—

proglasi ovu tužbu dopuštenom i osnovanom;

posljedično,

—

poništi Komisijinu odluku od 5. svibnja 2021., o kojoj je obaviješten 10. svibnja 2021., u vezi s povratom iznosa (i) 4 241 507 eura (ugovor TACIS/2006/101-510) (glavni iznos) ili 4 674 256,92 eura (glavni iznos uvećan za zatezne kamate do 30. travnja 2021.) odnosno (ii) 1 197 055,86 eura (ugovor CARDS/2008/166-429) (glavni iznos) ili 1 298 608,85 eura (glavni iznos uvećan za zatezne kamate do 30. travnja 2021.) od kojih treba odbiti 399 825 eura;

—

naloži povrat svih iznosa koje je Komisija eventualno primila na temelju te odluke uvećanih za zatezne kamate po stopi koju primjenjuje Europska središnja banka uvećanoj za 7 postotnih poena;

—

naloži plaćanje 10 000 eura na ime štete uz pridržaj prava prilagodbe tog iznosa;

—

naloži Komisiji snošenje svih troškova.

1.

Prvi tužbeni razlog, koji se temelji na povredi Financijske uredbe jer Komisija nema nikakvu tražbinu koju može isticati protiv njega a, u svakom slučaju, nikakvu nespornu tražbinu.

2.

Drugi tužbeni razlog, koji se temelji na povredi bitnih postupovnih pravila, dužne pažnje i načela nepristranosti iz članka 41. Povelje Europske unije o temeljnim pravima. Tužitelj ističe da se spornom odlukom, kako bi se opravdalo pokretanje postupka povrata, tvrdi da on nije odgovorio na obavijest o terećenju, podsjetnik i pismo opomene. Međutim, time je Komisija propustila, s jedne strane, pojasniti da je tužitelj te akte osporavao i, s druge strane, navesti da se belgijski sud proglasio nadležnim za odlučivanje o postupku koji je HB pred njim pokrenuo na temelju dvaju ugovora. Tužitelj dodaje da je Komisija također povrijedila svoju obvezu obrazlaganja jer nije iznijela razloge koji su je naveli da u ovom slučaju odluči kako je odlučila. Naposljetku, tužitelj smatra da Komisija nije pažljivo i nepristrano ispitala sve relevantne elemente ovog slučaja.

3.

Treći tužbeni razlog, koji se temelji na tome da Komisija nije nadležna donositi izvršive odluke, na nepostojanju pravne osnove i na očitoj pogrešci u ocjeni. Tužitelj tvrdi da Komisija nije bila nadležna za donošenje dviju odluka koje su ovršne isprave za povrat tražbine koju namjerava istaknuti protiv gospodarskog subjekta kojim tužitelj upravlja i kojeg smatra solidarno odgovornim, s obzirom na nepostojanje klauzule o arbitraži u ugovoru koji ih veže a kojom se nadležnost dodjeljuje sudovima Unije za sporove u pogledu primjene ugovora. Tužitelj smatra da ako Komisija nije nadležna za donošenje dviju odluka koje se odnose na taj subjekt, ona ne može biti nadležna ni da ih donosi u pogledu njega jer je razlog njegove tužbe ugovorne prirode.