1.

Može li žig EU-a ili nacionalni žig registriran u državi članici biti u cijelosti ili djelomično proglašen ništavim zbog toga što nekim ili svim izrazima u specifikaciji robe i usluga nedostaje dovoljno jasnoće i preciznosti kojom bi se da se nadležnim tijelima i trećim osobama omogući da samo na temelju tih izraza utvrde opseg zaštite koju žig pruža?

2.

Ako je odgovor na prvo pitanje potvrdan, je li izraz poput „računalni softver” preopćenit i pokriva li robu koja je previše raznolika da bi ispunjavala funkciju žiga kao naznake podrijetla, tako da taj izraz nije dovoljno jasan i precizan da nadležnim tijelima i trećim osobama omogući da samo na temelju njega utvrde opseg zaštite koju žig pruža?

3.

Može li jednostavno podnošenje zahtjeva za registraciju žiga bez namjere njegovog korištenja u odnosu na navedenu robu ili usluge predstavljati zlu vjeru?

4.

Ako je odgovor na treće pitanje potvrdan, može li se zaključiti da je tužitelj podnio zahtjev djelomično u dobroj i djelomično u lošoj vjeri ako i u mjeri u kojoj je tužitelj imao namjeru koristiti taj žig u odnosu na neke od navedenih roba ili usluga, ali nije imao namjeru koristiti ga u odnosu na druge navedene robe ili usluge?

5.

Je li članak 32. stavak 3. UK Trade Marks Act 1994 (Zakon Ujedinjene Kraljevine o žigovima iz 1994.) u skladu s Direktivom 2015/2436/EU Europskog parlamenta i Vijeća ( 1 ) i njezinim prethodnicama?