9.4.2018   

HR

Službeni list Europske unije

C 123/22

—

proglasi ovu tužbu dopuštenom i osnovanom;

—

poništi pobijane odluke od 31. svibnja 2016. i 5. srpnja 2016. o odbicima od plaća protiv kojih je tužitelj podnio žalbe na temelju članka 90. stavka 2. Pravilnika o osoblju 29. srpnja 2016. (R/492/16) i 30. srpnja 2016. (R/493/16), od kojih su obje odbijene 28. studenoga 2016.;

—

poništi pobijane odluke od 15. rujna 2016. i od 11. srpnja 2016. o odbicima od plaća i utvrđivanju iznosa plaće na nulu od srpnja 2016., protiv kojih je tužitelj podnio žalbu na temelju članka 90. stavka 2. Pravilnika o osoblju od 19. rujna 2016. (R/496/16), koja je odbijena 17. siječnja 2017.;

—

poništi pobijanu odluku od 21. rujna 2016. kojom je tužitelj obaviješten o ukupnom dugu od 42 704,74 eura prema Komisiji, protiv koje je 8. studenoga 2016. podnio žalbu na temelju članka 90. stavka 2. Pravilnika o osoblju, koja je odbijena 17. siječnja 2017.;

—

poništi pobijanu opomenu dužniku br. 32441709991 od 20. srpnja 2017. za iznos od 42 704,74 eura, kojom se traži plaćanje pobijanog duga od 42 704,74 eura, a protiv koje je podnesena žalba 31. srpnja 2017. (R/346/17), koja je odbijena 29. studenoga 2017.;

—

poništi odluku o opozivu koju je 26. srpnja 2016. donijelo tripartitno tijelo za imenovanje i protiv koje je tužitelj 3. listopada 2016. podnio žalbu na temelju članka 90. stavka 2. Pravilnika o osoblju (R/510/16), koja je odbijena 2. veljače 2017., kao i da poništi stegovni postupak CMS 13/087 u svim njegovim segmentima;

—

naknadi pretrpljenu štetu zbog uznemiravanja počinjenog u GU za zapošljavanje, GU za proračun, GU za prevođenje i štetu koju su zajedno počinili Zdravstvena služba, PMO i GU za ljudske resurse, od kojih se prvo uznemiravanje dogodilo u listopadu 2008.;

—

poništi sva tužiteljeva izvješća o ocjeni za 2014., 2015. i 2016. godinu zbog uznemiravanja u GU za prevođenje;

—

naloži naknadu neimovinske štete od 889 000 eura i imovinske štete od 132 828,67 eura tužitelju koja proizlazi iz tih pobijanih odluka, procijenjenu, uz rezervu ponovne procjene, na iznos od 1 021 828,67 eura uvećan za zatezne kamate do dana potpune naknade;

—

poništi sve ostale prigovore na plaću u razdoblju od ožujka 2015. do srpnja 2016. odnosno dvanaest odluka od 9/2/2015, 30/3/2015, 5/5/2015, 24/6/2015, 1/10/2015, 12/11/2015, 15/1/2016, 22/4/2016, 31/5/2016, 5/7/2016, 15/9/2016 i 11/7/2016 kao i sva odbijanja njegovih zahtjeva za poništenje odnosno odluke R/1110/14 od 11/3/2015, R/225/15 od 3. srpnja 2015, R/292/15 od 23. srpnja 2015, R/376/15 od 18. kolovoza 2015., R/419/15 od 25. rujna 2015., R/496/15 od 23. listopada 2015., R/787/15 i R/788/16 i R/71/16 od 21. ožujka 2016., R/282/16 od 12. rujna 2016.;

—

poništi sve odluke o odbijanju žalbi u postupcima ocjenjivanja odnosno odbijanja R/ll00/14 od 12. ožujka 2015., R/313/15 od 11. kolovoza 2015., R/676/15 od 13. listopada 2015, R/127/16 i R/128/16 od 7. lipnja 2016. i R/342/16 od 21. rujna 2016.;

—

poništiti sva odbijanja zahtjeva za pomoć – članak 24. Pravilnika o osoblju – od 23. listopada 2014., od 20. siječnja 2015., od 20. ožujka 2015., od 30. srpnja 2015. (zahtjev D/322/15), od 15. ožujka 2016. (zahtjev D/776/15) i od 18. svibnja 2016.

—

poništi sve „liječničke nalaze” Dr. [X] -a o neopravdanim izostancima od 16. i 18. srpnja 2014., 8. kolovoza 2014., 4. rujna 2014., 4. prosinca 2014., 4. veljače 2015., 13. ožujka 2015., 4. lipnja 2015., 11. kolovoza 2015., 14. listopada 2015., 4. prosinca 2015., 5. veljače 2016., 22. ožujka 2016., 18. travnja 2016., 3. lipnja 2016., 30. lipnja 2016 i od 25. srpnja 2016;

—

poništi „liječničke nalaze” Dr. [X]-a od 27. lipnja 2014. i Dr. [Y]-a od 10. listopada 2014. koji su tužitelja vratili njegovim uznemiravateljima;

—

poništi odbijanje upravne žalbe R/182/16 od 14. srpnja 2016. podnesene 22. ožujka 2016. zbog njegova neopravdanog izostanka u mjestu prebivališta 16. i 17. ožujka 2016.

—

poništi sve opomene o dugovanju od 10. ožujka 2015., 11. svibnja 2015., 10. lipnja 2015., 11. kolovoza 2015., 13. studenoga 2015., 9. prosinca 2015., 18. srpnja 2016., kao i prethodnu obavijest o opomeni dužniku od 21. lipnja 2016. i od 21. rujna 2016;

—

naloži tuženiku snošenje svih troškova.

1.

Prvi tužbeni razlog, koji se temelji na povredi članaka 1., 3., 4. i 31. stavka 1. Povelje Europske unije o temeljnim pravima, kao i članka 1. (e) točaka 2. i 12. (a) Pravilnika o osoblju za dužnosnike Europske unije (u daljnjem tekstu: Pravilnik o osoblju) koji govori o zabrani uznemiravanja.

2.

Drugi tužbeni razlog, koji se temelji na povredi članaka 21. (a), 22. (c) i 23. Pravilnika o osoblju, o zabrani počinjenja nezakonitih radnji.

3.

Treći tužbeni razlog, koji se temelji na povredi načela brižnog postupanja i pomoći povredom članka 24. Pravilnika o osoblju.

4.

Četvrti tužbeni razlog, koji se temelji na povredi članka 59. i na pogrešnom tumačenju članka 60. Pravilnika o osoblju.

5.

Peti tužbeni razlog, koji se temelji na povredi članaka 41. i 48. Povelje Europske unije o temeljnim pravima koji se odnose na nepristrano postupanje i pravo na saslušanje te prava obrane, kao i članka 3. Priloga IX. Pravilniku o osoblju koji se odnosi na pravo saslušanja pred tijelom za imenovanje prije upućivanja stegovnom povjerenstvu i u skladu sa sudskom praksom Kerstens/Komisija (presuda od 14. veljače 2017., Kerstens/Komisija, T-270/16 P, neobjavljena, EU:T:2017:74).