31.3.2016   

HR

Službeni list Europske unije

L 84/1

(1)

Utjecaj prenosivih bolesti životinja i mjera potrebnih za suzbijanje tih bolesti može biti poguban za pojedinačne životinje, populacije životinja, držatelje životinja i gospodarstvo.

(2)

Nedavna iskustva pokazala su da prenosive bolesti životinja mogu također imati znatan utjecaj na javno zdravlje i sigurnost hrane.

(3)

Osim toga, moguće je uočiti interaktivne štetne učinke u pogledu bioraznolikosti, klimatskih promjena i drugih okolišnih aspekata. Klimatske promjene mogu utjecati na pojavu novih bolesti, prevalenciju postojećih bolesti i zemljopisnu rasprostranjenost uzročnika bolesti i prijenosnika, uključujući one koji imaju utjecaj na divlje vrste.

(4)

Kako bi se osigurali visoki standardi zdravlja životinja i javnog zdravlja u Uniji te racionalan razvoj sektorâ poljoprivrede i akvakulture te kako bi se povećala produktivnost, potrebno je utvrditi pravila o zdravlju životinja na razini Unije. Ta su pravila, između ostalog, potrebna kako bi doprinijela dovršetku unutarnjeg tržišta te kako bi se izbjeglo širenje zaraznih bolesti. Ta bi pravila trebala usto osigurati, u najvećoj mjeri, zadržavanje postojećeg zdravstvenog statusa životinja u Uniji i pružanje potpore daljnjem poboljšanju tog statusa.

(5)

Postojeće zakonodavstvo Unije o zdravlju životinja sastoji se od niza međusobno povezanih temeljnih akata kojima se utvrđuju pravila o zdravlju životinja koja se primjenjuju na trgovinu unutar Unije, ulazak životinja i proizvoda u Uniju, iskorjenjivanje bolesti, veterinarske kontrole, obavješćivanje o bolestima i financijsku potporu u vezi s različitim životinjskim vrstama; međutim, nedostaje sveobuhvatni pravni okvir koji bi utvrdio ujednačena načela u cijelom sektoru.

(6)

Financijska pravila koja se odnose na potporu ciljevima povezanima sa zdravljem životinja predviđena su u Uredbi (EU) br. 652/2014 Europskog parlamenta i Vijeća (3) i nisu dio ove Uredbe. Nadalje, pravila koja se odnose na službene kontrole mjera za zdravlje životinja predviđena u Uredbi (EZ) br. 882/2004 Europskog parlamenta i Vijeća (4) i u direktivama Vijeća 89/662/EEZ (5), 90/425/EEZ (6), 91/496/EEZ (7) i 97/78/EZ (8) trebalo bi primjenjivati za uređenje službenih kontrola u području zdravlja životinja.

(7)

Ova Uredba ne sadrži odredbe kojima se uređuje dobrobit životinja. Međutim, zdravlje i dobrobit životinja međusobno su povezani: boljim zdravljem životinja promiče se bolja dobrobit životinja i obrnuto. Pri provedbi mjera za sprečavanje i suzbijanje bolesti u skladu s ovom Uredbom, trebalo bi uzeti u obzir njihov učinak na dobrobit životinja kako se tumači u skladu s člankom 13. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU) kako bi se dotične životinje poštedjelo od svake boli, nelagode ili patnje koje se mogu izbjeći. Zakonodavstvo o dobrobiti životinja, kao što su uredbe Vijeća (EZ) br. 1/2005 (9) i (EZ) br. 1099/2009 (10) svakako bi se trebalo nastaviti primjenjivati i trebalo bi ga pravilno provoditi. Pravila utvrđena ovom Uredbom ne bi smjela udvostručavati pravila utvrđena u tom zakonodavstvu niti se preklapati s njima.

(8)

Komunikacija Komisije od 19. rujna 2007. o novoj Strategiji Unije za zdravlje životinja (2007. – 2013.) prema kojoj je „bolje spriječiti nego liječiti” cilja na promicanje zdravlja životinja stavljanjem većeg naglaska na mjere sprečavanja, nadziranje bolesti, suzbijanje bolesti i istraživanje kako bi se smanjila pojava bolesti životinja te umanjio utjecaj epidemija kada se one dogode. Njome se predlaže usvajanje jedinstvenog i pojednostavljenog regulatornog okvira za zdravlje životinja kojim se želi postići konvergencija s međunarodnim standardima i istodobno osigurava čvrsto opredjeljenje za visoke standarde zdravlja životinja.

(9)

Cilj ove Uredbe jest provedba obveza i vizija iz te Strategije za zdravlje životinja, uključujući načelo „jednog zdravlja”, te konsolidiranje pravnog okvira za zajedničku politiku Unije o zdravlju životinja kroz jedinstven, pojednostavljen i fleksibilan regulatorni okvir za zdravlje životinja.

(10)

Životinje mogu patiti od širokog raspona zaraznih ili nezaraznih bolesti. Mnoge bolesti moguće je liječiti ili one utječu samo na pojedinačnu životinju ili se ne šire na druge životinje ni na ljude. S druge strane, prenosive bolesti mogu imati širi utjecaj na zdravlje životinja ili javno zdravlje s učincima koji se osjećaju na razini populacije. Pravila o zdravlju životinja koja se utvrđuju ovom Uredbom trebala bi biti ograničena samo na potonje bolesti.

(11)

Prilikom utvrđivanja tih pravila o zdravlju životinja važno je uzeti u obzir veze između zdravlja životinja i javnog zdravlja, okoliša, sigurnosti hrane i hrane za životinje, dobrobiti životinja, sigurnosti hrane i hrane za životinje, gospodarskih, društvenih i kulturnih aspekata.

(12)

Sporazumom o sanitarnim i fitosanitarnim mjerama (SFM), kojemu je Unija stranka, uređuje se uporaba mjera potrebnih za zaštitu života ili zdravlja ljudi, životinja ili biljaka tako da one ne dovode do samovoljne ili neopravdane diskriminacije među članicama Svjetske trgovinske organizacije (WTO). Ako postoje međunarodne norme, one se trebaju upotrebljavati kao temelj za mjere Unije. Međutim, stranke Sporazuma SFM imaju pravo postaviti vlastite odgovarajuće norme pod uvjetom da se te norme temelje na znanstvenim dokazima.

(13)

U pogledu zdravlja životinja, u Sporazumu SFM upućuje se na norme Svjetske organizacije za zdravlje životinja (OIE) u pogledu uvjeta zdravlja životinja za međunarodnu trgovinu. Kako bi se smanjio rizik trgovinskih poremećaja, mjere Unije o zdravlju životinja trebale bi težiti prikladnoj razini konvergencije s normama OIE-a.

(14)

U određenim uvjetima kada postoji znatan rizik za zdravlje životinja ili javno zdravlje, ali i dalje postoji znanstvena nesigurnost, člankom 5. stavkom 7. Sporazuma SFM koji je za Uniju protumačen u Komunikaciji Komisije od 2. veljače 2000. o načelu opreznosti dopušta se članicama tog sporazuma usvajanje privremenih mjera na temelju dostupnih odgovarajućih informacija. U takvim uvjetima dotična članica mora pribaviti dodatne informacije potrebne za objektivniju procjenu rizika, te u skladu s njima u razumnom roku preispitati mjeru.

(15)

Procjena rizika na temelju koje se poduzimaju mjere u skladu s ovom Uredbom trebala bi se temeljiti na dostupnim znanstvenim dokazima te bi se trebala obavljati na neovisan, objektivan i transparentan način. Također bi trebalo uzeti u obzir mišljenja Europske agencije za sigurnost hrane (EFSA) osnovane člankom 22. stavkom 1. Uredbe (EZ) br. 178/2002 Europskog parlamenta i Vijeća (11).

(16)

Uredbom (EZ) br. 1069/2009 Europskog parlamenta i Vijeća (12) utvrđuju se pravila o zdravlju životinja i javnom zdravlju za određene nusproizvode životinjskog podrijetla i od njih dobivene proizvode kako bi se spriječio i na najmanju mjeru sveo rizik za javno zdravlje i zdravlje životinja od tih proizvoda, a posebno kako bi se zaštitila sigurnost lanca hrane i hrane za životinje. Kako bi se izbjeglo preklapanje zakonodavstva Unije, ova Uredba bi se stoga trebala primjenjivati samo na nusproizvode životinjskog podrijetla i od njih dobivene proizvode kada Uredbom (EZ) br. 1069/2009 nisu utvrđena posebna pravila te kada se radi o riziku po zdravlje životinja. Na primjer, Uredbom (EZ) br. 1069/2009 nije uređeno postupanje s nusproizvodima životinjskog podrijetla i od njih dobivenim proizvodima u kontekstu mjera za suzbijanje bolesti te su stoga ta pitanja obuhvaćena ovom Uredbom.

(17)

Osim toga, posebna pravila o prenosivim bolestima životinja, uključujući one prenosive na ljude („zoonoze”) već su utvrđena Uredbom (EZ) br. 999/2001 Europskog parlamenta i Vijeća (13), Direktivom 2003/99/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (14) te Uredbom (EZ) br. 2160/2003 Europskog parlamenta i Vijeća (15), a posebna pravila o zaraznim bolestima kod ljudi utvrđena su u Odlukom br. 1082/2013/EU Europskog parlamenta i Vijeća (16). Ti bi akti trebali ostati na snazi nakon donošenja ove Uredbe. U skladu s tim, kako bi se izbjeglo preklapanje zakonodavstva Unije, ova Uredba trebala bi se odnositi na zoonoze samo u mjeri u kojoj posebna pravila već nisu utvrđena u drugim aktima Unije. Nadalje, ova Uredba primjenjuje se ne dovodeći u pitanje pravila predviđena u drugim zakonodavnim aktima Unije, na primjer u područjima veterinarstva i dobrobiti životinja.

(18)

Bolesti koje se pojavljuju kod životinja koje drže ljudi mogu imati ozbiljne utjecaje na sektor poljoprivrede i akvakulture, na javno zdravlje, na okoliš i na bioraznolikost. Međutim, budući da takve životinje drže ljudi, mjere za sprečavanje i suzbijanje bolesti lakše je primijeniti na njih nego na divlje životinje.

(19)

Ipak, bolesti koje pogađaju populacije divljih životinja mogu imati štetan učinak na sektor poljoprivrede i akvakulture, na javno zdravlje, okoliš i bioraznolikost. Stoga je prikladno da bi područje primjene ove Uredbe u takvim slučajevima trebalo obuhvaćati divlje životinje, kao potencijalne žrtve tih bolesti i kao njihove prijenosnike. Za potrebe ove Uredbe, pojam „divlje životinje” obuhvaća sve životinje koje ne drže ljudi, uključujući životinje lutalice i divlje životinje, čak i u slučaju da pripadaju vrstama koje su inače pripitomljene.

(20)

Bolesti životinja ne prenose se samo izravnim kontaktom između životinja ili između životinja i ljudi. Također se dalje prenose putem sustava za vodu i zrak, prijenosnika kao što su insekti ili putem sjemena, jajnih stanica ili zametaka koji se upotrebljavaju u umjetnoj oplodnji, doniranja jajnih stanica ili prijenosa zametaka. Agensi bolesti mogu se također nalaziti u hrani i drugim proizvodima životinjskog podrijetla, poput kože, krzna, perja, rogova, i bilo kojem drugom materijalu dobivenom od tijela životinje. Nadalje, razni drugi predmeti poput vozila za prijevoz, opreme, stočne hrane te sijena i slame mogu raspršivati agense bolesti. Stoga učinkovita pravila o zdravlju životinja moraju obuhvaćati sve putove zaraze i uključene materijale.

(21)

Bolesti životinja mogu imati štetne učinke na raspodjelu životinjskih vrsta u divljini te tako utjecati na bioraznolikost. Mikroorganizmi koji uzrokuju takve bolesti životinja mogu se stoga smatrati invazivnim stranim vrstama u okviru Konvencije Ujedinjenih naroda o biološkoj raznolikosti. Mjerama predviđenima u ovoj Uredbi također se uzima u obzir bioraznolikost te bi stoga ova Uredba trebala obuhvaćati životinjske vrste i uzročnike bolesti, uključujući one definirane kao invazivne životinjske vrste koje imaju ulogu u prenošenju ili su pogođene bolestima iz ove Uredbe.

(22)

Zakonodavstvo Unije doneseno prije ove Uredbe utvrđuje zasebna pravila o zdravlju životinja za kopnene i akvatične životinje. Direktivom Vijeća 2006/88/EZ (17) utvrđuju se posebna pravila za akvatične životinje. Ipak, u većini slučajeva glavna načela dobrog upravljanja zdravljem životinja i dobrog uzgoja životinja mogu se primijeniti na obje skupine životinjskih vrsta. U skladu s tim, ova Uredba trebala bi obuhvatiti i kopnene i akvatične životinje te uskladiti ta pravila o zdravlju životinja kada je to primjenjivo. Međutim, u određenim aspektima, posebno u odnosu na upis u registar i odobravanje objekata, sljedivost i premještanje životinja u Uniji, ova Uredba drži se pristupa usvojenog u prošlosti, a to je utvrđivanje različitih pravila o zdravlju životinja za kopnene i akvatične životinje zbog njihovih različitih okoliša te stoga različitih zahtjeva za zaštitu zdravlja.

(23)

Zakonodavstvom Unije donesenim prije ove Uredbe, a posebno Direktivom Vijeća 92/65/EEZ (18) također se utvrđuju osnovna pravila o zdravlju životinja za druge životinjske vrste koje nisu uređene u drugim aktima Unije, kao što su reptili, vodozemci, morski sisavci te druge životinje koje nisu akvatične ili kopnene kako je definirano u ovoj Uredbi. Obično te vrste ne predstavljaju znatan zdravstveni rizik za ljude ili druge životinje i stoga se primjenjuju samo neka pravila o zdravlju životinja, ako ih uopće ima. Kako bi se izbjegli nepotrebno administrativno opterećenje i troškovi, ova Uredba trebala bi slijediti prethodno usvojeni pristup osiguravanja pravnog okvira koji omogućuje utvrđivanje detaljnih pravila o zdravlju životinja za premještanje tih životinja i njihovih proizvoda ako uključeni rizici to zahtijevaju.

(24)

Ljudi često drže određene životinje kao kućne ljubimce u svojim kućanstvima da im prave društvo. Držanje takvih kućnih ljubimaca u isključivo osobne svrhe, uključujući ukrasne akvatične životinje u kućanstvima, bilo u zatvorenom ili otvorenom prostoru, u pravilu predstavlja niži zdravstveni rizik u usporedbi s drugim načinima držanja ili premještanja životinja u većem opsegu, poput onih čestih u poljoprivredi, akvakulturi, skloništima za životinje i općenitijem prijevozu životinja. Stoga nije primjereno da se opći zahtjevi za upise u registar, vođenje evidencije i premještanja u Uniji primjenjuju na te kućne ljubimce, budući da bi to predstavljalo neopravdano administrativno opterećenje i trošak. Zahtjevi upisa u registar i vođenja evidencije stoga se ne bi trebali primjenjivati na držatelje kućnih ljubimaca. Osim toga, trebalo bi primijeniti posebna pravila za nekomercijalna premještanja kućnih ljubimaca u Uniji.

(25)

Neke definirane skupine životinja za koje u ovoj Uredbi postoje posebna pravila o zdravlju životinja moraju biti navedene u prilogu kao vrste zbog raznolike prirode dotične skupine. Slučaj je to skupine sisavaca s papcima i kopitima koji su razvrstani kao kopitari i papkari. U budućnosti bi moglo biti potrebno izmijeniti popis takvih životinja zbog izmijenjene taksonomije. Stoga, kako bi se uzele u obzir takve izmjene, ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. UFEU-a trebalo bi delegirati Komisiji u vezi s popisom kopitara i papkara iz Priloga III. ovoj Uredbi.

(26)

Nije potrebno sprečavati i suzbijati sve prenosive bolesti životinja putem regulatornih mjera, na primjer, ako je bolest previše raširena, ako nisu dostupni dijagnostički alati ili ako privatni sektor može poduzeti mjere da samostalno suzbija bolest. Regulatorne mjere za sprečavanje i suzbijanje prenosivih bolesti životinja mogle bi imati znatne gospodarske posljedice za relevantne sektore i mogle bi poremetiti trgovinu. Stoga je nužno primjenjivati te mjere samo onda kada su one proporcionalne i potrebne, na primjer kada bolest predstavlja, ili se sumnja da predstavlja, znatan rizik za zdravlje životinja ili javno zdravlje.

(27)

Nadalje, mjere sprečavanja i suzbijanja za svaku prenosivu bolest životinja trebale bi biti „prilagođene” kako bi se u obzir uzeo njezin jedinstveni epidemiološki profil, njezine posljedice te njezina raspodjela unutar Unije. Pravila sprečavanja i suzbijanja koja se primjenjuju na svaku od njih stoga bi trebala biti specifična za svaku bolest.

(28)

Za prenosive bolesti životinja bolesno stanje obično je povezano s kliničkom ili patološkom manifestacijom infekcije. Međutim, za potrebe ove Uredbe, čiji je cilj suzbiti širenje i iskorijeniti određene prenosive bolesti životinja, definicija bolesti trebala bi biti šira kako bi se uključili drugi nositelji uzročnika bolesti.

(29)

Neke prenosive bolesti životinja ne prenose se lako na druge životinje ni na ljude te stoga ne uzrokuju znatniju štetu za gospodarstvo ili bioraznolikost. Stoga one ne predstavljaju ozbiljnu prijetnju zdravlju životinja ili javnom zdravlju u Uniji te mogu biti riješene putem nacionalnih pravila.

(30)

Za prenosive bolesti životinja koje ne podliježu mjerama utvrđenima na razini Unije, ali koje su od gospodarske važnosti za privatni sektor na lokalnoj razini, potonji bi, uz pomoć nadležnih tijela država članica, trebao poduzeti mjere za sprečavanje ili suzbijanje tih bolesti, na primjer putem samoregulatornih mjera ili razvojem kodeksa prakse.

(31)

Za razliku od prenosivih bolesti životinja koje su opisane u uvodnim izjavama 29. i 30., lako prenosive bolesti životinja mogu se lako širiti preko granica te, ako su ujedno i zoonoze, također mogu imati utjecaj na javno zdravlje i sigurnost hrane. Stoga bi lako prenosive bolesti životinja i zoonoze trebale biti obuhvaćene ovom Uredbom.

(32)

Antimikrobna rezistencija, tumačena kao sposobnost mikroorganizama da prežive ili rastu u prisutnosti određene koncentracije antimikrobnog sredstva koja je obično dovoljna da inhibira ili ubije mikroorganizme te vrste, sve je veća. Akcija br. 5 koju se zagovara u Komunikaciji Komisije Europskom parlamentu i Vijeću naslovljenoj „Akcijski plan protiv povećane prijetnje od antimikrobne rezistencije” ističe preventivnu ulogu ove Uredbe i u skladu s tim očekivano smanjenje korištenja antibiotika u životinja. Ta rezistencija mikroorganizama na antimikrobna sredstva na koja su prije reagirali komplicira liječenje zaraznih bolesti ljudi i životinja i stoga može opasna za zdravlje ljudi ili životinja. Zato bi se mikroorganizmi koji su razvili otpornost na antimikrobna sredstva trebali tretirati kao zarazne bolesti te bi stoga trebali biti uključeni u područje primjene ove Uredbe. Na taj način moći će se poduzeti radnje za suzbijanje organizama otpornih na antimikrobne lijekove ako je to primjereno i potrebno.

(33)

Mogu se pojaviti nove opasnosti povezane s određenim bolestima ili vrstama, posebno zbog promjena u trgovinskim tokovima, okolišu, klimi, uzgoju životinja te poljoprivrednim tradicijama, ali i zbog društvenih promjena. Znanstveni napredak može također dovesti do novih znanja i povećane svijesti o postojećim bolestima. Nadalje, bolesti i vrste koje su danas važne mogu biti marginalizirane u budućnosti. Stoga bi područje primjene ove Uredbe trebalo biti široko te bi utvrđena pravila trebala biti usredotočena na bolesti od velikog javnog značaja. Uz pomoć Europske komisije, OIE je izradio studiju pod nazivom „Popisivanje i kategorizacija prioritetnih bolesti životinja, između ostalog onih koje su prenosive na ljude”, kao i alat za takvu praksu čiji je cilj razvoj sustava za utvrđivanje prioriteta i kategorizaciju bolesti. Taj alat primjer je sustavnog pristupa prikupljanju i procjeni informacija o bolestima životinja.

(34)

Potrebno je uspostaviti usklađeni popis prenosivih bolesti životinja („bolesti s popisa”) koje ugrožavaju zdravlje životinja ili javno zdravlje u Uniji, bilo u cijeloj Uniji ili samo u njezinim dijelovima. Pet bolesti koje su već utvrđene u ovoj Uredbi trebalo bi dopuniti popisom bolesti određenih u prilogu. Komisija bi trebala preispitati i izmijeniti taj prilog u skladu s nizom kriterija. Stoga bi ovlast za donošenje akata o izmjeni priloga trebalo delegirati Komisiji u skladu s člankom 290. UFEU-a.

(35)

U budućnosti se mogu pojaviti bolesti koje potencijalno mogu predstavljati znatne rizike za zdravlje životinja ili javno zdravlje te utjecati na zdravlje, gospodarstvo ili okoliš. Provedbene ovlasti za utvrđivanje mjera za sprečavanje i suzbijanje bolesti u pogledu takvih emergentnih bolesti trebalo bi dodijeliti Komisiji kako bi donijela odgovarajuće mjere za rješavanje mogućih negativnih posljedica tih bolesti čak i ako one nisu u potpunosti procijenjene s obzirom na njihovo moguće uvrštavanje na popis. Takve mjere ne dovode u pitanje hitne mjere i mogle bi se nastaviti primjenjivati na emergentne bolesti dok se očekuje odluka o njihovu uvrštenju na popis.

(36)

Bolesti s popisa zahtijevat će različite upravljačke pristupe. Neke izrazito zarazne bolesti koje trenutačno nisu prisutne u Uniji zahtijevaju stroge mjere za njihovo hitno iskorjenjivanje čim se pojave. Ako se takve bolesti hitno ne iskorijeni te ako one postanu endemske, bit će potreban obvezan dugoročan program iskorjenjivanja. Za druge bolesti koje su možda već prisutne u dijelovima Unije, potrebno je obvezno ili neobvezno iskorjenjivanje. U tim slučajevima primjereno je uvesti ograničenja premještanja životinja i proizvoda, kao što su zabrana premještanja u pogođena područja i iz njih ili naprosto testirati dotične životinje ili proizvode prije otpremanja. U drugim slučajevima može biti prikladno provesti samo program nadzora rasprostranjenosti dotične bolesti, bez poduzimanja daljnjih mjera.

(37)

Trebalo bi utvrditi kriterije kako bi se osiguralo da se u obzir uzmu svi relevantni aspekti pri utvrđivanju prenosivih bolesti životinja koje bi trebalo uključiti na popis za potrebe ove Uredbe.

(38)

Pravila utvrđena u ovoj Uredbi za sprečavanje i suzbijanje određene prenosive bolesti životinja trebala bi se primjenjivati na životinjske vrste koje mogu prenositi dotičnu bolest time što su prijemljive na nju ili djeluju kao prijenosnik. Kako bi se osigurali jednaki uvjeti za provedbu ove Uredbe, potrebno je uspostaviti usklađeni popis vrsta na koje se na razini Unije trebaju primjenjivati mjere za određene bolesti s popisa („vrste s popisa”) te bi stoga Komisiji trebalo dodijeliti provedbene ovlasti za utvrđivanje tog popisa.

(39)

Postupak kategorizacije trebao bi se temeljiti na unaprijed određenim kriterijima kao što je profil bolesti s popisa koja je u pitanju, razina njezina utjecaja na zdravlje životinja i javno zdravlje, dobrobit životinja i gospodarstvo Unije, riziku njezina širenja te dostupnosti mjera za sprečavanje i suzbijanje bolesti u odnosu na tu bolest s popisa. Komisiji bi trebalo dodijeliti provedbene ovlasti za utvrđivanje na koje se bolesti s popisa primjenjuju koja pravila.

(40)

Takva bi se pravila trebala primjenjivati na bolesti s popisa koje se obično ne javljaju u Uniji i za koje je potrebno poduzeti hitne mjere iskorjenjivanja čim su otkrivene, kao primjerice za klasičnu svinjsku kugu, na bolesti s popisa koje je potrebno kontrolirati u svim državama članicama s ciljem njihova iskorjenjivanja u cijeloj Uniji, što bi moglo uključivati bolesti poput bruceloze, na bolesti s popisa koje su relevantne za neke države članice i za koje su potrebne mjere kako bi se spriječilo njihovo širenje na dijelove Unije u kojima ih službeno nema ili u kojima postoje programi iskorjenjivanja te bolesti s popisa, što bi moglo uključivati bolesti kao što je zarazni rinotraheitis goveda, na bolesti s popisa za koje su potrebne mjere kako bi se spriječilo njihovo širenje zbog njihova ulaska u Uniju ili premještanja među državama članicama, što bi moglo uključivati bolesti poput infekciozne anemije kopitara, i na bolesti s popisa koje je unutar Unije potrebno nadzirati, što bi moglo uključivati bolesti poput bedrenice.

(41)

Profil određene bolesti može se promijeniti, a mogu se promijeniti i rizici povezani s tom bolešću i drugim okolnostima. U tim slučajevima provedbene ovlasti dodijeljene Komisiji trebale bi također obuhvaćati ovlast za izmjenu kategorije u koju spada određena bolest s popisa te stoga i mjera kojima podliježe.

(42)

Subjekti koji rade sa životinjama u najboljem su položaju da prate i osiguravaju zdravlje životinja i proizvoda za koje su odgovorni. Oni bi stoga trebali biti primarno odgovorni za provođenje mjera za sprečavanje i suzbijanje širenja bolesti među životinjama i praćenje proizvoda za koje su odgovorni.

(43)

Biosigurnost jedan je od ključnih alata za prevenciju na raspolaganju subjektima i drugima koji rade sa životinjama kako bi se spriječilo unošenje, razvijanje i širenje prenosivih bolesti životinja u, iz i među populacijom životinja. Uloga biosigurnosti također je priznata u procjeni učinka za donošenje ove Uredbe te se posebno procjenjuju mogući utjecaji. Donesene biosigurnosne mjere trebale bi biti dovoljno fleksibilne, odgovarati načinu proizvodnje i vrstama ili kategorijama životinja na koje se odnose i uzimati u obzir lokalne okolnosti i tehnički razvoj. Komisiji bi trebalo dodijeliti provedbene ovlasti za utvrđivanje minimalnih zahtjeva potrebnih za ujednačenu primjenu biosigurnosnih mjera u državama članicama. Međutim, uvijek bi trebalo ostati u ovlasti subjekata, država članica ili Komisije da promiču sprečavanje prenosivih bolesti uvođenjem viših biosigurnosnih standarda razvijanjem vlastitih smjernica o najboljoj praksi. Iako za biosigurnost može biti potrebno početno ulaganje, smanjenje bolesti životinja koje iz toga proizlazi trebalo bi biti pozitivan poticaj za subjekte.

(44)

Biocidni proizvodi, poput dezinfekcijskih sredstava za veterinarsku higijenu ili područja za hranu i hranu za životinje, insekticidi, repelenti ili rodenticidi imaju važnu ulogu u strategijama biosigurnosti, i na razini poljoprivrednih gospodarstava i tijekom prijevoza životinja. Stoga bi ih trebalo smatrati sastavnim dijelom biosigurnosti.

(45)

Znanje o zdravlju životinja, uključujući simptome bolesti, posljedice bolesti i moguće načine sprečavanja uključujući biosigurnost, liječenje i kontrolu, preduvjet je za učinkovito upravljanje zdravljem životinja i ključno za osiguranje ranog otkrivanja bolesti životinja. Gospodarski subjekti i stručnjaci za životinje stoga bi trebali, prema potrebi, steći ta znanja. To se znanje može steći različitim sredstvima, na primjer putem formalnog obrazovanja, ali također i putem savjetodavnog sustava za poljoprivrednike koji postoji u poljoprivrednom sektoru ili putem neformalnog osposobljavanja kojem vrijedan doprinos mogu dati nacionalne i Unijine organizacije poljoprivrednika i druge organizacije.

(46)

Veterinari i stručnjaci za zdravlje akvatičnih životinja imaju ključnu ulogu u svim aspektima upravljanja zdravljem životinja te bi ovom Uredbom trebalo utvrditi opća pravila o njihovoj ulozi i odgovornostima.

(47)

Veterinari imaju obrazovanje i profesionalne kvalifikacije koje potvrđuju da su stekli znanje, vještine i stručnost potrebne da, između ostalog, dijagnosticiraju bolesti i liječe životinje. Osim toga, u nekim državama članicama zbog povijesnih razloga ili zbog nedostatka veterinara koji se bave bolestima akvatičnih životinja, postoji specijalizirana profesija pod nazivom „stručnjaci za zdravlje akvatičnih životinja”. Ti stručnjaci tradicionalno nisu veterinari već se bave medicinom akvatičnih životinja. Stoga bi se u ovoj Uredbi trebala poštovati odluka onih država članica koje prepoznaju tu profesiju. U tim slučajevima, stručnjaci za zdravlje akvatičnih životinja trebali bi za svoje područje rada imati iste odgovornosti i obveze kao veterinari. Ovaj je pristup u skladu s Kodeksom o zdravlju akvatičnih životinja OIE-a.

(48)

Države članice, a posebno njihova nadležna tijela odgovorna za zdravlje životinja su među ključnim akterima u sprečavanju i suzbijanju prenosivih bolesti životinja. Tijelo nadležno za zdravlje životinja igra važnu ulogu u odnosu na nadzor, iskorjenjivanje, mjere za suzbijanje bolesti, krizno planiranje i povećanje svijesti o bolestima, u odnosu na olakšavanje premještanja životinja te u međunarodnoj trgovini izdavanjem certifikata o zdravlju životinja. Kako bi mogle izvršavati svoje dužnosti u skladu s ovom Uredbom, države članice ovise o pristupu adekvatnim financijskim i infrastrukturnim i ljudskim resursima širom svojih državnih područja, uključujući laboratorije te znanstveno i drugo relevantno znanje i vještine.

(49)

Zbog ograničenih resursa,nadležna tijela ne mogu uvijek obavljati sve aktivnosti za čije su izvršavanje zadužena u skladu s ovom Uredbom. Stoga je nužno osigurati pravnu osnovu za delegiranje obavljanja određenih aktivnosti veterinarima koji nisu službeni veterinari. Iz istog razloga državama članicama također bi trebalo dozvoliti da ovlašćuju fizičke ili pravne osobe za obavljanje određenih aktivnosti pod određenim uvjetima.

(50)

Kako bi se osiguralo da su utvrđeni potrebni uvjeti za opću primjenu mjera za sprečavanje i suzbijanje bolesti diljem Unije, ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. UFEU-a trebalo bi delegirati Komisiji s obzirom na delegiranje obavljanja drugih aktivnosti koje nadležna tijela mogu delegirati veterinarima koji nisu službeni veterinari.

(51)

Optimalno upravljanje zdravljem životinja može se postići samo u suradnji s držateljima životinja, subjektima, veterinarima, stručnjacima za zdravlje životinja, drugim dionicima i trgovinskim partnerima. Kako bi se osigurala njihova potpora, potrebno je uspostaviti postupke donošenja odluka i jasnu,transparentnu i uključivu primjenu mjera iz ove Uredbe.

(52)

Nadležno tijelo trebalo bi poduzeti i odgovarajuće korake za informiranje javnosti, posebno kada postoji opravdana sumnja da životinje ili proizvodi mogu predstavljati rizik za zdravlje životinja ili javno zdravlje ili kada se radi o slučaju od javnog interesa. U tim slučajevima dotične životinje ili proizvodi mogu potjecati iz Unije ili ulaziti u Uniju izvana. Potonje u Uniju mogu isto tako unijeti osobe koje putuju izvan Unije sa svojom osobnom prtljagom. Stoga bi informacije pružene građanima trebale obuhvaćati i rizike koje takve situacije uključuju.

(53)

Kako bi se izbjeglo otpuštanje uzročnika bolesti iz laboratorija, instituta i drugih postrojenja koja rukuju uzročnicima bolesti, od vitalne je važnosti da oni poduzmu odgovarajuće mjere biosigurnosti, biozaštite i bioizolacije. Ova Uredba bi stoga trebala osigurati sigurnosne mjere koje treba poštovati prilikom rukovanja ili prijevoza uzročnika bolesti, cjepiva i drugih bioloških proizvoda. Obveza koja se nameće u tom smislu, također bi se trebala primjenjivati na svaku pravnu ili fizičku osobu koja je uključena u takvu aktivnost. Kako bi se osiguralo poštovanje standarda sigurnosti prilikom rukovanja izrazito zaraznim biološkim agensima, cjepivima i drugim biološkim proizvodima, trebalo bi Komisiji delegirati ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. UFEU-a u odnosu na sigurnosne mjere u tim laboratorijima, institutima i postrojenjima te na kretanje uzročnika bolesti.

(54)

Rano otkrivanje i jasan lanac obavješćivanja i izvješćivanja o bolesti ključni su za djelotvorno suzbijanje bolesti. Kako bi se postigao učinkovit i brz odgovor, države članice trebale bi osigurati da se o svakoj sumnji ili potvrdi izbijanja određenih bolesti s popisa smjesta obavijesti nadležno tijelo.

(55)

Veterinari su ključni akteri u istraživanju bolesti te ključna veza između subjekata i nadležnog tijela. Stoga bi ih dotični subjekti trebali obavijestiti o slučajevima neuobičajenih uginuća, drugim problemima s ozbiljnim bolestima ili znatno smanjenim stopama proizvodnje bez utvrđenog uzroka.

(56)

Kako bi se osiguralo djelotvorno i učinkovito obavješćivanje i razjasnile različite okolnosti u odnosu na neuobičajena uginuća i druge znakove ozbiljnih bolesti, trebalo bi Komisiji delegirati ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. UFEU-a u pogledu kriterija za određivanje postojanja relevantnih okolnosti za obavješćivanje i utvrđivanje pravila za daljnje istraživanje, kada je to relevantno.

(57)

Za određene bolesti s popisa od vitalne je važnosti da država članica odmah o obavijesti Komisiju i druge države članice o njihovu izbijanju na svojem državnom području. Takvo obavješćivanje omogućit će susjednim ili drugim pogođenim državama članicama da poduzmu mjere opreza kada je to prikladno.

(58)

S druge strane, za neke bolesti nije potrebno hitno obavješćivanje i djelovanje. U tim slučajevima ključno je prikupljanje informacija i izvješćivanje u odnosu na pojavu tih bolesti kako bi se bolest suzbila te poduzele mjere sprečavanja i suzbijanja bolesti kada je to potrebno. Ovaj zahtjev za izvješćivanje može se također primjenjivati na bolesti koje podliježu obavješćivanju u cijeloj Uniji, ali su potrebne dodatne informacije za provedbu djelotvornih mjera za sprečavanje i suzbijanje bolesti. Kako bi se osiguralo da točne informacije i podaci potrebni za sprečavanje širenja ili suzbijanje svake pojedinačne bolesti budu pravovremeno prikupljeni, trebalo bi Komisiji delegirati ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. UFEU-a u odnosu na sadržaj izvješćivanja.

(59)

Ključna svrha obavješćivanja i izvješćivanja o bolesti jest stvaranje pouzdanih, transparentnih i dostupnih epidemioloških podataka. Trebalo bi na razini Unije uspostaviti interaktivni računalni informacijski sustav za djelotvorno prikupljanje i upravljanje nadzornim podacima za bolesti s popisa i, ako je to potrebno, za emergentne bolesti ili patogene s antimikrobnom rezistencijom. Taj bi sustav trebao promicati optimalnu dostupnost podataka, omogućavanje razmjene podataka te smanjenje administrativnog opterećenja za nadležna tijela država članica objedinjavanjem obavješćivanja i izvješćivanja o bolestima u Uniji i na međunarodnoj razini u jedan proces upravljan putem baze podataka OIE-a. Također bi trebalo poduzeti korake da bi se osigurala dosljednost u razmjeni informacija u skladu s Direktivom 2003/99/EZ.

(60)

Kako bi se osigurali jednaki uvjeti za provedbu pravila Unije o obavješćivanju i izvješćivanju o bolestima, trebalo bi Komisiji dodijeliti provedbene ovlasti za izradu popisa bolesti koji podliježu pravilima Unije o obavješćivanju i izvješćivanju iz ove Uredbe te za uspostavu potrebnih postupaka, formata, razmjena podataka i informacija o obavješćivanju i izvješćivanju o bolestima.

(61)

Nadzor je ključni element politike suzbijanja bolesti. Njime bi se trebalo osigurati rano otkrivanje prenosivih bolesti životinja i učinkovito obavješćivanje o njoj čime se dotičnom sektoru i nadležnim tijelima omogućava da, gdje je to izvedivo, pravovremeno provedu mjere sprečavanja i suzbijanja bolesti te omogućava iskorjenjivanje te bolesti. Nadalje, njime bi se trebale pribavljati informacije o zdravstvenom statusu životinja svake države članice i Unije, čime bi se potkrijepilo potvrđivanje nepostojanja bolesti i olakšala trgovina s trećim zemljama.

(62)

Subjekti redovito promatraju svoje životinje i u najboljem su položaju da prepoznaju neuobičajena uginuća ili druge simptome ozbiljne bolesti. Subjekti su stoga temelj svakog nadzora i ključni su za nadzor koji poduzima nadležno tijelo.

(63)

Kako bi se osigurala bliska suradnja i razmjena informacija među subjektima i veterinarima ili stručnjacima za zdravlje akvatičnih životinja te kako bi se nadopunio nadzor koji provode subjekti, objekti bi trebali podlijegati veterinarskim pregledima, ovisno o dotičnoj vrsti proizvodnje i drugim relevantnim čimbenicima. Kako bi se osigurali jednaki uvjeti provođenja veterinarskih pregleda, Komisiji bi trebalo dodijeliti provedbene ovlasti za utvrđivanje minimalnih zahtjeva.

(64)

Od ključne je važnosti da nadležno tijelo ima sustav nadzora za bolesti s popisa koje podliježu nadzoru. To bi se također trebalo odnositi na emergentne bolesti, kada bi trebalo procijeniti potencijalni zdravstveni rizik od dotične bolesti te prikupiti epidemiološke podatke za tu procjenu. Kako bi se osigurala najbolja upotreba resursa, trebalo bi prikupiti informacije, te ih dijeliti i upotrebljavati na najučinkovitiji i najdjelotvorniji mogući način.

(65)

Trebalo bi svakoj specifičnoj bolesti prilagoditi metodologiju, učestalost i intenzitet nadzora te uzeti u obzir posebnu svrhu nadzora, zdravstveni status životinja u dotičnoj zoni te svaki dodatni nadzor koji provode subjekti. Primjerene aktivnosti epidemiološkog nadzora mogle bi biti u rasponu od jednostavnog obavješćivanja i izvješćivanja o pojavi ili sumnji na bolest s popisa ili emergentnu bolest, ili o drugim nepravilnostima, poput neuobičajenih uginuća ili drugih znakova bolesti, do posebnog i sveobuhvatnog programa nadzora koji bi obično uključivao dodatne režime prikupljanja uzoraka i testiranja.

(66)

Ovisno o epidemiološkom profilu bolesti i relevantnim čimbenicima rizika, možda će biti potrebno uspostaviti poseban program nadzora koji se sastoji od definiranih i strukturiranih aktivnosti. U takvim slučajevima primjereno je da države članice razviju ciljane programe nadzora. Kada su takvi programi relevantni za Uniju u cjelini, trebalo bi utvrditi pravila koja predviđaju usklađenu primjenu takvih programa.

(67)

Takvi programi trebali bi biti usklađeni s ciljevima Unije i stoga koordinirani na razini Unije. U tu svrhu, trebalo bi ih podnijeti Komisiji. Nadalje, države članice koje provode takve posebne programe nadzora trebale bi također Komisiji podnositi redovita izvješća o rezultatima tih programa. Kako bi se osigurali jednaki uvjeti za provedbu programa nadzora, trebalo bi Komisiji dodijeliti provedbene ovlasti za uspostavu popisa bolesti koje podliježu programima nadzora i utvrđivanje usklađenih postupaka, formata, podataka, razmjene informacija i kriterija koje je potrebno rabiti za ocjenu programâ nadzora.

(68)

Često će biti potrebno pružiti detalje o primjerenom formatu nadzora za različite bolesti, polazeći od onih bolesti u slučaju kojih nadzor može biti ograničen na aktivnosti poput izvješćivanja i obavješćivanja, do bolesti u slučaju kojih je potrebno uspostaviti detaljan i poseban program nadzora na razini Unije. Stoga bi Komisiji trebalo delegirati ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. UFEU-a za osmišljavanje nadzora, kriterije za utvrđivanje relevantnosti bolesti za program nadzora koji je relevantan za Uniju i za službenu potvrdu izbijanja bolesti, definicije slučaja dotičnih bolesti te zahtjevâ u pogledu sadržaja za programe nadzora, informacija koje treba uključiti u takve programe i njihovog razdoblje primjene.

(69)

Od država članica u kojima nisu iskorijenjene ili nije poznato da su iskorijenjene bolesti s popisa na koje se primjenjuju mjere iskorjenjivanja kako je predviđeno u ovoj Uredbi trebalo bi zahtijevati da uspostave obvezne programe iskorjenjivanja kako bi se iskorijenile te bolesti ako je iskorjenjivanje obvezno u Uniji.

(70)

S druge strane, postoje bolesti koje se tiču Unije, ali za koje nije potrebno zahtijevati od država članica da ih iskorijene. Ako odluče da je iskorjenjivanje za njih važno, države članice trebale bi imati mogućnost uspostave neobveznih programa iskorjenjivanja za te bolesti. Takvi neobvezni programi iskorjenjivanja bili bi priznati na razini Unije te bi podrazumijevali provedbu određenih relevantnih mjera za suzbijanje bolesti. Njima bi se dotičnoj državi članici također omogućilo, uz odobrenje Komisije, da zatraži određena jamstva pri primanju životinja iz drugih država članica ili iz trećih zemalja.

(71)

Kako bi se osigurali jednaki uvjeti za provođenje programa iskorjenjivanja bolesti, trebalo bi Komisiji dodijeliti provedbene ovlasti za utvrđivanje postupaka za podnošenje tih programa, pokazatelja uspješnosti i za izvješćivanje.

(72)

Nadalje, država članica trebala bi imati mogućnost proglašenja cijelih svojih državnih područja, zona ili kompartmenta slobodnim od jedne ili više bolesti s popisa koje podliježu pravilima o obveznim ili neobveznim programima iskorjenjivanja, kako bi se zaštitila od unošenja bolesti s popisa iz drugih dijelova Unije ili iz trećih zemalja ili područja. Za to bi trebalo uspostaviti jasan usklađeni postupak, uključujući potrebne kriterije za status „područje slobodno od bolesti”. Kako bi se osigurali jednaki uvjeti za provedbu priznavanja statusa „područje slobodno od bolesti” u Uniji, potrebno je da takav status „područje slobodno od bolesti” bude službeno odobren, te bi stoga provedbene ovlasti za odobravanje tog statusa trebalo dodijeliti Komisiji.

(73)

OIE je uveo koncept kompartmentalizacije u okviru Kodeksâ o zdravlju kopnenih i akvatičnih životinja („Kodeksi OIE-a”). U zakonodavstvu Unije usvojenom prije ove Uredbe taj koncept je priznat samo za određene životinjske vrste i bolesti, određene u posebnom zakonodavstvu Unije, to jest za ptičju gripu i bolesti akvatičnih životinja. Ova bi Uredba trebala uspostaviti mogućnost upotrebe sustava kompartmenta za druge životinjske vrste i bolesti. Kako bi se utvrdili detaljni uvjeti i pravila za priznavanje i odobrenje za kompartmente i s njima povezani zahtjevi, trebalo bi Komisiji delegirati ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. UFEU-a.

(74)

Države članice trebale bi javno obznaniti svoja područja, zone i kompartmente slobodne od bolesti za potrebe informiranja trgovinskih partnera i olakšavanja trgovine.

(75)

Kako bi se utvrdili detaljni uvjeti za priznavanje statusa „područje slobodno od bolesti”, Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. UFEU-a u odnosu na kriterije i uvjete za dobivanje tog statusa, dokaze potrebne za potvrđivanje nepostojanja bolesti, posebne mjere za sprečavanje i suzbijanje bolesti, uključujući, ako je relevantno, status područja u kojemu se ne provodi cijepljenje, ograničenja, informacije koje treba dostaviti, odstupanja te uvjete za održavanje, suspenziju, povlačenje ili obnavljanje statusa „područje slobodno od bolesti”.

(76)

Kako bi se osigurali jednaki uvjeti za provedbu postupaka za dobivanje statusa „područje slobodno od bolesti”, trebalo bi Komisiji dodijeliti provedbene ovlasti za određivanje bolesti s popisa koje mogu podlijegati kompartmentalizaciji te za utvrđivanje detaljnih pravila o formatima za podnošenje zahtjeva i razmjenu informacija.

(77)

Prisutnost potpuno neimune populacije životinja, prijemljive na određene bolesti s popisa zahtijeva stalnu svijest o bolesti i pripravnost. Krizni planovi u prošlosti su se pokazali ključni za uspješno suzbijanje izvanrednih slučajeva bolesti. Kako bi se osigurala dostupnost tog djelotvornog i učinkovitog alata za suzbijanje izvanrednih slučajeva bolesti te osiguralo da on bude dovoljno fleksibilan da se može prilagoditi ovisno o hitnoj situaciji, Komisiji bi trebalo dodijeliti provedbene ovlasti za utvrđivanje potrebnih pravila za provedbu kriznih planova.

(78)

Prošle krize zdravlja životinja pokazale su koristi od specifičnih, detaljnih i brzih postupaka za upravljanje izvanrednim slučajevima bolesti. Ti organizacijski postupci trebali bi osigurati brz i djelotvoran odgovor te poboljšati koordinaciju napora za sve uključene strane, posebice nadležna tijela i dionike. Trebali bi uključivati i suradnju s nadležnim tijelima susjednih država članica i trećim zemljama i područjima u kojima je to izvedivo i relevantno.

(79)

Kako bi se osigurala primjenjivost kriznih planova u stvarnim hitnim situacijama, od ključne je važnosti vježbati dotične sustave i testirati njihov rad. Radi toga bi nadležna tijela država članica trebala provoditi simulacijske vježbe u suradnji s nadležnim tijelima susjednih država članica i trećih zemalja i područja ako je to izvedivo i relevantno.

(80)

Kako bi se osigurali jednaki uvjeti za provođenje kriznih planova i simulacijskih vježbi, trebalo bi Komisiji dodijeliti provedbene ovlasti za utvrđivanje pravila za praktičnu provedbu tih planova i vježbi.

(81)

Veterinarsko-medicinski proizvodi poput cjepiva, hiperimunih seruma i antimikrobnih sredstava igraju važnu ulogu u sprečavanju i suzbijanju prenosivih bolesti životinja. Procjena učinka za donošenje ove Uredbe posebice naglašava važnost cjepiva kao alata za sprečavanje, suzbijanje i iskorjenjivanje bolesti životinja.

(82)

Međutim, strategije suzbijanja nekih prenosivih bolesti životinja zahtijevaju zabranu ili ograničenje upotrebe nekih veterinarsko-medicinskih proizvoda jer bi njihovo korištenje ometalo djelotvornost tih strategija. Na primjer, određeni veterinarsko-medicinski proizvodi mogu maskirati manifestaciju bolesti, onemogućiti pronalaženje uzročnika bolesti ili otežati brzo i diferencijalno dijagnosticiranje te na taj način dovesti u opasnost točno prepoznavanje bolesti.

(83)

Međutim, te strategije sprečavanja mogu znatno varirati među različitim bolestima s popisa. Stoga bi se ovom Uredbom trebala predvidjeti pravila za upotrebu veterinarsko-medicinskih proizvoda za sprečavanje i suzbijanje određenih bolesti s popisa i predvidjeti usklađene kriterije za utvrđivanje treba li i na koji način upotrebljavati cjepiva, hiperimune serume i antimikrobna sredstva. Kako bi se osigurao fleksibilan pristup i uzele u obzir specifičnosti različitih bolesti s popisa i dostupnost djelotvornog liječenja, trebalo bi Komisiji delegirati ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. UFEU-a u odnosu na ograničenja, zabrane ili obveze upotrebe određenih veterinarsko-medicinskih proizvoda u okviru suzbijanja određenih bolesti s popisa. U hitnim slučajevima i kako bi se uzeli u obzir novi rizici s mogućim razornim posljedicama za zdravlje životinja ili javno zdravlje, gospodarstvo, društvo ili okoliš, trebalo bi biti moguće mjere u tom pogledu donijeti putem hitnog postupka.

(84)

Na temelju zaključaka mišljenja stručnjaka o bankama cjepiva i/ili dijagnostičkim bankama za značajne bolesti životinja također bi trebalo poduzeti korake da bi se omogućilo da Unija i države članice uspostave rezerve antigena, cjepiva i dijagnostičkih reagensa za bolesti s popisa koje predstavljaju ozbiljnu prijetnju za zdravlje životinja ili javno zdravlje. Osnivanje banke antigena, cjepiva i dijagnostičkih reagensa na razini Unije promicalo bi postizanje ciljeva Unije u odnosu na zdravlje životinja tako što bi omogućivalo brz i učinkovit odgovor kada zatrebaju resursi te banke te bi predstavljalo učinkovitu upotrebu ograničenih resursa.

(85)

Kako bi se osigurao brz i djelotvoran odgovor, trebalo bi Komisiji delegirati ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. UFEU-a u odnosu na uspostavu i upravljanje takvim bankama te sigurnosne standarde i zahtjeve za njihov rad. Međutim, ovom Uredbom ne bi trebalo predvidjeti donošenje pravila financiranja mjera za sprečavanje i suzbijanje bolesti, uključujući cijepljenje.

(86)

Trebalo bi uspostaviti kriterije za prioritetni pristup resursima antigena, cjepiva i dijagnostičkih reagensa iz banaka Unije kako bi se osigurala njihova djelotvorna distribucija u hitnim slučajevima.

(87)

Radi sigurnosti u odnosu na bioterorizam i agroterorizam, određene detaljne informacije o bankama antigena, cjepiva i dijagnostičkih reagensa na razini Unije trebalo bi tretirati kao klasificirane informacije te bi njihovo objavljivanje trebalo biti zabranjeno. U pogledu iste vrste podataka u odnosu na nacionalne banke cjepiva, trebalo bi poštovati ustavne odredbe različitih država članica u vezi sa slobodom informiranja, istodobno osiguravajući da se s tim informacijama postupa kao s klasificiranim podacima.

(88)

Kako bi se osigurali jednaki uvjeti za upravljanje bankama antigena, cjepiva i dijagnostičkih reagensa u Uniji, trebalo bi Komisiji dodijeliti provedbene ovlasti za utvrđivanje detaljnih pravila o tome koje biološke proizvode treba uključiti u te banke i za koje bolesti, te detaljnih pravila o opskrbi, količinama, pohranjivanju, isporuci, postupovnim i tehničkim zahtjevima za antigene, cjepiva i dijagnostičke reagense te učestalosti i sadržaju dostavljanja informacija Komisiji.

(89)

U slučaju izbijanja bolesti s popisa za koju se smatra da predstavlja visoki rizik za zdravlje životinja ili javno zdravlje u Uniji, države članice trebale bi osigurati poduzimanje hitnih mjera za suzbijanje bolesti kako bi se ta bolest s popisa iskorijenila te kako bi se zaštitilo zdravlje životinja i javno zdravlje.

(90)

Nadležno tijelo trebalo bi biti odgovorno za pokretanje prvih istraga za potvrđivanje ili isključivanje izbijanja izrazito zarazne bolesti s popisa, za koju se smatra da predstavlja visoki rizik za zdravlje životinja ili javno zdravlje u Uniji.

(91)

Nadležno tijelo trebalo bi uvesti preliminarne mjere za suzbijanje bolesti kako bi se spriječilo moguće širenje bolesti s popisa i trebalo bi poduzeti epidemiološko istraživanje.

(92)

Čim s potvrdi bolest s popisa, nadležno tijelo trebalo bi poduzeti potrebne mjere za suzbijanje bolesti, uključujući po potrebi uspostavljanje zona ograničenja kako bi se bolest iskorijenila i kako bi se spriječilo daljnje širenje te bolesti.

(93)

Pojava bolesti s popisa kod divljih životinja može predstavljati rizik za javno zdravlje i zdravlje držanih životinja. Stoga bi trebalo, kada je to potrebno, utvrditi posebna pravila za mjere za suzbijanje i iskorjenjivanje bolesti kod divljih životinja.

(94)

Mogu se pojaviti slučajevi u kojima male populacije određenih životinja, kao što su rijetke pasmine i vrste, mogu biti ugrožene primjenom standardnih mjera za suzbijanje bolesti u slučaju pojave bolesti s popisa. Zaštita takvih pasmina i vrsta može zahtijevati da nadležna tijela trebaju poduzeti izmijenjene mjere. Međutim, takvom izmjenom ne bi se smjelo ometati cjelokupno suzbijanje bolesti.

(95)

Za bolesti s popisa koje nisu izrazito zarazne te koje podliježu obveznim pravilima koja zahtijevaju njihovo iskorjenjivanje, mjere za suzbijanje bolesti trebalo bi provesti tako da se spriječi širenje bolesti s popisa koja je u pitanju, posebice na područja u kojima nema zaraze. Međutim, te mjere mogu biti ograničenije ili različite od onih koje se primjenjuju u vezi s najopasnijim bolestima s popisa. Ovom bi se Uredbom stoga trebala propisati posebna pravila za te manje opasne bolesti. Države članice koje imaju neobvezni program iskorjenjivanja također bi trebale provesti takve mjere za suzbijanje bolesti. U nekim slučajevima, ovisno o profilu bolesti i epidemiološkom stanju, iskorjenjivanje može biti dugoročni cilj, dok kratkoročni cilj može biti suzbijanje bolesti. Međutim, razina i intenzitet mjera za suzbijanje bolesti trebali bi biti razmjerni i trebali bi uzimati u obzir svojstva dotične bolesti s popisa, njezinu rasprostranjenost i značaj za državu članicu pogođenu tom bolešću kao i za Uniju u cjelini.

(96)

Kako bi se osigurala djelotvorna primjena mjera za suzbijanje bolesti iz ove Uredbe od strane subjekata, držatelja kućnih ljubimaca i nadležnih tijela te uzimajući u obzir specifičnosti mjera za suzbijanje bolesti za određene bolesti s popisa i uključene čimbenike rizika, trebalo bi Komisiji delegirati ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. UFEU-a u pogledu detaljnih mjera za suzbijanje bolesti koje treba provesti u slučaju sumnje u ili potvrde bolesti s popisa u objektima, drugim lokacijama i zonama ograničenja.

(97)

Kako bi se osigurala mogućnost da Komisija donese privremene posebne mjere za suzbijanje bolesti u slučaju da mjere za suzbijanje bolesti iz ove Uredbe nisu dovoljne ili prikladne za reagiranje na uključeni rizik, trebalo bi Komisiji dodijeliti provedbene ovlasti u pogledu utvrđivanja posebnih mjera za suzbijanje bolesti u ograničenom razdoblju.

(98)

Potrebna je registracija određenih prijevoznika i objekata koji uzgajaju kopnene životinje ili rukuju zametnim proizvodima ili se bave njihovim prijevozom kako bi se nadležnom tijelu omogućilo da obavljaju odgovarajući nadzor i sprečavaju, suzbijaju i iskorjenjuju prenosive bolesti životinja.

(99)

Kako bi se izbjeglo neopravdano administrativno opterećenje i troškove državama članicama trebalo bi na ograničenoj osnovi omogućiti da od obveze registracije izuzmu određene vrste objekata koji su niskorizični. Komisiji bi trebalo dodijeliti provedbene ovlasti kako bi se postigao usklađeni pristup za odobravanje takvih izuzeća. Takav usklađeni pristup osobito je potreban kako bi se spriječilo da određene vrste objekata budu izuzete od obveze registracije. To je osobito relevantno ne samo u pogledu onih objekata koji predstavljaju više nego neznatan rizik za zdravlje životinja, nego i u pogledu onih objekata koji predstavljaju više nego neznatan rizik za javno zdravlje. Primjer takvog rizika je držanje životinja koje žive u bliskom kontaktu s ljudima ili u njihovoj blizini, kao što je uzgoj pasa na razini koja podrazumijeva određeni kontinuitet aktivnosti i određeni stupanj organizacije i pri čemu je glavna namjera njihova prodaja u svrhu da oni postanu kućni ljubimci u kućanstvima.

(100)

Ako određena vrsta objekta u kojem se drže kopnene životinje ili u kojem se rukuje zametnim proizvodima ili se oni u njemu pohranjuju predstavlja poseban rizik za zdravlje životinja, trebala bi podlijegati odobrenju od strane nadležnog tijela.

(101)

Kako bi se izbjegli neopravdana administrativna opterećenja i troškovi, osobito za poduzeća koja predstavljaju nizak rizik, trebalo bi, ako je to moguće, predvidjeti fleksibilnost relevantnih mjera čime bi se omogućila prilagodba sustava registracije i odobrenja lokalnim i regionalnim uvjetima i obrascima proizvodnje.

(102)

U nekim je slučajevima usklađivanje određenih uvjeta za registraciju ili odobrenje diljem Unije poželjno ili potrebno. Na primjer, objekti za zametne proizvode i operacije okupljanja trebali bi ispunjavati određene uvjete i trebali bi biti odobreni kako bi bili u skladu s međunarodnim standardima čime bi se omogućilo da Unija trećim zemljama u trgovini može dati jamstva o zdravlju životinja. Takvi uvjeti također bi trebali uključivati zahtjeve za posebno osposobljavanje ili stručne kvalifikacije za određene vrlo specifične objekte ili operacije (npr. za timove za prikupljanje zametaka) ili čak obvezu posebnog nadzora koji provodi nadležno tijelo. Komisija bi stoga trebala biti ovlaštena za donošenje delegiranih akata u skladu s člankom 290. UFEU-a u pogledu tih detaljnih zahtjeva kako bi se predvidjeli takvi posebni uvjeti.

(103)

U interesu smanjenja administrativnog opterećenja, registracije i odobrenja bi, po mogućnosti, trebali biti integrirani u sustav registracije ili odobrenja koji je dotična država članica već uspostavila za druge potrebe.

(104)

Subjekti posjeduju znanje iz prve ruke o životinjama za koje skrbe. Stoga bi trebali održavati ažuriranu evidenciju informacija koje su mjerodavne za procjenu zdravstvenog statusa životinja, za sljedivost i za epidemiološko istraživanje u slučaju pojave bolesti s popisa. Ta bi evidencija trebala biti lako dostupna nadležnom tijelu.

(105)

Kako bi se osigurala dostupnost ažuriranih informacija o registriranim objektima i subjektima te odobrenim objektima, nadležno tijelo trebalo bi uspostaviti i voditi registar takvih objekata i subjekata. Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. UFEU-a u pogledu detaljnih podataka koje treba uključiti u registar objekata i subjekata.

(106)

Da bi nadležno tijelo odobrilo objekt, on bi morao ispunjavati određene uvjete. Prije izdavanja odobrenja nadležno tijelo mora putem terenskog posjeta provjeriti jesu li ispunjeni svi zahtjevi. U nekim slučajevima nije moguće odmah zadovoljiti sve uvjete, ali preostali nedostatci ne predstavljaju značajan rizik za zdravlje životinja ili javno zdravlje. U takvim bi slučajevima nadležnom tijelu trebalo omogućiti da izda uvjetno odobrenje nakon čega će uslijediti novi terenski posjet kako bi se provjerilo je li ostvaren napredak. U tim bi slučajevima nadležno tijelo trebalo predvidjeti potrebne djelotvorne smjernice za subjekte koji vode dotične objekte kako bi taj subjekt shvatio koji su nedostatci te kako bi mogao planirati njihovo uspješno otklanjanje.

(107)

Učinkovita sljedivost ključna je sastavnica politike suzbijanja bolesti. Trebali bi postojati posebni zahtjevi u pogledu označivanja i registracije za različite vrste držanih kopnenih životinja i zametnih proizvoda kako bi se olakšala djelotvorna primjena pravila za sprečavanje i suzbijanje bolesti predviđenih ovom Uredbom. Osim toga, važno je predvidjeti mogućnost uspostave sustava označivanja i registracije za vrste za koje takvi aranžmani trenutačno ne postoje ili ako to nalažu izmijenjene okolnosti i rizici.

(108)

Za određene životinjske vrste za koje je važno moći slijediti pojedinačne životinje ili skupine trebalo bi zahtijevati fizička sredstva označivanja. To podrazumijeva da dotična životinja bude fizički označena, obilježena, da joj je ugrađen mikročip ili je identificirana na drugačiji način koji je vidljiv ili ga se može otkriti na njezinu tijelu ili u njemu i koji se ne može lako ukloniti.

(109)

Kako bi se osiguralo nesmetano funkcioniranje sustava označivanja i registracije te osigurala sljedivost, Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. UFEU-a u pogledu obveza u vezi s bazama podataka, detaljnim zahtjevima u pogledu označivanja i registracije za različite životinjske vrste, uključujući izuzeća i uvjete za takva izuzeća, i dokumente.

(110)

Prikladno je umanjiti administrativno opterećenje i troškove te predvidjeti fleksibilnost sustava u okolnostima kada je zahtjeve sljedivosti moguće ostvariti sredstvima koja nisu ona utvrđena ovom Uredbom. Komisija bi stoga trebala biti ovlaštena za donošenje delegiranih akata u skladu s člankom 290. UFEU-a u pogledu odstupanja od zahtjeva za označivanjem i registracijom.

(111)

Kako bi se osigurali jedinstveni uvjeti za provedbu sustava označivanja i registracije te sljedivosti, Komisiji bi trebalo dodijeliti provedbene ovlasti u pogledu utvrđivanja pravila o tehničkim specifikacijama za baze podataka, načinima označivanja, dokumentima i formatima i rokovima.

(112)

Važan alat za sprečavanje ulaska i širenja prenosive bolesti životinja jest upotreba ograničenja premještanja životinja i proizvoda koji mogu prenositi tu bolest. Međutim, ograničenje premještanja životinja i proizvoda može imati težak gospodarski utjecaj i može ometati funkcioniranje unutarnjeg tržišta. Takva ograničenja bi se stoga trebala primjenjivati samo kada je to potrebno i razmjerno uključenim rizicima. Ovaj je pristup u skladu s načelima utvrđenima u Sporazumu SFP te međunarodnim standardima OIE-a.

(113)

Opći zahtjevi utvrđeni ovom Uredbom trebali bi se primjenjivati na sva premještanja životinja, poput zabrane premještanja svih životinja iz objekta gdje postoje neuobičajena uginuća ili drugi simptomi bolesti s neutvrđenim uzrokom ili zahtjevi za sprečavanje bolesti tijekom prijevoza.

(114)

Pravnim okvirom, koji je trenutačno utvrđen u zakonodavstvu Unije o zdravlju životinja za premještanje kopnenih životinja i proizvoda, utvrđuju se usklađena pravila prvenstveno za ta premještanja, dok se državama članicama prepušta određivanje potrebnih zahtjeva za premještanje unutar njihova državnog područja. Usporedba trenutačne situacije s mogućnošću da se pravila o premještanju unutar država članica također uskladi na razini Unije opširno je objašnjena u procjeni učinka za donošenje ove Uredbe. Zaključeno je kako bi trebalo zadržati trenutačni pristup, budući da postupno usklađivanje svakog premještanja može biti vrlo složeno, a koristi u smislu olakšavanja premještanja između država članica nisu veće od negativnog utjecaja koje to može imati na sposobnost suzbijanja bolesti.

(115)

Osnovni zahtjevi u pogledu zdravlja životinja trebali bi se primjenjivati na životinje koje se premještaju između država članica. Životinje ne bi trebale biti premještane iz objekata s neuobičajenim uginućima ili znacima bolesti nepoznatog uzroka. Međutim, uginuća, iako neuobičajena, koja su povezana sa znanstvenim postupcima odobrenima na temelju Direktive 2010/63/EU Europskog parlamenta i Vijeća (19) te koja nemaju porijeklo zaraze povezano s bolestima s popisa, ne bi trebala biti razlog za sprečavanje premještanja životinja namijenjenih u znanstvene svrhe.

(116)

Međutim, ovom bi Uredbom trebalo omogućiti fleksibilnost radi olakšavanja premještanja vrsta i kategorija kopnenih životinja koje predstavljaju niski rizik u pogledu širenja bolesti s popisa među državama članicama. Osim toga, trebalo bi omogućiti daljnje mogućnosti odstupanja u slučajevima kada države članice ili subjekti uspješno uspostave alternativne mjere za umanjivanje rizika poput visoke razine biosigurnosti i učinkovitih sustava nadzora.

(117)

Kopitari i papkari te perad skupine su životinjskih vrsta s visokim gospodarskim značajem te podliježu posebnim zahtjevima za premještanje u skladu sa zakonodavstvom Unije donesenim prije ove Uredbe, kao što su direktive Vijeća 64/432/EEZ (20), 91/68/EEZ (21), 2009/156/EZ (22), 2009/158/EZ (23) te djelomično Direktiva 92/65/EEZ. Ovom Uredbom potrebno je utvrditi glavna pravila kojima se uređuje premještanje životinja tih vrsta. Detaljne zahtjeve koji većinom ovise o bolestima koje mogu prenositi različite vrste ili kategorije životinja trebalo bi urediti u naknadnim aktima Komisije, uzimajući u obzir specifičnosti bolesti, vrsta i kategorija dotičnih životinja.

(118)

Budući da operacije okupljanja za kopitare i papkare te perad predstavljaju posebno visoki rizik od bolesti, primjereno je ograničiti broj koji se može prenijeti tijekom jednog premještanja između država članica te u ovoj Uredbi utvrditi posebna pravila kako bi se zaštitilo zdravlje dotičnih životinja i spriječilo širenje prenosivih bolesti životinja. Te operacije okupljanja obično bi se odvijale u objektu koji je u tu svrhu odobren ili, ako to dozvoljava država članica podrijetla, prva operacija okupljanja, na sredstvu prijevoza poput kamiona, prikupljanjem životinja s različitih lokacija u toj državi članici.

(119)

Ovisno o dotičnim bolestima s popisa i vrstama s popisa, potrebno je utvrditi posebne zahtjeve u pogledu zdravlja životinja za određene vrste životinja osim držanih kopitara i papkara te peradi. Pravila za te vrste također su utvrđena pravnim okvirom primjenjivim prije ove Uredbe, a posebno Direktivom 92/65/EEZ. Tom se Direktivom utvrđuju posebna pravila za premještanje životinjskih vrsta uključujući pčele, bumbare, majmune, pse i mačke itd. te bi se ovom Uredbom stoga trebala osigurati pravna osnova za donošenje delegiranih i provedbenih akata kojima se utvrđuju posebna pravila o premještanju tih životinjskih vrsta.

(120)

Zatvoreni objekti koji se obično upotrebljavaju za držanje laboratorijskih životinja ili životinja iz zoološkog vrta, obično imaju visoku razinu biosigurnosti te povoljan i dobro kontroliran zdravstveni status te podliježu manjem premještanju ili premještanju samo unutar zatvorenog kruga tih objekata. Status zatvorenih objekata, koji subjekti mogu dobrovoljno zatražiti, prvi je put uveden Direktivom 92/65/EEZ, kojom se za odobrena tijela, zavode i centre utvrđuju pravila i zahtjevi za odobrenje te zahtjevi u vezi s kretanjem. Sustav koji je njome uspostavljen omogućuje tim objektima da međusobno razmjenjuju životinje s manje zahtjeva u vezi s premještanjem, u isto vrijeme osiguravajući zdravstvena jamstva u krugu zatvorenih objekata. Slijedom toga široko je prihvaćen među subjektima te se upotrebljava kao dobrovoljna mogućnost. Stoga je u ovoj Uredbi prikladno očuvati koncept zatvorenih objekata te također utvrditi pravila za premještanje među tim objektima.

(121)

U znanstvene svrhe poput istraživanja ili u dijagnostičke svrhe, a posebno u svrhe odobrene u skladu s Direktivom 2010/63/EU, može biti nužno premještati životinje koje ne ispunjavaju opće zahtjeve u pogledu zdravlja životinja utvrđenima u ovoj Uredbi te koje predstavljaju veći rizik za zdravlje životinja. Ovom Uredbom ne bi trebalo zabranjivati ili neopravdano ograničavati tu vrstu premještanja, jer bi to moglo onemogućivati inače odobrene istraživačke aktivnosti i odgađati znanstveni napredak. Ipak, ovom Uredbom nužno je utvrditi pravila kako bi se premještanje tih životinja odvijalo na siguran način.

(122)

Obrasci premještanja cirkuskih životinja, životinja iz zooloških vrtova, životinja namijenjenih za izložbe i određenih drugih životinja često odstupaju od obrazaca premještanja drugih držanih životinja. Pri prilagodbi pravila Unije o premještanju životinja posebnu bi pažnju trebalo posvetiti takvim životinjama, uzimajući u obzir posebne rizike i alternativne mjere ublažavanja rizika.

(123)

Kako bi se osiguralo da se postignu ciljevi iz uvodnih izjava od 112. do 122. ove Uredbe, Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. UFEU-a u vezi s mjerama sprečavanja bolesti u operacijama prijevoza, posebna pravila za premještanje određenih životinjskih vrsta i posebne okolnosti, poput operacija okupljanja ili odbijenih pošiljaka, te posebne zahtjeve ili odstupanja za druge vrste premještanja, poput premještanja u znanstvene svrhe.

(124)

Kako bi se osigurala mogućnost primjene posebnih pravila za premještanje, kada uobičajena pravila za premještanje nisu dovoljna ili prikladna za ograničavanje širenja određene bolesti, Komisiji bi trebalo dodijeliti provedbene ovlasti za utvrđivanje posebnih pravila za premještanje u ograničenom razdoblju.

(125)

Premještanja držanih kopnenih životinja između država članica trebala bi udovoljavati zahtjevima koji se odnose na takva premještanja. U slučaju životinja koje pripadaju vrstama koje predstavljaju zdravstveni rizik ili koje su od većeg gospodarskog značaja, one bi trebale sa sobom imati certifikat o zdravlju životinja koji je izdalo nadležno tijelo.

(126)

U mjeri u kojoj je to tehnički, praktično i financijski izvedivo, trebalo bi iskoristiti tehnološki razvoj radi umanjivanja administrativnog opterećenja subjekata i nadležnih tijela u odnosu na certificiranje i obavješćivanje uporabom informacijske tehnologije koja bi zamijenila papirnatu dokumentaciju i olakšala postupke obavješćivanja i upotrebom takve tehnologije u različite svrhe koliko je god to moguće.

(127)

U slučajevima kada se ne zahtijeva da nadležno tijelo izda certifikat o zdravlju životinja, subjekt koji premješta životinje u drugu državu članicu trebao bi izdati dokument samodeklaracije u kojoj potvrđuje da životinje zadovoljavaju uvjete za premještanje utvrđene ovom Uredbom.

(128)

Kako bi se osiguralo postizanje ciljeva iz uvodnih izjava 125., 126. i 127. ove Uredbe, Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. UFEU-a u pogledu pravila o sadržaju certifikatâ o zdravlju životinja, obvezama informiranja, odstupanjima od zahtjeva za certificiranjem zdravlja životinja, posebnih pravila certificiranja i obveza službenih veterinara da provedu potrebne provjere prije potpisivanja certifikata o zdravlju životinja.

(129)

Obavješćivanje o premještanju životinja i zametnih proizvoda između država članica te u određenim slučajevima unutar državnih područja država članica ključno je za osiguranje sljedivosti dotičnih životinja i zametnih proizvoda, kada premještanje može biti povezano s rizikom širenja prenosivih bolesti životinja. O takvom bi se premještanju trebalo obavještavati i trebalo bi ga registrirati putem integriranog računalnog veterinarskog sustava („TRACES”). Sustav TRACES integrira u jedinstvenu arhitekturu računalne sustave predviđene člankom 20. Direktive 90/425/EEZ odnosno Odlukom Vijeća 92/438/EEZ (24) na temelju odluka Komisije 2003/24/EZ (25) i 2004/292/EZ (26).

(130)

Kako bi se osigurali jednaki uvjeti za provedbu pravila o certificiranju zdravlja životinja i obavješćivanju o premještanju utvrđenih ovom Uredbom, Komisiji bi trebalo dodijeliti provedbene ovlasti za donošenje pravila o modelu certifikata o zdravlju životinja, dokumentima samodeklaracije, formatima i rokovima za obavješćivanje o premještanju kopnenih i akvatičnih životinja, zametnih proizvoda i, kada je relevantno, proizvoda životinjskog podrijetla.

(131)

Posebna priroda premještanja kućnih ljubimaca predstavlja rizik za zdravlje životinja koji znatno odstupa od rizika za druge držane životinje. Stoga bi ovom Uredbom trebalo utvrditi posebna, manje stroga, pravila za takva premještanja. Međutim, takva manje stroga pravila opravdana su samo ako kućni ljubimac doista prati svojeg vlasnika tijekom njegova premještanja ili unutar ograničenog razdoblja nakon toga te ako se najviše pet životinja iz Priloga I. dijela A u isto vrijeme premješta sa svojim vlasnikom. Kako bi se osiguralo da kućni ljubimci ne predstavljaju znatan rizik za širenje prenosivih bolesti životinja te kako bi se razjasnile iznimne situacije u kojima više od pet životinja može pratiti svojeg vlasnika ili kada bi se kućni ljubimac trebao premještati unutar dužeg razdoblja prije ili nakon premještanja vlasnika, Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. UFEU-a u odnosu na detaljna pravila za premještanje tih životinja. Kako bi se osigurali jednaki uvjeti za provedbu zahtjeva u pogledu zdravlja životinja utvrđenih ovom Uredbom u odnosu na premještanja kućnih ljubimaca, Komisiji bi trebalo dodijeliti provedbene ovlasti za utvrđivanje pravila o mjerama za sprečavanje i suzbijanje bolesti koje treba poduzeti u vezi s takvim premještanjem.

(132)

Divlje životinje mogu iz raznih razloga predstavljati rizik za zdravlje životinja i javno zdravlje, na primjer ako se premještaju u objekt ili iz jednog okoliša u drugi. Može biti potrebno poduzeti odgovarajuće mjere sprečavanja premještanja tih životinja kako bi se izbjeglo širenje prenosivih bolesti životinja. Kako bi se osiguralo da divlje životinje ne predstavljaju znatan rizik za širenje prenosivih bolesti životinja, Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. UFEU-a u odnosu na dodatne zahtjeve za premještanje divljih kopnenih životinja.

(133)

Zametni proizvodi mogu predstavljati sličan rizik od širenja prenosivih bolesti životinja na žive životinje. Osim toga, postoje specifičnosti njihove proizvodnje koje su povezane s visokim zdravstvenim zahtjevima za rasplod životinja i koje zahtijevaju strože ili posebne zahtjeve u pogledu zdravlja životinja u odnosu na životinje davatelje. Kako bi se omogućilo sigurno premještanje zametnih proizvoda, zadržali očekivano visoki zdravstveni standardi te kako bi se uzele u obzir određene posebne upotrebe takvih proizvoda, Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. UFEU-a u odnosu na detaljne zahtjeve za premještanje zametnih proizvoda određenih životinjskih vrsta, posebne zahtjeve koji se primjenjuju na, primjerice, njihovo premještanje u znanstvene svrhe te odstupanja od obveze certificiranja zdravlja životinja.

(134)

Proizvodi životinjskog podrijetla mogu predstavljati rizik za širenje prenosivih bolesti životinja. Zahtjevi o sigurnosti hrane za proizvode životinjskog podrijetla utvrđeni zakonodavstvom Unije osiguravaju dobru higijensku praksu i umanjuju rizik za zdravlje životinja od takvih proizvoda. Međutim, za neke vrste proizvoda potrebno je ovom Uredbom utvrditi posebne mjere za zdravlje životinja, poput mjera za suzbijanje bolesti i hitnih mjera, kako bi se osiguralo da proizvodi životinjskog podrijetla ne šire bolesti životinja. Kako bi se osiguralo sigurno premještanje proizvoda životinjskog podrijetla u tim posebnim slučajevima, Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. UFEU-a, u vezi s uspostavom detaljnih pravila za premještanje proizvoda životinjskog podrijetla u odnosu na poduzete mjere za suzbijanje bolesti, obveze u pogledu certificiranja zdravlja životinja i odstupanja od tih pravila kada rizik uključen u takvo premještanje i mjere za umanjivanje rizika to dozvoljavaju.

(135)

Kada države članice poduzimaju nacionalne mjere u odnosu na premještanje životinja i zametnih proizvoda ili odluče poduzeti nacionalne mjere kako bi na svom državnom području ograničile utjecaj prenosivih bolesti životinja koje nisu bolesti s popisa, te nacionalne mjere ne bi trebale utjecati na pravila o unutarnjem tržištu utvrđena zakonodavstvom Unije. Stoga je prikladno uspostaviti okvir za takve nacionalne mjere i osigurati da ostanu u granicama dozvoljenima u skladu s pravom Unije.

(136)

Registracija i odobrenje objekata za akvakulturu potrebni su kako bi se nadležnom tijelu omogućilo obavljanje odgovarajućeg nadzora i sprečavanje, suzbijanje i iskorjenjivanje prenosivih bolesti životinja. Direktivom 2006/88/EZ zahtijeva se autorizacija svih objekata koji premještaju akvatične životinje. Taj sustav autorizacije trebalo bi zadržati u skladu s ovom Uredbom, bez obzira na činjenicu da se u nekim službenim jezicima Unije u ovoj Uredbi upotrebljavaju različiti pojmovi za referiranje na sustav autorizacije od onih koji se upotrebljavaju u Direktivi 2006/88/EZ.

(137)

Klanjem i preradom životinja akvakulture koje podliježu mjerama za suzbijanje bolesti mogu se širiti prenosive bolesti životinja, na primjer kao posljedica ispuštanja otpadnih voda iz objekata za preradu koje sadrže patogene. Stoga je potrebno odobriti objekte za preradu koji ispunjavaju mjere za umanjivanje rizika za takve operacije klanja i prerade. Stoga bi ovom Uredbom trebalo predvidjeti odobrenje objekata za hranu akvatičnog podrijetla s ovlaštenjem za suzbijanje bolesti.

(138)

Kako bi se osigurala javna dostupnost ažurnih informacija u vezi s registriranim i odobrenim objektima, nadležno tijelo trebalo bi uspostaviti i održavati registar takvih objekata. Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. UFEU-a u odnosu na informacije koje treba uključiti u registar objekata za akvakulturu te u odnosu na zahtjeve o vođenju evidencije objekata za akvakulturu i prijevoznika.

(139)

Kako bi se osigurali ujednačeni uvjeti za provedbu pravila utvrđenih ovom Uredbom koja se tiču registracije i odobrenja objekata za akvakulturu i objekata za hranu akvatičnog podrijetla s ovlaštenjem za suzbijanje bolesti te vođenja evidencije i registara objekata, Komisiji bi trebalo u tom pogledu dodijeliti provedbene ovlasti za utvrđivanje pravila u odnosu na obveze informiranja, odstupanja i druga provedbena pravila.

(140)

Budući da u većini slučajeva akvatične životinje nije moguće pojedinačno identificirati, vođenje evidencije od strane objekata za akvakulturu, objekata za hranu akvatičnog podrijetla s ovlaštenjem za suzbijanje bolesti i od strane prijevoznika ključan je alat za osiguravanje sljedivosti akvatičnih proizvoda. Evidencija također služi kao vrijedan alat za nadzor zdravstvenog stanja u objektima.

(141)

Kao i u slučaju kopnenih životinja, potrebno je utvrditi usklađena pravila za premještanje akvatičnih životinja, uključujući pravila o certificiranju zdravlja životinja i obavješćivanju o premještanju.

(142)

Direktivom 2006/88/EZ utvrđuju se pravila za premještanje akvatičnih životinja koja se primjenjuju kako na premještanje unutar države članice tako i među državama članicama. Ključan faktor u vezi s pravilima premještanja akvatičnih životinja jest zdravstveni status, u pogledu bolesti s popisa, u državi članici, zonama i kompartmentima odredišta.

(143)

Međutim, iz područja primjene Direktive 2006/88/EZ isključene su divlje akvatične životinje ulovljene ili prikupljene u svrhu izravnog unošenja u prehrambeni lanac. S druge strane, ova Uredba zadržava ih unutar svojeg područja primjene, ali ih isključuje iz definicije životinja akvakulture. Njome bi se stoga trebale predvidjeti moguće mjere u vezi s onim akvatičnim životinjama za koje su, uzimajući u obzir proporcionalnost tih mjera, takve mjere opravdane uključenim rizikom.

(144)

Stoga bi se načelo objašnjeno u uvodnoj izjavi 142 trebalo primjenjivati i na premještanja akvatičnih životinja koje nisu definirane kao životinje akvakulture, ali su obuhvaćene područjem primjene ove Uredbe. To se osobito odnosi na akvatične životinje s nepoznatim zdravstvenim statusom ili potvrđenim zdravstvenim statusom pozitivnim na bolest, bez obzira na njihovu krajnju uporabu. Budući da premještanja živih divljih akvatičnih životinja s nepoznatim ili potvrđenim zdravstvenim statusom pozitivnim na bolest i namijenjenih prehrani ljudi mogu predstavljati i rizik od širenja bolesti s popisa ili emergentnih bolesti, na njih bi se trebao primjenjivati isti sustav pravila. To uključuje divlje akvatične životinje koje su prikupljene ili ulovljene za prehranu ljudi, koje se premještaju i privremeno drže dok čekaju na klanje.

(145)

Međutim, trebalo bi izbjegavati nesrazmjerna ograničenja premještanja i nepotrebna administrativna opterećenja za objekte i subjekte u sektoru komercijalnog ribarstva. Slijedom toga, u slučajevima kada su te žive divlje akvatične životinje namijenjene prehrani ljudi, ta bi se pravila u načelu trebala primjenjivati samo na premještanja živih divljih akvatičnih životinja koje predstavljaju znatan rizik od širenja bolesti s popisa ili emergentnih bolesti u države članice, zone ili kompartmente koji su proglašeni slobodnima od određenih bolesti s popisa ili koji podliježu programima iskorjenjivanja u vezi s tim bolestima.

(146)

Kako bi se države članice potaknulo da poboljšaju zdravstveni status svojih populacija akvatičnih životinja, u ovu bi Uredbu trebalo uvesti određene prilagodbe i dodatnu fleksibilnost.

(147)

Kako bi se osigurala kontrola premještanja akvatičnih životinja, Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. UFEU-a u odnosu na mjere sprečavanja bolesti koje se primjenjuju na prijevoz, posebna pravila koja se primjenjuju na premještanja određenih kategorija akvatičnih životinja u različite svrhe, posebne zahtjeve ili odstupanja za određene vrste u pogledu premještanja, poput premještanja u znanstvene svrhe, i dodatne zahtjeve za premještanja divljih akvatičnih životinja.

(148)

Kako bi se osigurala mogućnost privremenih odstupanja i posebnih zahtjeva za premještanje akvatičnih životinja, ako pravila o premještanju iz ove Uredbe nisu dovoljna ili prikladna da bi se ograničilo širenje određene bolesti s popisa, Komisiji bi trebalo dodijeliti provedbene ovlasti za utvrđivanje posebnih pravila za premještanje ili odstupanja u ograničenom razdoblju.

(149)

Akvakulturna proizvodnja Unije izrazito je raznolika u pogledu vrsta i proizvodnih sustava, a ta se diversifikacija ubrzano povećava. To bi moglo zahtijevati da se na razini država članica donose nacionalne mjere u vezi s bolestima koje se ne smatraju bolestima s popisa u skladu s ovom Uredbom. Međutim, takve nacionalne mjere trebale bi biti opravdane, potrebne i razmjerne ciljevima koje treba postići. Nadalje, one ne bi trebale utjecati na premještanja između država članica, osim ako su potrebne za sprečavanje unošenja ili suzbijanje širenja bolesti. Nacionalne mjere koje utječu na trgovinu između država članica trebalo bi odobravati i redovito preispitivati na razini Unije.

(150)

Trenutačno se bolesti s popisa samo u vrlo ograničenom opsegu tiču životinjskih vrsta koje u ovoj Uredbi nisu definirane kao kopnene ni akvatične vrste, poput gmazova, vodozemaca, insekata i drugih. Stoga nije prikladno zahtijevati da se sve odredbe ove Uredbe primjenjuju na te životinjske vrste. Međutim, ako bolest koja se tiče vrsta koje nisu kopnene ni akvatične vrste bude uvrštena na popis, mjerodavni zahtjevi u pogledu zdravlja životinja iz ove Uredbe trebali bi se primjenjivati na te vrste kako bi se osiguralo da se mogu poduzeti odgovarajuće i razmjerne mjere sprečavanja i suzbijanja bolesti.

(151)

Kako bi se osigurala mogućnost utvrđivanja pravila za premještanje životinja koje ovom Uredbom nisu definirane kao kopnene ni akvatične te zametnih proizvoda i proizvoda životinjskog podrijetla koji potječu od takvih životinja, a kada je to zbog rizika potrebno, Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. UFEU-a u odnosu na registraciju i odobrenje objekata, vođenje evidencije i registara, označivanje i registraciju te sljedivost, zahtjeve za premještanje, certificiranje zdravlja životinja te samodeklaraciju i obveze obavješćivanja u pogledu životinja, zametnih proizvoda i proizvoda životinjskog podrijetla koji potječu od tih vrsta.

(152)

Kada je god to potrebno da bi se osigurali jednaki uvjeti za provedbu zahtjeva u pogledu zdravlja životinja za te druge životinjske vrste, zametne proizvode i proizvode životinjskog podrijetla koji potječu od njih, Komisiji bi trebalo dodijeliti provedbene ovlasti za utvrđivanje detaljnih pravila u vezi s tim zahtjevima.

(153)

Kako bi se spriječilo unošenje bolesti s popisa i emergentnih bolesti u Uniju, potrebno je utvrditi učinkovita pravila za ulazak u Uniju životinja, zametnih proizvoda i proizvoda životinjskog podrijetla koji mogu prenositi te bolesti.

(154)

Kako bi se zajamčio zdravstveni status Unije, ovom se Uredbom utvrđuju odredbe koje se tiču premještanja životinja i proizvoda unutar Unije. Stoga je primjereno, kako se taj status ne bi ugrozio, propisati uvjete za ulazak životinja i proizvoda u Uniju koji nisu manje strogi od onih koji se primjenjuju na premještanja unutar Unije.

(155)

Kako bi se osiguralo da životinje, zametni proizvodi i proizvodi životinjskog podrijetla iz trećih zemalja ili područja ispunjavaju zahtjeve u pogledu zdravlja životinja koji pružaju jamstva jednakovrijedna onima utvrđenima u zakonodavstvu Unije, nužno je da podliježu odgovarajućim kontrolama nadležnog tijela treće zemlje iz koje ili područja iz kojeg ih se izvozi u Uniju. Prema potrebi trebalo bi provjeriti zdravstveni status treće zemlje ili područja podrijetla prije odobravanja ulaska u Uniju takvih životinja, zametnih proizvoda i proizvoda životinjskog podrijetla. Prema tome, samo bi treće zemlje i područja koji mogu dokazati da udovoljavaju standardima zdravlja životinja za ulazak životinja i proizvoda u Uniju trebali biti prihvatljivi za izvoz u Uniju i biti uvršteni na popis u tu svrhu.

(156)

Za neke vrste i kategorije životinja, zametnih proizvoda i proizvoda životinjskog podrijetla u aktima Unije prije dana donošenje ove Uredbe nisu utvrđeni Unijini popisi trećih zemalja i područja iz kojih se dozvoljava ulazak u Uniju. U tim slučajevima, do donošenja pravila u skladu s ovom Uredbom, državama članicama trebalo bi biti dozvoljeno određivati iz kojih je zemalja i područja dozvoljen ulazak tih životinja, zametnih proizvoda i proizvoda životinjskog podrijetla na njihovo državno područje. Pri tome bi države članice trebale uzeti u obzir kriterije utvrđene ovom Uredbom za Unijine popise trećih zemalja i područja.

(157)

Kako bi se osiguralo da se zahtjevi u pogledu zdravlja životinja za ulazak u Uniju predviđeni u ovoj Uredbi poštuju te da su oni u skladu s načelima Kodeksa OIE-a, sve životinje, zametni proizvodi i proizvodi životinjskog podrijetla koji ulaze u Uniju trebali bi imati certifikat o zdravlju životinja koji je izdalo nadležno tijelo treće zemlje ili područja podrijetla i kojim se potvrđuje da su ispunjeni zahtjevi u pogledu zdravlja životinja za ulazak u Uniju. Međutim, trebalo bi dozvoliti odstupanje od tog pravila u pogledu proizvoda koji predstavljaju nizak rizik za zdravlje životinja.

(158)

Certifikati o zdravlju životinja mogu biti samostalni, ali zakonodavstvom Unije certificiranje se često zahtijeva za druge potrebe, na primjer kako bi se potvrdilo da se za životinje ili proizvode poštuju zahtjevi u pogledu javnog zdravlja ili dobrobiti životinja. To se mora uzeti u obzir. Kako bi se administrativno opterećenje i troškovi sveli na najmanju mjeru, ti certifikati o zdravlju životinja također bi trebali smjeti uključivati informacije koje se zahtijevaju u skladu s drugim zakonodavstvom Unije o sigurnosti hrane i hrane za životinje te dobrobiti životinja.

(159)

Bolesti se mogu širiti drugim načinima osim putem životinja, zametnih proizvoda, proizvoda životinjskog podrijetla te nusproizvoda životinjskog podrijetla i od njih dobivenih proizvoda. Na primjer, vozila, prijevozni spremnici, sijeno, slama, biljni proizvodi, materijal koji je bio u kontaktu sa zaraženim životinjama i opremom također mogu širiti bolest. Kada je to potrebno, trebalo bi poduzeti mjere za sprečavanje prenošenja bolesti tim sredstvima.

(160)

Kako bi se osigurala odgovarajuća razina detaljnosti zahtjeva za ulazak u Uniju, Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. UFEU-a u pogledu donošenja dopunskih pravila za odobrenje objekata u trećim zemljama i područjima te odstupanja, zahtjeva u pogledu zdravlja životinja za ulazak u Uniju pošiljaka iz trećih zemalja i područja te zahtjeva u pogledu zdravlja životinja za uzročnike bolesti, druge materijale, načine prijevoza i opremu kojima se mogu prenositi bolesti životinja.

(161)

Kako bi se osigurali jednaki uvjeti za provedbu zahtjeva u pogledu zdravlja životinja za ulazak u Uniju pošiljaka životinja, zametnih proizvoda i proizvoda životinjskog podrijetla, Komisiji bi trebalo dodijeliti provedbene ovlasti za utvrđivanje pravila o, između ostaloga, popisu trećih zemalja i područja iz kojih se dopušta ulazak životinja, zametnih proizvoda i proizvoda životinjskog podrijetla u Uniju te o sadržaju i izgledu modela certifikata o zdravlju životinja.

(162)

Dosadašnje iskustvo pokazalo je da je, kada dođe do izbijanja ozbiljne bolesti u državama članicama ili u trećim zemljama ili područjima iz kojih životinje ili proizvodi ulaze u Uniju, potrebno odmah poduzeti mjere za sprečavanje i suzbijanje bolesti kako bi se spriječilo njezino unošenje i ograničilo širenje. Takve izvanredne okolnosti mogu uključivati bolesti s popisa, emergentne bolesti ili druge opasnosti za zdravlje životinja. U tom kontekstu trebalo bi razjasniti koje se mjere za sprečavanje i suzbijanje bolesti predviđene ovom Uredbom mogu primijeniti u slučaju izbijanja bolesti s popisa, emergentne bolesti ili opasnosti. U svim takvim slučajevima od ključne je važnosti da mjere mogu biti poduzete u vrlo kratkom razdoblju i bez odgađanja. Budući da bi takve mjere ograničile premještanje unutar Unije ili u nju, kada je god to moguće trebale bi biti provedene na razini Unije.

(163)

Kako bi se osigurala učinkovita i brza reakcija na nove rizike, Komisiji bi trebalo dodijeliti provedbene ovlasti za donošenje hitnih mjera.

(164)

Komisija bi trebala donijeti provedbene akte koji su odmah primjenjivi i to u opravdanim slučajevima povezanima, između ostaloga, s mjerama u vezi s emergentnim bolestima, stvaranjem zaliha, opskrbom, skladištenjem, dostavom i drugim postupcima banaka antigena, cjepiva i dijagnostičkih reagensa Unije, utvrđivanjem posebnih mjera za suzbijanje bolesti i odstupanja u ograničenom razdoblju, posebnim pravilima za premještanja kopnenih i akvatičnih životinja koja se primjenjuju u ograničenom razdoblju, hitnim mjerama i popisivanjem trećih zemalja i područja za potrebe ulaska u Uniju.

(165)

Ovom Uredbom utvrđuju se opća i posebna pravila za sprečavanje i suzbijanje prenosivih bolesti životinja i osigurava usklađen pristup zdravlju životinja u Uniji. U određenim područjima, poput opće odgovornosti za zdravlje životinja, obavješćivanja, nadzora, registracije i odobrenja ili sljedivosti, državama članicama trebalo bi biti dopušteno donošenje dodatnih ili strožih nacionalnih mjera ili bi ih trebalo na to poticati. Međutim, takve nacionalne mjere trebale bi biti dopuštene samo ako ne dovode u pitanje ciljeve u pogledu zdravlja životinja određene u ovoj Uredbi te ako nisu u nesuglasju s pravilima utvrđenima u njoj te pod uvjetom da ne sprečavaju premještanje životinja i proizvoda među državama članicama, osim ako je to nužno da bi se spriječilo unošenje ili suzbilo širenje bolesti.

(166)

Nacionalne mjere iz uvodne izjave 165. trebale bi podlijegati pojednostavljenom postupku obavješćivanja kako bi se umanjilo administrativno opterećenje. Iskustvo je pokazalo da opći postupak obavješćivanja utvrđen Direktivom 98/34/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (27) predstavlja važan alat za usmjeravanje i poboljšanje kvalitete nacionalnih tehničkih propisa – u smislu povećane transparentnosti, čitljivosti i djelotvornosti, u područjima koja nisu usklađena ili su samo djelomično usklađena. Stoga je prikladno da se primjenjuje taj opći postupak obavješćivanja.

(167)

Trenutačno su pravila Unije o zdravlju životinja utvrđena sljedećim aktima Europskog parlamenta i Vijeća te naknadnim aktima Komisije koji su usvojeni u skladu s njima:

(168)

Ovom Uredbom propisuju se pravila o označivanju i registraciji goveda, dok pravila za označivanje goveđeg mesa ostaju izvan njezina područja primjene. Uredbom (EZ) br. 1760/2000 Europskog parlamenta i Vijeća (52) predviđena su pravila o označivanju i registraciji životinja vrste goveda i pravila o označivanju goveđeg mesa. Stoga bi je trebalo izmijeniti tako da se njezine odredbe o označivanju i registraciji životinja vrste goveda stave izvan snage, dok bi odredbe o označivanju goveđeg mesa morale ostati na snazi.

(169)

Kako bi se zajamčila pouzdanost aranžmana predviđenih postojećim uredbama kojima se utvrđuju sustavi za označivanje i registraciju goveda, ovaca i koza, to zakonodavstvo zahtijeva da države članice provedu odgovarajuće i učinkovite mjere kontrole. Te odgovarajuće i učinkovite službene mjere kontrole trebale bi isto tako biti zadržane u budućnosti. Kao dio paketa prijedloga „Pametnija pravila za sigurniju hranu”, ovom se Uredbom ne predviđaju odredbe o službenim kontrolama jer bi ta pravila trebala biti predviđena u okviru predloženog horizontalnog zakonodavstva o službenim kontrolama. Međutim, čak i ako predložena nova horizontalna pravila o službenim kontrolama ne stupaju na snagu istodobno kada i ova Uredba, postojeća horizontalna pravila o službenim kontrolama omogućila bi Komisiji da osigura istovjetnu razinu kontrole.

(170)

Pravila utvrđena zakonodavnim aktima iz uvodne izjave 167. treba zamijeniti ovom Uredbom i naknadnim aktima Komisije koje treba donijeti u skladu s ovom Uredbom. Te zakonodavne akte trebalo bi u skladu s tim staviti izvan snage. Međutim, kako bi se osigurala pravna jasnoća i izbjegao pravni vakuum, stavljanje izvan snage trebalo bi primarno stupiti na snagu tek kada budu doneseni mjerodavni delegirani i provedbeni akti u skladu s ovom Uredbom. Stoga je potrebno ovlastiti Komisiju za određivanje datumâ na koji stavljanje izvan snage tih zakonodavnih akata treba proizvoditi učinke, dok bi konačan rok trebao utvrditi zakonodavac.

(171)

Sljedeći akti Vijeća u području zdravlja životinja zastarjeli su i trebalo bi ih izričito staviti izvan snage, u interesu jasnoće zakonodavstva Unije: Odluka Vijeća 78/642/EEZ (53), Direktiva Vijeća 79/110/EEZ (54), Direktiva Vijeća 81/6/EEZ (55), Odluka Vijeća 89/455/EEZ (56), Direktiva Vijeća 90/423/EEZ (57), Odluka Vijeća 90/678/EEZ (58), Direktiva Vijeća 92/36/EEZ (59), Direktiva Vijeća 98/99/EZ (60).

(172)

Zahtjevi određeni u ovoj Uredbi ne bi se trebali primjenjivati sve dok Komisija ne donese ključne delegirane i provedbene akte na temelju ove Uredbe, a kojima se određuje razdoblje od 24 mjeseca od dana donošenja ključnih akata do dana početka njihove primjene, čime se državama članicama i subjektima omogućuje da se pravovremeno prilagode novim pravilima. Nadalje, primjereno je predvidjeti razdoblje od najmanje 36 mjeseci u kojemu će Komisija razraditi ta nova pravila.

(173)

Kako bi se osigurala pravna sigurnost u pogledu primjene pravila za označivanje i registraciju životinja i mjera za suzbijanje bolesti za neke bolesti životinja i zoonoze, Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. UFEU-a u pogledu datuma na koji se Uredba (EZ) br. 21/2004 i direktive 92/66/EEZ, 2000/75/EZ, 2001/89/EZ, 2002/60/EZ, 2003/85/EZ, 2005/94/EZ i 2008/71/EZ trebaju prestati primjenjivati, dok bi rok u tom pogledu trebalo odrediti u ovoj Uredbi.

(174)

U skladu s preventivnim pristupom zdravlju životinja koji se promiče ovom Uredbom, posebne mjere u pogledu salmonele koje su se primjenjivale na žive životinje otpremljene u Finsku i Švedsku prije 20. travnja 2016. trebale bi se i dalje primjenjivati, a Uredbu (EZ) br. 2160/2003 trebalo bi izmijeniti na odgovarajući način.

(175)

S obzirom na nedavno donošenje Uredbe (EU) br. 576/2013, poželjno je predvidjeti dugo prijelazno razdoblje prije nego što se počnu primjenjivati odgovarajuća pravila određena u ovoj Uredbi.

(176)

Provedbene ovlasti iz ove Uredbe trebalo bi izvršavati u skladu s Uredbom (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća (61).

(177)

Posebno je važno da Komisija tijekom svojeg pripremnog rada provede odgovarajuća savjetovanja, uključujući i ona na razini stručnjaka. Komisija bi prilikom pripreme i sastavljanja delegiranih akata trebala osigurati istodobno, pravodobno i odgovarajuće prosljeđivanje relevantnih dokumenata Europskom parlamentu i Vijeću.

(178)

Ova Uredba ne bi trebala stvoriti nesrazmjerno administrativno opterećenje ili gospodarski utjecaj na mala i srednja poduzeća. U okviru ove Uredbe poseban položaj malih i srednjih poduzeća uzet je u obzir na temelju savjetovanja s dionicima. S obzirom na ciljeve javne politike u pogledu zaštite zdravlja životinja i javnog zdravlja, moguća opća odstupanja od zahtjeva ove Uredbe za takve objekte nisu uzeta u obzir. Međutim, za takve bi objekte trebalo predvidjeti određeni broj odstupanja u vezi s različitim zahtjevima ove Uredbe, uzimajući u obzir uključene rizike.

(179)

S obzirom na to da ciljeve ove Uredbe, odnosno utvrđivanje pravila o zdravlju životinja za životinje, zametne proizvode, proizvode životinjskog podrijetla, nusproizvode životinjskog podrijetla i od njih dobivene proizvode u onoj mjeri u kojoj nisu obuhvaćeni posebnim pravilima sadržanim u drugom zakonodavstvu Unije te drugi materijal koji može sudjelovati u širenju prenosivih bolesti životinja, ne mogu dostatno ostvariti države članice, nego se kroz opći i koordinirani pravni okvir za zdravlje životinja oni na bolji način mogu ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti utvrđenim u članku 5. Ugovora o Europskoj uniji. U skladu s načelom proporcionalnosti utvrđenim u tom članku, ova Uredba ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tih ciljeva,

(a)

utvrđivanje prioriteta i kategorizaciju bolesti koje se tiču Unije te utvrđivanje odgovornosti za zdravlje životinja (dio I.: članci od 1. do 17.);

(b)

rano otkrivanje, obavješćivanje i izvješćivanje o bolestima, nadzor, programe iskorjenjivanja i status „područje slobodno od bolesti” (dio II.: članci od 18. do 42.);

(c)

svijest, pripravnost i suzbijanje bolesti (dio III.: članci od 43. do 83.);

(d)

registraciju i odobravanje objekata i prijevoznika, premještanja i sljedivost životinja, zametnih proizvoda te proizvoda životinjskog podrijetla unutar Unije (dio IV.: članci od 84. do 228. i dio VI.: članci od 244. do 248. te od 252. do 256.);

(e)

ulazak životinja, zametnih proizvoda i proizvoda životinjskog podrijetla u Uniju te izvoz takvih pošiljaka iz Unije (dio V.: članci od 229. do 243. i dio VI.: članci od 244. do 246. te od 252. do 256.);

(f)

nekomercijalna premještanja kućnih ljubimaca u državu članicu iz druge države članice ili iz treće zemlje ili područja (dio VI.: članci od 244. do 256.);

(g)

hitne mjere koje treba poduzeti u slučaju izvanrednog stanja zbog bolesti (dio VII.: članci od 257. do 262.).

(a)

cilj je osigurati:

(b)

uzima se u obzir sljedeće:

(a)

držane i divlje životinje;

(b)

zametne proizvode;

(c)

proizvode životinjskog podrijetla;

(d)

nusproizvode životinjskog podrijetla i od njih dobivene proizvode, ne dovodeći u pitanje pravila utvrđena Uredbom (EZ) br. 1069/2009;

(e)

postrojenja, prijevozna sredstva, opremu i sve druge puteve zaraze te materijale kojima se šire ili kojima bi se mogle širiti prenosive bolesti životinja.

(a)

Odlukom br. 1082/2013/EU;

(b)

Uredbom (EZ) br. 999/2001;

(c)

Direktivom 2003/99/EZ;

(d)

Uredbom (EZ) br. 2160/2003.

(a)

kopnene životinje i životinje koje nisu kopnene, ali koje mogu prenositi bolesti kopnenih životinja;

(b)

zametne proizvode kopnenih životinja;

(c)

proizvode životinjskog podrijetla od kopnenih životinja.

(a)

akvatične životinje i životinje koje nisu akvatične, ali koje mogu prenositi bolesti akvatičnih životinja;

(b)

proizvode životinjskog podrijetla od akvatičnih životinja.

(a)

druge životinje;

(b)

zametne proizvode i proizvode životinjskog podrijetla od drugih životinja iz točke (a).

1.

„životinje” znači kralježnjaci i beskralježnjaci;

2.

„kopnene životinje” znači ptice, kopneni sisavci, pčele i bumbari;

3.

„akvatične životinje” znači životinje sljedećih vrsta, u svim stadijima razvoja, uključujući ikru, mliječ i gamete:

4.

„druge životinje” znači životinjske vrste osim onih koje su obuhvaćene definicijom kopnenih ili akvatičnih životinja;

5.

„držane životinje” znači životinje koje drži čovjek,uključujući, u slučaju akvatičnih životinja, životinje akvakulture;

6.

„akvakultura” znači držanje akvatičnih životinja kada životinje ostaju u vlasništvu jedne ili više fizičkih ili pravnih osoba tijekom faza uzgoja ili kultivacije, sve do faze izlova i uključujući nju, a isključujući izlov ili sakupljanje u svrhu prehrane ljudi divljih akvatičnih životinja koje se naknadno privremeno drže dok čekaju na klanje bez da ih se hrani;

7.

„životinje akvakulture” znači sve akvatične životinje uzgojene u akvakulturi,

8.

„divlje životinje” znači životinje koje nisu držane životinje;

9.

„perad” znači ptice koje su uzgojene ili držane u zatočeništvu za:

10.

„ptice u zatočeništvu” znači sve ptice osim peradi koje se drže u zatočeništvu iz bilo kojeg razloga osim onih navedenih u točki 9., uključujući one koje se uzgajaju za predstave, utrke, izložbe, natjecanja, uzgoj ili prodaju;

11.

„kućni ljubimac” znači držana životinja koja pripada vrstama koje su navedene u Prilogu I. i koja se drži u privatne, nekomercijalne svrhe;

12.

„držatelj kućnog ljubimca” znači fizička osoba, što može uključivati i vlasnika kućnog ljubimca, koja drži kućnog ljubimca;

13.

„vlasnik kućnog ljubimca” znači fizička osoba navedena kao vlasnik u identifikacijskom dokumentu iz članka 247. točke (c), članka 248. stavka 2. točke (c), članka 249. stavka 1. točke (c) i članka 250. stavka 2. točke (c);

14.

„nekomercijalno premještanje” znači svako premještanje kućnog ljubimca koji prati svog vlasnika i koje

15.

„ovlaštena osoba” znači bilo koja fizička osoba koju je vlasnik kućnog ljubimca pismeno ovlastio za nekomercijalno premještanje kućnog ljubimca u ime vlasnika kućnog ljubimca;

16.

„bolest” znači pojava infekcija i zaraza kod životinja, s kliničkim ili patološkim manifestacijama ili bez njih, uzrokovana jednim ili više uzročnika bolesti;

17.

„uzročnik bolesti” znači patogen koji se može prenijeti na životinje ili ljude i koji može prouzročiti bolest životinja;

18.

„bolesti s popisa” znači bolesti s popisa u skladu s člankom 5. stavkom 1.;

19.

„profil bolesti” znači kriteriji bolesti iz članka 7. točke (a);

20.

„vrste s popisa” znači životinjska vrsta ili skupina životinjskih vrsta koje su navedene na popisu u skladu s člankom 8. stavkom 2. ili, u slučaju emergentnih bolesti, životinjska vrsta ili skupina životinjskih vrsta koje zadovoljavaju kriterije za vrste s popisa utvrđene člankom 8. stavkom 2.;

21.

„opasnost” znači uzročnik bolesti u životinji ili proizvodu ili njihovo stanje koji mogu imati štetan utjecaj na zdravlje ljudi ili životinja;

22.

„rizik” znači vjerojatnost pojave te vjerojatan razmjer bioloških i gospodarskih posljedica štetnog utjecaja na zdravlje životinja ili javno zdravlje;

23.

„biosigurnost” znači skup mjera upravljanja i fizičkih mjera osmišljenih kako bi se smanjio rizik od unošenja, razvoja i širenja bolesti na, iz i unutar:

24.

„subjekt” znači svaka fizička ili pravna osoba koja je odgovorna za životinje ili proizvode, između ostalog u ograničenom razdoblju, izuzev držatelja kućnih ljubimaca i veterinara;

25.

„prijevoznik” znači subjekt koji prevozi životinje samostalno ili za treću stranku;

26.

„stručnjak za životinje” znači fizička ili pravna osoba čija profesionalna aktivnost uključuje životinje ili proizvode, a koji nije subjekt ili veterinar;

27.

„objekt” znači svaka prostorija, struktura ili, u slučaju uzgoja na otvorenom, svako okružje ili mjesto gdje se drže životinje ili zametni proizvodi, privremeno ili stalno, osim:

28.

„zametni proizvodi” znači:

29.

„proizvodi životinjskog podrijetla” znači:

30.

„nusproizvodi životinjskog podrijetla” znači cijeli trupovi ili dijelovi životinja, proizvodi životinjskog podrijetla ili drugi proizvodi dobiveni od životinja koji nisu namijenjeni ljudskoj prehrani, izuzevši zametne proizvode;

31.

„dobiveni proizvodi” znači proizvodi dobiveni iz jednog ili više postupaka, obrada ili koraka u preradi nusproizvoda životinjskog podrijetla;

32.

„proizvodi” znači:

33.

„službena kontrola” znači svaki oblik kontrole koju nadležna tijela provode radi provjere sukladnosti s ovom Uredbom;

34.

„zdravstveni status” znači status bolesti u pogledu bolesti s popisa relevantan za određene vrste s popisa s obzirom na:

35.

„zona” znači:

36.

„vodeni sliv” znači područje ili korito omeđeno prirodnim značajkama kao što su brda ili planine, u koje utječu svi vodeni tokovi;

37.

„kompartment” znači subpopulacija životinja koja se drži u jednom ili više objekata, a u slučaju akvatičnih životinja u jednom ili više objekata akvakulture, pod zajedničkim sustavom upravljanja biosigurnošću, s posebnim zdravstvenim statusom u pogledu određene bolesti ili određenih bolesti koje zahtijevaju primjeren nadzor, suzbijanje bolesti i biosigurnosne mjere;

38.

„karantena” znači držanje životinja u izolaciji, bez izravnog ili neizravnog kontakta sa životinjama izvan te epidemiološke jedinice, kako bi se osiguralo da ne dođe do širenja jedne ili više određenih bolesti dok su izolirane životinje na promatranju tijekom određenog razdoblja te, ako je potrebno, dok su na testiranju i liječenju;

39.

„epidemiološka jedinica” znači skupina životinja koje su jednako izložene uzročniku bolesti;

40.

„izbijanje bolesti” znači službeno potvrđena pojava bolesti s popisa ili emergentne bolesti kod jedne ili više životinja u objektu ili drugom mjestu na kojem se drže ili nalaze životinje;

41.

„zona ograničenja” znači zona u kojoj se primjenjuju ograničenja premještanja određenih životinja ili proizvoda te druge mjere za suzbijanje bolesti u cilju sprečavanja širenja određene bolesti na područja gdje se ograničenja ne primjenjuju; zona ograničenja može, prema potrebi, obuhvaćati zone zaštite i nadzora;

42.

„zona zaštite” znači zona oko područja izbijanja koja uključuje područje izbijanja bolesti te u kojoj se primjenjuju mjere za suzbijanje bolesti kako bi se spriječilo širenje bolesti iz te zone;

43.

„zona nadzora” znači zona koja je uspostavljena oko zone zaštite te u kojoj se primjenjuju mjere za suzbijanje bolesti kako bi se spriječilo širenje bolesti iz zone zaštite;

44.

„jaja za valjenje” znači jaja koja je snijela perad ili ptice u zatočeništvu, namijenjena za inkubaciju;

45.

„kopitari i papkari” znači životinje s popisa iz Priloga III.;

46.

„objekt za zametne proizvode” znači:

47.

„valionica” znači objekt u kojem se prikupljaju, pohranjuju, inkubiraju i vale jaja u sljedeće svrhe:

48.

„zatvoreni objekt” znači bilo koji stalni, geografski ograničen objekt stvoren na dobrovoljnoj osnovi i odobren za potrebe premještanja, gdje:

49.

„operacija okupljanja” znači okupljanje držanih kopnenih životinja iz više od jednog objekta na razdoblje kraće od propisanog razdoblja boravka za dotične vrste životinja;

50.

„razdoblje boravka” znači najkraće razdoblje potrebno kako bi se osiguralo da životinja koja je uvedena u objekt nije slabijeg zdravstvenog statusa od životinja u tom objektu;

51.

„TRACES” znači integrirani informatizirani veterinarski sustav s jedinstvenom arhitekturom predviđen u odlukama 2003/24/EZ i 2004/292/EZ;

52.

„objekt za hranu akvatičnog podrijetla s ovlaštenjem za suzbijanje bolesti” znači poduzeće koje se bavi hranom odobreno u skladu s člankom 179. ove Uredbe;

53.

„službeni veterinar” znači veterinar kojeg je ovlastilo nadležno tijelo te koji ima odgovarajuće kvalifikacije za provođenje službenih aktivnosti u skladu s ovom Uredbom;

54.

„službeni veterinar u trećoj zemlji ili području” znači veterinar u trećoj zemlji ili području koji odgovara službenom veterinaru iz točke 53.:

55.

„nadležno tijelo” znači središnje veterinarsko tijelo države članice koje je odgovorno za organizaciju službenih kontrola te sve druge službene aktivnosti u skladu s ovom Uredbom ili bilo koje drugo tijelo kojemu je delegirana ta odgovornost;

56.

„nadležno tijelo treće zemlje ili područja” znači nadležno tijelo u trećoj zemlji ili području koje odgovara nadležnim tijelima iz točke 55.

(a)

sljedeće bolesti s popisa:

(b)

bolesti s popisa navedene na popisu u Prilogu II.

(a)

sve sljedeće kriterije:

(b)

barem jedan od sljedećih kriterija:

(a)

ako je nastala razvojem ili promjenom postojećeg uzročnika bolesti;

(b)

ako se radi o poznatoj bolesti koja se širi na novo geografsko područje, vrstu ili populaciju;

(c)

ako je prvi put dijagnosticirana u Uniji; ili

(d)

ako ju je prouzročio nepoznat ili dotad nepoznat uzročnik bolesti.

(a)

profilom bolesti koji obuhvaća sljedeće:

(b)

utjecajem bolesti na:

(c)

potencijalom za nastanak krizne situacije i moguću uporabu u biološkom terorizmu;

(d)

izvedivošću, dostupnošću i djelotvornošću sljedećih mjera za sprečavanje i suzbijanje bolesti:

(e)

utjecajem mjera za sprečavanje i suzbijanje bolesti u pogledu:

(a)

osjetljivosti životinjske populacije izložene riziku;

(b)

trajanja perioda inkubacije i infektivnog razdoblja za dotične životinje;

(c)

sposobnosti tih životinja da budu nositelji tih određenih bolesti.

(a)

podložne određenoj bolesti s popisa ili znanstveni dokazi upućuju na to da je takva podložnost vjerojatna; ili

(b)

vrste prijenosnice ili rezervoari te bolesti, ili znanstveni dokazi upućuju na to da je takva uloga vjerojatna.

(a)

ako je relevantna bolest s popisa u vezi s kojom je dotična životinjska vrsta ili skupina životinjskih vrsta uvrštena na popis uklonjena s popisa bolesti; ili

(b)

ako znanstveni dokazi upućuju na to da dotična vrsta ili skupina vrsta više ne ispunjava kriterije određene u stavku 3.

(a)

u pogledu bolesti s popisa koje se inače ne pojavljuju u Uniji te za koje se moraju poduzeti hitne mjere iskorjenjivanja čim su otkrivene primjenjuju se, prema potrebi, sljedeća pravila:

Za te se bolesti s popisa prema potrebi također primjenjuju mjere iz točke (b), kao i točaka (d) i (e).

(b)

U pogledu bolesti s popisa koje se moraju suzbijati u svim državama članicama s ciljem njihova iskorjenjivanja diljem Unije, prema potrebi primjenjuju se sljedeća pravila:

Za te bolesti s popisa također se, prema potrebi, primjenjuju mjere iz točaka (d) i (e).

(c)

U pogledu bolesti s popisa koje su relevantne za neke države članice te za koje su potrebne mjere kako bi se spriječilo njihovo širenje u dijelove Unije koji su službeno slobodni od bolesti ili u kojima postoje programi iskorjenjivanja dotične bolesti s popisa, prema potrebi primjenjuju se sljedeća pravila:

Za te bolesti s popisa također se, prema potrebi, primjenjuju mjere iz točaka (d) i (e).

(d)

U pogledu bolesti s popisa za koje su potrebne mjere kako bi se spriječilo njihovo širenje zbog njihova ulaska u Uniju ili premještanja između država članica, prema potrebi primjenjuju se sljedeća pravila:

Bolesti s popisa navedene u točkama (a), (b) i (c) također se smatraju bolestima s popisa u skladu s ovom točkom, kao i bolesti iz točke (e) ako se rizik koji ta bolest predstavlja može učinkovito i proporcionalno ublažiti mjerama koje se odnose na premještanja životinja i proizvoda.

(e)

U pogledu bolesti s popisa koje je unutar Unije potrebno nadzirati, prema potrebi primjenjuju se sljedeća pravila:

Bolesti s popisa navedene u točkama (a), (b) i (c) također se smatraju bolestima s popisa u skladu s ovom točkom.

(a)

u pogledu držanih životinja i proizvoda za koje su odgovorni, odgovorni su za:

(b)

ako je to primjereno, poduzimaju takve biosigurnosne mjere u pogledu držanih životinja i proizvoda za koje su odgovorni, koje su primjerene:

(c)

prema potrebi, poduzimaju biosigurnosne mjere u pogledu divljih životinja.

(a)

mjere fizičke zaštite, koje mogu uključivati:

(b)

mjere za upravljanje koje mogu uključiti:

(a)

bolestima životinja, između ostalog o bolestima koje se mogu prenijeti na ljude;

(b)

načelima biosigurnosti;

(c)

interakciji između zdravlja životinja, dobrobiti životinja i zdravlja ljudi;

(d)

dobroj praksi u uzgoja životinja za životinjske vrste pod njihovom brigom;

(e)

otpornosti na liječenje, uključujući antimikrobnu rezistenciju, i njezinim implikacijama.

(a)

vrstama i kategorijama držanih životinja ili proizvoda za koje su odgovorni dotični subjekti i stručnjaci za životinje te prirodi njihova profesionalnog odnosa s tim držanim životinjama ili proizvodima;

(b)

vrsti proizvodnje;

(c)

obavljenim zadacima.

(a)

stručnim iskustvom ili osposobljavanjem;

(b)

postojećim programima u sektorima poljoprivrede ili akvakulture koji su relevantni za zdravlje životinja;

(c)

formalnim obrazovanjem;

(d)

drugim iskustvom ili drugim osposobljavanjem koje rezultira jednakom razinom znanja kao što je ona obuhvaćena točkama (a), (b) ili (c).

(a)

poduzimaju sve odgovarajuće mjere kako bi spriječili unošenje, razvoj i širenje bolesti;

(b)

poduzimaju mjere kako bi se osiguralo rano otkrivanje bolesti davanjem pravilne dijagnoze i diferencijalne dijagnoze kako bi se isključila mogućnost bolesti ili kako bi se potvrdilo njezino postojanje;

(c)

imaju aktivnu ulogu u:

(d)

surađivati s nadležnim tijelom, subjektima, stručnjacima za životinje i držateljima kućnih ljubimaca u provođenju mjera za sprečavanje i suzbijanje bolesti predviđenih ovom Uredbom.

(a)

kvalificirano osoblje, postrojenja, opremu, financijska sredstva i učinkovitu organizaciju koja pokriva cijelo državno područje države članice;

(b)

pristup laboratorijima s kvalificiranim osobljem, postrojenjima, opremi i financijskim sredstvima potrebnima kako bi se osiguralo brzo i točno dijagnosticiranje te diferencijalna dijagnoza bolesti s popisa i emergentnih bolesti;

(c)

dovoljno osposobljene veterinare koji sudjeluju u obavljanju aktivnosti iz članka 12.

(a)

praktičnu primjenu mjera u okviru programa iskorjenjivanja kako je predviđeno u članku 32.;

(b)

pružanje potpore nadležnom tijelu u provođenju nadzora kako je predviđeno u članku 26. ili u vezi s programima nadzora kako je predviđeno u članku 28.;

(c)

aktivnosti u vezi s:

(a)

poduzimaju odgovarajuće biosigurnosne, biozaštitne i bioizolacijske mjere kako bi spriječili širenje uzročnika bolesti i njihov naknadni kontakt sa životinjama izvan laboratorija ili drugog postrojenja u kojemu se rukuje uzročnicima bolesti u te svrhe;

(b)

osiguravaju da premještanje uzročnika bolesti, cjepiva i drugih bioloških proizvoda između laboratorija ili drugih postrojenja ne dovodi do rizika širenja bolesti s popisa i emergentnih bolesti.

(a)

biosigurnosne, biozaštitne i bioizolacijske mjere;

(b)

zahtjeve pri premještanju uzročnika bolesti, cjepiva i drugih bioloških proizvoda.

(a)

odmah ako nalazi pokazuju sumnju na bolest s popisa iz članka 9. stavka 1. točke (a) ili ako je ona otkrivena;

(b)

bez nepotrebnog odlaganja ako nalazi pokazuju sumnju na bolest s popisa iz članka 9. stavka 1. točke (e) ili ako je ona otkrivena, a koja nije navedena u članku 9. stavku 1. točki (a).

(a)

odmah obavijeste nadležno tijelo ako postoje bilo kakvi razlozi za sumnju da je među životinjama prisutna bolest s popisa iz članka 9. stavka 1. točke (a) ili ako je prisutnost takve bolesti utvrđena među životinjama;

(b)

što je prije moguće obavijeste nadležno tijelo ako postoje bilo kakvi razlozi za sumnju da je među životinjama prisutna bolest s popisa iz članka 9. stavka 1. točke (e), a koja nije navedena u članku 9. stavku 1. točki (a), ili ako je prisutnost takve bolesti utvrđena među životinjama;

(c)

obavijeste veterinara o pojavi neuobičajenih uginuća i drugih znakova ozbiljne bolesti ili pojavi znatnog smanjenja stopa proizvodnje bez utvrđenog uzroka,, u svrhu daljnjeg istraživanja, između ostalog u svrhu prikupljanja uzoraka za laboratorijsko ispitivanje ako situacija to zahtijeva.

(a)

kriterijima za utvrđivanje jesu li se okolnosti koje zahtijevaju obavijest iz stavka 1. točke (c) dogodile;

(b)

detaljnim pravilima za daljnje istraživanje predviđeno stavkom 1. točkom (c).

(a)

uzročnika bolesti i, prema potrebi, podtip;

(b)

relevantne datume, osobito one kada se posumnjalo na bolest te kada je potvrđeno izbijanje bolesti;

(c)

vrstu i mjesto izbijanja bolesti;

(d)

sva povezana izbijanja bolesti;

(e)

životinje uključene u izbijanje bolesti;

(f)

sve mjere za suzbijanje bolesti poduzete zbog izbijanja bolesti;

(g)

moguće ili poznato podrijetlo bolesti s popisa;

(h)

upotrijebljene dijagnostičke metode.

(a)

hitna obavijest o izbijanjima ne zahtijeva se člankom 19. stavkom 1.;

(b)

hitna obavijest o izbijanju bolesti zahtijeva se člankom 19. stavkom 1., ali su potrebni dodatni podaci koje treba dostaviti Komisiji i drugim državama članicama o:

(a)

otkrivanju bolesti s popisa iz stavka 1.;

(b)

rezultatima nadzora ako je to potrebno u skladu s pravilima donesenima u skladu s člankom 29. točkom (d) podtočkom ii. ili člankom 30. stavkom 1. točkom (b) podtočkom ii.;

(c)

rezultatima programa nadzora ako je to potrebno u skladu s člankom 28. stavkom 3. i pravilima donesenima u skladu s člankom 29. točkom (d) podtočkom ii. ili člankom 30. stavkom 1. točkom (b) podtočkom ii.;

(d)

programima iskorjenjivanja ako je to potrebno u skladu s člankom 34. i pravilima utvrđenima provedbenim aktom donesenim u skladu s člankom 35.

(a)

bolesti s popisa iz članka 9. stavka 1. točke (e) o kojima države članice moraju odmah izvijestiti, kao i potrebne mjere u vezi s obavješćivanjem, u skladu s člankom 19.;

(b)

informacije koje države članice trebaju dostaviti pri izvješćivanju predviđenom u članku 20.;

(c)

postupke uspostavljanja i upotrebe računalnog informacijskog sustava predviđenog u članku 22. i prijelazne mjere za migracije podataka i informacija iz postojećih sustava u novi sustav i njegovu punu operativnost;

(d)

format i strukturu podataka koji se unose u računalni informacijski sustav predviđen u članku 22.;

(e)

rokove i učestalost obavješćivanja i izvješćivanja predviđenih u člancima 19. i 20. koji se obavljaju u rokovima i onoliko često koliko je potrebno da bi se osigurala transparentnost i pravodobna primjena potrebnih mjera za upravljanje rizikom, na temelju profila bolesti i vrste izbijanja bolesti;

(f)

popisivanje regija obavješćivanja i izvješćivanja predviđenih u članku 21.

(a)

promatraju zdravlje i ponašanje životinja za koje su odgovorni;

(b)

uočavaju promjene u uobičajenim parametrima proizvodnje u objektima, kod životinja ili zametnih proizvoda za koje su odgovorni, a koje bi mogle izazvati sumnju da su izazvane bolešću s popisa ili emergentnom bolešću;

(c)

paze na neuobičajena uginuća i druge znakove ozbiljne bolesti kod životinja za koje su odgovorni.

(a)

vrstu objekta;

(b)

vrste i kategorije držanih životinja u objektu;

(c)

epidemiološko stanje u zoni ili regiji u pogledu bolesti s popisa i emergentnih bolesti kojima su sklone životinje u objektu;

(d)

bilo koji drugi relevantni nadzor ili službene kontrole kojima podliježu držane životinje i vrsta objekta.

(a)

pružanja savjeta dotičnom subjektu o biosigurnosti i drugim pitanjima u vezi sa zdravljem životinja, ovisno o vrsti objekta te vrstama i kategorijama držanih životinja u objektu;

(b)

otkrivanja bilo kakvih znakova koji ukazuju na pojavu bolesti s popisa ili emergentnih bolesti i pružanja informacija o njima.

(a)

profil bolesti;

(b)

uključene čimbenike rizika;

(c)

zdravstveni status u:

(d)

nadzor koji obavljaju subjekti u skladu s člankom 24., uključujući veterinarske preglede iz članka 25., ili nadzor koji obavljaju druga javna tijela.

(a)

načina, sredstava, dijagnostičkih metoda, učestalosti, intenziteta, ciljane životinjske populacije i uzorkovanja u okviru nadzora kako je predviđeno u članku 27.;

(b)

kriterija za službenu potvrdu i definicije slučajeva bolesti s popisa iz članka 9. stavka 1. točke (e) i, prema potrebi, emergentnih bolesti;

(c)

kriterija koji se koriste za utvrđivanje relevantnosti bolesti koja treba podlijegati programu nadzora relevantnog za Uniju u svrhu članka 30. stavka 1. točke (a), uzimajući u obzir profil bolesti i uključene čimbenike rizika;

(d)

zahtjeva za programe nadzora predviđenih u članku 28. stavku 1. s obzirom na:

(a)

utvrđivanju koje od bolesti s popisa iz članka 9. stavka 1. točke (e) podliježu programima nadzora u skladu s člankom 28., uključujući zemljopisno područje primjene takvih programa;

(b)

obliku i postupku za:

(a)

uspostavljaju program iskorjenjivanja ili program kojim se dokazuje neprisutnost te bolesti s popisa, koji se provodi u životinjskim populacijama pogođenima tom bolešću i koji obuhvaća relevantne dijelove njihova državnog područja ili njihove relevantne zone ili kompartmente („obvezni program iskorjenjivanja”) koji se program primjenjuje dok se ne ispune uvjeti za dodjelu statusa „područja slobodnog od bolesti” na državnom području dotične države članice ili u zoni, kako je predviđeno u članku 36. stavku 1., ili kompartmentu, kako je predviđeno u članku 37. stavku 2.;

(b)

dostavljaju nacrt obveznog programa iskorjenjivanja na odobrenje Komisiji.

(a)

dok se ne ispune uvjeti za dodjelu statusa „područja slobodnog od bolesti” na državnom području dotične države članice ili zoni u skladu s člankom 36. stavkom 1. ili kompartmentu u skladu s člankom 37. stavkom 2.; ili

(b)

dok se ne utvrdi da uvjeti za dodjelu statusa „područja slobodnog od bolesti” ne mogu biti ispunjeni, a program više ne ispunjava svoju svrhu; ili

(c)

dok dotična država članica ne povuče program.

(a)

nacrte obveznih programa iskorjenjivanja koji su joj dostavljeni na odobrenje u skladu sa stavkom 1.;

(b)

nacrte neobveznih programa iskorjenjivanja koji su joj dostavljeni na odobrenje u skladu sa stavkom 2.,

(a)

strategijama za suzbijanje bolesti, prijelaznim i konačnim ciljevima za određene bolesti te razdobljima primjene programâ iskorjenjivanja.

(b)

odstupanjima od zahtjeva za podnošenje programa iskorjenjivanja na odobrenje, kako je predviđeno u ovom članku stavku 1. točki (b) i stavku 2., kada takvo odobrenje nije potrebno zbog donošenja pravila u pogledu tih programa u skladu s člankom 32. stavkom 2. i člankom 35.;

(c)

podacima koje države članice trebaju dostaviti Komisiji i drugim državama članicama u vezi s odstupanjima od zahtjeva za odobrenje programa iskorjenjivanja predviđenih u ovom stavku točki (b).

(a)

mjera za suzbijanje bolesti za iskorjenjivanje uzročnika bolesti iz objekata, kompartmenata i zona u kojima se bolest pojavila te kako bi se spriječile ponovne infekcije;

(b)

nadzora koji treba provesti u skladu s pravilima utvrđenima u člancima od 26. do 30. kako bi se dokazalo sljedeće:

(c)

mjera za suzbijanje bolesti koje treba poduzeti u slučaju pozitivnih nalaza nadzora.

(a)

mjera za suzbijanje bolesti kako su predviđene u stavku 1. točki (a);

(b)

mjera za suzbijanje bolesti koje treba poduzeti kako bi se izbjegla ponovna infekcija ciljane životinjske populacije oboljele od dotične bolesti u objektima, zonama i kompartmentima;

(c)

strukture nadzora, sredstava, dijagnostičkih metoda, učestalosti, intenziteta, ciljane životinjske populacije i uzorkovanja;

(d)

mjera za suzbijanje bolesti koje treba poduzeti u slučaju pozitivnih nalaza nadzora za bolest s popisa kako je predviđeno u stavku 1. točki (c);

(e)

kriterija za cijepljenje, ako je to relevantno i primjereno s obzirom na dotičnu bolest ili vrstu.

(a)

opis epidemiološke situacije bolesti s popisa obuhvaćene obveznim ili neobveznim programom iskorjenjivanja u pitanju;

(b)

opis i razgraničenje geografskog i upravnog područja ili kompartmenta obuhvaćenog programom iskorjenjivanja;

(c)

opis mjera za suzbijanje bolesti u okviru programa iskorjenjivanja kako je predviđeno u članku 32. stavku 1. te pravilima donesenima u skladu s člankom 32. stavkom 2.;

(d)

opis organizacije, nadziranja i uloga stranaka uključenih u program iskorjenjivanja;

(e)

procijenjeno trajanje programa iskorjenjivanja;

(f)

srednjoročne ciljeve i strategije suzbijanja bolesti pri provedbi programa iskorjenjivanja.

(a)

izvješća koja Komisiji omogućuju praćenje postizanja srednjoročnih ciljeva tekućih programa iskorjenjivanja iz članka 33. točke (f);

(b)

završno izvješće nakon završetka programa iskorjenjivanja u pitanju.

(a)

podnošenja nacrta obveznih i neobveznih programa iskorjenjivanja na odobrenje;

(b)

pokazatelja uspješnosti;

(c)

izvješćivanja Komisije i drugih država članica o rezultatima provedbe obveznih ili neobveznih programa iskorjenjivanja.

(a)

nijedna od vrsta s popisa na koju se odnosi bolest obuhvaćena zahtjevom za dodjelu statusa „područje slobodno od bolesti” nije prisutna nigdje na državnom području dotične države članice ili u relevantnoj zoni ili zonama na koje se zahtjev odnosi;

(b)

poznato je da uzročnik bolesti ne može preživjeti na čitavom državnom području države članice ili u relevantnoj zoni ili zonama na koje se zahtjev odnosi, u skladu s kriterijima iz članka 39. točke (a) podtočke ii.;

(c)

u slučaju bolesti s popisa koje prenose samo prijenosnici, a ni jedan od prijenosnika nije prisutan ili je poznato da ne mogu preživjeti nigdje na državnom području države članice ili u relevantnoj zoni ili zonama na koje se zahtjev odnosi, u skladu s kriterijima iz članka 39. točke (a) podtočke ii.;

(d)

nepostojanje bolesti s popisa dokazano je:

(a)

nepostojanje bolesti s popisa dokazano je:

(b)

dokazano je da bi cijepljenje protiv bolesti uzrokovalo troškove veće nego održavanje iskorijenjenosti bolesti bez cijepljenja.

(a)

unošenje jedne ili više bolesti s popisa obuhvaćenih tim zahtjevom može se djelotvorno spriječiti na razini kompartmenta, uzimajući u obzir profil bolesti;

(b)

na kompartment obuhvaćen tim zahtjevom primjenjuje se jedinstveni zajednički sustav upravljanja biosigurnošću izrađen kako bi se zajamčio status „područja slobodnog od bolesti” za sve objekte koji ga sačinjavaju; i

(c)

kompartment obuhvaćen tim zahtjevom odobrilo je nadležno tijelo u svrhu premještanja životinja i njihovih proizvoda u skladu s:

(a)

unošenje jedne ili više bolesti s popisa obuhvaćenih zahtjevom može se djelotvorno spriječiti na razini kompartmenta, uzimajući u obzir profil bolesti;

(b)

zadovoljen je jedan ili više od sljedećih uvjeta:

(c)

se na kompartment obuhvaćen tim zahtjevom primjenjuje jedan zajednički sustav upravljanja biosigurnošću izrađen kako bi se zajamčio status „područje slobodno od bolesti” za sve objekte koji ga sačinjavaju; i

(d)

je kompartment obuhvaćen tim zahtjevom odobrilo nadležno tijelo u svrhu premještanja životinja i njihovih proizvoda u skladu s:

(a)

priznaje, podložno izmjenama ako su potrebne, status „područje slobodno od bolesti” za kompartmente ako su ispunjeni uvjeti utvrđeni u stavku 1. ili stavku 2. i stavku 3.;

(b)

utvrđuje za koju se od bolesti s popisa iz članka 9. stavka 1. točaka (a), (b) i (c) mogu uspostaviti kompartmenti koji su slobodni od bolesti.

(a)

zahtjevima za priznavanje statusa „područje slobodno od bolesti” za kompartmente kako je predviđeno u stavcima 1. i 2. ovog članka, na temelju profila bolesti s popisa iz članka 9. stavka 1. točaka (a), (b) i (c), koji se odnose barem na:

(b)

detaljnim pravilima za odobravanje, od strane nadležnog tijela, statusa „područje slobodno od bolesti” za kompartmente predviđenog u stavcima 1. i 2.; i

(c)

pravilima koja se odnose na kompartmente koji se nalaze na državnim područjima više od jedne države članice.

(a)

detaljnim pravilima o statusu „područje slobodno od bolesti” država članica i njihovih zona na temelju različitih profila bolesti koja se odnose na:

(b)

odstupanjima od zahtjeva u pogledu Komisijina odobrenja statusa „područje slobodno od bolesti” za jednu ili više bolesti s popisa iz članka 9. stavka 1. točaka (b) i (c), kako je utvrđeno u članku 36. stavku 1., ako takvo odobrenje nije nužno zbog detaljnih pravila o iskorijenjenosti bolesti koja su utvrđena pravilima donesenima u skladu s točkom (a) ovog članka;

(c)

podacima koje države članice trebaju dostaviti Komisiji i drugim državama članicama kako bi potkrijepile proglašenja statusa „područje slobodno od bolesti” bez donošenja provedbenog akta u skladu s člankom 36. stavkom 4. kako je predviđeno u točki (b) ovog članka.

(a)

podnošenje zahtjeva za priznavanje statusa „područje slobodno od bolesti” za cijelo državno područje države članice ili njezine zone i kompartmente;

(b)

razmjenu informacija između država članica i Komisije o državama članicama slobodnima od bolesti ili njihovim zonama i kompartmentima.

(a)

su ispunjeni uvjeti za dodjelu statusa „područje slobodno od bolesti” utvrđeni člankom 36. stavkom 1. i člankom 37. stavcima 1. i 2. te pravilima utvrđenima u skladu s ovim člankom stavkom 3. i člankom 39.;

(b)

se obavlja nadzor, uzimajući u obzir zahtjeve predviđene u članku 27., kako bi se provjerilo jesu li dotično državno područje, zona ili kompartment i dalje slobodni od bolesti s popisa za koju je odobren ili priznat status „područje slobodno od bolesti”;

(c)

se primjenjuju ograničenja u pogledu premještanja životinja, i ako je to potrebno, proizvoda dobivenih iz njih, koje pripadaju vrstama s popisa za bolest s popisa za koju je status „područje slobodno od bolesti” odobren ili priznat u dotično državno područje, zonu ili kompartment, u skladu s pravilima utvrđenima u dijelovima IV. i V.;

(d)

se provode druge biosigurnosne mjere kako bi se spriječilo unošenje bolesti s popisa za koju je odobren ili priznat status „područje slobodno od bolesti”.

(a)

nadzor kako je predviđen u stavku 1. točki (b);

(b)

biosigurnosne mjere kako su predviđene u stavku 1. točki (d).

(a)

ako je potrebno i ovisno o riziku, suspendira ili ograničava premještanja vrsta s popisa za bolest s popisa za koju je odobren ili priznat status „područje slobodno od bolesti” u druge države članice, zone ili kompartmente s višim zdravstvenim statusom za dotičnu bolest s popisa;

(b)

ako je to važno radi sprečavanja širenja bolesti s popisa za koje je status „područje slobodno od bolesti” odobren ili priznat, primjenjuje mjere za suzbijanje bolesti predviđene u dijelu III. glavi II.

(a)

nije došlo do dotične povrede; ili

(b)

dotična povreda nema znatan utjecaj i dotična država članica može pružiti jamstva da su uvjeti za održavanje njezina statusa „područje slobodno od bolesti” ispunjeni.

(a)

uspostavu zapovjednog lanca u nadležnom tijelu i u drugim javnim tijelima kako bi se osigurao brz i djelotvoran postupak odlučivanja na razini države članice, regionalnoj i lokalnoj razini;

(b)

okvir za suradnju između nadležnog tijela i drugih uključenih javnih tijela i relevantnih dionika kako bi se osiguralo da se aktivnosti poduzimaju na dosljedan i koordiniran način;

(c)

pristup:

(d)

dostupnost sljedećih centara i skupina s potrebnom stručnošću za pomoć nadležnom tijelu:

(e)

provedbu mjera za suzbijanje bolesti predviđenih u glavi II. poglavlju 1. za bolesti s popisa iz članka 9. stavka 1. točke (a) i za emergentne bolesti;

(f)

odredbe o hitnom cijepljenju ako je to potrebno;

(g)

načela geografskog razgraničenja zona ograničenja koje je uspostavilo nadležno tijelo u skladu s člankom 64. stavkom 1.;

(h)

koordinaciju sa susjednim državama članicama i susjednim trećim zemljama i područjima ako je to primjereno.

(a)

kako bi se osigurala visoka razina svijesti o bolesti, pripravnost i mogućnost pokretanja brzog odgovora u dotičnoj državi članici;

(b)

kako bi se provjerila funkcionalnost tih kriznih planova.

(a)

učestalošću simulacijskih vježbi;

(b)

simulacijskim vježbama koje obuhvaćaju više od jedne bolesti s popisa iz članka 9. stavka 1. točke (a).

(a)

zabrane i ograničenja upotrebe veterinarsko-medicinskih proizvoda;

(b)

obveznu upotrebu veterinarsko-medicinskih proizvoda.

(a)

profil bolesti;

(b)

raširenost bolesti s popisa u:

(c)

dostupnost i učinkovitost veterinarsko-medicinskih proizvoda u pitanju te s njima povezane rizike;

(d)

dostupnost dijagnostičkih testova za otkrivanje infekcija kod životinja liječenih dotičnim veterinarsko-medicinskim proizvodima;

(e)

gospodarski i društveni utjecaj, utjecaj na dobrobit životinja i okoliš koje ima upotreba dotičnih veterinarsko-medicinskih proizvoda u usporedbi s drugim dostupnim strategijama sprečavanja i suzbijanja bolesti.

(a)

zabranama i ograničenjima upotrebe veterinarsko-medicinskih proizvoda;

(b)

posebnim uvjetima za upotrebu veterinarsko-medicinskih proizvoda za određenu bolest s popisa;

(c)

mjerama za umanjivanje rizika kako bi se spriječilo širenje bolesti s popisa putem životinja liječenih veterinarsko-medicinskim proizvodima ili putem proizvoda od takvih životinja;

(d)

nadzorom posebnih bolesti s popisa nakon uporabe cjepiva i drugih veterinarsko-medicinskih proizvoda.

(a)

antigena;

(b)

cjepiva;

(c)

osnovnih cjepnih sojeva;

(d)

dijagnostičkih reagensa.

(a)

pohrane dovoljne zalihe odgovarajuće vrste antigena, cjepiva, osnovnih cjepnih sojeva i dijagnostičkih reagensa za određenu bolest s popisa, uzimajući u obzir potrebe država članica procijenjene u kontekstu kriznih planova predviđenih u članku 43. stavku 1.;

(b)

primaju redovite zalihe i pravovremene zamjene antigena, cjepiva, osnovnih cjepnih sojeva i dijagnostičkih reagensa;

(c)

održavaju se i premještaju u skladu s odgovarajućim biosigurnosnim, biozaštitnim i bioizolacijskim zahtjevima utvrđenima u članku 16. stavka 1. i u skladu s delegiranim aktima donesenima na temelju članka 16. stavkom 2.

(a)

upravljanju, pohrani i zamjeni zaliha banaka antigena, cjepiva i dijagnostičkih reagensa na razini Unije kako je predviđeno u ovom članku stavcima 1. i 2.;

(b)

biosigurnosnim, biozaštitnim i bioizolacijskim zahtjevima rada tih banaka, poštujući zahtjeve predviđene člankom 16. stavkom 1. i uzimajući u obzir delegirane akte donesene na temelju članka 16. stavkom 2.

(a)

na prvom mjestu državama članicama; i

(b)

trećim zemljama ili područjima, pod uvjetom da je primarna namjena takve isporuke sprječavanje širenja bolesti na Uniju.

(a)

okolnosti bolesti pod kojima je podnesen zahtjev;

(b)

postojanja nacionalne banke antigena, cjepiva i dijagnostičkih reagensa u državi članici koja podnosi zahtjev ili trećoj zemlji ili području;

(c)

postojanja mjera na razini Unije za obvezno cijepljenje utvrđenih delegiranim aktima donesenima u skladu s člankom 47.

(a)

koji od spomenutih bioloških proizvoda trebaju biti uključeni u banke antigena, cjepiva i dijagnostičkih reagensa na razini Unije i za koje bolesti s popisa iz članka 9. stavka 1. točke (a);

(b)