Žalba koju je 21. studenoga 2014. podnijela Europska komisija protiv presude Općeg suda (drugo vijeće) donesene 11. rujna 2014. u predmetu T-425/11, Grčka protiv Komisije

(Predmet C-530/14 P)

(2015/C 026/23)

Jezik postupka: grčki

Stranke

Žalitelj: Europska komisija (zastupnici: A. Bouchagiar i P.J. Loewenthal)

Druga stranka u postupku: Helenska republika

Žalbeni zahtjev

Žalbeni razlozi i glavni argumenti

Žalba se temelji na jednom žalbenom razlogu: Opći sud je pogrešno protumačio i primijenio članak 107. stavak 1. UFEU-a time što je utvrdio da sporna mjera ne daje prednost za javne kockarnice. Taj se jedini žalbeni razlog dijeli na tri dijela.

Kao prvo, u točkama 52. do 58. pobijane presude Opći sud je povrijedio članak 107. stavak 1. UFEU-a time što je zaključio da javne kockarnice nisu imale koristi od plaćanja manjeg nameta na cijenu ulaznice za svakog gosta na osnovi sporne mjere, s obzirom na to da su plaćeni iznosi odgovarali 80 % cijena ulaznica, nameta koji su se prikupljali od javnih i privatnih kockarnica.

Kao drugo, u točkama 59. do 68. pobijane presude Opći je sud povrijedio članak 107. stavak 1. UFEU-a time što je zaključio da nije dovoljno da Komisija pogodnost koja proizlazi iz sporne mjere ocijeni kao de iure izravnu poreznu diskriminaciju, već je Komisija morala utemeljiti zaključak o postojanju pogodnosti na ekonomskoj analizi posljedica sporne mjere.

Kao treće, u točkama 74. do 80. pobijane presude Opći sud je povrijedio članak 107. stavak 1. UFEU-a time što je zaključio, s jedne strane, da praksa besplatnog ulaza ne može povećati pogodnost sporne mjere jer se takvom mjera nije stvorila pogodnost i, s druge strane, da je Komisija morala dokazati, kako bi se prihvatio takav argument, da je u praksi broj odobrenih besplatnih ulaza bio pretjerano visok u odnosu na ciljeve grčkog zakonodavstva koje je omogućilo takvu praksu, što je za posljedicu imalo povredu uvjeta propisanih predmetnim nacionalnim zakonodavstvom.