11.6.2014   

HR

Službeni list Europske unije

C 177/32

1.1

EGSO pozdravlja što je posebna pozornost posvećena izradi Strategije Europske unije za Jadransku i Jonsku regiju (EUSAIR) kojom se želi podržati kohezija i konkurentnost s obzirom na izazove koje pojedinačne regije ili države uobičajenim sredstvima ne mogu zadovoljavajuće riješiti.

1.2

EGSO primjećuje da dokument za raspravu ne spominje stratešku vrijednost suradnje na Mediteranu. Želi naglasiti da je suradnja u Jadranskoj i Jonskoj regiji od temeljnog značaja u pomaganju državama Zapadnog Balkana u pretpristupnom postupku i jačanju veza s podunavskom i baltičkom makroregijom, ali je također vrlo bitno da se jadransko i jonsko područje smatra funkcionalnim područjem mediteranskog bazena.

1.3

EGSO smatra da EUSAIR treba usvojiti opsežan program s popisom konkretnih projekata i planova. Strategija bi trebala iskoristiti dobru praksu iz drugih makroregionalnih strategija (za Baltik, Podunavlje i Atlantik), Unije za Mediteran, (1) strategije Europa 2020, postojećih programa i mjera financiranja EU-a (2) i inicijativa EU-a kao što je INTERACT za pružanje tehničke pomoći i osposobljavanja. (3) Također bi se trebala operativno povezati s ostalim politikama EU-a kao što su kohezijska politika, zajednička poljoprivredna i ribarstvena politika, Instrument za povezivanje Europe, transeuropske prometne i energetske mreže, Obzor 2020., Digitalni program, Program za konkurentnost poduzeća i malih i srednjih poduzeća (COSME), integrirana pomorska politika te politika Zajedničkog europskog sustava azila (CEAS). (4) Rezultat bi trebala biti konkretna lista mjera, programa i planova kojima će se osigurati veća kohezija za građane regije.

1.4

EGSO primjećuje da se u dokumentu za raspravu uopće ne spominje privatni sektor te ističe važnu ulogu ovog sektora kao pokretača rasta i zapošljavanja. Naglašava da je potrebno aktivnije uključiti u pripremu i provedbu strategije EUSAIR kako dionike iz privatnog sektora, tako i iz civilnog društva. Čvrsto se preporučuje bolje korištenje potencijala privatnog sektora za privlačenje ulaganja (kako lokalnih, tako i međunarodnih) i stvaranje poslovnih prilika.

1.5

EGSO vjeruje da strategija treba imati jaču socijalnu dimenziju, kako bi se pružila veća potpora uključivom rastu u Jadranskoj i Jonskoj regiji. Također je od velike važnosti uključiti u socijalni dijalog predstavnike „isključenih” socijalnih skupina kao što su imigrantske zajednice, osobe s invaliditetom i udruge za prava žena te u potpunosti podržati politike EU-a čiji je cilj spriječiti diskriminaciju na osnovu rasnog ili etničkog podrijetla, invalidnosti, dobi, seksualne orijentacije ili roda.

1.6

EGSO žali što dokument za raspravu ne sagledava na odgovarajući način pitanja vezana uz nepropisne i nezakonite migracijske tokove. EU mora uložiti veće napore u pomaganju Jadranskoj i Jonskoj regiji da se nose s izazovima migracija i da integriraju imigrante u društvo.

1.7

EGSO vjeruje da su policijski nadzor i sigurnost vrlo važni za napredak i blagostanje Jadranske i Jonske regije pa poziva Vijeće da poveća proračun Europske agencije za granice (FRONTEX) i njezinih ovlasti. (5)

1.8

Iako je posljednjih godina na ovom području suradnje ostvareno nekoliko partnerskih inicijativa i projekata povezanih s pitanjima makroregije (Jadranska euroregija, Forum jadranskih i jonskih gospodarskih komora, mreža sveučilišta Uniadrion itd.) EGSO bi također želio istaknuti da je na izradu ove strategije trebalo čekati jako dugo, iako se o „Jadransko-jonskoj inicijativi” započelo raspravljati još u listopadu 1999. na zahtjev talijanske vlade te su razgovori o njoj i službeno pokrenuti u svibnju 2000. Deklaracijom iz Ancone. Nakon ovog kašnjenja najednom se vremenski okvir za konačno odobrenje strategije zgusnuo zbog čega je članovima EGSO-a iznimno teško adekvatno raditi na pripremi stajališta Odbora.

2.1

Prvo nastojanje za suradnjom u Jadranskoj i Jonskoj regiji bio je Pakt o stabilnosti za Jugoistočnu Europu pokrenut 1999. godine. To je bio okvir čija je namjera bila jačanje mira, demokracije, ljudskih prava i gospodarstva država Jugoistočne Europe od 1999. do 2008. godine. U okviru te inicijative talijanska je vlada na finskom samitu EU-a održanom u Tampereu u listopadu 1999. predstavila Jadransko-jonsku inicijativu koja je službeno pokrenuta u svibnju 2000. godine u Anconi (Italija) potpisivanjem Deklaracije iz Ancone. Ova deklaracija predstavljala je „političku podlogu” jačanju teritorijalne suradnje unutar Jadranske i Jonske regije i promicanju političke i gospodarske stabilnosti te je time stvorila čvrste temelje za proces europskih integracija. Deklaraciju su prvotno potpisali ministri vanjskih poslova Albanije, Bosne i Hercegovine, Hrvatske, Italije i Slovenije, a inicijativi se kasnije pridružila federacija Srbije i Crne Gore.

2.1.1

Pozivajući se na Deklaraciju iz Ancone, s ciljem pružanja potpore koheziji i konkurentnosti Jadranske i Jonske regije aktivirano je nekoliko mreža institucionalne suradnje: Jadranska i Jonska euroregija, Forum jadranskih i jonskih gradova, Forum jadranskih i jonskih gospodarskih komora, mreža sveučilišta Uniadrion i Jadransko-jonska inicijativa.

2.2

Dana 19. studenog 2012. na ministarskom sastanku Komisije i ministara vanjskih poslova iz Jadranske i Jonske regije usvojene su sljedeće odluke:

2.3

Nakon odluke Europskog vijeća od 14. prosinca 2012. (8) o uspostavi nove makroregionalne strategije za Jadransko more i Jonsko more prije kraja 2014., službe Komisije će, kako bi ispunile dobiveni mandat, započeti izradu komunikacije i akcijskog plana koje bi trebalo odobriti do kraja talijanskog Predsjedništva.

2.4

Dana 22. listopada 2013. Vijeće je prvi put usvojilo strateške kriterije o osnovnim značajkama makroregionalnih strategija. To su:

2.5

Strategija za Jadransku i Jonsku regiju uživa visoku razinu političke predanosti i osviještenosti u uključenim državama te ne predstavlja samo izazov već i veliku priliku za sami EU. Njezina misija je „povezati i zaštititi”. Pružit će podršku koheziji izvan granica EU-a, u području koje je iznimno važno za stabilnost kontinenta.

2.6

Strategija za Jadransku i Jonsku regiju politički se i tehnički dopunjuje s Podunavskom makroregijom (koja uključuje nekoliko država koje su također uključene u jadransko-jonsku strategiju) i Baltičkom makroregijom.

2.7

Jadranska i Jonska regija susreće se s brojnim velikim izazovima kao što su ekološka pitanja i pitanja zaštite okoliša, neučinkovita prometna povezanost i nedostatna suradnja u pospješivanju kohezije, konkurentnosti i inovativnosti. Jedan od ključnih faktora za uspješno postizanje navedenog je širenje suvremene poslovne kulture te razvoj malih i srednjih poduzeća u regiji promicanjem njihove međusobne suradnje i prijenosom najbolje prakse.

2.8

Strategija koja se zasniva na makroregionalnom pristupu može dati koristan poticaj u podršci integraciji balkanskih i istočnoeuropskih država u Europu, u podršci integriranim razvojnim politikama i boljem korištenju EU i nacionalnih fondova te u jačanju razmjena i partnerstva između civilnih društava u uključenim zemljama.

2.8.1

Makroregionalna suradnja olakšava napredak prema usklađenosti sa standardima EU-a, pravnoj stečevini EU-a, te na taj način pozitivno utječe na put prema Europi te stabilnost jadranskih i jonskih država, kao i na čitavu regiju. Makroregionalna strategija je pored toga od velike važnosti za promicanje međuteritorijalne kohezije i društveno-gospodarske integracije.

2.8.2

Bilo koji učinkovit makroregionalan pristup prema jačanju sinergija među raznim politikama EU-a i usklađivanju aktivnosti širokog kruga dionika u Jadranskoj i Jonskoj regiji trebao bi se temeljiti na „pravilu triju DA”: više dopunskoga financiranja, boljoj međuinstitucionalnoj koordinaciji i više novih projekata. Pri tome ključnu ulogu imao bi privatni sektor.

2.8.3

Dobro strukturirana makroregionalna strategija može pružiti zajednički europski okvir za poticanje kulturnog obogaćivanja i osnaživanja nacionalnih civilnih društava na regionalnoj razini. Ovo je posebno važno za regije kao što su Istočna Europa ili Balkan gdje je jačanje demokratske prakse povezano s razvojem bujajuće i dinamične javne sfere.

2.8.4

Makroregionalna strategija mogla bi omogućiti planiranje razvoja infrastrukture na međudržavnoj geografskoj razini promicanjem razvoja mreža informacijskih i komunikacijskih tehnologija, autocesta, željeznica i luka. Time bi se osigurala socijalna kohezija i konkurentnost bez prepreka ili zastoja.

2.9

Unatoč tome što se na pokretanje projekta dugo čekalo, tek je nedavno proglašen žurnim te su se završne faze zgusnule, što će štetiti konačnom rezultatu.

3.1

Jonsko more je u EUSAIR-u zajednički i ključni čimbenik. Strategija bi se trebala usredotočiti na područja od zajedničkog regionalnog interesa koja su od velike važnosti za jadranske i jonske zemlje te razjasniti sva praktična pitanja (osnovni stupovi, upravljanje itd.). Prioritetna područja i ciljeve akcijskog plana predstavnici vlada i socijalnih partnera trebali bi oblikovati kao zajedničke težnje i održiva rješenja za zajedničke izazove, pri čemu bi se posebna pažnja trebala posvetiti pomorskim i morskim ulaganjima u rast i zapošljavanje.

3.2

Glavni cilj EUSAIR-a je promicanje održivog gospodarskog i socijalnog blagostanja Jadranske i Jonske regije putem rasta i stvaranja radnih mjesta, povećanjem njene privlačnosti, konkurentnosti i povezanosti, a istovremeno čuvajući okoliš njezinog zaleđa te obalnih i morskih ekosustava.

3.3

Taj će se cilj dostići provođenjem aktivnosti u skladu s četiri tematska stupa: (9) poticanja inovativnog pomorskog i morskog rasta; povezivanja regije; očuvanja, zaštite i poboljšanja kakvoće okoliša te povećanja privlačnosti regije.

3.3.1

Prvi stup: poticanje inovativnog pomorskog i morskog rasta. Ribarstvo (10) je vrlo važna gospodarska djelatnost za jadranska i jonska priobalna područja i njihove stanovnike. Glavni cilj ovog stupa je razviti jak, visokokvalitetan sektor ribarstva i akvakulture, koji će biti ekološki i gospodarski održiv i koji će stvoriti nova radna mjesta.

3.3.2

Drugi stup: povezivanje regije. Ta je regija vrlo važno geostrateško područje na sjevernoj, južnoj, istočnoj i zapadnoj osi Europe. Jadransko i Jonsko more važna su raskrižja za protok roba, putnika i energenata. Uvoz i izvoz niza europskih država uvelike ovisi o ovim područjima. Jadranska morska „autocesta” biti će uspješna, pouzdana i konkurentna prijevozna usluga za robu i putnike. Putnički brodski prijevoz te prijevoz nafte i plina povećavaju se iz godine u godinu. Nažalost, Jadransko i Jonsko more ne koriste se samo za komercijalni pomorski promet nego u njima djeluju i kriminalne mreže koje se bave krijumčarenjem.

3.3.3

Treći stup: očuvanje, zaštita i poboljšanje kakvoće okoliša. Jadranski i jonski obalni i morski okoliš dom je vrlo raznovrsnim staništima i vrstama. Radi kombiniranog djelovanja visokog antropogenog tlaka i topografskih obilježja ta su staništa vrlo podložna onečišćenjima. Suradnja među obalnim dionicima odvija se unutar regulatornih okvira Okvirne direktive o pomorskoj strategiji, Barcelonske konvencije i njezinih protokola, kao i Mješovite komisije za zaštitu voda Jadranskog mora i obalnog područja. Na Jadransko more značajan utjecaj imaju riječni tokovi i pomorski promet.

3.3.4

Četvrti stup: povećanje privlačnosti regije. Turistički sektor važan je za gospodarstvo budući je jedna od glavnih i najbrže rastućih djelatnosti u regiji. U brojnim slučajevima predstavlja kičmu gospodarstva obalnih područja, a u sve većoj mjeri i zaleđa. Već sam sektor turističkog krstarenja ima velik potencijal za rast. U proteklih deset godina potražnja za krstarenjima u cijelom se svijetu približno udvostručila. To se odražava na jadransko-jonsko područje koje je ionako već zabilježilo brzi rast. Kulturno i arheološko nasljeđe u toj regiji pored toga predstavlja veliki adut koji treba u potpunosti iskoristiti. Nova makroregionalna strategija trebala bi dionicima u turizmu pomoći da se uhvate u koštac s unutarnjim i vanjskim izazovima kao što su sve veća konkurencija drugih odredišta i sezonske oscilacije te prodrijeti na nova tržišta koja je turistička industrija do sada zanemarivala, kao što su turisti s invaliditetom i stariji turisti. Makroregionalni pristup obalnom, pomorskom i drugim oblicima turizma mogao bi dati poticaj boljem upravljanju te uključiti privatne aktere i međunarodne financijske institucije.

4.1

EGSO primjećuje da se osviještenost o raznim pitanjima znatno razlikuje od naroda do naroda zemalja ove regije. Četiri su države članice EU-a, a četiri to nisu te je vrlo različita njihova razina osviještenosti i razvoja. Zato je za tu regiju iznimno različitih iskustava potrebna strategija koja je na pravi način prilagođena teritorijalnom potencijalu svake od država.

4.1.1

Komisija bi zato trebala pomagati u podizanju osviještenosti i osigurati neposredno sudjelovanje privatnog sektora i organizacija šireg društva. Ovo je svakako velik izazov.

4.2

EGSO se u načelu slaže s dokumentom za raspravu u kojem su detaljno analizirani osnovni elementi za potporu pametnom, održivom i uključivom rastu u Jadranskoj i Jonskoj regiji. Četiri stupa na odgovarajući način opisuju glavne probleme, izazove i ciljeve.

4.3

EGSO želi pohvaliti nastojanja koja su poduzeta za pripremu strategije za Jadransko i Jonsko more. Nacrtom za raspravu uočene su manjkavosti, utvrđene sinergije i zajednička vizija te je iznesen niz prijedloga koji tvore čvrst temelj za razvoj strategije, a uključuju niz realističnih mjera i aktivno sudjelovanje svih dionika.

4.3.1

EGSO je uvjeren u ključnu ulogu koju makroregionalne strategije mogu imati za države u regiji. Dobro osmišljena strategija može pružiti sveobuhvatni referentni okvir te se smatrati načinom za pospješivanje stabilnosti, što je uvijek preduvjet za privlačenje ulaganja privatnog sektora unutar i izvan regije.

4.3.2

EGSO podupire prioritete koji su prepoznati kao prednosti regije, poput njezine važnosti kao čvorišta za kretanje roba, ljudi i energenata te njezine komparativne prednosti u području „plavih” aktivnosti i turizma. Čini se da ovi sektori mogu postati pravi pokretači za ulaganja, rast i zapošljavanje.

4.3.3

EGSO se također slaže sa zaključcima nacrta strategije koji potvrđuju da treba ojačati sinergije za suradnju u regiji. Zato vjeruje da u akcijskom planu naglasak treba staviti na važnost uspostave platformi za grupiranje i umrežavanje koje bi oblikovale zajedničke inicijative kojima bi se pokušale otkloniti zajedničke slabosti i osmislila zajednička vizija za razvoj održivih i visokokonkurentnih gospodarstava u regiji.

4.3.4

EGSO primjećuje da dokument ne sagledava na odgovarajući način neke važne vidove teritorijalne, socijalne i gospodarske kohezije.

4.3.5

EGSO preporučuje da se relevantna pitanja kao što su istraživanje, inovacije i razvoj malih i srednjih poduzeća te izgradnja kapaciteta ne predlažu samo kao horizontalni aspekti, već bi im trebalo dati važniju ulogu kako bi postali stvarni pokretači za potporu regionalnoj koheziji i konkurentnosti.

4.3.6

U dokumentu za raspravu ne spominje se strateška vrijednost suradnje na Mediteranu. Suradnja u Jadranskoj i Jonskoj regiji od temeljnog je značaja u pomaganju državama Zapadnog Balkana u pretpristupnom procesu i jačanju veza s podunavskom i baltičkom makroregijom, ali je također bitno da se jadransko i jonsko područje smatra funkcionalnim prostorom mediteranskog bazena.

4.3.7

Problemi povezani s tokovima nepropisne migracije nisu razmotreni na odgovarajući način. Posebno zato što u Jadranskoj i Jonskoj strategiji sudjeluju južnotalijanske regije (Apulija, Bazilikata, Kalabrija i Sicilija), trebalo bi se više usredotočiti na humanitarna i sigurnosna pitanja povezana s migracijom iz sjevernoafričkih država.

4.3.8

EGSO je mišljenja da strategija u svojem sadašnjem obliku sadrži relativno dug popis problematičnih područja, strukturnih slabosti i ciljeva. Od tako opsežnog popisa nema nikakve prave koristi i zato bi je trebalo skratiti na listu realističnih mjera kojom se može lakše upravljati. Odbor bi stoga bi preporučio da se sadržaj strategije ograniči na najvažnija područja djelovanja ili se utvrde prioriteti aktivnostima tako da ih se razvrsta na kratkoročne, srednjoročne i dugoročne, počevši od najvažnijih pitanja.

4.3.9

EGSO vjeruje da u Jadransku i Jonsku strategiju treba u potpunosti uključiti sve dionike kao što su državne, regionalne i lokalne vlasti, sveučilišta, istraživačke ustanove, poduzeća iz privatnog sektora te mala i srednja poduzeća, socijalne partnere, nevladine organizacije i civilno društvo, kao dokaz da strategija pridržava načela višerazinskog upravljanja i aktivnog građanstva. (11)

4.3.10

EGSO prima na znanje odluku Vijeća da makroregionalna strategija ne bi smjela zahtijevati više novca, propisa ili novih upravljačkih tijela („tri NE”), ali vjeruje da je za tehničku pomoć potrebno dodatno financiranje kako bi se osigurala uspješna provedba strategije u budućnosti.

4.3.11

EGSO također vjeruje da su znatna financijska sredstva koja je EU već odobri regionalnim programima putem strukturnih fondova primjerena te bi se morala učinkovito koristiti da bi se strategija provela, bolje usklađenim djelovanjem, u skladu s jedinstvenim strateškim pristupom.

5.1

Podrška inovativnom pomorskom i morskom rastu: EGSO primjećuje da se more s pravom prepoznaje kao osnovni element koji uključenim državama može pomoći u stvaranju dinamičnih gospodarskih sektora a ljudima omogućiti da pronađu plaćeno zaposlenje. Vjeruje da je iznimno važno osmisliti nove programske modele s kojima će biti moguće osigurati integraciju i komplementarnost lanaca vrijednosti „plavog gospodarstva” („plava hrana”, „plavi turizam”, „plava industrija”, „plava logistika” i „plavi izvori”).

5.1.1

U strategiji se „plave” aktivnosti pravilno prepoznaju kao sektori na koje se treba usmjeriti, budući je akvakultura već privukla znatna ulaganja u velikim državama ove regije, a što drugim državama može služiti kao primjer. Za očekivati je da će nova ulaganja u objekte i dopunske djelatnosti donijeti brzi povrat, čime će postati privlačnije financiranju putem Europske investicijske banke (EIB) te za privatna strana i lokalna ulaganja.

5.1.2

EGSO se slaže da je potrebna poslovna kultura učinkovite uporabe resursa kao sredstvo za poboljšanje upravljačke prakse u glavnim područjima djelatnosti. Zemlje iz regije, posebno one koje nisu članice EU-a, susreću se s ograničenjima i restriktivnom poslovnom filozofijom kojima bi u usvajanju nove poslovne kulture uvelike koristila uska suradnja. EGSO smatra da bi privatna poduzeća u tom nastojanju trebala biti pokretači uspjeha.

5.1.3

EGSO preporučuje da prijedlog o tome da regija postane centar „inovativnih” aktivnosti bude vrlo dugoročan cilj. Regija sada ima samo ograničene kapacitete. Strategija bi stoga za cilj trebala imati uspostavljanje sinergija i poboljšanje infrastrukture za osposobljavanje i obrazovanje kako bi se postupno razvile „plave” aktivnosti i smanjila neravnoteža između potražnje i ponude kvalificirane radne snage. EU bi uz potporu poslovne zajednice, obiju strana industrije i civilnog društva, mogao igrati važnu ulogu u davanju podrške i prenošenju najbolje prakse i stručnog znanja u regiji.

5.1.4

EGSO smatra da ribarstvo igra veliku socijalnu i gospodarsku ulogu u Jadranskom i Jonskom moru, ali da osnovna struktura u pojedinim državama nije odgovarajuća. Akcijski plan treba stoga pažljivo razmotriti situaciju i predstaviti realističan plan. Također poziva zemlje koje nisu članice EU-a da pokažu veću predanost europskom zakonodavstvu u području ribarstva.

5.2

Povezivanje regije: EGSO je uvjeren da je do sada postojala naglašena manjkavost u učinkovitoj i troškovno učinkovitoj povezanosti među državama u regiji, posebno kad je riječ o ispunjavanju energetskih potreba. Pored toga neodgovarajuće su prometne i komunikacijske veze sa zaleđem i otocima. EGSO se slaže da je potrebno poboljšati pomorske i zračne veze unutar i izvan regije te zato smatra bitnim da u studenom 2012. usvojena Pomorska strategija za Jadransko i Jonsko more (12) postane jedan od glavnih sastavnih dijelova EUSAIR-a, čime bi se omogućio razvoj učinkovitog sustava prometnih veza, posebno za područja bez izlaza na more i udaljenija područja.

5.2.1

EGSO daje podršku predloženoj morskoj „autocesti” za Jadransko i Jonsko more kako bi se bolje upravljalo gužvama u cestovnom prometu, smanjio jaz u konkurentnosti za otoke i zaleđe i poboljšala povezanost s drugim mediteranskim prometnim koridorima.

5.2.2

Prema EGSO-ovom mišljenju, u dokumentu za raspravu ne ističu se dovoljno energetska pitanja iako je EU neprestano u potrazi za alternativnim energetskim izvorima i novim putovima do država koje izvoze naftu i plin. Izgleda da se planira da kroz Jadransku i Jonsku regiju prolaze veliki novi cjevovodi koji će povezivati Europu s proizvođačima energenata. Jedan primjer je dogovor Azerbajdžana, Grčke i Italije u vezi prekojadranskog plinovoda (TAP).

5.2.3

EGSO vjeruje da Jadranska i Jonska regija s obzirom na probleme povezane s krijumčarenjem droga i nepropisnom migracijom koje obilježavaju ovo područje, treba unaprijeđen model upravljanja, učinkovit policijski sustav i bližu suradnju između regionalnih i europskih institucija. EGSO stoga poziva Europsko vijeće da poveća FRONTEX-ov proračun i njegove ovlasti.

5.3

Očuvanje, zaštita i poboljšanje kakvoće okoliša: u skladu sa zahtjevnim politikama EU-a o zaštiti okoliša, strategija EUSAIR usvojila je ambiciozne ciljeve. EGSO pozdravlja ovakav pristup s obzirom na važnost biološke raznolikosti i postojanje staništa koja su jako podložna onečišćenjima. Podržava prijedloge za užu suradnju među obalnim državama unutar regulatornog okvira Okvirne direktive o pomorskoj strategiji, Barcelonske konvencije, kao i Mješovite komisije za zaštitu voda Jadranskog mora i obalnog područja. EGSO misli da neke države u regiji možda nisu spremne za tako ambicioznu politiku i da će trebati dodatne poticaje koji uključuju možebitno financiranje poduzeća da prilagode svoju proizvodnju u skladu s ekološkim standardima.

5.3.1

EGSO je uvjeren da je izuzetno važno područje djelovanja u okviru ovog stupa provedba odredbi Okvirne direktive o vodama (13) koja ima za cilj smanjenje emisija nitrata, kako bi se unaprijedio morski okoliš.

5.3.2

Također podupire usvajanje naprednih tehnika upravljanja prometom kako bi se smanjili onečišćenje mora i ispuštanje balastnih voda te promicali projekti upravljanja otpadom u kopnenim obalnim djelatnostima.

5.3.3

EGSO podržava provedbu pristupa za pomorsko prostorno planiranje, zaštićenih morskih područja, mreže Natura 2000 i integriranog upravljanja obalnim područjima.

5.3.4

EGSO želi naglasiti da je poštivanje pravila neophodno ne samo za države članice EU-a već isto tako – i ponajprije – za države koje nisu članice EU-a, kako bi se olakšao njihov ulazak u Uniju.

5.3.5

EGSO je također uvjeren da je pojačana suradnja na svim razinama u cilju prenošenja najbolje prakse među tijelima nadležnim za zaštićena morska područja učinkovit način zaštite okoliša.

5.4.1

EGSO daje čvrstu potporu turizmu, od kojeg se očekuje da i ubuduće nastavi rasti (14) kako bi postao glavna gospodarska djelatnost obalnih područja. Turizam je privukao vodeća europska poduzeća koja ulažu u kvalitetan turizam i omogućavaju velika povećanja u turističkom prometu. On pruža mnoge gospodarske koristi, pospješuje rast i stvara dobro plaćena radna mjesta, posebno za mlade. Međutim, s povećanjem intenziteta turizma potrebno je osigurati mjere koje će ublažiti i smanjiti možebitne negativne učinke na obalni i morski okoliš, o kojem tako jako ovisi.

5.4.2

EGSO predlaže da se u turizam uvedu stroge upravljačke prakse kako bi ga se pokušalo učiniti ekološki prihvatljivijim i uključivijim. Odbor želi istaknuti da poslovna zajednica, obje strane industrije i civilno društvo mogu pri tome pružiti neprocjenjivu potporu.

5.4.3

EGSO smatra da bi sektor turističkog krstarenja trebao dobiti veću ulogu, a istovremeno bi se njime trebalo bolje upravljati i integrirati ga u turistički proizvod te bi podupro jaču usmjerenost prema pomorskom turizmu putem novih političkih inicijativa i ciljeva strategije Europa 2020, u okviru nastojanja Komisije da razvije integriranu strategiju za obalni i pomorski turizam.

5.4.4

EGSO preporučuje da se kulturološke i arheološke aspekte snažno uključi u turističke aktivnosti. Turizam treba učiniti raznolikijim uključivanjem drugih aktivnosti kao što su konferencije, ekološki turizam, seoski turizam, tematski proizvodi i ceste, akademska istraživanja, poduzeća i kreativne industrije. EGSO snažno vjeruje da se sve turističke aktivnosti moraju voditi načelima univerzalnog dizajna.

5.4.5

EGSO vjeruje da makroregionalna strategija treba pomoći dionicima u turizmu da se uhvate u koštac s unutarnjim i vanjskim izazovima kao što su sve veća konkurencija drugih odredišta i sezonske oscilacije te prodru na nova tržišta koja je turistička industrija do sada zanemarivala, kao što su turisti s invaliditetom i stariji turisti; to bi trebalo postići primjenom najbolje prakse u razvoju regionalnih akcijskih planova za integrirani teritorijalni razvoj.