29.5.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 168/20

—

ukine presudu Općeg suda (peto vijeće) od 15. prosinca 2016., predmet T-758/14;

—

poništi Odluku Europske komisije br. C (2014) 6250 final od 3. rujna 2014. (Predmet AT.39574 – čipovi za pametne kartice) u dijelu u kojem se odnosi na Infineon Technologies AG;

—

podredno smanji kaznu u iznosu od 82 874 000 eura koja je žalitelju određena u skladu s točkom 457 (a) Komisijine odluke od 3. rujna 2014. na proporcionalni iznos;

—

podredno, vrati predmet Općem sudu na ponovno odlučivanje;

—

naloži drugoj strani u postupku snošenje troškova.

—

je Opći sud povrijedio svoju obvezu predviđenu u članku 263. UFEU-a da u dovoljnoj mjeri preispita pobijanu odluku, posebice jer je Opći sud u ovom slučaju primijenio pogrešan pristup nepotpunog selektivnog sudskog nadzora. Unatoč tome što je žalitelj osporio sve kontakte o kojima je riječ u odluci, Opći sud ih je preispitao tek manje od polovine, bez dovoljnog obrazloženja kako je odabrao koje će kontakte preispitati, a koje ne, i bez pravne osnove za takav odabir;

—

su Komisija i Opći sud počinili pogrešku koja se tiče prava u pogledu primjene članka 101. UFEU-a, osobito jer su utvrdili da je žalitelj „općenito” ograničio tržišno natjecanje s obzirom na predmet, uglavnom na temelju razmjene općih tržišnih trendova i prognoza o kretanjima cijena. Usto, Komisija i Opći sud nisu uzeli u obzir uvjete za utvrđivanje jedinstvene i trajne povrede, kako ih primjenjuje Sud u svojoj sudskoj praksi;

—

su Komisija i Opći sud počinili pogrešku koja se tiče prava u pogledu izračuna kazne određene žalitelju. Opći sud osobito nije uzeo u obzir učinke proizašle iz njegovog nepotpunog selektivnog preispitivanja (provjeru samo nekoliko osporavanih kontakata), i slijedom toga nije djelovao u skladu sa svojom neograničenom nadležnosti u pogledu određene kazne. Opći je sud nadalje počinio pogrešku, te nije dao zadovoljavajuće obrazloženje, kad je uključio žaliteljeve ne-SIM prihode što je dovelo do toga da je kazna previsoka i neproporcionalna.

Ostali se argumenti odnose na to da je Opći sud u nekoliko navrata iskrivio dokaze, na pogrešno određen teret dokazivanja u odnosu na potencijalno nepouzdane dokaze i na pogreške koje se tiču prava vezano za dokaze koje je Komisija koristila protiv žalitelja, a koji nisu bili otkriveni tijekom Komisijinog postupka.

—

Podredno, presuda je nevaljana zbog povrede načela proporcionalnosti osobito jer je Opći sud propustio žalitelju dosuditi dovoljno smanjenje kazne zbog njegovog ograničenog sudjelovanja u dotičnoj povredi, jer nije u dovoljnoj mjeri uzeo u obzir olakšavajuće čimbenike i jer je apsolutni iznos kazne određene žalitelju neproporcionalan.