrha trenutačnog postupka ocjena subvencioniranja u odnosu na količinu PSF-a proizvedenog u Kini i izvezenog u Uniju.

(28)

Stoga su odbačene sve tvrdnje podnositelja pritužbe u vezi s metodologijom uzorka.

(29)

Kako bi odlučila je li odabir uzorka potreban i, ako jest, kako bi odabrala uzorak, Komisija je od svih poznatih proizvođača izvoznika iz Indije zatražila da dostave podatke određene u obavijesti o pokretanju postupka. Uz to, Komisija je zatražila od Stalne misije Indije pri Europskoj uniji da utvrdi ostale proizvođače izvoznike, ako takvi postoje, koji bi mogli biti zainteresirani za sudjelovanje u ispitnom postupku i/ili da im se obrati.

(30)

Osam proizvođača izvoznika iz Indije dostavilo je zatražene podatke i pristalo da ih se uključi u uzorak. U skladu s člankom 27. stavkom 1. Osnovne uredbe Komisija je odabrala uzorak od četiriju društava na temelju najveće reprezentativne količine izvoza u Uniju koju je bilo moguće razumno ispitati u raspoloživom vremenu. U skladu s člankom 27. stavkom 2. Osnovne uredbe provedeno je savjetovanje o odabiru uzorka sa svim poznatim predmetnim proizvođačima izvoznicima te s nadležnim tijelima Indije. Nije bilo nikakvih primjedaba.

(31)

Nakon objave podnositelj pritužbe uputio je na postojanje 17 proizvođača PSF-a u Indiji te doveo u pitanje reprezentativnost uzorka od četiriju proizvođača izvoznika. Komisija potvrđuje da se uzorak od četiriju indijskih proizvođača izvoznika smatrao reprezentativnim s obzirom na to da je njime obuhvaćeno oko 90 % ukupnog indijskog izvoza u Uniju tijekom razdoblja ispitnog postupka.

(32)

Komisija je od svih poznatih proizvođača izvoznika iz Vijetnama zatražila da dostave podatke određene u obavijesti o pokretanju postupka. Uz to, Komisija je zatražila od Stalne misije Vijetnama pri Europskoj uniji da utvrdi ostale proizvođače izvoznike, ako takvi postoje, koji bi mogli biti zainteresirani za sudjelovanje u ispitnom postupku i/ili da im se obrati.

(33)

Pet je proizvođača izvoznika iz Vijetnama dostavilo zatražene podatke i pristalo biti uključeno u uzorak, ali jedno od tih društava nije ostvarilo nikakvu izvoznu prodaju u Uniju tijekom razdoblja ispitnog postupka. Stoga je Komisija odlučila ne ispitati to društvo. S obzirom na mali broj preostalih proizvođača izvoznika, Komisija je odlučila da odabir uzorka nije potreban.

(34)

Nakon objave podnositelj pritužbe napomenuo je da su u slučaju Vijetnama odgovori na upitnik primljeni od triju od četiriju proizvođača izvoznika i da je Komisija trebala nastojati postići istu pokrivenost i za kineske i indijske izvoznike. Komisija ističe da je stanje industrije bilo poprilično različito u Vijetnamu s obzirom na vrlo ograničeni broj proizvođača izvoznika koji surađuju (tj. tri), za razliku od znatnog broja proizvođača izvoznika u Kini i Indiji. Stoga je postojala potreba za odabirom uzorka samo u ta dva potonja društva. Komisija jednako tako razjašnjava da tri vijetnamska društva koja surađuju i predmet su ispitnog postupka predstavljaju više od 99 % ukupne količine izvoza predmetnog proizvoda iz Vijetnama u Uniju.

(35)

Tri proizvođača izvoznika/skupina proizvođača izvoznika iz Kine zatražila su pojedinačno ispitivanje prema članku 27. stavku 3. Osnovne uredbe. S obzirom na broj zahtjeva za pojedinačno ispitivanje i veličinu uzorka proizvođača izvoznika iz Kine, ispitivanje tih zahtjeva bilo bi nepotrebno veliko opterećenje. Stoga su ti zahtjevi odbačeni.

(36)

Jedan proizvođač izvoznik iz Indije zatražio je pojedinačno ispitivanje prema članku 27. stavku 3. Osnovne uredbe. Ispitivanje tog zahtjeva prihvaćeno je. Posebno je odlučeno da pojedinačno ispitivanje u ovom konkretnom slučaju neće predstavljati preveliko opterećenje te da neće spriječiti pravovremeni završetak ispitnog postupka.

(37)

Komisija je poslala upitnike predstavnicima Kine (uključujući posebne upitnike za banke te proizvođače PTA-a i MEG-a), predstavnicima Indije (uključujući posebne upitnike za banke) i predstavnicima Vijetnama (uključujući posebne upitnike za banke te proizvođače PTA-a i MEG-a). Nadalje, Komisija je poslala upitnike pet proizvođača izvoznika u uzorku iz Kine, pet proizvođača izvoznika (četirima u uzorku i jednom koji nije u uključen u uzorak) iz Indije, četirima proizvođačima izvoznicima iz Vijetnama, četirima proizvođačima iz Unije, pet nepovezanih uvoznika i 105 korisnika.

(38)

Što se tiče Kine, odgovori na upitnik primljeni su od vlade Kine (Ministarstva trgovine) i pet proizvođača izvoznika/skupina proizvođača izvoznika u uzorku iz Kine. Što se tiče Indije, odgovori na upitnik primljeni su od vlade Indije (Ministarstva trgovine i industrije), četiri proizvođača izvoznika u uzorku iz Indije te indijskog proizvođača izvoznika koji je zatražio pojedinačno ispitivanje. Što se tiče Vijetnama, primljeni su odgovori od vlade Vijetnama (Vijetnamskog tijela za nadzor tržišnog natjecanja, Ministarstva industrije i trgovine te različitih banaka). Jedan proizvođač izvoznik, koji je predstavljao vrlo malenu količinu izvoza u Uniju, povukao je suradnju i nije odgovorio na upitnik. Odgovori na upitnik primljeni su od preostalih triju proizvođača izvoznika (od kojih dva pripadaju istoj skupini) u Vijetnamu. Osim toga, odgovore na upitnik dostavila su četiri proizvođača iz Unije, četiri nepovezana uvoznika i dvanaest korisnika.

(39)

Nakon objave podnositelj pritužbe iznio je primjedbu da se čini da postoji nedostatak proporcionalnosti u vezi s brojem upitnika poslanih proizvođačima iz Unije u uzorku, s jedne strane te uvoznicima i korisnicima, s druge strane. Prvo i najvažnije, na temelju broja upitnika poslanih jednoj skupini gospodarskih dionika (proizvođačima iz Unije, proizvođačima izvoznicima, uvoznicima ili korisnicima) ne može se donijeti zaključak o važnosti koju Komisija pridaje njihovoj situaciji. Jedini je cilj pribaviti pravu razinu i iznos podataka kako bi se izradila najbolja moguća analiza subvencije, štete i interesa Unije.

(40)

U ovom predmetu upitnici su poslani četirima proizvođačima iz Unije u uzorku, četirima kineskim proizvođačima izvoznicima u uzorku, pet indijskih proizvođača izvoznika, četirima vijetnamskim proizvođačima izvoznicima, pet uvoznika i svim poznatim korisnicima te korisnicima koji su se javili. Doista, člankom 27. Osnovne uredbe ne predviđa se odabir uzorka korisnika. Štoviše, dosadašnje iskustvo iz ispitnih postupaka u vezi sa zaštitom trgovine pokazuje da je, iako se u nekim predmetima, na temelju raspoloživih podataka, može stupiti u vezu s velikim brojem korisnika, obično samo ograničen broj njih voljan dostaviti odgovor na upitnik. Komisija je stoga i u ovom predmetu aktivno nastojala uspostaviti suradnju s najvećim brojem korisnika.

(41)

Komisija je zatražila i provjerila sve podatke koje je smatrala potrebnima za utvrđivanje subvencioniranja, proizišle štete i interesa Unije. Posjeti radi provjere u skladu s člankom 26. Osnovne uredbe obavljeni su u poslovnim prostorijama sljedećih društava:

(42)

Nakon objave podnositelj pritužbe tvrdio je da je većina kineskih proizvođača regionalno koncentrirana u jugoistočnim priobalnim pokrajinama Jiangsu i Zhejiang i da nijedan od pet posjeta radi provjere nije obavljen u bilo kojoj od tih dviju pokrajina. U vezi s tim napominje se da se društva Jiangsu Xinsu Chemical Fibre Co i Jiangsu Huaxicun Co nalaze u pokrajini Jiangsu, dok se društvo Zhejiang Anshun Pettechs Fibre nalazi u pokrajini Zhejiang. Stoga je ta tvrdnja odbačena.

(43)

Osim toga, podnositelj pritužbe tvrdio je da dva velika kineska proizvođača, u smislu proizvodnog kapaciteta, nisu uključena u uzorak. U vezi s tim, podsjeća se da je, kako je objašnjeno u uvodnim izjavama 16. i 18., Komisija odabrala uzorak na temelju količine izvoza u Uniju i odabrala pet najvećih proizvođača izvoznika/skupina proizvođača izvoznika u Uniju u skladu s člankom 27. Osnovne uredbe. Sama činjenica da postoje drugi veliki proizvođači PSF-a u Kini nije dovoljna da se dovede u pitanje reprezentativnost uzorka.

(44)

Podnositelj pritužbe sličnu je tvrdnju iznio za Vijetnam, tvrdeći da dva najveća vijetnamska proizvođača PSF-a nisu uključena u opseg ispitnog postupka. Kako je Komisija objasnila u uvodnim izjavama 32. do 34., ispitnim postupkom obuhvaćeni su svi vijetnamski proizvođači koji izvoze PSF u Uniju, a odgovori su primljeni od triju proizvođača izvoznika koji predstavljaju gotovo sav izvoz PSF-a u Uniju. Činjenica da u Vijetnamu možda postoje drugi veliki proizvođači PSF-a koji ne izvoze predmetni proizvod u Uniju nije važna za reprezentativnost proizvođača izvoznika koji surađuju.

(45)

Ispitnim postupkom o subvencioniranju i šteti obuhvaćeno je razdoblje od 1. listopada 2012. do 30. rujna 2013. („razdoblje ispitnog postupka”). Ispitivanjem kretanja važnih za ocjenu štete obuhvaćeno je razdoblje od 1. siječnja 2010. do kraja razdoblja ispitnog postupka („razmatrano razdoblje”).

(46)

Nakon objave podnositelj pritužbe iznio je primjedbu o trajanju razdoblja ispitnog postupka, za koje je smatrao da je kratko i da je stoga „negativno utjecalo” na nalaze Komisije. Podnositelj pritužbe naveo je da se trajanjem od dvanaest mjeseci zanemarilo da je šteta koju je pretrpjela industrija Unije navodno trajala tijekom razdoblja od nekoliko godina. Podnositelj pritužbe smatrao je i da se subvencije navedene u pritužbi nije moglo na odgovarajući način analizirati primjenom razdoblja ispitnog postupka od dvanaest mjeseci.

(47)

Što se tiče analize štete, potrebno je istaknuti da je Komisija ocijenila godine 2010., 2011. i 2012. te razdoblje ispitnog postupka, a ne, kako to navodi podnositelj pritužbe, samo dvanaest mjeseci razdoblja ispitnog postupka. S obzirom na određivanje subvencioniranja, Komisija je odabrala, u skladu sa svojim diskrecijskim pravom i člancima 5. i 11. Osnovne uredbe, razdoblje ispitnog postupka od dvanaest mjeseci. Do objave ni podnositelj pritužbe ni bilo koja druga zainteresirana strana nisu iznijeli primjedbe u vezi s trajanjem razdoblja ispitnog postupka koje je određeno u obavijestio pokretanju postupka i upitnicima. Komisija smatra da je razdoblje ispitnog postupka od dvanaest mjeseci prikladno kako bi se osigurali reprezentativni nalazi za potrebe ispitnog postupka. Stoga se ta tvrdnja odbacuje.

(48)

Komisija je 2. listopada 2014. svim zainteresiranim stranama objavila bitne činjenice i razmatranja na temelju kojih je namjeravala prekinuti postupak i pozvala sve zainteresirane strane da dostave primjedbe. Primjedbe su primljene od udruženja korisnika, podnositelja pritužbe, jednog kineskog proizvođača izvoznika i njegovih povezanih subjekata, četiriju indijskih proizvođača izvoznika, vlade Kine i vlade Vijetnama. Komisija je primjedbe razmotrila i uzela ih u obzir kada je to bilo primjereno.

(49)

Primjedbe primljene od udruženja korisnika odnosile su se na pitanje interesa Unije, koji nije ocijenjen s obzirom na to da nije bilo osnove za uvođenje mjera.

(50)

Predmetni proizvod jesu sintetička rezana vlakna od poliestera, niti grebena niti češljana niti drukčije pripremljena za predenje, podrijetlom iz Narodne Republike Kine, Indije i Vijetnama, trenutačno razvrstana u oznaku KN 5503 20 00 („predmetni proizvod”).

(51)

Predmetni proizvod može se uobičajeno proizvoditi upotrebom PTA-a (pročišćene tereftalne kiseline) i MEG-a (monoetilen glikola) ili upotrebom listića od recikliranih PET boca za proizvodnju recikliranog PSF-a. Proizvod se upotrebljava u širokom nizu primjena, na primjer u odjeći, odjevnim predmetima i kućanskom namještaju, ali i u automobilskoj industriji, industriji higijenskih i medicinskih proizvoda te u građevinskoj industriji.

(52)

Ispitnim postupkom pokazalo se da sljedeći proizvodi imaju ista osnovna fizička, kemijska i tehnička svojstva te istu osnovnu namjenu:

(53)

Komisija je stoga odlučila da su ti proizvodi istovjetni proizvodi u smislu članka 2. točke (c) Osnovne uredbe.

(54)

Dva državna tijela i udruženje koje predstavlja proizvođače izvoznike jedne od predmetnih zemalja tvrdili su da je s PSF-om izrađenim od PTA-a/MEG-a i PSF-om izrađenim od recikliranih PET boca potrebno postupati kao s dvama različitim proizvodima. Ta se tvrdnja temeljila na razlici u glavnim sirovinama koje se upotrebljavaju s obzirom na to da se za određene vrste PSF-a upotrebljava PTA/MEG, dok se za određene druge vrste umjesto toga upotrebljavaju listići izrađeni od recikliranih PET boca. U vezi s time, kao važne razlike spomenuti su trošak i prodajne cijene. Jednako tako, tvrdilo se da između PSF-a izrađenog od PTA-a/MEG-a i PSF-a izrađenog od recikliranih PET boca postoje znatne razlike u kvaliteti, što utječe na upotrebu i primjenu.

(55)

PSF izrađen od PTA-a/MEG-a i PSF izrađen od recikliranih PET boca doista čine dvije različite vrste PSF-a u opsegu proizvoda PSF-a. Ipak, te dvije vrste dijele ista fizička i kemijska svojstva, a njihove su krajnje namjene i u osnovi iste. Priznaje se da nisu sve vrste proizvoda međusobno zamjenjive, ali prethodnim ispitnim postupcima i trenutačnim ispitnim postupkom utvrđeno je da postoji barem djelomična međusobna zamjenjivost i preklapanje upotrebe različitih vrsta proizvoda. Stoga je ta tvrdnja odbačena.

(56)

Jedan je proizvođač izvoznik u svojem podnesku ponovio da upotreba recikliranih PET boca za razliku od upotrebe listića izrađenih od recikliranih PET boca uključuje različiti proizvodni postupak i predstavlja različitu sirovinu. Ista je strana dodala i da su trošak i prodajna cijena te kvaliteta PSF-a proizvedenog upotrebom recikliranih PET boca znatno niži od troška, prodajne cijene i kvalitete „uobičajenog PSF-a”. Komisija i dalje smatra da je sirovina, radilo se o recikliranim PET bocama ili listićima izrađenima od recikliranih PET boca, u osnovi ista. U usporedbi s listićima PET-a, dodatni potrebni koraci, kada se upotrebljavaju PET boce, jesu razvrstavanje i pranje boca, čemu slijedi sječa boca u listiće. Svi kasniji koraci u proizvodnju su isti. Osim toga, konačni proizvod ima ista svojstva, pri čemu se podrazumijeva da mogu postojati različiti razredi kvalitete kao što je i predviđeno u PCN-u. Razlika u cijeni (ako postoji) kao posljedica različitih razreda kvalitete stoga je obuhvaćena PCN-om. Stoga se ta tvrdnja odbacuje.

(57)

Jedno državno tijelo i četiri proizvođača izvoznika tvrdili su da s potrošnim PSF-om i posebnim PSF-om treba postupati kao s različitim proizvodima zbog razlika u trošku proizvodnje, prodajnim cijenama i upotrebi. Tvrdilo se i da je industrija Unije usredotočena na posebni PSF kao temeljnu vrstu PSF-a, dok predmetne zemlje uglavnom isporučuju potrošni PSF.

(58)

Jedno državno tijelo i četiri proizvođača izvoznika koji su iznijeli tvrdnju opisanu u uvodnoj izjavi 57. nisu dostavili definiciju posebnog PSF-a.

(59)

Posebnim PSF-om, kako su ga definirali proizvođači iz Unije u uzorku, obuhvaćen je raspon od PSF-a izrađenog od kombinacije poliestera i polietilena za upotrebu u higijenskim proizvodima, obojenog PSF-a, PSF-a posebne čvrstoće, PSF-a za tehničku upotrebu (poput geotekstila i netkanih tkanina koje se upotrebljavaju u građevinskoj industriji), PSF-a koji je definiran, razvijen i prilagođen s kupcem za posebne primjene, do PSF-a koji se upotrebljava za automobilsku industriju (posebno vidljive obloge automobila moraju biti dosljedno obojene).

(60)

Prema proizvođačima Unije u uzorku, standardnim PSF-om obuhvaćen je onaj PSF koji ima širi raspon fleksibilnosti svojih specifikacija.

(61)

Prema predloženoj definiciji posebne vrste PSF-a i potrošne vrste PSF-a, obje vrste dijele ista osnovna fizička, tehnička i kemijska svojstva. Činjenica da postoji nekoliko vrsta, razreda ili kvaliteta ne isključuje mogućnost da ih se može smatrati jedinstvenim proizvodom. Moguće upotrebe potrošnog PSF-a čine se širima od posebne vrste PSF-a, ali te su razlike nedostatne da bi ih se razvrstalo kao dva jedinstvena proizvoda. Iako vrste PSF-a imaju različita svojstva koja odgovaraju njihovoj specifičnoj namjeni, njihova su osnovna fizička svojstva, primjena i upotreba isti.

(62)

Nadalje, potrebno je pojasniti da tijekom razdoblja ispitnog postupka posebne vrste PSF-a nisu bile temeljna vrsta PSF-a koju su proizvodili proizvođači iz Unije. U prosjeku je posebni PSF činio oko 40 % svih vrsta PSF-a koju su proizvodili proizvođači iz Unije u uzorku, prema njihovoj definiciji potrošnog PSF-a i posebnog PSF-a.

(63)

Nakon objave jedan proizvođač izvoznik ponovno je naveo da vrsta posebnog PSF-a i vrsta potrošnog PSF-a nisu „istovjetni proizvodi” te ih se stoga ne može ispitivati zajedno. Ista je strana napomenula da se vrsta posebnog PSF-a i vrsta potrošnog PSF-a razlikuju po krajnjoj upotrebi, trošku proizvodnje i prodajnoj cijeni. Stoga je smatrao propustom Komisije što nije ispitala razlike u troškovima i prodajnim cijenama vrste posebnog PSF-a i vrste potrošnog PSF-a. Navela je da nije jasno na koji su način utvrđeni trošak proizvodnje i prodajna cijena proizvoda iz ispitnog postupka te je zatražila od Komisije da ispita analizu obaranja cijena nakon odvajanja podataka za potrošni PSF i posebni PSF.

(64)

Komisija potvrđuje da se PSF prodaje u različitim vrstama proizvoda za upotrebu u predenju i netkanom tekstilu. Na primjer, PSF može imati sastav od jedne ili dviju komponenata te različite specifikacije poput deciteksa, čvrstoće, sjaja, razreda kvalitete itd. Te su specifikacije obuhvaćene PCN-om, u vezi s kojim Komisija nije primila nikakve primjedbe. Priznaje se da potrošni i posebni PSF nisu međusobno zamjenjivi u svim mogućim primjenama, ali postoji djelomična međusobna zamjenjivost te preklapanje upotrebe različitih vrsta proizvoda. Kako je opisano u uvodnoj izjavi 61. i utvrđeno u ranijim postupcima u vezi s istim proizvodom, fizička i kemijska svojstva te krajnje upotrebe tih vrsta u osnovi su isti. Sve se vrste temelje na istim sirovinama (PTA/MEG ili reciklirani PET) koje čine više od 60 % troška proizvodnje. Njima se mogu dodati aditivi ili dodatne komponente kako bi se osigurale određene specifične značajke vlakna. PCN-om su obuhvaćeni podrijetlo sirovina i drugi elementi koji utječu na trošak proizvodnje i prodajne cijene. Međutim, ne postoji nikakva bitna razlika u proizvodnom postupku potrošnog i posebnog PSF-a. To je vidljivo u slučaju proizvođača iz Unije u uzorku, od kojih nijedan ne proizvodi isključivo potrošni PSF ili posebni PSF. Naposljetku, čini se da ne postoji dosljedna i zajednički usuglašena definicija posebnog PSF-a. Na primjer, kako je opisano u uvodnoj izjavi 59., PSF koji se upotrebljava u higijenskoj industriji neki proizvođači iz Unije smatraju posebnom vrstom. Suprotno tome, razni korisnici i jedno udruženje korisnika naveli su da je PSF namijenjen za upotrebu u higijenskoj industriji za, na primjer, vlažne maramice, potrošne vrste, iako bi bilo bolje da zbog razloga zdravlja i sigurnosti nije recikliranog podrijetla. Osim toga, neki proizvođači iz Unije vrste PSF-a koje imaju zahtjeve specifične za određene korisnike (na primjer, posebnu boju) smatraju posebnim PSF-om, iako te vrste mogu slijediti potpuno isti proizvodni postupak i imati isti trošak proizvodnje kao i bilo koja druga (potrošna) vrsta. Stoga se Komisija nije mogla oslanjati na samoproglašenu kategorizaciju potrošne i posebne vrste PSF-a te je stoga tvrdnja odbačena.

(65)

Jedan korisnik i udruženje korisnika tvrdili su da je PSF uvezen iz Kine kvalitetniji od PSF-a proizvedenog u Uniji. Jedna od iznesenih tvrdnji bila je da PSF iz Narodne Republike Kine ne sadržava dijelove od tvrdih polimera. Druga iznesena tvrdnja odnosila se na svjetlinu kineskog PSF-a, dok se za PSF proizveden u Uniji tvrdilo da sadržava sive sjene s obzirom na to da je većina PSF-a iz Unije izrađena od recikliranih PET boca.

(66)

Prva tvrdnja u vezi s time da PSF iz Unije sadržava dijelove od tvrdih polimera nije potkrijepljena nikakvim dokazima. Štoviše, u podnescima drugih korisnika i odgovorima na upitnik za korisnike navedeno je suprotno (to jest da je PSF koji proizvodi proizvođač iz Unije obično kvalitetniji od PSF-a koji proizvode predmetne zemlje).

(67)

U vezi s drugom tvrdnjom o svjetlini, podaci dostavljeni tijekom ispitnog postupka potvrđuju da je PSF izrađen od PTA-a/MEG-a obično svjetliji od PSF-a izrađenog od recikliranih PET boca (kada se tijekom proizvodnog postupka ne dodaju nikakvi pigmenti i/ili sredstva za posvjetljivanje. Međutim, obje vrste PSF-a dijele ista fizička i kemijska svojstva i njihove su krajnje upotrebe u osnovi iste. Jednako tako, potrebno je napomenuti da je pri izračunu štete osnovna sirovina bila jedna od značajki uzetih u obzir. Drugim riječima, uvezeni PSF izrađen od recikliranih PET boca uspoređivao se samo s PSF-om proizvedenim u Uniji i izrađenim od recikliranih PET boca. Slično tome, uvezeni PSF izrađen od PTA-a i MEG-a uspoređivao se samo s PSF-om proizvedenim u Uniji i izrađenim od PTA-a i MEG-a.

(68)

Jedno udruženje korisnika, proizvođač izvoznik i državno tijelo tvrdili su da korisnici pri kraju lanca često traže da se proizvodi izrađuju od PSF-a podrijetlom iz predmetnih zemalja (posebno Kine).

(69)

Nisu izneseni nikakvi dokazi kojima bi se potkrijepila ta tvrdnja ili dodatno objasnili razlozi za ustrajanje na PSF-u iz triju predmetnih zemalja (ako takvo ustrajanje kupaca pri kraju lanca zaista postoji).

(70)

Udruženje korisnika točnije je tvrdilo da automobilska industrija Unije prihvaća samo PSF iz Kine.

(71)

Međutim, nije uspjelo potkrijepiti svoju tvrdnju i dokazati da automobilska industrija Unije ne može upotrebljavati PSF koji su proizveli proizvođači iz Unije. Štoviše, provjerenim podacima dokazalo se da proizvođači iz Unije jednako tako prodaju znatne količine PSF-a automobilskoj industriji Unije, čime se pokazuje suprotno.

(72)

Jedan proizvođač izvoznik tvrdio je da su PSF koji proizvodi on i PSF koji proizvode proizvođači iz Unije dva različita proizvoda, iako se oba proizvode od recikliranih PET boca. Prema tom proizvođaču izvozniku, njegov se PSF (uglavnom) proizvodi od recikliranih PET boca (ne od listića), primjenom različitog proizvodnog postupka i sadržava različite sirovine u usporedbi s PSF-om proizvođača koji upotrebljavaju listiće izrađene od recikliranih PET boca.

(73)

I ta je tvrdnja odbačena s obzirom na to da su PET boce i listići od PET boca (koji su PET boce smrvljene u listiće) u biti ista sirovina, iako u drugom obliku.

(74)

Stoga je zaključeno da sve vrste PSF-a obuhvaćene ispitnim postupkom dijele ista osnovna fizička, tehnička i kemijska svojstva i njihove su krajnje upotrebe u osnovi iste.

(75)

Na temelju podataka sadržanih u pritužbi i odgovorima na upitnik Komisije ispitani su sljedeći programi koji navodno uključuju dodjeljivanje subvencija koje dodjeljuju državna tijela Kine:

(76)

Komisija je ispitala sve programe navedene u pritužbi. Za svaki je program ispitala može li se, u skladu s člankom 3. Osnovne uredbe, utvrditi financijski doprinos vlade Kine i korist koju su ostvarili proizvođači izvoznici u uzorku. U ispitnom postupku otkriveno je da su u ovom predmetu sve koristi utvrđene za programe obuhvaćene ispitnim postupkom ispod primjenjivog praga de minimis iz članka 14. stavka 5. (3) Osnovne uredbe. Stoga se ne smatra potrebnim donijeti zaključak o mogućnosti kompenzacije pojedinačnih programa.

Pojedinosti o programima i odgovarajućim stopama koristi za pojedinačna društva nalaze se u nastavku.

(77)

Za programe u nastavku utvrđeno je da ih kineski proizvođači izvoznici/skupine proizvođača izvoznika u uzorku nisu upotrebljavali tijekom razdoblja ispitnog postupka i stoga nije mogla biti utvrđena nikakva korist.

(78)

U pogledu osiguravanja PTA-a i MEG-a uz naknadu manju od primjerene, u pritužbi se tvrdilo da vlada Kine kontrolira određeni broj industrija i proizvoda na početku proizvodnog lanca tako da osigurava ulazne materijale po povoljnim cijenama za proizvođače PSF-a, odnosno za PTA i MEG. Na temelju toga proizvođači PSF-a primaju subvencije protiv kojih se mogu uvesti kompenzacijske mjere tako da od poduzeća u državnom vlasništvu kupuju PTA i MEG koji proizvodi država ispod tržišne cijene i tako uz naknadu manju od primjerene.

(79)

Međutim, u ispitnom postupku otkrilo se da su kineski proizvođači izvoznici/skupine proizvođača izvoznika PSF-a većinu svojih ulaznih materijala, odnosno PTA i MEG za proizvodnju PSF-a za izvoz uvozili u okviru sustava unutarnje obrade.

(80)

Stoga nisu se mogle utvrditi nikakve subvencije za društva u uzorku na temelju tog navodnog programa.

(81)

Nakon objave podnositelj pritužbe napomenuo je da je Komisija dostavila samo djelomičnu analizu za jedan program subvencija koji tijekom razdoblja ispitnog postupka nisu upotrebljavali kineski proizvođači izvoznici u uzorku, to jest osiguravanje PTA-a/MEG-a po subvencioniranim cijenama. Podnositelj pritužbe u odnosu na taj program tvrdio je da su način na koji je uzorak utvrđen i činjenica da jedan veliki proizvođač PSF-a u Kini nije obuhvaćen ispitnim postupkom utjecali na određivanje subvencioniranja za taj program.

(82)

Kako je objašnjeno u uvodnim izjavama 16. i 18., od 23 kineskih proizvođača izvoznika/skupina proizvođača izvoznika koji su surađivali u ispitnom postupku Komisija je odabrala uzorak koji je činilo pet najvećih proizvođača izvoznika/skupina proizvođača izvoznika koji su smatrani reprezentativnima u smislu članka 27. Osnovne uredbe. Kineski proizvođač na kojega je uputio proizvođač izvoznik i koji nije bio uključen u uzorak nije izvozio PSF u Uniju u znatnim količinama tijekom razdoblja ispitnog postupka. Stoga neuključivanje tog proizvođača nije utjecalo na reprezentativnost uzorka i nije imalo nikakav znatan utjecaj na zaključke o predmetnom programu subvencija.

(83)

Komisija potvrđuje da je tražila podatke i odgovore u vezi sa svim programima subvencija navedenima u pritužbi, uključujući one koje je podnositelj pritužbe spomenuo u primjedbama na objavu, ali za te je programe utvrđeno da ih proizvođači izvoznici/skupine proizvođača izvoznika u uzorku nisu upotrebljavali. Komisija je u uvodnoj izjavi 78. iznijela dodatne pojedinosti o osiguravanju PTA-a/MEG-a uz naknadu manju od primjerene s obzirom na to da je taj program subvencija bio istaknut u pritužbi kao program kojim se ostvaruje znatna subvencija protiv koje se mogu uvesti kompenzacijske mjere.

(84)

Podnositelj pritužbe tvrdio je da proizvođači PSF-a ostvaruju korist od zajmova s niskom (subvencioniranom) kamatnom stopom koju odobravaju banke usmjerene na određenu politiku i poslovne banke u državnom vlasništvu, na temelju politike vlade Kine za pružanje financijske pomoći radi poticanja i potpore rastu i razvoju tekstilne industrije i industrije kemijskih vlakana.

(85)

Sljedećim pravnim odredbama omogućeno je povlašteno davanje zajmova u Kini: Zakon NRK-a o poslovnim bankama („Zakon o bankama”), Opća pravila o zajmovima koja je Narodna banke Kine („NBK”) službeno objavila 28. lipnja 1996. i Odluka br. 40 Državnog vijeća.

(86)

Člankom 6. točkom (b) Osnovne uredbe propisuje se da je korist od povlaštenih zajmova potrebno izračunati kao razliku između iznosa plaćene kamate i iznosa koji bi bio plaćen za usporedivi komercijalni zajam koji bi poduzeće moglo dobiti na tržištu. Komisija je utvrdila tržišnu referentnu vrijednost za usporedive komercijalne zajmove.

(87)

Referentna vrijednost izračunana je na temelju kineskih kamatnih stopa, prilagođenih kako bi odražavale uobičajeni tržišni rizik (tj. smatralo se da će svim poduzećima u Kini biti dodijeljena samo najveća ocjena obveznica u koje nije preporučljivo ulagati (BB u društvu Bloomberg), uz očekivanu odgovarajuću premiju na obveznice koje izdaju poduzeća s tom bonitetnom ocjenom koja je primijenjena na standardnu stopu Narodne banke Kine za zajmove).

(88)

Korist koju su ostvarili proizvođači izvoznici/skupine proizvođača izvoznika izračunana je tako da je kamatna razlika, izražena kao postotak, pomnožena s nepodmirenim iznosom zajma, tj. kamatom koja nije plaćena tijekom razdoblja ispitnog postupka. Taj je iznos potom raspoređen na ukupni promet proizvođača izvoznika koji surađuju.

(89)

Korist koja je utvrđena za taj program u rasponu je između 0 % i 0,50 %.

(90)

Osiguravanje prava na korištenje zemljištem u Kini obuhvaćeno je Zakonom Narodne Republike Kine o upravljanju zemljištem i Zakonom Narodne Republike Kine o stvarnim pravima.

(91)

U skladu s člankom 2. Zakona o upravljanju zemljištem država je vlasnik cjelokupnog zemljišta jer u skladu s kineskim ustavom i relevantnim pravnim odredbama zemljište pripada zajedno svim kineskim državljanima. Zemljište se ne može prodavati, već se u skladu sa zakonom mogu ustupati prava korištenja zemljištem. Državna tijela mogu ta prava ustupiti na temelju javnog podnošenja ponuda, kotiranja ili dražbe.

(92)

Proizvođači izvoznici/skupine proizvođača izvoznika koji surađuju dostavili su podatke o zemljištu kojim raspolažu te relevantne ugovore i potvrde o pravima korištenja zemljištem, ali vlada Kine nije dostavila podatke o cijenama prava korištenja zemljištem.

(93)

Uzimajući u obzir zaključak da stanje u Kini u pogledu prava korištenja zemljištem ne ovisi o kretanjima na tržištu, može se zaključiti i da u Kini nema privatnih referentnih vrijednosti. Stoga se troškovi ili cijene u Kini ne mogu prilagoditi. U tim okolnostima smatra se da u Kini ne postoji tržište i da se, u skladu s člankom 6. točkom (d) podtočkom ii. Osnovne uredbe za mjerenje iznosa koristi jamči primjena vanjske referentne vrijednosti. Budući da vlada Kine nije surađivala i da nije dostavila prijedlog vanjske referentne vrijednosti, Komisija je na temelju dostupnih činjenica morala utvrditi odgovarajuću vanjsku referentnu vrijednost. U vezi s tim i zbog razloga utvrđenima u uvodnoj izjavi 94. u nastavku, smatralo se prikladnim kao odgovarajuću referentnu vrijednost upotrijebiti podatke iz Odvojenog carinskog područja Tajvana.

(94)

Komisija smatra da su cijene zemljišta na Tajvanu najbolja zamjenska vrijednost u odnosu na područja u Kini gdje posluju proizvođači izvoznici koji surađuju. Većina proizvođača izvoznika nalazi se u istočnom dijelu Kine, na razvijenim područjima s visokim BDP-om (bruto domaćim proizvodom) u pokrajinama s velikom gustoćom stanovništva.

(95)

Iznos subvencija protiv kojih se mogu uvesti kompenzacijske mjere izračunava se u smislu koristi za primatelje za koju je utvrđeno da je postojala tijekom razdoblja ispitnog postupka. Korist za primatelje izračunava se uzimanjem u obzir razlike između iznosa koji je platilo svako društvo za prava korištenja zemljištem i iznosa koji je uobičajeno bilo potrebno platiti na temelju tajvanske referentne vrijednosti.

(96)

Komisija se u tom izračunu služi prosječnom cijenom kvadratnog metra zemljišta utvrđenom na Tajvanu i usklađenom za deprecijaciju valute i promjenu BDP-a od dana sklapanja predmetnih ugovora o pravu korištenja zemljištem. Informacije o cijenama industrijskog zemljišta preuzete su s internetskih stranica Ureda za industriju pri Ministarstvu gospodarstva Tajvana. Deprecijacija valute i promjena BDP-a za Tajvan izračunani su na temelju stopa inflacije i promjene BDP-a po glavi po tekućim cijenama u američkim dolarima za Tajvan kako ih je objavio Međunarodni monetarni fond u svojim Svjetskim gospodarskim izgledima za 2011. U skladu s člankom 7. stavkom 3. Osnovne uredbe taj se iznos subvencije (brojnik) dodjeljivao kroz razdoblje ispitnog postupka na temelju uobičajenog trajanja prava korištenja industrijskim zemljištem u Kini, tj. 50 godina ili 70 godina. Taj se iznos dodjeljivao na cjelokupni promet od prodaje proizvođača izvoznika u uzorku tijekom razdoblja ispitnog postupka jer subvencija ne ovisi o ostvarenom izvozu i nije dodijeljena na temelju proizvedenih, izvezenih ili prevezenih količina.

(97)

Korist koja je utvrđena za taj program u rasponu je između 0,02 % i 0,82 %.

(98)

Pravne osnove za takvo oslobođenje od plaćanja poreza na prihode od dividende jesu članci 25.–26. Zakona o porezu na dohodak poduzeća i članak 83. Propisa o provedbi Zakona o porezu na dohodak poduzeća.

(99)

Ovaj se program sastoji od povlaštenog poreznog tretmana za kineska rezidentna poduzeća koja imaju udjele u drugim kineskim rezidentnim poduzećima u obliku oslobođenja od poreza na dohodak od određenih dividendi, bonusa i drugih ulaganja vlasničkog kapitala za rezidentna matična poduzeća.

(100)

Na prijavi poreza na dohodak dvaju proizvođača izvoznika/skupina proizvođača izvoznika u uzorku postoji iznos oslobođen od poreza na dohodak. Na taj se iznos upućuje kao na dividende, bonuse i drugi dohodak od ulaganja vlasničkog kapitala prihvatljivih rezidenata i poduzeća u skladu s uvjetima u Dodatku 5. Prijavi poreza na dohodak (Godišnja prijava poreznih povlastica). Relevantna društva nisu platila porez na dohodak za te iznose.

(101)

Iznos subvencija protiv kojih se mogu uvesti kompenzacijske mjere izračunava se u smislu koristi za primatelje za koju je utvrđeno da je postojala tijekom razdoblja ispitnog postupka. Kao korist za primatelje smatra se iznos ukupnog poreza koji bi trebalo platiti s dohotkom od dividendi koji dolazi iz drugih rezidentnih poduzeća u Kini, nakon oduzimanja onoga što je stvarno plaćeno s oslobođenjem od poreza na dividende. U skladu s člankom 7. stavkom 2. Osnovne uredbe ovaj se iznos subvencije (brojnik) dodjeljivao prema ukupnom prometu društava proizvođača izvoznika koji surađuju tijekom razdoblja ispitnog postupka jer subvencija ne ovisi o ostvarenom izvozu i nije se dodjeljivala u vezi s proizvedenim, izvezenim ili prevezenim količinama.

(102)

Korist koja je utvrđena za taj program u rasponu je između 0 % i 0,06 %.

(103)

Pravnu osnovu za ovaj program čine Okružnica Državnog vijeća o prilagodbi poreznih politika o uvoznoj opremi, Guo Fa br. 37/1997, Obavijest Ministarstva financija, Glavne carinske uprave i Državne porezne uprave o prilagodbi politika o određenim povlaštenim uvoznim carinama, Priopćenje Ministarstva financija, Glavne carinske uprave i Državne porezne uprave [2008.] br. 43, Obavijest NDRC-a o važnim pitanjima u vezi s davanjem potvrde o projektima koji se financiraju domaćim ili stranim kapitalom i koje podupire država, br. 316 2006 od 22. veljače 2006. i Katalog o predmetima koji se pri uvozu ne oslobađaju od plaćanja carine za poduzeća sa stranim kapitalom ili domaća poduzeća iz 2008.

(104)

Ovim programom poduzećima sa stranim kapitalom ili domaćim poduzećima omogućuje se oslobađanje od plaćanja PDV-a i rabat na uvozne tarife za uvoz kapitalne opreme koja se upotrebljava u proizvodnji. Kako bi se ostvarilo pravo na oslobađanje, oprema ne smije biti na popisu neprihvatljive opreme, a poduzeće podnositelj zahtjeva mora dobiti potvrdu o državnoj potpori projekta koju u skladu s primjenjivim zakonodavstvom o ulaganjima, porezima i carini izdaju kineska nadležna tijela ili Komisija za nacionalni razvoj i reformu.

(105)

Četiri kineska proizvođača izvoznika/skupina proizvođača izvoznika prijavilo je oslobođenje od plaćanja PDV-a i uvoznih tarifa za uvezenu opremu.

(106)

Iznos subvencija protiv kojih se mogu uvesti kompenzacijske mjere izračunava se u smislu koristi za primatelje za koju je utvrđeno da je postojala tijekom razdoblja ispitnog postupka. Smatra se da korist dana primateljima odgovara iznosu PDV-a i carine čijeg je plaćanja za uvezenu opremu primatelj bio oslobođen. Primljena korist amortizirana je tijekom vijeka upotrebe opreme u skladu s redovitim računovodstvenim postupcima društva. U skladu s člankom 7. stavkom 2. Osnovne uredbe ovaj se iznos subvencije (brojnik) dodjeljivao prema ukupnom prometu društava proizvođača izvoznika koji surađuju tijekom razdoblja ispitnog postupka jer subvencija ne ovisi o ostvarenom izvozu i nije se dodjeljivala u vezi s proizvedenim, izvezenim ili prevezenim količinama.

(107)

Korist koja je utvrđena za taj program u rasponu je između 0 % i 0,45 %.

(108)

Pravnu osnovu za ovaj program čine Okružnica Državne porezne uprave o uvođenju privremenih mjera za upravljanje povratom poreza za nabavu opreme proizvedene u zemlji koju nabavljaju poduzeća s udjelom stranog kapitala br. 171, 199, 20.9.1999.; Obavijest Ministarstva financija i Državne porezne uprave br. 176 [2008.] o zaustavljanju provedbe politika za povrat poreza za poduzeća s udjelom stranog kapitala za nabavu opreme proizvedene u zemlji.

(109)

Tim se programom osiguravaju koristi u obliku povrata PDV-a za nabavu opreme proizvedene u zemlji koju nabavljaju poduzeća s udjelom stranog kapitala. Oprema ne smije biti razvrstana u Katalog stavaka koje ne podliježu oslobođenju od poreza, a vrijednost opreme ne smije biti veća od ukupnog ograničenja ulaganja za poduzeće s udjelom stranog kapitala u skladu s pokusnim upravnim mjerama za nabavu opreme proizvedene u zemlji.

(110)

Dva proizvođača izvoznika/skupine proizvođača izvoznika u uzorku dostavili su detaljne podatke o tom programu, uključujući iznos primjene koristi.

(111)

Iznos subvencija protiv kojih se mogu uvesti kompenzacijske mjere izračunava se u smislu koristi za primatelje za koju je utvrđeno da je postojala tijekom razdoblja ispitnog postupka. Smatra se da je korist koju je primatelj ostvario iznos PDV-a vraćenog za nabavu opreme proizvedene u zemlji. Primljena korist amortizirana je tijekom vijeka upotrebe opreme u skladu s uobičajenom računovodstvenom praksom.

(112)

Korist koja je utvrđena za taj program u rasponu je između 0 % i 0,01 %.

(113)

U ispitnom postupku potvrđeno je da na temelju programa navedenih u uvodnoj izjavi 75. društva u uzorku tijekom razdoblja ispitnog postupka nisu primila nikakve koristi.

(114)

Iznos subvencija u skladu s odredbama Osnovne uredbe, izražen ad valorem, za kineske proizvođače izvoznike iznosi između 0,76 % i 1,77 %.

(115)

Nakon objave podnositelj pritužbe tvrdio je da nije bilo jasno kako je Komisija računala raspon ukupne marže subvencije. Raspon ukupnih zbrojenih subvencija za kineske proizvođače izvoznike/skupine proizvođača izvoznika u uzorku izražene ad valorem naveden u uvodnoj izjavi 114. predstavlja nižu i višu ukupnu maržu subvencije pet kineskih proizvođača izvoznici/skupina proizvođača izvoznika u uzorku.

(116)

S obzirom na de minimis iznose subvencija protiv kojih se mogu uvesti kompenzacijske mjere za kineske proizvođače izvoznike, nije potrebno uvesti mjere za izvoz PSF-a podrijetlom iz Kine. Zaključeno je da je ispitni postupak potrebno prekinuti u vezi s uvozom podrijetlom iz Narodne Republike Kine, u skladu s člankom 14. stavkom 3. Osnovne uredbe.

(117)

Na temelju podataka sadržanih u pritužbi i odgovorima na upitnik Komisije ispitani su sljedeći programi koji navodno uključuju dodjeljivanje subvencija koje dodjeljuju državna tijela Indije:

(118)

U ispitnom postupku utvrđeno je da su u razdoblju ispitnog postupka provjereni proizvođači izvoznici ostvarili korist na temelju sljedećih programa:

(119)

Programi navedeni u uvodnoj izjavi 118. točkama 1., 2., 4., 5. i 6. temelje se na Zakonu o vanjskoj trgovini (razvoj i regulativa) iz 1992. (br. 22 iz 1992.) koji je stupio na snagu 7. kolovoza 1992. („Zakon o vanjskoj trgovini” ili „FTP”) Prema Zakonu o vanjskoj trgovini, vlada Indije ovlaštena je izdavati obavijesti u vezi s izvoznom i uvoznom politikom. Te su obavijesti sažete u dokumentima o vanjskotrgovinskoj politici koje Ministarstvo trgovine izdaje svakih pet godina i redovito ažurira. Dokument vanjskotrgovinske politike bitan za razdoblje ovog ispitnog postupka jest „Vanjskotrgovinska politika 2009.–2014.” („FTP 2009.–2014.”). Nadalje, vlada Indije određuje i postupke kojima se uređuje FTP 09-14 u „Priručniku o postupcima, svezak I.” („HOP I. 2009.–2014.”). Priručnik o postupcima redovito se ažurira.

(120)

Program DDS naveden u uvodnoj izjavi 118. točki 3. temelji se na odjeljku 75. Zakona o carini iz 1962., odjeljku 37. Središnjeg zakona o trošarinama iz 1944., odjeljcima 93.A i 94. Zakona o financijama iz 1994. i Pravilima za povrat carina, središnjih trošarina i poreze na usluge iz 1995. Stope povrata redovito se objavljuju.

(121)

Program PSI naveden u prethodnoj točki 7. temelji se na Paketu programa poticaja vlade Maharaštre iz 2007., Odluke br. PSI-1707/(CR-50)/IND-8 od 30. ožujka 2007.

(122)

Svaki proizvođač izvoznik ili trgovac izvoznik ispunjava uvjete za ovaj program.

(123)

Na temelju ovog programa za izvoz svih proizvoda uključujući izvoz PSF-a u zemlje navedene u tablicama 1. i 2. iz Dodatka 37.(C) HOP-a I. 2009.–2014. može se dobiti kredit za pristojbe u iznosu od 3 % vrijednosti FOB. Od 1. travnja 2011. za izvoz svih proizvoda u zemlje navedene u tablici 3. iz Dodatka 37.(C) („Posebna ciljna tržišta”) može se dobiti kredit za pristojbe u iznosu od 4 % vrijednosti FOB. Određene vrste izvoznih aktivnosti isključene su iz ovog programa, npr. izvoz uvezene ili pretovarene robe, procijenjeni izvoz, izvoz usluga i izvozni promet jedinica koje posluju u posebnim gospodarskim zonama/izvozno usmjerenih jedinica. Iz ovog programa isključene su i određene vrste proizvoda, npr. dijamanti, plemenite kovine, rude, žitarice, šećer i naftni derivati.

(124)

Krediti za pristojbe na temelju FMS-a slobodno se mogu prenositi i vrijede 24 mjeseca od datuma izdavanja odgovarajuće potvrde o pravu na kredit. Mogu se upotrebljavati za plaćanje carina na kasniji uvoz svih ulaznih materijala ili roba, uključujući osnovna sredstva.

(125)

Potvrda o pravu na kredit izdaje se u luci iz koje je izvoz obavljen i nakon obavljenog izvoza ili otpreme robe. Sve dok podnositelj zahtjeva dostavlja nadležnim tijelima primjerke svih odgovarajućih izvoznih dokumenata (npr. izvozni nalog, račune, otpremnice, bankovne potvrde o realizaciji), vlada Indije ne odlučuje o odobravanju kredita za pristojbe.

(126)

Četiri provjerena proizvođača izvoznika upotrebljavala su ovaj program tijekom razdoblja ispitnog postupka.

(127)

Nakon objave tri indijska proizvođača izvoznika u uzorku tvrdila su da, iako su ispunjavali uvjete za korist, nisu predali zahtjev za izvoznu prodaju u Uniju te se stoga ne može donijeti zaključak o ostvarivanju te koristi. Jednako tako, tvrdili su da je program FMS zemljopisno povezan sa zemljama koje nisu dio Unije i stoga Unija protiv tog programa ne može uvesti kompenzacijske mjere. U vezi s tim, posjetima radi provjere potvrđeno je da su zahtjevi za korist na temelju FMS-a podneseni za izvoz u treće zemlje s obzirom na to da se program uglavnom odnosi na izvoz u treće zemlje. Međutim, predmetni proizvođači izvoznici nisu mogli osporiti praktičnu provedbu programa kako je opisano u uvodnim izjavama 123. do 125. ili da se korist na temelju FMS-a može upotrijebiti za predmetni proizvod, odnosno da se krediti za pristojbe na temelju FMS-a mogu slobodno prenositi i upotrijebiti za plaćanje carina na kasniji uvoz svih ulaznih materijala ili robe, uključujući osnovna sredstva. Posebno, strana nije mogla osporiti činjenicu da se krediti za pristojbe ostvareni na temelju FMS-a za izvoz u prihvatljive treće zemlje mogu upotrijebiti za prebijanje uvoznih carina koje se plaćaju na ulazne materijale ugrađene u predmetni proizvod izvezen u Uniju.

(128)

Naposljetku, te se koristi knjiže na obračunskoj osnovi u financijskim izvještajima društva na dane kada se odvijaju izvozne transakcije, dokazujući da je pravo na korist nastalo u trenutku izvozne transakcije i da nema dvojbe da će stečeni kredit za pristojbe biti upotrijebljen u kasnijoj fazi. Stoga se ova tvrdnja morala odbaciti.

(129)

FMS-om se osiguravaju subvencije u smislu članka 3. stavka 1. točke (a) podtočke ii. i članka 3. stavka 2. Osnovne uredbe. Kredit za pristojbu u okviru FMS-a financijski je doprinos vlade Indije jer će se kredit na kraju upotrijebiti za prebijanje uvoznih carina, smanjujući na taj način prihod vlade Indije od pristojbi koje bi u suprotnom dospjele. Osim toga, kreditom za pristojbu u okviru FMS-a izvoznik ostvaruje korist jer se poboljšava njegova likvidnost.

(130)

Nadalje, FMS de iure ovisi o ostvarenom izvozu te se stoga smatra specifičnim i protiv njega se mogu uvesti kompenzacijske mjere na temelju članka 4. stavka 4. prvog podstavka točke (a) Osnovne uredbe.

(131)

Ovaj se program ne može smatrati dopuštenim sustavom povrata carina ili sustavom povrata kao zamjene u smislu članka 3. stavka 1. točke (a) podtočke ii. Osnovne uredbe. On nije u skladu sa strogim pravilima navedenima u Prilogu I. točki i., Prilogu II. (definicije i pravila za povrat) i Prilogu III. (definicije i pravila za povrat kao zamjenu) Osnovnoj uredbi. Izvoznik nema obvezu doista upotrebljavati robu uvezenu bez carine u proizvodnom postupku, a iznos kredita ne izračunava se u odnosu na stvarno upotrijebljene ulazne materijale. Nema sustava i postupka na snazi kojim bi se potvrdilo koji se ulazni faktori upotrebljavaju u proizvodnom postupku izvoznog proizvoda ili je li došlo do prekomjernog plaćanja uvoznih carina u smislu Priloga I. točke i. te Priloga II. i III. Osnovnoj uredbi. Izvoznik ispunjava uvjete za koristi FMS-a bez obzira na to uvozi li bilo kakve ulazne materijale. Kako bi ostvario korist, dovoljno je da izvoznik izvozi robu i pritom ne mora dokazivati da su svi ulazni materijali bili uvezeni. Stoga čak i izvoznici koji sve svoje ulazne materijale nabavljaju lokalno i ne uvoze nikakvu robu koja bi se mogla upotrebljavati kao ulazni materijal i dalje imaju pravo na koristi od FMS-a. Osim toga, izvoznik može upotrebljavati kredit za pristojbe u okviru FMS-a kako bi uvozio osnovna sredstva, iako osnovna sredstva nisu uključena u područje primjene dopuštenih sustava povrata carina, kao što se navodi u Prilogu I. točki i. Osnovne uredbe jer se ne upotrebljavaju u proizvodnji izvoznih proizvoda.

(132)

Iznos subvencija protiv kojih se mogu uvesti kompenzacijske mjere izračunan je na temelju koristi prenesene na primatelja, koja je ustanovljena tijekom razdoblja ispitnog postupka i koju je proizvođač izvoznik koji surađuje knjižio prema dospijeću kao prihod u fazi izvozne transakcije. U skladu s člankom 7. stavcima 2. i 3. Osnovne uredbe ovaj se iznos subvencije (brojnik) dodjeljivao prema izvoznom prometu tijekom ispitnog razdoblja kao primjereni nazivnik jer subvencija ovisi o ostvarenom izvozu i nije se dodjeljivala u vezi s proizvedenim, izvezenim ili prevezenim količinama.

(133)

Stopa subvencije utvrđena u odnosu na ovaj program za četiri predmetna društva tijekom razdoblja ispitnog postupka iznosila je 0,15 %, 0,19 %, 0,42 % odnosno 0,63 %.

(134)

Detaljni opis programa nalazi se u stavcima 3.15. do 3.17. FTP-a 2009.–2014. i poglavljima 3.9. do 3.11. HOP-a I. 2009.–2014.

(135)

U skladu sa stavkom 3.15.2. FTP-a 2009.–2014. izvoznici proizvoda navedenih u Dodatku 37.D HOP-a I. 2009.–2014. prihvatljivi su za ovaj program.

(136)

Izvoznici proizvoda navedenih u popisu iz Dodatka 37.D HOP-a I. 2009.–2014. mogu podnijeti zahtjev za potporu u obliku kredita za pristojbe u okviru FPS-a u iznosu od 2 % ili 5 % vrijednosti izvoza FOB. Predmetni proizvod u ispitnom postupku naveden je u tablici 1. Dodatku 37.D i ispunjava uvjete za kredit za pristojbe u iznosu od 2 %.

(137)

FPS je program koristi poslije izvoza, tj. društvo mora obaviti izvoz da bi ispunjavalo uvjete za koristi u okviru ovog programa. Stoga društvo relevantnom nadležnom tijelu podnosi internetski zahtjev, s primjercima izvoznog naloga i računa, bankovne potvrde na kojoj su iskazane naknade za zahtjev, primjerak otpremnice i bankovne potvrde o realizaciji za primitak plaćanja ili potvrdu o izvršenju naloga u slučaju izravnih pregovora o dokumentima. U slučajevima kada su uz zahtjev za koristi u okviru bilo kakvog drugog programa podneseni izvorni primjerak otpremnice i/ili bankovne potvrde o realizaciji, društvo može podnijeti primjerke koje je samo potvrdilo, navodeći relevantno nadležno tijelo kojem su izvorni primjerci podneseni. Internetskim zahtjevom za kredite FPS-a može biti obuhvaćeno najviše 50 otpremnica.

(138)

Utvrđeno je da se, u skladu s indijskim računovodstvenim normama, krediti FPS-a mogu knjižiti na obračunskoj osnovi kao prihod na komercijalnim računima nakon ispunjenja izvozne obveze. Takvi se krediti mogu upotrebljavati za plaćanje carina za naknadne uvoze bilo koje robe – osim osnovnih sredstava i robe s uvoznim ograničenjima. Roba koja se uveze uz takve kredite može se prodavati na domaćem tržištu (podliježe porezu na prodaju) ili se može drukčije upotrebljavati. Krediti FPS-a mogu se slobodno prenositi i vrijede u razdoblju od 24 mjeseca od dana izdavanja.

(139)

Svih pet provjerenih proizvođača izvoznika upotrebljavalo je ovaj program tijekom razdoblja ispitnog postupka.

(140)

Nakon objave tri indijska proizvođača izvoznika u uzorku tvrdili su da, iako su ispunjavali uvjete za korist, nisu predali zahtjev za barem dio izvozne prodaje u Uniju te se stoga ne može donijeti zaključak o upotrebi te koristi. Međutim, predmetni proizvođači izvoznici nisu mogli osporiti praktičnu provedbu programa kako je opisano u uvodnim izjavama 123. do 125. i da se korist na temelju FPS-a može upotrijebiti za predmetni proizvod, odnosno da se krediti za pristojbe na temelju FPS-a mogu slobodno prenositi i upotrijebiti za plaćanje carina na kasniji uvoz svih ulaznih materijala ili robe, uključujući osnovna sredstva. Ponovno se navodi da se te koristi knjiže na obračunskoj osnovi u financijskim izvještajima društva na dane kada se odvijaju izvozne transakcije, dokazujući da je pravo na korist nastalo u trenutku izvozne transakcije i da nema dvojbe da će stečeni kredit za pristojbe biti upotrijebljen u kasnijoj fazi.

(141)

FPS-om se osiguravaju subvencije u smislu članka 3. stavka 1. točke (a) podtočke ii. i članka 3. stavka 2. Osnovne uredbe. Kredit FPS-a financijski je doprinos vlade Indije jer će se kredit na kraju upotrijebiti za prebijanje uvoznih carina, smanjujući na taj način prihod vlade Indije od pristojbi koje bi u suprotnom dospjele. Osim toga, kreditom FPS-a izvoznik ostvaruje korist jer se poboljšava njegova likvidnost.

(142)

Nadalje, FPS de iure ovisi o ostvarenom izvozu te se stoga smatra specifičnim i protiv njega se mogu uvesti kompenzacijske mjere na temelju članka 4. stavka 4. točke (a) Osnovne uredbe.

(143)

Ovaj se program ne može smatrati dopuštenim sustavom povrata carina ili sustavom povrata kao zamjene u smislu članka 3. stavka 1. točke (a) podtočke ii. Osnovne uredbe jer nije u skladu sa strogim pravilima navedenima u Prilogu I. točki i., Prilogu II. (definicije i pravila za povrat) i Prilogu III. (definicije i pravila za povrat kao zamjenu) Osnovnoj uredbi. Posebno, izvoznik nema obvezu doista upotrebljavati robu uvezenu bez carine u proizvodnom postupku, a iznos kredita ne računa se u odnosu na stvarno upotrijebljene ulazne materijale. Osim toga, nema sustava i postupka na snazi koji bi potvrdili koji se ulazni faktori upotrebljavaju u proizvodnom postupku izvoznog proizvoda ili je li došlo do prekomjernog plaćanja uvoznih carina u smislu Priloga I. točke i. i priloga II. i III. Osnovnoj uredbi. Naposljetku, izvoznik ispunjava uvjete za ostvarivanje koristi FPS-a neovisno o tome uvozi li ulazne materijale ili ne. Kako bi ostvario korist, dovoljno je da izvoznik izvozi robu i pritom ne mora dokazivati da su bili uvezeni bilo koji ulazni materijali. Stoga čak i izvoznici koji sve ulazne materijale nabavljaju lokalno i ne uvoze robu koja bi se mogla upotrebljavati kao ulazni materijali imaju pravo na koristi od FPS-a.

(144)

U skladu s člankom 3. stavkom 2. i člankom 5. Osnovne uredbe iznos subvencija protiv kojih se mogu uvesti kompenzacijske mjere izračunavao se prema koristi koja je dodijeljena primatelju, a za koju je utvrđeno da postoji tijekom razdoblja ispitnog postupka. U tom smislu, smatralo se da je primatelj ostvario korist u vrijeme kada je obavljena izvozna transakcija u okviru ovog programa. U tom trenutku vlada Indije obvezna je odustati od naplate carine, što predstavlja financijski doprinos u smislu članka 3. stavka 1. točke (a) podtočke ii. Osnovne uredbe. Kada carinska tijela izdaju izvoznu otpremnicu u kojoj je, među ostalim, naveden iznos kredita FPS-a koji treba odobriti za tu izvoznu transakciju, vlada Indije više ne može odlučivati o dodjeljivanju subvencije. U smislu prethodno navedenoga smatra se prikladnim ocijeniti korist od FPS-a kao zbroj kredita zarađenih na realiziranim izvoznim transakcijama prema ovom programu tijekom razdoblja ispitnog postupka.

(145)

U slučajevima kada su bili predočeni opravdani zahtjevi, obvezne pristojbe za dobivanje subvencije odbijale su se, prema članku 7. stavku 1. točki (a) Osnovne uredbe, od tako utvrđenih kredita, čime je iznos subvencije postao brojnik. U skladu s člankom 7. stavkom 2. Osnovne uredbe ovaj se iznos subvencije dodjeljivao prema izvoznom prometu tijekom razdoblja ispitnog postupka kao primjereni nazivnik jer subvencija ovisi o ostvarenom izvozu i nije se dodjeljivala u vezi s proizvedenim, izvezenim ili prevezenim količinama.

(146)

Stope subvencije utvrđene u odnosu na ovaj program za pet predmetnih društava tijekom razdoblja ispitnog postupka iznosile su 1,59 %, 1,75 %, 1,77 %, 1,85 % odnosno 1,95 %.

(147)

Detaljni opis DDS-a nalazi se u Pravilima za povrat carina i središnjih trošarina iz 1995. kako su izmijenjena uzastopnim obavijestima.

(148)

Svaki proizvođač izvoznik ili trgovac izvoznik ispunjava uvjete za ovaj program.

(149)

Izvoznik koji ispunjava uvjete može se prijaviti za iznos povrata koji se izračunava kao postotak vrijednosti FOB izvezenih proizvoda na temelju ovog programa. Vlada Indije odredila je stope povrata za niz proizvoda, uključujući i predmetni proizvod. One se određuju na temelju prosječne količine ili vrijednosti materijala koji su upotrijebljeni kao ulazni faktori u proizvodnji proizvoda i prosječnog iznosa pristojbi plaćenih na ulazne materijale. One se primjenjuju bez obzira na to jesu li uvozne carine bile stvarno plaćene ili ne. Stopa DDS-a za predmetni proizvod tijekom razdoblja ispitnog postupka iznosila je: 3 % vrijednosti FOB do 9. listopada 2012., 2,1 % od 10. listopada 2012. i 20. rujna 2013. te 1,7 % od 21. rujna 2013.

(150)

Kako bi ispunjavalo uvjete za koristi prema ovom programu, društvo mora izvoziti. U trenutku kada su podaci pošiljke uneseni u carinski poslužitelj (ICEGATE), navodi se da se izvoz odvija prema DDS-u te se neopozivo određuje iznos DDS-a. Nakon što društvo za otpremu dostavi Opći izvozni manifest (EGM), a Carinski ured uspješno usporedi navedeni dokument s podacima iz otpremnice, ispunjeni su svi uvjeti za odobrenje plaćanja iznosa povrata izravnim plaćanjem na bankovni račun izvoznika ili mjenicom.

(151)

Izvoznik jednako tako mora bankovnom potvrdom o realizaciji (BRC) dokazati realizaciju primitaka od izvoza. Taj se dokument može dostaviti nakon plaćanja iznosa povrata, ali vlada Indije osigurat će povrat plaćenog iznosa ako izvoznik u određenom roku ne dostavi BRC.

(152)

Iznos povrata može se upotrebljavati u bilo koju svrhu.

(153)

Utvrđeno je da se, u skladu s indijskim računovodstvenim normama, iznos povrata carine, nakon ispunjenja izvozne obveze, može knjižiti na obračunskoj osnovi kao prihod na trgovačkim računima.

(154)

Dva provjerena proizvođača izvoznika upotrebljavala su DDS tijekom razdoblja ispitnog postupka.

(155)

DDS-om se osiguravaju subvencije u smislu članka 3. stavka 1. točke (a) podtočke i. i članka 3. stavka 2. Osnovne uredbe. Takozvani iznos povrata carine financijski je doprinos vlade Indije jer se radi o izravnom prijenosu sredstava vlade Indije. Osim toga, iznosom povrata carine izvoznik ostvaruje korist jer mu se poboljšava likvidnost prema uvjetima koji nisu raspoloživi na tržištu.

(156)

Stopu povrata carine za izvoz određuje vlada Indije za svaki proizvod posebno. Međutim, iako se subvencija naziva povratom carine, program nema značajke dopuštenog sustava povrata carine ili sustava povrata kao zamjene u smislu članka 3. stavka 1. točke (a) podtočke ii. Osnovne uredbe. Gotovinsko plaćanje izvozniku nije povezano sa stvarnim plaćanjima uvoznih carina na sirovine i ne predstavlja kredit za pristojbe koji se upotrebljava za prebijanje uvoznih carina za prošli ili budući uvoz sirovina.

(157)

To je potvrđeno okružnicom Vlade Indije br. 24/2001 u kojoj se jasno navodi da „[stope povrata carine] nisu povezane sa strukturom stvarne potrošnje ulaznih materijala i stvarnim učinkom na ulazne materijale konkretnog izvoznika ili pojedine pošiljke […]” i upućuju regionalna tijela da „timovi na terenu uz [zahtjev za povrat] koji dostave izvoznici ne bi trebali zahtijevati dokaze o stvarnim carinama plaćenima na uvezene ili domaće ulazne materijale”.

(158)

Plaćanje u obliku izravnog prijenosa sredstava koje izvršava vlada Indije nakon što izvoznici obave izvoz mora se smatrati izravnim bespovratnim sredstvima vlade Indije koja ovise o ostvarenom izvozu te se stoga smatraju specifičnim i podložnim uvođenju kompenzacijskih mjera na temelju članka 4. stavka 4. prvog podstavka točke (a) Osnovne uredbe.

(159)

S obzirom na navedeno, zaključuje se da se protiv DDS-a mogu uvesti kompenzacijske mjere.

(160)

U skladu s člankom 3. stavkom 2. i člankom 5. Osnovne uredbe iznos subvencija protiv kojih se mogu uvesti kompenzacijske mjere računao se prema koristi koja je dodijeljena primatelju, a za koju je utvrđeno da postoji tijekom razdoblja ispitnog postupka. U tom smislu smatralo se da je primatelj ostvario korist u vrijeme kada je obavljena izvozna transakcija na temelju ovog programa. U tom trenutku vlada Indije obvezna je platiti iznos povrata, što predstavlja financijski doprinos u smislu članka 3. stavka 1. točke (a) podtočke i. Osnovne uredbe. Kada carinska tijela izdaju izvoznu otpremnicu u kojoj je, među ostalim, naveden iznos povrata koji treba odobriti za taj izvozni posao, vlada Indije više ne može odlučivati o dodjeljivanju subvencije. S obzirom na prethodno navedeno, smatra se primjerenim ocijeniti korist na temelju DDS-a kao zbroj iznosa povrata zarađenih u svim izvoznim transakcijama obavljenima u okviru tog programa tijekom razdoblja ispitnog postupka.

(161)

U skladu s člankom 7. stavkom 2. Osnovne uredbe ti su se iznosi subvencije dodjeljivali na temelju ukupnog izvoznog prometa predmetnog proizvoda tijekom razdoblja ispitnog postupka kao primjereni nazivnik jer subvencija ovisi od ostvarenom izvozu i nije se dodjeljivala u vezi s proizvedenim, izvezenim ili prevezenim količinama.

(162)

Na temelju prethodno navedenoga stope subvencije utvrđene u odnosu na ovaj program za dva predmetna društva tijekom razdoblja ispitnog postupka iznosile su 0,24 % odnosno 2,12 %.

(163)

Detaljni opis programa nalazi se u stavcima 4.1.1. do 4.1.14. FTP-a 2009.–2014. i poglavljima 4.1. do 4.30. HOP-a I. 2009.–2014.

(164)

AAS se sastoji od šest potprograma, kako je podrobnije opisano u uvodnoj izjavi 165. Ti se potprogrami, među ostalim, razlikuju prema opsegu prihvatljivosti. Proizvođači izvoznici i trgovci izvoznici koji su „povezani s” pomoćnim proizvođačima ispunjavaju uvjete za fizički izvoz prema AAS-u i za potprograme AAS-a za godišnje potrebe. Proizvođači izvoznici koji opskrbljuju krajnjeg izvoznika ispunjavaju uvjete za AAS za intermedijarnu opskrbu. Glavni nositelji ugovora koji opskrbljuju kategorije „procijenjenog izvoza” navedene u stavku 8.2. FTP-a 2009.–2014., kao što su dobavljači izvozno orijentirane jedinice (engl. export oriented unit, „EOU”), ispunjavaju uvjete za potprogram AAS-a za procijenjeni izvoz. Konačno, intermedijarni dobavljači za proizvođače izvoznike ispunjavaju uvjete za koristi „procijenjenog izvoza” prema potprogramima „Nalog za preliminarno propuštanje” (engl. Advance Release Order, „ARO”) i preneseni akreditiv za potrebe domaće trgovine.

(165)

AAS može se izdati za:

(166)

Tri provjerena društva dobila su koncesije na temelju AAS-a povezanog s predmetnim proizvodom tijekom razdoblja ispitnog postupka. Ta su društva iskoristila prethodno navedene točke (a), (d) i (e) potprograma. Stoga nije potrebno utvrditi mogućnost kompenzacije preostalih nekorištenih potprograma.

(167)

U svrhu provjere koju obavljaju indijska nadležna tijela nositelj prethodnog odobrenja zakonski je obvezan voditi „točnu i primjerenu evidenciju o potrošnji i upotrebi robe uvezene uz oslobođenje od carine/robe nabavljene lokalno” u posebnom formatu (poglavlja 4.26., 4.30. i Dodatak 23. HOP-a I. 2009.–2014.), tj. registar stvarne potrošnje. Taj registar mora provjeriti vanjski ovlašteni računovođa/računovođa nadležan za troškove i radove, koji izdaje potvrdu o izvršenoj provjeri propisanih registara i odgovarajućih podataka kojom se potvrđuje da su podaci dostavljeni na temelju Dodatka 23. točni i istiniti u svakom pogledu.

(168)

U pogledu upotrebe programa AAS za fizički izvoz iz uvodne izjave 165. točke (a), koji su tijekom razdoblja ispitnog postupka upotrebljavala dva društva, vlada Indije određuje opseg i vrijednost uvozne olakšice i obveze izvoza te su oni dokumentirani u prethodnom odobrenju. Osim toga, u vrijeme uvoza i izvoza, službenici Vlade trebaju upisati odgovarajuće transakcije na prethodno odobrenje. Vlada Indije na temelju standardnih ulazno-izlaznih normi (SION-ovi) određuje opseg dopuštenog uvoza prema programu AAS, a koje postoje za većinu proizvoda uključujući predmetni proizvod.

(169)

Uvezeni ulazni materijali ne mogu se prenositi i moraju se upotrijebiti za proizvodnju nastalog izvoznog proizvoda. Obveza izvoza mora se ispuniti unutar određenog roka nakon izdavanja dozvole (24 mjeseca uz dva moguća produljenja od po šest mjeseci).

(170)

Ispitnim postupkom utvrđeno je da se zahtjevi za provjeru koje utvrđuju tijela Indije ili nisu poštovali u praksi.

(171)

Samo je jedno od dvaju provjerenih društva koja su upotrijebila ovaj potprogram vodilo registar proizvodnje i potrošnje. Međutim, registar potrošnje nije omogućivao provjeru koju su ulazni materijali upotrijebljeni u proizvodnji izvoznog proizvoda i u kojim količinama. U pogledu prethodno navedenih zahtjeva za provjeru, društva nisu vodila evidenciju kojom bi se dokazalo da je obavljena vanjska revizija registra potrošnje. Kao zaključak, smatra se da ispitani izvoznici nisu mogli dokazati da su ispunjene odgovarajuće odredbe FTP-a.

(172)

U pogledu upotrebe AAS-a za ARO iz uvodne izjave 165. točke (e) što je iskoristilo jedno provjereno društvo tijekom razdoblja ispitnog postupka, iznos uvoza dopuštenog na temelju ovog programa određuje se kao postotak iznosa izvezenih gotovih proizvoda. Prethodnim dozvolama mjere se jedinice odobrenog izvoza u smislu njegove količine ili u smislu njegove vrijednosti. U oba slučaja stope upotrijebljene za određivanje dopuštenih bescarinskih nabava utvrđene su, za većinu proizvoda, uključujući proizvod obuhvaćen ovim ispitnim postupkom, na temelju SION-ova. Stavke ulaznih materijala navedene u prethodnim dozvolama jesu stavke upotrijebljene u proizvodnji odgovarajućeg izvezenog gotovog proizvoda.

(173)

Nositelj prethodne dozvole koji namjerava nabaviti ulazne materijale iz domaćih izvora, umjesto izravnim uvozom, ima mogućnost nabaviti ih na temelju ARO-ova. U takvim se slučajevima prethodne dozvole smatraju valjanima kao dozvole ARO i priznaju se domaćem dobavljaču po isporuci stvari koje su u njima navedene. Priznavanje ARO-a daje pravo dobavljaču na koristi za procijenjeni izvoz kao što je povrat procijenjenog izvoza i povrat takozvane konačne trošarine.

(174)

Ispitnim postupkom utvrđeno je da se zahtjevi za provjeru koje utvrđuju tijela Indije nisu poštovali u praksi.

(175)

U pogledu upotrebe AAS-a za procijenjeni izvoz iz uvodne izjave 165. točke (d) što je iskoristilo jedno provjereno društvo tijekom razdoblja ispitnog postupka, vlada Indije određuje opseg i vrijednost uvoze olakšice i obveze izvoza te su oni dokumentirani u odobrenju. Osim toga, u vrijeme uvoza i izvoza, vladini službenici trebaju upisati odgovarajuće transakcije na odobrenje. Vlada Indije na temelju SION-ova određuje količinu dopuštenog uvoza prema ovom programu.

(176)

Obveza izvoza mora se ispuniti unutar određenog roka nakon izdavanja odobrenja (24 mjeseca uz dva moguća produljenja od po šest mjeseci).

(177)

Utvrđeno je da nisu postojale poveznice između uvezenih ulaznih materijala i izvezenih gotovih proizvoda. Nadalje, utvrđeno je da, iako je obvezno, podnositelj zahtjeva nije vodio registar potrošnje iz uvodne izjave 167., koji može provjeriti vanjski računovođa. Unatoč povredi ovog zahtjeva, podnositelj zahtjeva iskoristio je koristi na temelju AAS-a.

(178)

Izuzeće od uvoznih carina jest subvencija u smislu članka 3. stavka 1. točke (a) podtočke ii. i članka 3. stavka 2. Osnovne uredbe, tj. čini financijski doprinos vlade Indije jer se njime smanjuje prihod od carina koje bi inače dospjele i kojim se prenosi korist na ispitane izvoznike jer se poboljšava njihova likvidnost.

(179)

Svi predmetni potprogrami u ovom predmetu jasno de iure ovise o ostvarenom izvozu te se stoga smatraju specifičnim i protiv njih se mogu uvesti kompenzacijske mjere na temelju članka 4. stavka 4. prvog podstavka točke (a) Osnovne uredbe. Bez izvozne obveze društvo ne može ostvariti koristi na temelju ovog programa.

(180)

Nijedan od predmetnih potprograma u ovom predmetu ne može se smatrati dopuštenim sustavima povrata carine ili sustavima povrata kao zamjene u smislu članka 3. stavka 1. točke (a) podtočke ii. Osnovne uredbe. On nije u skladu sa strogim pravilima navedenima u Prilogu I. točki i., Prilogu II. (definicije i pravila za povrat) i Prilogu III.(definicije i pravila za povrat kao zamjenu) Osnovnoj uredbi. Vlada Indije nije učinkovito primjenjivala nikakav sustav provjere ili postupak za potvrđivanje jesu li i u kojem iznosu ulazni materijali potrošeni u proizvodnji izvezenog proizvoda (Prilog II. poglavlje II. točka 4. Osnovne uredbe i, u slučaju programa povrata kao zamjene, Prilog III. poglavlje II. točka 2. Osnovne uredbe). Jednako tako, smatra se da SION-ovi za predmetni proizvod nisu bili dostatno precizni i da se sami ne mogu smatrati sustavom provjere stvarne potrošnje jer oblik tih standardnih norma ne omogućuje vladi Indije da dovoljno precizno provjeri koja je količina ulaznih materijala potrošena u proizvodnji za izvoz. Osim toga, vlada Indije nije provela daljnje ispitivanje na temelju stvarnih ulaznih materijala koji se upotrebljavaju, iako bi to obično trebalo provesti u nedostatku učinkovito primijenjenog sustava provjere (Prilog II. poglavlje II. točka 5. i Prilog III. poglavlje II. točka 3. Osnovne uredbe).

(181)

Nakon objave jedan je indijski proizvođač izvoznik u uzorku tvrdio da protiv programa nije potrebno uvesti kompenzacijske mjere s obzirom na to da je društvo ispunio zakonsku obvezu u pogledu nezavisnih revizija registra potrošnje ulaznih materijala i da je to potrebno smatrati dostatnom provjerom za vladu Indije. Takvo se obrazloženje ne može prihvatiti. Provjera vlade Indije smatra se odvojenom od svih obveza uvedenih društvima. Posjetom radi provjere potvrđeno je da sustav provjere koji je na snazi na strani vlade Indije nije u skladu s pravilima utvrđenima u Prilogu II. poglavlju II. točki 4. Osnovne uredbe. Stoga se ova tvrdnja morala odbaciti.

(182)

Ista je strana tvrdila da je objedinjavanje dozvola zakonito u Indiji i da društvo ne može biti stavljeno u nepovoljan položaj upotrebom ukupnog izvoznog prometa umjesto prometa predmetnog proizvoda u izračunu marže subvencije. Međutim, zakonitost objedinjavanja dozvola u Indiji kao takva nije bilo relevantna u ovom kontekstu. U ispitnom postupku otkriveno je da zbog objedinjavanja nije bilo moguće izvršiti razumnu dodjelu dozvola koje odgovaraju PSF-u. Doista, korist na razini podjele, a ne na razini PSF-a morala je biti upotrijebljena u izračunu marže subvencije s obzirom na to da provjereni podaci nisu omogućivali pravilnu raspodjelu upotrebe ulaznih materijala (upotrijebljenih u proizvodnji drugih proizvoda) samo na PSF. Stoga se ova tvrdnja morala odbaciti.

(183)

Stoga se protiv potprograma iz uvodne izjave 165. točaka (a), (d) i (e) mogu uvesti kompenzacijske mjere.

(184)

U nedostatku dopuštenog sustava povrata carine ili sustava povrata kao zamjene korist na koju se mogu uvesti kompenzacijske mjere jest otpust ukupnih uvoznih carina koje uobičajeno dospijevaju po uvozu ulaznih materijala. U tom je pogledu upozoreno da se Osnovnom uredbom ne predviđa samo kompenziranje „pretjeranog” otpusta carina. U skladu s člankom 3. stavkom 1. točkom (a) podtočkom ii. i Prilogom I. točkom i. Osnovne uredbe na pretjerani otpust carina mogu se uvesti kompenzacijske mjere samo kada su ispunjeni uvjeti iz priloga II. i III. Osnovnoj uredbi. Međutim, ti uvjeti nisu bili ispunjeni u ovom predmetu. Stoga, ako nije dokazan prikladan postupak praćenja, prethodna iznimka za program povrata nije primjenjiva, a primjenjuje se uobičajeno pravilo za kompenziranje iznosa neplaćenih carina (otpisani prihod), umjesto pravila za sve navodne pretjerane otpuste. Kako je određeno u Prilogu II. poglavlju II. i Prilogu III. poglavlju II. Osnovne uredbe, nije na tijelu koje provodi ispitni postupak da izračuna takav pretjerani otpust. Naprotiv, u skladu s člankom 3. stavkom 1. točkom (a) podtočkom ii. Osnovne uredbe tijelo koje provodi ispitni postupak samo treba utvrditi dostatni dokaz za pobijanje prikladnosti navodnog sustava provjere.

(185)

Iznos subvencije za društva koja su koristila AAS izračunan je na temelju otpisanih uvoznih carina (osnovnih carina i posebnih dodatnih carina) na materijal uvezen na temelju potprograma tijekom razdoblja ispitnog postupka (brojnik) U skladu s člankom 7. stavkom 1. točkom (a) Osnovne uredbe pristojbe koje se obvezno plaćaju za dobivanje subvencije odbijene su od iznosa subvencije kada su dostavljeni opravdani zahtjevi. U skladu s člankom 7. stavkom 2. Osnovne uredbe ovaj se iznos subvencije dodjeljivao prema izvoznom prometu predmetnog proizvoda tijekom razdoblja ispitnog razdoblja kao primjereni nazivnik jer subvencija ovisi o ostvarenom izvozu i nije se dodjeljivala u vezi s proizvedenim, izvezenim ili prevezenim količinama.

(186)

Stope subvencije utvrđene u odnosu na ovaj program za tri predmetna društva tijekom razdoblja ispitnog postupka iznosile su 0,11 %, 1,89 % odnosno 4,31 %.

(187)

Detaljni opis programa nalazi se stavcima 4.2.1. do 4.2.47. FTP-a 2009.–2014. i stavcima 4.31. do 4.36. HOP-a I. 2009.–2014.

(188)

Svaki proizvođač izvoznik ili trgovac izvoznik ispunjava uvjete za ovaj program.

(189)

DFIA je program važeći prije i poslije izvoza, kojim se omogućava uvoz robe određen prema normama SION, ali koji, u slučaju prijenosa DFIA, ne mora nužno biti upotrijebljen u proizvodnji izvezenog proizvoda.

(190)

DFIA-om je obuhvaćen samo uvoz ulaznih materijala kako je propisano u SION-u. Pravo na uvoz ograničeno je na količinu i vrijednost spomenutu u SION-u, ali ga regionalna tijela mogu revidirati na zahtjev.

(191)

Obveza izvoza podliježe dodatnom zahtjevu za minimalnu vrijednost od 20 %. Izvoz se može provesti u očekivanju odobrenja DFIA, a u tom slučaju pravo za uvoz određuje se razmjerno prethodnim izvozima.

(192)

Jednom kad se ispuni obveza izvoza, izvoznik može zatražiti prijenos odobrenja za DFIA, što u praksi znači dozvolu da proda dozvolu za uvoz oslobođen od carine na tržištu.

(193)

Jedan provjereni proizvođač izvoznik upotrebljavao je DFIA tijekom razdoblja ispitnog postupka.

(194)

Izuzeće od uvoznih carina jest subvencija u smislu članka 3. stavka 1. točke (a) podtočke ii. i članka 3. stavka 2. Osnovne uredbe. Ono čini financijski doprinos vlade Indije jer smanjuje prihod od carina koje bi inače dospjele i kojim se prenosi korist na ispitane izvoznike time što poboljšava njihovu likvidnost.

(195)

Nadalje, DFIA de iure ovisi o ostvarenom izvozu te se stoga smatra specifičnim i protiv njega se mogu uvesti kompenzacijske mjere na temelju članka 4. stavka 4. prvog podstavka točke (a) Osnovne uredbe.

(196)

Taj se program ne može smatrati dopuštenim sustavom povrata carina ili sustavom povrata kao zamjene u smislu članka 3. stavka 1. točke (a) podtočke ii. Osnovne uredbe. On nije u skladu sa strogim pravilima navedenima u Prilogu I. točki i., Prilogu II. (definicije i pravila za povrat) i Prilogu III.(definicije i pravila za povrat kao zamjenu) Osnovnoj uredbi. Posebno: i. njime se omogućuje ex post povrat ili povrat uvoznih carina na ulazne materijale koji se upotrebljavaju u proizvodnom postupku drugog proizvoda; ii. ne postoji uspostavljen sustav ili postupak provjere kojim bi se potvrdilo upotrebljava li se ulazni materijal i koji se ulazni materijal upotrebljava u proizvodnom postupku izvoznog proizvoda i je li došlo do prekomjerne koristi u smislu Priloga I. točke i. i Priloga II. i III. Osnovnoj uredbi; i iii. mogućnost prijenosa potvrde/odobrenja podrazumijeva da izvoznik kojem je dodijeljen DFIA nije obvezan doista upotrebljavati potvrdu da bi uvezao ulazne materijale.

(197)

Nakon objave jedan je indijski proizvođač izvoznik tvrdio da je sustav provjere uspostavljen u Indiji razuman, učinkovit i u skladu s poslovnim praksama u Indiji te stoga „primarni” razlog za uvođenje kompenzacijskih mjera protiv programa više ne postoji. Suprotno tome što se tvrdilo, ispitnim postupkom nije potvrđeno da sustav provjere uspostavljen u Indiji omogućava provjeru upotrebljava li se ulazni materijal i koji se ulazni materijal upotrebljava u proizvodnom postupku izvoznog proizvoda i je li došlo do prekomjerne koristi u smislu Priloga I. točke i. i Priloga II. i III. Osnovnoj uredbi. Štoviše, proizvođač nije osporio ni da se sustavom omogućuje ex post povrat ili povrat uvoznih carina na ulazne materijale koji se upotrebljavaju u proizvodnom postupku drugog proizvoda ni da mogućnost prijenosa potvrde/odobrenja podrazumijeva da izvoznik kojem je dodijeljen DFIA nije obvezan doista upotrebljavati potvrdu da bi uvezao ulazne materijale. Stoga se ova tvrdnja morala odbaciti.

(198)

U nedostatku dopuštenog sustava povrata carine ili sustava povrata kao zamjene, korist na koju se mogu uvesti kompenzacijske mjere jest otpust ukupnih uvoznih carina koje uobičajeno dospijevaju po uvozu ulaznih materijala. U tom je pogledu upozoreno da se Osnovnom uredbom ne predviđa samo uvođenje kompenzacijskih mjera protiv „pretjeranog” otpusta carina.

(199)

U skladu s člankom 3. stavkom 1. točkom (a) podtočkom ii. i Prilogom I. točkom i. Osnovne uredbe protiv pretjeranog otpusta carina mogu se uvesti kompenzacijske mjere samo kada su ispunjeni uvjeti iz Priloga II. i III. Osnovnoj uredbi. Međutim, ti uvjeti nisu bili ispunjeni u ovom predmetu. Stoga, ako nije dokazan prikladan postupak praćenja, prethodna iznimka za program povrata nije primjenjiva, a primjenjuje se uobičajeno pravilo za kompenziranje iznosa neplaćenih carina (otpisani prihod) umjesto pravila za sve navodne pretjerane otpuste. Kako je određeno u Prilogu II. poglavlju II. i Prilogu III. poglavlju II. Osnovne uredbe nije na tijelu koje provodi ispitni postupak da izračuna taj pretjerani otpust. Naprotiv, u skladu s člankom 3. stavkom 1. točkom (a) podtočkom ii. Osnovne uredbe tijelo koje provodi ispitni postupak samo treba utvrditi dostatni dokaz za pobijanje prikladnosti navodnog sustava provjere.

(200)

Iznos subvencije za društva koja su upotrebljavala DFIA izračunan je na temelju otpisanih uvoznih carina (osnovnih carina i posebnih dodatnih carina) na materijal uvezen na temelju potprograma tijekom razdoblja ispitnog postupka (brojnik). U skladu s člankom 7. stavkom 1. točkom (a) Osnovne uredbe pristojbe koje se obvezno plaćaju za dobivanje subvencije odbijene su od iznosa subvencije kada su dostavljeni opravdani zahtjevi. U skladu s člankom 7. stavkom 2. Osnovne uredbe ovaj se iznos subvencije dodjeljivao prema izvoznom prometu predmetnog proizvoda tijekom razdoblja ispitnog razdoblja kao primjereni nazivnik jer subvencija ovisi o ostvarenom izvozu i nije se dodjeljivala u vezi s proizvedenim, izvezenim ili prevezenim količinama.

(201)

Stope subvencije utvrđene u odnosu na ovaj program za jedino predmetno društvo tijekom razdoblja ispitnog postupka iznosile su 4,95 %.

(202)

Detaljni opis EPCGS-a nalazi se u poglavlju 5. FTP-a 2009.–2014. te u poglavlju 5. HOP-a 2009.–2014.

(203)

Proizvođači izvoznici, trgovci izvoznici „povezani s” pomoćnim proizvođačima i pružateljima usluga ispunjavaju uvjete za ovaj program.

(204)

Pod uvjetom da ima obvezu izvoza, društvo smije uvoziti osnovna sredstva (nova i rabljena osnovna sredstva do deset godina starosti) po sniženoj stopi carine. Radi toga vlada Indije izdaje dozvolu EPCGS nakon podnošenja zahtjeva i plaćanja pristojbe. Programom se predviđa snižena stopa uvozne carine od 3 %, koja se primjenjuje na sva osnovna sredstva koja se uvoze prema tom programu. Kako bi se ispunila izvozna obveza, uvezena osnovna sredstva moraju se upotrijebiti za proizvodnju određene količine izvozne robe tijekom određenog razdoblja. Prema FTP-u 2009.–2014., osnovna sredstva mogu se uvoziti po 0 % stope carine u okviru EPCGS-a, ali je u takvom slučaju razdoblje za ispunjenje izvozne obveze kraće.

(205)

Nositelj dozvole EPCGS može nabavljati osnovna sredstva i na domaćem tržištu. U tom slučaju domaći proizvođač osnovnih sredstava može upotrijebiti uvoz komponenata oslobođen od carine, koje su potrebne za proizvodnju takvih osnovnih sredstava. Alternativno, domaći proizvođač može zahtijevati korist u obliku procijenjenog izvoza u pogledu opskrbe osnovnim sredstvima nositelja dozvole EPCGS.

(206)

Utvrđeno je da su tri društva u uzorku primila povlastice na temelju EPCGS-a koje su se mogle dodijeliti predmetnom proizvodu tijekom razdoblja ispitnog postupka.

(207)

EPCGS-om se osiguravaju subvencije u smislu članka 3. stavka 1. točke (a) podtočke ii. i članka 3. stavka 2. Osnovne uredbe. Smanjenje carine predstavlja financijski doprinos Vlade Indije s obzirom na to da ta koncesija smanjuje vladi Indiji prihod od carina koji bi inače dospio. Osim toga, smanjenje carine prenosi korist na izvoznika jer se ušteđenim carinama pri uvozu poboljšava likvidnost društva.

(208)

Osim toga, EPCGS de iure ovisi o ostvarenom izvozu s obzirom na to da se te dozvole ne mogu dobiti bez preuzimanja obveze izvoza. Stoga se smatra specifičnim i protiv njega se mogu uvesti kompenzacijske mjere prema članku 4. stavku 4. prvom podstavku točki (a) Osnovne uredbe.

(209)

EPCGS se ne može smatrati dopuštenim sustavom povrata carina ili sustavom povrata kao zamjene u smislu članka 3. stavka 1. točke (a) podtočke ii. Osnovne uredbe. Osnovna sredstva nisu uključena u opseg tih dopuštenih sustava, kao što se navodi u Prilogu I. točki i. Osnovne uredbe jer se ne upotrebljavaju u proizvodnji izvoznih proizvoda.

(210)

Iznos subvencije bio je izračunan, u skladu s člankom 7. stavkom 3. Osnovne uredbe, na temelju neplaćenih carina na uvezena osnovna sredstva tijekom razdoblja koje odražava uobičajeno amortizacijsko razdoblje takvih osnovnih sredstava u predmetnoj industriji. Iznos subvencije za razdoblje ispitnog postupka potom je izračunan dijeljenjem ukupnog iznosa neplaćene carine s razdobljem amortizacije. Tako izračunani iznos, koji vrijedi za razdoblje ispitnog postupka, prilagođen je dodavanjem kamata za to razdoblje kako bi se odrazila puna vrijednost koristi kroz vrijeme. Komercijalna kamatna stopa tijekom razdoblja ispitnog postupka u Indiji smatrala se prikladnom za ovu svrhu. U slučajevima kada su bili predočeni opravdani zahtjevi, pristojbe koje se obvezno plaćaju za dobivanje subvencije odbijene su u skladu s člankom 7. stavkom 1. točkom (a) Osnovne uredbe kako bi se dobio iznos subvencije kao brojnik.

(211)

U skladu s člankom 7. stavcima 2. i 3. Osnovne uredbe ovaj se iznos subvencije dodjeljuje prema odgovarajućem izvoznom prometu tijekom razdoblja ispitnog postupka kao nazivnik jer subvencija ovisi o ostvarenom izvozu i nije dodijeljena u vezi s proizvedenim, izvezenim ili prevezenim količinama.

(212)

Nakon objave dva su indijska proizvođača izvoznika u uzorku zatražila ponovno ispitivanje izračuna iznosa subvencije. Tvrdili su da do poništenja dozvole EPCG-a može doći i da ono može rezultirati nabavom osnovnih sredstava u zemlji ako se primjenjuje središnja trošarina. Međutim, u vezi s tim nije navedeno upućivanje na konkretne poništene dozvole. Jednako tako, to pitanje nije postavljeno tijekom ispitnog postupka, čime bi se omogućila uredna provjera te tvrdnje. U svakom slučaju, određivanje iznosa subvencije temeljilo se na provjerenoj evidenciji društva o ulaznim materijalima nabavljenima na temelju ovog programa. Stoga se ova tvrdnja morala odbaciti.

(213)

Stopa subvencije utvrđena u odnosu na ovaj program za tri predmetna društva tijekom razdoblja ispitnog postupka iznosila je 0,37 %, 0,40 %, odnosno 0,46 %.

(214)

Radi poticanja širenja industrije na manje razvijena područja države vlada Maharaštre od 1964. dodjeljuje poticaje jedinicama koje su se nedavno proširile i koje se osnivaju u regijama te države u razvoju, prema programu koji je opće poznat kao Paket programa poticaja. Program uvođenja nekoliko je puta izmijenjen, a verzije relevantne za trenutačni ispitni postupak jesu verzije iz 2001. i 2007. Paket programa poticaja iz 2001. uveden je 31. ožujka 2001. Odlukom br. IDL-1021/(CR-73)/IND-8. Paket programa poticaja iz 2007. uveden je 30. ožujka 2007. Odlukom br. PSI-1707/(CR-50)/IND-8.

(215)

U prethodno navedenim odlukama navedene su kategorije industrija i poduzeća koje se mogu smatrati prihvatljivima za poticaje.

(216)

Radi poticanja širenja industrije na manje razvijena područja države vlada Maharaštre osigurava paket poticaja industrijskim jedinicama koje su se nedavno proširile i koje se osnivaju u regijama države Maharaštre u razvoju. Za potrebe Programa Prilogom I. Odluci razvrstana su područja te države koja imaju pravo na poticaje. Međutim, poticaji na temelju programa iz 2007. mogu se zatražiti samo ako je izdana potvrda o prihvatljivosti na temelju programa iz 2007. i ako je korisnik postupio u skladu s odredbama/uvjetima iz potvrde o prihvatljivosti. Potonju izdaje Provedbena agencija (državno tijelo), a stupa na snagu na dan početka komercijalne proizvodnje korisnika (poznat i kao prihvatljiva jedinica).

(217)

—

izuzeće od pristojbe za električnu energiju (engl. Electricity Duty Exemption, „EDE”),

—

subvencija za poticanje izvoza (engl. Industrial Promotion Subsidy, „IPS”)

(218)

EDE se dodjeljuje prihvatljivim novim jedinicama osnovanima u određenim područjima na razdoblje određeno u potvrdama o prihvatljivosti. U ovom predmetu dva su predmetna proizvođača izvoznika izuzeta od plaćanja pristojbe za električnu energiju na devet odnosno sedam godina. U drugim dijelovima države, 100 % izvozno orijentiranih jedinica, jedinice koje se bave informacijskom tehnologijom i jedinice koje se bave biotehnologijom izuzete su od plaćanja pristojbe za električnu energiju na razdoblje od deset godina.

(219)

Tijekom ispitnog postupka utvrđeno je da je jedan proizvođač izvoznik iz države Maharaštre tijekom razdoblja ispitnog postupka ostvario korist od potprograma izuzeća od plaćanja pristojbe za električnu energiju.

(220)

ISP-om se korisniku daje pravo na subvenciju koja je jednaka postotku od između 75 % i 100 % iznosa prihvatljivih ulaganja umanjenom za iznos koristi ostvarenih na temelju drugih potprograma programa PSI, poput EDE-a. Korist se ostvaruje tijekom razdoblja određenog u potvrdi o prihvatljivosti i ne može biti veća od PDV-a plaćenog državi Maharaštri tijekom istog razdoblja. Prihvatljiva ulaganja jesu kapitalni izdaci za zgrade, postrojenja i strojeve.

(221)

Tijekom ispitnog postupka utvrđeno je da su dva proizvođača izvoznika iz države Maharaštre ostvarila korist od potprograma IPS.

(222)

Nakon objave dva su indijska proizvođača izvoznika u uzorku tvrdila da se potprogram IPS koji nudi vlada Maharaštre ni izravno ni neizravno ne primjenjuje na faze proizvodnje ili izvoza PSF-a te da korist ovisi o iznosu plaćenih domaćih poreza. Tvrdili su i da cilj programa nije osigurati koristi proizvođačima izvoznicima, već kompenzirati troškove u vezi sa zaostalošću te regije i da se stoga protiv tog programa ne mogu uvesti kompenzacijske mjere. Štoviše, tvrdili su da je program potrebno smatrati subvencijom za osnovna sredstva, a ne opetovanom subvencijom te da je ukupnu primljenu korist potrebno rasporediti na uobičajeno razdoblje amortizacije subvencioniranih osnovnih sredstava. U vezi s tim, kako je navedeno u uvodnoj izjavi 220., u ispitnom postupku otkriveno je da se bespovratna sredstva isplaćuju na godišnjoj osnovi za prihvatljiva ulaganja koja predstavljaju izdatke za zgrade, postrojenja i strojeve. Takva su ulaganja izravno povezana s PSF-om. Sama činjenica da godišnji iznos koji se može zatražiti ima gornju vrijednost iznosa domaćih poreza plaćenih vladi Maharaštre tijekom istog razdoblja ne mijenja činjenicu da godišnja korist vlade Maharaštre predstavlja financijski doprinos vlade Indije kojim proizvođači izvoznici obuhvaćeni ispitnom postupkom ostvaruju korist. Naposljetku, bespovratna sredstva isplaćena na godišnjoj osnovi nemaju značajku subvencije osnovnih sredstava čak i ako je ulaganje u osnovna sredstva podrijetlo takvog plaćanja. Stoga se ova tvrdnja morala odbaciti.

(223)

Oba su potprograma subvencije u smislu članka 3. stavka 1. točke (a) podtočke i. i članka 3. stavka 2. Osnovne uredbe jer predstavljaju financijski doprinos vlade Indije kojim su izvoznici iz ispitnog postupka ostvarili korist.

(224)

Ovaj potprogram subvencija specifičan je u smislu članka 4. stavka 3. Osnovne uredbe jer je samim zakonodavstvom, u skladu s kojim tijelo nadležno za odobravanje djeluje, pristup tom programu ograničen samo na ograničen broj poduzeća u određenoj zemljopisnoj regiji.

(225)

U skladu s tim subvenciju je potrebno smatrati subvencijom protiv koje se mogu uvesti kompenzacijske mjere.

(226)

U skladu s člankom 3. stavkom 2. i člankom 5. Osnovne uredbe iznos subvencije protiv koje se mogu uvesti kompenzacijske mjere računao se prema koristi koja je dodijeljena primatelju u vezi s predmetnim proizvodom, a za koju je utvrđeno da postoji tijekom razdoblja ispitnog postupka. Taj se iznos (brojnik) dodjeljivao na cjelokupni promet od prodaje predmetnog proizvoda proizvođača izvoznika tijekom razdoblja ispitnog postupka jer subvencija ne ovisi o ostvarenom izvozu i nije dodijeljena na temelju proizvedenih, izvezenih ili prevezenih količina, na temelju članka 7. stavka 2. Osnovne uredbe.

(227)

Stopa subvencije utvrđena za potprogram EDE iznosila je 0,31 % za jedino društvo koje je iskoristilo tu korist.

(228)

Stopa subvencije utvrđena za potprogram IPS iznosila je 1,03 % odnosno 1,91 % tijekom razdoblja ispitnog postupka za predmetna društva.

(229)

Na temelju nalaza ukupan iznos subvencija protiv kojih se mogu uvesti kompenzacijske mjere za provjerene proizvođače izvoznike, izražen ad valorem, utvrđen je u rasponu od 4,16 % do 7,65 %, kako je sažeto u tablici u nastavku.

Tablica 1.

Iznos subvencija protiv kojih se mogu uvesti kompenzacijske mjere – Indija

(230)

Na temelju podataka sadržanih u pritužbi i odgovorima na upitnik Komisije ispitani su sljedeći programi koji navodno uključuju dodjeljivanje subvencija koje dodjeljuje vlada Vijetnama:

(231)

Komisija je ispitala sve programe navedene u pritužbi. Za svaki je program ispitano može li se, u skladu s člankom 3. Osnovne uredbe, utvrditi financijski doprinos vlade Vijetnama i korist koju su ostvarili proizvođači izvoznici u uzorku. U ispitnom postupku otkriveno je da su u ovom predmetu sve koristi utvrđene za programe obuhvaćene ispitnim postupkom ispod primjenjivog praga de minimis iz članka 14. stavka 5. (4) Osnovne uredbe. Stoga se ne smatra potrebnim donijeti zaključak o mogućnosti uvođenja kompenzacijskih mjera protiv pojedinačnih programa.

(232)

Ipak, radi jasnoće i transparentnosti pojedinosti o programima i odgovarajućim stopama subvencije za pojedinačna društva utvrđena su u nastavku, ne dovodeći u pitanje smatra li se ili ne da se protiv subvencija mogu uvesti kompenzacijske mjere. Korist je izračunana u skladu s člankom 6. Osnovne uredbe.

(233)

U ispitnom postupku utvrđeno je da ispitani vijetnamski proizvođači izvoznici nisu upotrebljavali sljedeće programe:

(234)

Osobito, u vezi s osiguravanjem robe industriji PSF-a koje izvršavaju poduzeća u državnom vlasništvu uz naknadu manju od primjerene, tvrdnja u tom pogledu sadržana u pritužbi bila je da su vijetnamski proizvođači nabavljali PTA/MEG, koji se mogu upotrebljavati kao glavna sirovina za proizvodnju PSF-a, po subvencioniranim cijenama. Međutim, ispitnim postupkom pokazalo se da nijedan ispitani proizvođač izvoznik nije upotrebljavao PTA/MEG kao sirovinu, već da su svi umjesto toga upotrebljavali reciklirane PET boce ili listiće od PET boca.

(235)

Nakon objave podnositelj pritužbe napomenuo je da je Komisija dostavila samo djelomičnu analizu samo za jednog od njih, to jest osiguravanje PTA-a/MEG-a po subvencioniranim cijenama. U vezi s tim programom podnositelj pritužbe tvrdio je da su način na koji je uzorak utvrđen i činjenica da veliki proizvođači PSF-a u Kini nisu obuhvaćeni ispitnim postupkom utjecali na određivanje za taj program. Podnositelj pritužbe naveo je i druge navodne programe subvencija u Vijetnamu za koje su podaci dostavljeni u pritužbi.

(236)

Kako je Komisija objasnila u uvodnim izjavama 32. do 34. i 42., u slučaju Vijetnama odabir uzorka nije bio potreban jer su svi vijetnamski proizvođači izvoznici izrazili namjeru da surađuju, a odgovori primljeni od triju proizvođača koji surađuju obuhvaćali su više od 99 % uvoza iz Vijetnama. Stoga tvrdnje podnositelja pritužbe nisu relevantne za nalaze ispitnog postupka. Osim toga, sama činjenica da postoje drugi veliki proizvođači PSF-a u Vijetnamu nije dovoljna da se dovede u pitanje reprezentativnost proizvođača izvoznika koji surađuju. Komisija potvrđuje da je tražila podatke i odgovore u vezi sa svim navodnim subvencijama navedenima u pritužbi, uključujući one koje je podnositelj pritužbe spomenuo u primjedbama na objavu, ali za te je programe utvrđeno da ih izvoznici koji surađuju nisu upotrebljavali. Komisija je iznijela pojedinosti o osiguravanju PTA-a/MEG-a s obzirom na to da je taj program bio istaknut u pritužbi kao program kojim se ostvaruje znatna subvencija protiv koje se mogu uvesti kompenzacijske mjere.

(237)

Za programe u nastavku utvrđeno je da su ih ispitani vijetnamski proizvođači izvoznici upotrebljavali tijekom razdoblja ispitnog postupka

(238)

Vijetnamska razvojna banka jest banka u državnom vlasništvu usmjerena na određenu politiku, a osnovana je u 2006. na temelju Odluke br. 108/2006/QD-TTg radi provedbe državnih politika u vezi s kreditiranjem razvojnih ulaganja i kreditiranja izvoza. Tijekom razdoblja ispitnog postupka Vijetnamska razvojna banka upravljala je programom potpora za kamate u vezi s određenim zajmovima poslovnih banaka. U tom su okviru društva iz grupacije Thai Binh Group sklopila ugovore s Vijetnamskom razvojnom bankom o potpori za zajmove banaka BIDV i Vietcom Bank.

(239)

Pravna osnova za program jest Dekret br. 75/2011/ND-CP od 30. kolovoza 2011., kojim se zamjenjuje Dekret br. 151/2006/ND-CP, Dekret br. 106/2008/ND-CP i Dekret106/2004 ND-CP. Ako su ugovori potpisani prije početka primjene Dekreta br. 75/2011., primjenjuju se prethodni dekreti.

(240)

Korist na temelju tog programa jednaka je razlici između kamatnih stopa koje nudi Vijetnamska razvojna banka i kamatnih stopa poslovnih banaka koje se primjenjuju na zajmove tim dvama društvima. Program se primjenjuje na dugoročne i srednjoročne zajmove poslovnih banaka koji se upotrebljavaju za financiranje ulagačkih projekata.

(241)

Korist na temelju tog programa bila je u rasponu između 0 % i 0,28 %.

(242)

Ispitnim postupkom pokazalo se da je znatan dio bankarskog sektora u Vijetnamu u državnom vlasništvu; gotovo 50 % zajmova u vijetnamskom gospodarstvu tijekom razdoblja ispitnog postupka odobrilo je pet velikih banaka u državnom vlasništvu (5). U pogledu stranog vlasništva banaka osnovanih u Vijetnamu postoje ograničenja (6). Poslovnim bankama naloženo je da poduzećima osiguravaju potporu za kamate (7). Državna banka Vijetnama određuje najveće kamate koje poslovne banke mogu naplaćivati određenim subjektima (8). Podaci iz spisa pokazuju da poslovne banke u državnom vlasništvu nude niže kamate od drugih banaka.

(243)

U nekoliko se vijetnamskih zakona o bankarskom sektoru i davanju zajmova upućuje na davanje povlaštenih zajmova. Na primjer, u Uredbi 1627 iz 2001. upućuje se na zajmove klijentima koji podliježu politici povlaštenog kreditiranja (članci 20. i 26.), a u Zakonu o kreditnim institucijama upućuje se na povlaštene kredite (članak 27.).

(244)

Iznos subvencije računa se u smislu koristi za primatelje za koju je utvrđeno da je postojala tijekom razdoblja ispitnog postupka. Prema članku 6. točki (b) Osnovne uredbe kao korist za primatelje smatra se razlika između iznosa koji društvo plaća za povlašteni zajam i iznosa koji bi društvo platilo za usporedivi komercijalni zajam dostupan na tržištu.

(245)

Podaci opisani u uvodnim izjavama 242. i 243. pokazuju znatne poremećaje u vijetnamskom financijskom sektoru. Stoga se Komisija poslužila vanjskom referentnom vrijednošću za izračun koristi od povlaštenih zajmova. Kako je navedeno u uvodnoj izjavi 231., time se ne dovodi u pitanje mogućnost uvođenja kompenzacijskih mjera protiv subvencije koja proizlazi iz davanja povlaštenih zajmova. Jednako tako, zbog subvencioniranja de minimis Komisija nije donijela nikakve konačne zaključke o tome jesu li predmetne banke javna tijela i je li procjena kreditnog rizika koju su obavile banke dostatna.

(246)

Vanjska referentna vrijednost bila je potrebna kako bi se obuhvatili samo zajmovi u valuti VND s obzirom na to da nisu predočeni dokazi da su zajmovi odobreni u američkim dolarima bili subvencionirani. Od društava koja surađuju samo je grupacija Thai Binh Group primila zajmove u VND-u. Referentna vrijednost izračunana je primjenom kamata za zajmove iz košarice 48 država s nižim srednjim prihodima (BDP) u najbližem raspoloživom razdoblju (2012.). Te su zemlje odabrane jer imaju BDP sličan BDP-u Vijetnama. Te su stope potom prilagođene za inflaciju u razdoblju ispitnog postupka kako bi se dobile stvarne kamatne stope, a prosjek za 48 zemalja izračunan je za zemlje za koje su podaci bili raspoloživi. Izvor za kamatu i kamatnim stopama po zemlji bila je Svjetska banka. Prosječna stvarna kamatna stopa za te zemlje s nižim srednjim prihodima iznosila je 8,23 % u razdoblju ispitnog postupka. Ta je referentna vrijednost uspoređena s kamatnim stopama prilagođenima inflaciji za sve zajmove u VND-u za ispitana društva.

(247)

Korist za taj program u rasponu je između 0 % i 1,34 %.

(248)

Nakon objave vlada Vijetnama osporila je zaključke o poremećajima vijetnamskog financijskog sustava i tvrdila da je Komisija trebala ocijeniti jesu li poslovne banke u državnom vlasništvu javna tijela i je li procjena kreditnog rizika koju su obavile dostatna. Prema stavu vlade Vijetnama, ta bi analiza utjecala na zaključak o postojanju financijskog doprinosa te na primjenu vanjske referentne vrijednosti za utvrđivanje koristi ostvarene na temelju tog programa.

(249)

Kako je navedeno u uvodnim izjavama 242. do 243., podaci i dokazi prikupljeni u ispitnom postupku pokazuju znatne poremećaje u vijetnamskom bankarskom sustavu. Zbog tih poremećaja, u skladu s pravilima Osnovne uredbe, za određivanje iznosa koristi (ako postoji) mora se upotrijebiti vanjska referentna vrijednost. Budući da su koristi vijetnamskih proizvođača izvoznika de minimis, Komisija ne smatra da je potrebno ispitati jesu li banke javna tijela i/ili je li procjena rizika dostatna kako je pojašnjeno u uvodnim izjavama 231. i 232.

(250)

Obama proizvođačima izvoznicima koji surađuju dodijeljena su prava korištenja zemljištem u posebnim industrijskim zonama. Grupacija Thai Binh Group dobila je pravo korištenja zemljištem izravno od države, a zemljište društva Vietnam New Century Polyester Fibre Co Ltd. („VNC”) dobiveno je u podzakup preko društva koje je djelomično u državnom vlasništvu.

(251)

Grupacija Thai Binh Group ima tri zemljišne parcele u industrijskoj zoni. Tijekom razdoblja ispitnog postupka ta je grupacija bila u potpunosti izuzeta od plaćanja zakupa za dvije parcele. Osnovu za to izuzeće čine Dekret br. 121/2010/ND-CP i Dekret br. 142/2005/ND-CP. Grupacija jednako tako nije plaćala zakup za treću parcelu s obzirom na to da je ona predmet upravnog postupka u vezi sa zahtjevom za izuzeće. Izuzete cijene zakupa znatno su niže od cijena koje grupacija plaća za druge slične parcele u neposrednoj blizini industrijske zone te se čini da su znatno niže od uobičajenih cijena u toj regiji.

(252)

VNC nije dobio potpuno izuzeće prava korištenja zemljištem, ali jasno je da je primao korist tijekom razdoblja ispitnog postupka. VNC u podzakupu ima tri zemljišne parcele preko društva koje je djelomično u državnom vlasništvu. Iako je vlada Vijetnama tvrdila da se radi o transakcijama između privatnih strana, podaci iz spisa u suprotnosti su s tom tvrdnjom. U dozvoli za ulaganje društva VNC naveden je zakup zemljišta kao povlaštena korist. Na temelju dozvole Narodnog odbora pokrajine Quang Ninh društvo VNC obvezno je unajmiti zemljište od tog društva. Jednako tako, prema izvornom ugovoru između društva koje je djelomično u državnom vlasništvu i koje iznajmljuje parcelu društvu VNC i lokalnog tijela nadležnog za pitanje zemljišta naknadni prijenos zemljišta moguć je samo pod određenim uvjetima koje odredi lokalno tijelo nadležno za pitanje zemljišta. To pokazuje da je država uključena u zemljišnu transakciju između tih dviju strana.

(253)

Za potrebe ocjene koristi Komisija je usporedila niske cijene zemljišta povezane s transakcijama u industrijskim zonama s referentnom vrijednošću cijene za slično zemljište. U ispitnom postupku pronađene su naznake da je tržište zemljišta u Vijetnamu uređeno, a narušeno je intervencijom države, s obzirom na to da postoji izuzeće ili povlaštena naknada za prava korištenja zemljištem u vezi sa zemljištem koje se nalazi u određenim industrijskim zonama i/ili podupiranim poslovnim sektorima. U ovom konkretnom slučaju Komisija je utvrdila da je transakcija u vezi s pravima korištenja zemljištem dovoljno pouzdana jer se to zemljište nalazi izvan bilo kakve podupirane zone i jer predmetno društvo djeluje u sektoru koji nije povezan s PSF-om te ne prima potporu na temelju državnih politika. Cijene iz te transakcije primijenjene su kao referentna vrijednost za ocjenu koristi, ne dovodeći u pitanje bilo kakve zaključke o općem stanju tržišta zemljišta u Vijetnamu.

(254)

Korist za taj program bila je rasponu između 0,17 % i 0,37 %.

(255)

Oba su proizvođača izvoznika koji surađuju ostvarila korist od nekoliko izravnih poreznih olakšica koje su navedene na njihovim dozvolama za ulaganje. Pravnu osnovu za ta izuzeća čine Dekret br. 164/2003/ND-CP zamijenjen dekretima 124/2008/ND-CP i 122/2011/ND-CP, Okružnica 140/2012, Dekret br. 164/2003/ND-CP izmijenjen i dopunjen Dekretom br. 152/204/ND-CP Izuzeće od plaćanja pristojbe i PDV-a na uvoz strojeva.

(256)

Prema prethodno navedenom zakonodavstvu oslobođenja od izravnog poreza i snižavanje poreza dostupni su, među ostalim, društvima koja se nalaze u posebnim industrijskim zonama/parkovima, ili društvima koja zapošljavaju velik broj zaposlenika, ili društvima koja posluju u određenim sektorima gospodarstva.

(257)

Iznos subvencija računa se u smislu koristi za primatelje za koju je utvrđeno da je postojala tijekom razdoblja ispitnog postupka. Kao korist za primatelje smatra se iznos ukupnog poreza koji bi trebalo platiti po uobičajenoj poreznoj stopi nakon umanjenja onoga što je plaćeno sniženom povlaštenom poreznom stopom, odnosno iznosom cijelog oslobođenja poreza. Iznosi koji se smatraju subvencijom temelje se na najnovijim poreznim prijavama. Subvencija je dodijeljena na osnovi cijelog društva, a izražena je kao postotak izvoznog prometa CIF u Uniju.

(258)

Korist za taj program bila je rasponu između 0,11 % i 0,36 %.

(259)

Oba proizvođača izvoznika koji surađuju primila su izuzeće od plaćanja pristojbi na uvezene sirovine tijekom razdoblja ispitnog postupka. Pravna osnova za to izuzeće jest Zakon o porezu na uvoz i izvoz br. 45/2005/QH11 koji je proveden Dekretom br. 87/2010/ND-CP. Pravila za sustav i postupak inspekcije i nadzora određena su u Okružnici 194/2010TT.

(260)

Vlada Vijetnama u odgovoru na upitnik izvijestila je da provodi sustav povrata/obustave carina. Prema zakonodavstvu izuzeće se primjenjuje na uvezene sirovine potrošene u proizvodnji izvezenih proizvoda. Povrat pristojbi moguć je u mjeri određenoj postotkom uvezenih sirovina koje su upotrijebljene u izvezenom konačnom proizvodu.

(261)

Utvrđeno je da tijekom razdoblja ispitnog postupka nijedan od dvoje proizvođača izvoznika koji surađuju nije primio nikakvu gospodarsku korist od tog programa. Iako su bili izuzeti od plaćanja uvozne carine na sirovine, u razdoblju ispitnog postupka nije pronađen nikakav pretjerani otpust. Oba su društva imala relativno malu domaću prodaju predmetnog proizvoda. Štoviše, znatan udjel glavnih sirovina nabavljali su na domaćem tržištu s obzirom na to da količine koje su uvozili za proizvodnju izvezenog predmetnog proizvoda nisu bile dostatne.

(262)

S obzirom na prethodno navedeno, nije se smatralo potrebnim zaključiti je li prijavljeni sustav povrata carine u skladu s pravilima WTO-a i člancima priloga II. i III. Osnovnoj uredbi.

(263)

Nakon objave vlada Vijetnama podržala je nalaze Komisije u vezi s ovim programom. Međutim, htjela je naglasiti i da je vijetnamski sustav povrata carine u potpunosti u skladu s pravilima iz priloga II. i III. Osnovnoj uredbi unatoč izostanku zaključka o tome. Komisija prima na znanje taj stav vlade Vijetnama. Međutim, s obzirom na to da su koristi za vijetnamske proizvođače izvoznike de minimis, Komisija ponovno navodi svoj stav da ne smatra potrebnim za potrebe ovog ispitnog postupka ispitati je li sustav povrata carine u skladu s pravilima priloga II. i III. Osnovnoj uredbi kako je objašnjeno u uvodnim izjavama 231. do 232.

(264)

Oba proizvođača izvoznika koji surađuju primila su izuzeća od plaćanja carina i PDV-a na uvezene strojeve tijekom razdoblja ispitnog postupka. Pravna osnova za to izuzeće jest Zakon o porezu na uvoz i izvoz br. 45/2005/QH11 koji je proveden Dekretom br. 87/2010/ND-CP. Pravila za sustav i postupak inspekcije i nadzora određena su u Dekretu Vlade br. 154./2005/N-CP, Okružnici 194/2010TT i Okružnici 117/2011.

(265)

Od društava je zatraženo da izvijeste o uvozu strojeva tijekom razdoblja od deset godina. Iako je jasno da su proizvođači izvoznici koji surađuju ostvarili koristi kao rezultat ovog programa, one nisu bile znatne. To je zato jer uvoz strojeva za ta društva nije bio važan u usporedbi s prometom prodaje PSF-a u Europskoj uniji. Jednako tako, sve su koristi ublažene činjenicom da su strojevi amortizirani u razdoblju od više godina (obično deset) i stoga je korist u razdoblju ispitnog postupka na odgovarajući način smanjena.

(266)

Korist za taj program bila je rasponu između 0,08 % i 0,1 %.

(267)

Iznos subvencija u skladu s odredbama Osnovne uredbe, izražen ad valorem, za vijetnamske je proizvođače izvoznike u rasponu između 0,6 % i 2,31 %. Marža subvencije na razini zemlje jest ponderirani prosjek dviju prethodno navedenih marži, tj. 1,25 %. Prethodno opisane subvencije dodijeljene su na osnovi cijelog društva, a izražene su kao postotak izvoznog prometa CIF u Uniju.

(268)

Nakon objave podnositelj pritužbe tvrdio je da nije jasno kako je Komisija izračunala taj raspon marže subvencije te zašto Komisija nije uzela viši iznos tih marži koji bi bio iznad marže de minimis. Kako je Komisija objasnila u uvodnoj izjavi, raspon ukupnih zbrojenih subvencija za vijetnamske proizvođače izvoznike koji surađuju izražena ad valorem kreće se između najmanjeg iznosa od 0,6 % i najvećeg iznosa od 2,31 %. Međutim, rezultat izračuna ponderiranog prosjeka tih marži jest prosjek marže subvencije po zemlji koji iznosi 1,25 %, što je ispod praga de minimis. Ta se metodologija stalno primjenjivala za izračun prosjeka marže subvencije po zemlji u skladu s odgovarajućim pravilima Osnovne uredbe.

(269)

Marža subvencije na razini zemlje za Vijetnam iznosi 1,25 %. Budući da se radi o marži de minimis, zaključeno je da je ispitni postupak potrebno prekinuti u pogledu uvoza podrijetlom iz Vijetnama, u skladu s člankom 14. stavkom 3. Osnovne uredbe.

(270)

Istovjetni proizvod tijekom razdoblja ispitnog postupka proizvodilo je 18 proizvođača u Uniji. Oni predstavljaju „industriju Unije” u smislu članka 4. stavka 1. Osnovne uredbe.

(271)

Ukupna proizvodnja u Uniji tijekom razdoblja ispitnog postupka utvrđena je na oko 401 000 tona. Komisija je tu brojku utvrdila na temelju svih raspoloživih podataka o industriji Unije kao što su provjereni brojčani podaci o proizvodnji proizvođača iz Unije u uzorku koji surađuju te brojčani podaci koje je dostavio podnositelj pritužbe. Kako je navedeno u uvodnoj izjavi 10., za uvrštenje u uzorak odabrana su četiri proizvođača iz Unije koja su predstavljala 54 % ukupne prodaje istovjetnog proizvoda u Uniji.

(272)

Komisija je utvrdila potrošnju u Uniji na temelju količine prodaje industrije Unije na tržištu Unije pomoću podataka koje je dostavio podnositelj zahtjeva i uvoza iz trećih zemalja na temelju podataka Eurostata.

(273)

Potrošnja u Uniji razvijala se kako slijedi:

Tablica 2.

Potrošnja u Uniji (u tonama)

(274)

Potrošnja u Uniji vrhunac je dosegnula u 2011. zbog povećanja cijena pamuka što je bila posljedica poteškoća u vezi s usjevima pamuka u 2010. Stoga se povećala potražnja za PSF-om, kao nadomjeskom za pamuk, no ponovno je pala sljedeće godine. U razdoblju ispitnog postupka ponovno se zamjećuje porast potrošnje u Uniji od 6 %.

(275)

Komisija je ispitala je li potrebno uvoz PSF-a podrijetlom iz predmetnih zemalja ocijeniti kumulativno, u skladu s člankom 8. stavkom 3. Osnovne uredbe.

(276)

Marža subvencije utvrđena u vezi s uvozom iz Narodne Republike Kine i Vijetnama bila je ispod praga de minimis utvrđenog u članku 8. stavku 3. točki (a) Osnovne uredbe.

(277)

Stoga uvjeti za kumulaciju nisu ispunjeni te je stoga analiza uzročnosti ograničena na učinak uvoza iz Indije.

(278)

Komisija je utvrdila količinu uvoza na temelju podataka Eurostata. Tržišni udjel uvoza utvrđen je na temelju količine uvoza iz Indije kao dio ukupne potrošnje u Uniji (potonje je određeno na temelju cjelokupne prodaje u Uniji proizvođača iz Unije uvećane za sav uvoz PSF-a u Uniju).

(279)

Uvoz u Uniju iz Indije razvijao se kako slijedi:

Tablica 3.

Količina uvoza (u tonama) i tržišni udjel

(280)

Sveukupno, uvoz iz Indije ostao je prilično stabilan s udjelom na tržištu Unije od između 6 % i 7,5 % u razmatranom razdoblju.

(281)

Komisija je utvrdila cijene uvoza na temelju statističkih podataka Eurostata i provjerenih podataka izvoznika koji surađuju. Obaranje cijena zbog uvoza utvrđeno je na temelju provjerenih podataka izvoznika koji surađuju i proizvođača iz Unije koji surađuju.

(282)

Prosječna cijena uvoza u Uniju iz Indije razvijala se kako slijedi:

Tablica 4.

Uvozne cijene (EUR/tona)

(283)

Rast cijena PSF-a zabilježen je za 2011., godinu prethodno spomenute krize u industriji pamuka. Cijene su se smanjile u godinama nakon toga, ali su ostale više od cijene zabilježene za 2010. U razdoblju ispitnog postupka cijena je bila 18 % viša od cijene PSF-a u 2010.

(284)

Komisija je odredila obaranje cijena tijekom razdoblja ispitnog postupka usporedbom ponderiranih prosječnih prodajnih cijena sa svim troškovima po vrsti proizvoda za uvoz od indijskih proizvođača u uzorku koji surađuju naplaćenih prvom nezavisnom kupcu na tržištu Unije, s odgovarajućim prilagodbama za carine i troškove nakon uvoza te ponderiranih prosječnih prodajnih cijena istih vrsta proizvoda proizvođača iz Unije u uzorku naplaćenima nepovezanim kupcima na tržištu Unije, prilagođene razini franko tvornica.

(285)

Usporedba cijena provedena je za svaku vrstu za transakcije na istoj razini trgovine, primjereno prilagođena prema potrebi nakon odbijanja rabata i popusta. Rezultat usporedbe izražen je kao postotak prometa proizvođača iz Unije u uzorku tijekom razdoblja ispitnog postupka. Dobivena je ponderirana prosječna marža obaranja cijena između 4,1 % i 43,7 % za uvoz iz Indije na tržište Unije.

(286)

U skladu s člankom 8. stavkom 4. Osnovne uredbe ispitivanje utjecaja subvencioniranog uvoza na industriju Unije uključivalo je i procjenu svih gospodarskih čimbenika koji su imali utjecaj na stanje industrije Unije tijekom razmatranog razdoblja.

(287)

Kako je navedeno u uvodnoj izjavi 10., za ispitivanje moguće štete koju je pretrpjela industrija Unije proveden je odabir uzorka.

(288)

Za potrebe utvrđivanja štete Komisija je razlikovala makroekonomske i mikroekonomske pokazatelje štete. Komisija je ocijenila makroekonomske pokazatelje na temelju podataka iz pritužbe, dodatnih podataka koje je podnositelj pritužbe dostavio tijekom postupka i podataka Eurostata. Ti su se podaci odnosili na sve proizvođače iz Unije. Komisija je ocijenila mikroekonomske pokazatelje na temelju uredno provjerenih podataka iz odgovora na upitnik koje su dostavili proizvođači iz Unije u uzorku. Utvrđeno je da su oba skupa podataka reprezentativna za gospodarsko stanje industrije Unije.

(289)

Makroekonomski su pokazatelji sljedeći: proizvodnja, proizvodni kapacitet, iskorištenost kapaciteta, količina prodaje, tržišni udjel, rast, zaposlenost i produktivnost.

(290)

Mikroekonomski su pokazatelji sljedeći: prosječne jedinične cijene, jedinični trošak, troškovi rada, zalihe, profitabilnost, novčani tok, ulaganja, povrat ulaganja i sposobnost prikupljanja kapitala.

(291)

Ukupna proizvodnja u Uniji, proizvodni kapacitet i iskorištenost kapaciteta razvijali su se tijekom razmatranog razdoblja kako slijedi:

Tablica 5.

Proizvodnja, proizvodni kapacitet i iskorištenost kapaciteta

(292)

Tijekom razmatranog razdoblja količina prodaje porasla je za 11 %. To je povećanje zabilježeno samo tijekom razdoblja ispitnog postupka (kojim je obuhvaćeno najbliže razdoblje od dvanaest mjeseci razmatranog razdoblja). Tijekom dijela razmatranog razdoblja koje je prethodilo razdoblju ispitnog postupka (to jest 2011. i 2012.) količina proizvodnje industrije Unije smanjivala se ili je stagnirala.

(293)

Suprotno tome, proizvodni kapacitet pratilo je negativno kretanje, sa smanjenjem od 5 % tijekom razdoblja ispitnog postupka. S pozitivnim kretanjem količine proizvodnje, kako je opisano u uvodnoj izjavi 292., iskorištenost kapaciteta povećala se za 17 %. Međutim, potrebno je naglasiti da je iskorištenost kapaciteta u 2010., koji je upotrijebljen kao osnova za analizu kretanja, bila niska za kapitalno intenzivnu industriju kakva je industrija PSF-a i tijekom razdoblja ispitnog postupka stopa iskorištenost kapaciteta bila je 85,9 %.

(294)

Količina prodaje industrije Unije i tržišni udjel razvijali su se kako slijedi tijekom razmatranog razdoblja:

Tablica 6.

Količina prodaje i tržišni udjel

(295)

Količine prodaje na tržištu Unije smanjile su se u 2011. i 2012., ali blago su se oporavile tijekom razdoblja ispitnog postupka. Međutim, općenito je u 2010. zabilježen pad prodanih količina od 6 %.

(296)

Tržišni udjel industrije Unije znatno se smanjio tijekom razmatranog razdoblja. Najveći pad tržišnog udjela zabilježen je u 2011., ali negativno kretanje nastavilo se u 2012. i tijekom razmatranog razdoblja, što je rezultiralo općim gubitkom tržišnog udjela od 11 % tijekom razmatranog razdoblja.

(297)

Unatoč umjerenom rastu potrošnje u Uniji tijekom razmatranog razdoblja (povećanje od 6 %) i povećanju količine proizvodnje proizvođača iz Unije (povećanje od 11 %), prodaja proizvođača iz Unije pala je za 6 %.

(298)

Zaposlenost i produktivnost tijekom razmatranog razdoblja razvijale su se kako slijedi:

Tablica 7.

Zaposlenost i produktivnost

(299)

Broj zaposlenika stalno je rastao tijekom razmatranog razdoblja, rezultirajući porastom od 6 %, s povećanjem proizvodnje kako je utvrđeno u uvodnoj izjavi 292.

(300)

Produktivnost je pala u 2011. i 2012., kada je broj zaposlenika porastao, dok su količine proizvodnje tijekom tih godina stagnirale. Općenito, tijekom razmatranog razdoblja zabilježeno je povećanje od 4 %.

(301)

Prosječne jedinične prodajne cijene proizvođača iz Unije u uzorku nepovezanim kupcima u Uniji tijekom razmatranog razdoblja razvijale su se kako slijedi:

Tablica 8.

Prodajne cijene u Uniji

(302)

Najveće povećanje prodajne cijene u Uniji zabilježeno je za 2011., kada je PSF prodavan za 25 % više u usporedbi s prosječnom prodajnom cijenom u 2010. To je bila posljedica krize u industriji pamuka u 2011., kada je porasla potražnja za PSF-om kao nadomjeskom za pamuk, koji je bio rijedak zbog razočaravajućih usjeva u 2010. Općenito, prodajne cijene u Uniji u uzorku povećale su se za 16 % tijekom razmatranog razdoblja.

(303)

Jedinični trošak proizvodnje jednako se tako povećao tijekom razmatranog razdoblja, a vrhunac od 15 % dosegnuo je u 2011. zbog povećanja cijena benzina te godine s obzirom na to da je benzin značajan pokretač troška. Ukupno povećanje jediničnog troška proizvodnje iznosilo je 6 % tijekom razmatranog razdoblja.

(304)

Prosječni troškovi rada proizvođača iz Unije u uzorku tijekom razmatranog razdoblja razvijali su se kako slijedi:

Tablica 9.

Prosječni troškovi rada po zaposleniku

(305)

Prosječni troškovi rada po zaposleniku prvo su pali u 2011., a potom su se u sljedećim godinama blago povećali. U razmatranom razdoblju zabilježeno je povećanje od 3 %.

(306)

Razine zaliha proizvođača iz Unije u uzorku tijekom razmatranog razdoblja razvijale su se kako slijedi:

Tablica 10.

Zalihe

(307)

Završne su se zalihe povećale, uz iznimku 2012., a rezultirale su općim naglim porastom od 21 % tijekom razdoblja ispitnog postupka. Navedeno odgovara povećanju količine proizvodnje (ukupno povećanje od 11 %), dok su tijekom razmatranog razdoblja količine prodaje pale (ukupno smanjenje od 6 %). Ta su se kretanja odražavala i u završnim zalihama kao postotak proizvodnje.

(308)

Profitabilnost, novčani tok, ulaganja i povrat ulaganja proizvođača iz Unije u uzorku tijekom razmatranog razdoblja razvijali su se kako slijedi:

Tablica 11.

Profitabilnost, novčani tok, ulaganja i povrat ulaganja

(309)

Komisija je utvrdila profitabilnost proizvođača iz Unije u uzorku iskazivanjem neto dobiti prije oporezivanja od prodaje istovjetnog proizvoda nepovezanim kupcima u Uniji kao postotak prometa od te prodaje. Marže profitabilnosti mijenjale su se tijekom razmatranog razdoblja. Općenito, profitabilnost se poboljšala od znatnoga gubitka u 2010. do praga isplativosti u razdoblju ispitnog postupka.

(310)

Neto novčani tok sposobnost je proizvođača iz Unije da samostalno financiraju svoje djelatnosti. Kretanja neto novčanog toka razvijala su se pozitivno tijekom razmatranog razdoblja.

(311)

Ulaganja su dosegnula vrhunac u 2011. s povećanjem od 46 % u usporedbi s ulaganjima iz 2010., no u sljedećim godinama uslijedilo je negativno kretanje. Tijekom razmatranog razdoblja ulaganja su pala za 21 %.

(312)

Povrat ulaganja dobit je u postotku neto knjigovodstvene vrijednosti ulaganja. Pozitivno se razvijao tijekom razmatranog razdoblja.

(313)

Nijedan proizvođač iz Unije u uzorku nije izjavio da je imao poteškoće u prikupljanju kapitala tijekom razmatranog razdoblja.

(314)

Uvoz iz Indije ostao je stabilan (s udjelom na tržištu Unije od između 6 % i 7 % u razmatranom razdoblju). Obaranje cijena bilo je znatno (do 43,7 %).

(315)

Većina se pokazatelja štete poboljšala. Profitabilnost proizvođača iz Unije porasla je za gotovo šest postotnih bodova, ali je prosječna profitna marža i dalje bila na nezadovoljavajućoj razini praga isplativosti od 0,3 % u razdoblju ispitnog postupka. Stopa iskorištenosti kapaciteta povećala se sa 74 % na 86 %. Međutim, to je bila posljedica povećanja količina proizvodnje u Uniji te smanjenja kapaciteta u Uniji. Prosječne prodajne cijene u Uniji vrhunac su dosegnule u 2011., što je bila posljedica snažnog porasta cijena pamuka i benzina. Općenito, prosječne prodajne cijene tijekom razmatranog razdoblja povećale su se za 16 %. Povrat ulaganja i novčani tok razvijali su se pozitivno. Zaposlenost se jednako tako povećala tijekom razmatranog razdoblja. To znači da su u i dalje štetnom stanju uočeni znakovi oporavka.

(316)

Sljedeći pokazatelji štete razvijali su se negativno tijekom razmatranog razdoblja: udjel proizvođača iz Unije na tržištu Unije pao je s 45,3 % na 40,2 %, a količine prodaje Unije pale su za 6 %. Razina ulaganja općenito se smanjila, osim u 2011. Kapacitet, kako je naveden u uvodnoj izjavi 293., pao je za 5 % tijekom razmatranog razdoblja.

(317)

Općenito, stanje industrije Unije i dalje se može opisati kao štetno, iako se posljednjih godina očito poboljšalo. Na temelju prethodno navedenoga Komisija je zaključila da je industrija Unije pretrpjela znatnu štetu u smislu članka 8. stavka 4. Osnovne uredbe.

(318)

U primjedbama na objavu podnositelj pritužbe izjavio je da stabilnost indijskog tržišnog udjela na tržištu Unije smatra posljedicom znatnog subvencioniranja. Komisija je doista utvrdila subvencije protiv kojih se mogu uvesti kompenzacijske mjere (vidjeti uvodnu izjavu 229.), ali nije se mogla utvrditi uzročno-posljedična veza sa štetnim stanjem industrije Unije (vidjeti uvodne izjave 319. do 323.).

(319)

Komisija je u skladu s člankom 8. stavkom 5. Osnovne uredbe ispitala je li subvencionirani uvoz iz Indije prouzročio znatnu štetu industriji Unije. Komisija je u skladu s člankom 8. stavkom 6. Osnovne uredbe ispitala i postoje li drugi poznati čimbenici koji su mogli istodobno prouzročiti štetu industriji Unije. Komisija je osigurala da se sve moguće štete prouzročene drugim čimbenicima osim subvencioniranim uvozom iz Indije ne pripišu subvencioniranom uvozu. Ti su čimbenici uvoz iz ostalih trećih zemalja, izvozni rezultati industrije Unije i potrošnja.

(320)

S obzirom na nalaze subvencioniranja ispod razine de minimis u pogledu Kine i Vijetnama (vidjeti uvodne izjave 76. i 231.), uvjeti za kumulaciju nisu ispunjeni. Analiza uzročnosti stoga je ograničena na učinak uvoza iz Indije.

(321)

Tijekom razmatranog razdoblja tržišni udjel industrije Unije pao je s 45,3 % na 40,2 %, dok je tržišni udjel indijskog uvoza ostao na prilično stabilnoj razini između 6 % i 7 %. Potrošnja tijekom razmatranog razdoblja porasla je za 6 %. Industrija Unije stoga nije mogla ostvariti korist od tog rasta u smislu tržišnog udjela, ali to se ne može pripisati indijskom tržišnom udjelu, koji je ostao stalan.

(322)

Prosječne cijene Eurostata za PSF iz Indije bile su niže od prosječnih cijena PSF-a iz većine ostalih zemalja, ali važno je napomenuti da postoje velike razlike u kvaliteti i vrstama proizvoda. U svakom slučaju, preciznim usporedbama za svaku vrstu dokazalo se postojanje znatnog obaranja cijena u pogledu uvoza iz Indije.

(323)

Unatoč znatnom obaranju cijena, ne može se zaključiti da je indijski uvoz rezultirao štetom. Doista, smanjenje tržišnog udjela industrije Unije (za 5,1 postotni bod) ne može se pripisati razvoju količina indijskog uvoza s obzirom na to da je njegov tržišni udjel ostao prilično stabilan (porast za samo 0,7 postotnih bodova tijekom razmatranog razdoblja). Štoviše, prosječne cijene uvoza iz Indije povećale su se za 18 % tijekom razmatranog razdoblja. Čini se da cijene indijskog uvoza nisu rezultirale padom cijena s obzirom na to da se financijsko stanje industrije Unije, iako i dalje štetno u razdoblju ispitnog postupka, znatno poboljšalo tijekom razmatranog razdoblja.

(324)

Količina uvoza iz ostalih trećih zemalja tijekom razmatranog razdoblja razvijala se kako slijedi:

Tablica 12.

Uvoz iz trećih zemalja

(325)

Najveći udjel uvoza (181 540 tona, što predstavlja tržišni udjel od 20,4 % tijekom razdoblja ispitnog postupka) dolazi iz Koreje, čiji se tržišni udjel povećao za 4,9 postotnih bodova tijekom razmatranog razdoblja. Tajvan je drugi najveći izvoznik u Uniju. Iako je uvoz iz Tajvana tijekom razmatranog razdoblja zabilježio pad (minus 4,1 postotni bod), Tajvan je i dalje držao tržišni udjel od 10,4 % u razdoblju ispitnog postupka. Četvrta najveća na popisu izvoznika (nakon Indije, koja je treća najveća) jest Kina, čiji se tržišni udjel povećao za 4,4 postotna boda na razinu od 5 %. Iz ostalih trećih zemalja uvozi se manje nego iz Indije, ali znatne količine PSF-a uvoze se i iz Turske, Vijetnama, Indonezije i Tajlanda (sve četiri zemlje imaju prilično stabilan tržišni udjel). Uvoz iz Turske, Vijetnama, Indonezije i Tajlanda zajedno čini tržišni udjel od oko 12 % (12,4 % u razdoblju ispitnog postupka).

(326)

Posebno je vrijedan spomena povećani izvoz iz Republike Koreje. Korejski izvoz bio je tri puta veći od količine indijskog uvoza tijekom razdoblja ispitnog postupka. Porastao je za 40 % tijekom razmatranog razdoblja, a njegov se tržišni udjel povećao za 4,9 postotnih bodova na 20,4 %. Povećao se i uvoz iz Kine, za više od 700 % po količini ili 4,4 postotna boda u smislu tržišnog udjela. Uvoz iz Kine znatno je obarao cijene industrije Unije.

(327)

Na temelju prethodno navedenoga može se zaključiti da je, ako je štetno stanje industrije Unije bilo posljedica uvoza, to više bilo tako zbog uvoza iz drugih izvora, a ne iz Indije.

(328)

Nakon objave podnositelj pritužbe iznio je primjedbu da Komisija nije dodatno ispitala izvozne cijene Kine i Vijetnama. Podsjeća se da su de minimis razine subvencije utvrđene kako za Kinu tako i za Vijetnam. Komisija je stoga ocijenila izvozne cijene za te dvije zemlje u analizi uzročnosti u pogledu učinka drugih čimbenika i doista nije provela kumulativnu ocjenu uvoza svih triju predmetnih zemalja iz ovog ispitnog postupka s obzirom na to da je utvrđeno da su subvencije iz Kine i Vijetnama bile de minimis kako je objašnjeno u uvodnim izjavama 275. do 277.

(329)

Podnositelj pritužbe dostavio je primjedbe na prosječnu cijenu uvoza iz Koreje te (blago) povećanje količine tog uvoza između 2011. i 2012. S obzirom na ukupno povećanje količine i tržišnog udjela korejskog uvoza tijekom razmatranog razdoblja i činjenicu da su prosječne cijene tog uvoza niže od prosječnih prodajnih cijena industrije Unije, Komisija i dalje smatra da je korejski uvoz relevantni drugi čimbenik u analizi uzročnosti.

(330)

Podnositelj pritužbe uputio je i na prosječne izvozne cijene triju zemalja koje su početno bile obuhvaćene ovim postupkom te na izvozne cijene Koreje i Tajvana za razdoblje od siječnja do srpnja 2014. Međutim, to nije razmatrano razdoblje, koje traje od 2010. do kralja razdoblja ispitnog postupka. Primjedba je stoga odbačena.

(331)

Količina i prosječna vrijednost izvoza industrije Unije tijekom razmatranog razdoblja razvijale su se kako slijedi:

Tablica 13.

Izvozni rezultati proizvođača iz Unije

(332)

Industrija Unije izvan EU-a prodaje uglavnom specijalizirane proizvode, što objašnjava više prosječne prodajne cijene zabilježene na tim tržištima.

(333)

Izvozne količine proizvođača iz Unije u uzorku povećale su se za gotovo 30 % tijekom razmatranog razdoblja, pri čemu je vrhunac dosegnut u 2012. Prosječne prodajne cijene porasle su u 2011., a potom su ostale na stabilnoj razini do razdoblja ispitnog postupka.

(334)

Unatoč dobrim izvoznim rezultatima proizvođača iz Unije u uzorku, apsolutne izvezene količine bile su relativno male u usporedbi s prodajnim količinama prodanima u Uniji. Njihov učinak stoga nije bio dostatan kako bi se kompenziralo teško i štetno stanje na domaćem tržištu Unije.

(335)

Tržište Unije za PSF u 2010. bilo je 838 397 tona, a u razdoblju ispitnog postupka dosegnulo je 890 992 tone. Time se pokazuje rast tržišta od 6 % tijekom razmatranog razdoblja. Drugim riječima, nije bilo pada potražnje koji bi mogao pridonijeti štetnom stanju industrije Unije.

(336)

Jedno udruženje korisnika, gospodarska komora jedne od predmetnih zemalja i jedno državno tijelo, iznijeli su primjedbu da je štetu prouzročila gospodarska kriza. Ta tvrdnja nije održiva jer je tržište Unije za PSF poraslo za 6 %, a i prosječna prodajna cijena u Uniji povećala se za 16 %.

(337)

Gospodarska komora jednako je tako iznijela primjedbu da je potražnja za posebnim PSF-om pala zbog gospodarske krize, dok je potražnja za potrošnim PSF-om porasla. Podsjeća se da posebni PSF i potrošni PSF dijele ista fizička i kemijska svojstva i da su njihove krajnje upotrebe u osnovi iste. Priznaje se da nisu sve vrste proizvoda međusobno zamjenjive, ali prethodnim ispitnim postupcima i trenutačnim ispitnim postupkom utvrđeno je da postoji barem djelomična međusobna zamjenjivost i preklapanje upotrebe različitih vrsta proizvoda. Stoga se ta tvrdnja odbacuje.

(338)

Jedno državno tijelo tvrdilo je da štetu, u smislu gubitka tržišnog udjela, nije mogao prouzročiti subvencionirani izvoz s obzirom na visoku stopu iskorištenosti kapaciteta industrije Unije. Iskorištenost kapaciteta industrije Unije doista je porasla tijekom razmatranog razdoblja, ali ni u jednom trenutku nije bila blizu granica raspoloživog kapaciteta. Na svojem vrhuncu, koji je bio u razdoblju ispitnog postupka, stopa iskorištenosti kapaciteta iznosila je 85,9 %. To ostavlja dovoljno prostora za dodatno povećanje proizvodnje. Međutim, s obzirom na to da količine prodaje proizvođača iz Unije u Uniji nisu slijedile uzlazna kretanja potrošnje, gubitak tržišnog udjela i dalje se smatra jednim od pokazatelja za štetno stanje industrije Unije.

(339)

Na temelju prethodno navedenoga Komisija smatra da nije moguće utvrditi uzročno-posljedičnu vezu između štetnog stanja industrije Unije i subvencioniranog izvoza iz Indije. Taj se zaključak prvo temelji na relativno malom i tek blago rastućem tržišnom udjelu uvoza iz Indije (sa 6,1 % na 6,8 %), u usporedbi s mnogo većim, ali i dalje padajućem tržišnom udjelu industrije Unije (sa 45,3 % na 40,2 %). Drugo, uvoz iz određenih drugih zemalja (Koreje, Tajvana, Kine) veći je po količini i/ili snažnije se povećava i stoga, ako je uvoz pridonio šteti koju je pretrpjela industrija Unije, to je potrebno pripisati uvozu iz tih zemalja, a ne uvozu iz Indije (vidjeti uvodne izjave 325. do 327.).

(340)

Stoga nije bilo moguće utvrditi uzročno-posljedičnu vezu u smislu članka 8. stavaka 5. i 6. Osnovne uredbe između subvencioniranog izvoza iz Indije i znatne štete koju je pretrpjela industrija Unije.

(341)

Postupak je stoga potrebno prekinuti s obzirom na to da je za subvenciju Narodne Republike Kine i Vijetnama utvrđeno da je de minimis i zbog nedostatka uzročno-posljedične veze između štete i subvencije u mjeri u kojoj se ona odnosi na uvoz podrijetlom iz Indije.

(342)

Odbora osnovan člankom 25. stavkom 1. Osnovne uredbe nije donio mišljenje,