—

pogrešno tumačio članak 3. stavak 1. u vezi s člankom 3. stavkom 3. ECDC-ovog provedbenog pravila br. 20. kad je utvrdio da drugostupanjski ocjenjivač ne mora biti predsjednik upravnog odbora u slučajevima kao što je ovaj,

—

pogriješio u pravnoj kvalifikaciji činjenica kad je smatrao da u svakom slučaju postoji mala vjerojatnost da će predsjednik upravnog odbora odlučiti u žaliteljevu korist,

—

pogrešno tumačio argument prema kojem osoba hijerarhijski podređena ocjenjivaču ne može biti drugostupanjski ocjenjivač, zato što nema potrebnu neovisnost od ocjenjivača.

—

pogrešno tumačio članak 7. stavak 1. i članak 8. stavke 3. i 4. ECDC-ovog provedbenog pravila br. 20. kad je utvrdio da ocjenjivač ne mora uzeti u obzir ciljeve i pokazatelje uspješnosti određene za službenika u prethodnom razdoblju ocjenjivanja,

—

podredno, pogriješio u pravnoj kvalifikaciji činjenica kada je utvrdio da je ocjenjivač propisno razmatrao ciljeve i pokazatelje uspješnosti.

—

pogrešno tumačio pojam „razgovora” prema članku 8. stavku 9. ECDC-ovog provedbenog pravila,

—

podredno, počinio pogrešku koja se tiče prava time što je pravno kvalificirao ocjenjivački „razgovor” kao razgovor koji ECDC može ograničiti na to da potvrditelj službeniku postavi pitanje o dokumentu koji je potvrditelju već bio dostupan; tako što mu je putem svog mobilnog telefona postavio pitanje: „Koje dijelove procjene uspješnosti smatrate pogrešnima?” te mu nije postavio nikakvo dodatno pitanje nakon što mu je službenik u bitnome odgovorio i ponudio da će mu dati dodatne, podrobnije informacije koje bi mogao tražiti.

—

pogrešno tumačio članak 22(a) Pravilnika o osoblju kada je u bitnome utvrdio da je, čak i kada službenik in tempore non suspecto iznosi tvrdnje o lošem financijskom upravljanju te u tom pogledu ponudi barem početne dokaze i te su tvrdnje istinite, agencija pravilno postupila kada su njegovu godišnju uspješnost ocjenjivale osobe na koje se odnose njegove tvrdnje,

—

podredno, počinio pogrešku koja se tiče prava time što je žaliteljeve tvrdnje pravno kvalificirao kao tvrdnje koje nisu iznesene in tempore non suspectu, koje nisu istinite niti potkrijepljene dokazima te time što je ocijenio da su službenici na koje su se tvrdnje odnosile, svejedno mogli nepristrano ocijeniti žaliteljevu uspješnost.