—

u cijelosti ili djelomično poništi Komisijinu odluku od 21. ožujka 2018. o postupku na temelju članka 101. UFEU-a i članka 53. Ugovora o EGP-u (AT.40136 – Kondenzatori);

—

podredno, poništi članak 2. točku (g) Komisijine odluke od 21. ožujka 2018.;

—

podredno, smanji novčanu kaznu koja je tužitelju izrečena na temelju članka 2. točke (g) odluke Europske komisije od 21. ožujka 2018. koristeći se svojom neograničenom nadležnošću u skladu s člankom 261. UFEU-a i člankom 31. Uredbe 1/2003;

—

Komisiji naloži snošenje troškova postupka.

1.

Prvi tužbeni razlog, koji se temelji na povredi prava na saslušanje i članka 41. Povelje o temeljnim pravima

Tužitelj tvrdi da je Komisija povrijedila njegovo pravo na saslušanje time što mu nije odobrila pristup svim dokumentima koji se nalaze u spisu predmeta na koje se pozvala u pobijanoj odluci, što nije podnijela sve potencijalno oslobađajuće dokaze, što, umjesto dopisa o činjeničnom stanju, nije izdala dodatnu obavijesti o preliminarno utvrđenim činjenicama u postupku kako bi ispravila propuste prvotne obavijesti o preliminarno utvrđenim činjenicama u postupku i što nije omogućila odgovarajući pristup zapisnicima sa sastanaka s drugim strankama.

2.

Drugi tužbeni razlog, koji se temelji na tome da Komisija nije podnijela precizne i dosljedne dokaze da je počinjena povreda koja ima učinak na EGP za čitavo vrijeme trajanja navodne povrede

Navodi da je Komisija nadalje propustila podnijeti precizne i dosljedne dokaze da je počinjena povreda koja ima učinak na EGP za čitavo vrijeme trajanja navodne povrede, posebice dokaze o EZZ sastancima (1998.-2003.) i o trostranim i višestranim sastancima i njihovim učincima na EGP između 2009. i 2012.

3.

Treći tužbeni razlog, koji se temelji na tome da jedinstvena i trajna povreda nije dovoljno dokazana

Tužitelj smatra da je Komisija propustila dokazati postojanje jedinstvene trajne povrede koja obuhvaća sve vrste navodnih sastanaka u vezi sa svim aluminijskim elektrolitskim kondenzatorima i svim tantalnim elektrolitskim kondenzatorima za razdoblje od četrnaest godina i s učinkom na EGP te da nije u dovoljnoj mjeri odredila sveobuhvatan plan koji teži jedinstvenom protutržišnom ekonomskom cilju, kao ni dokazala da je postojala komplementarna veza među različitim sastancima.

4.

Četvrti tužbeni razlog, koji se temelji na tome da nije postojala povreda s obzirom na cilj

Komisija navodno također nije dokazala da je protutržišno postupanje činilo povredu s obzirom na cilj jer je navodna korespondencija o budućim cijenama i informacijama o isporuci tijekom sastanaka i kontakata koji su relevantni za prodaju u EGP-u bila sporadična i vrlo ograničenog opsega.

5.

Peti tužbeni razlog, koji se temelji na nenadležnosti Komisije

Komisija je nadalje pogrešno tvrdila da je nadležna za navodnu povredu jer nije dostavila dovoljno dokaza koji navodnu povredu povezuju s EGP-om. Komisija je zanemarila dokaz da u biti ni jedan od dvostranih i trosatnih ugovora nije imao nikakav učinak na prodaju EGP-u s obzirom na to da su ugovori bili usredotočeni na klijente izvan Europske unije. Komisija nije dokazala svoje navode da su japanski proizvođači kondenzatora sudjelovali na sastancima s ciljem smanjenja tržišnog natjecanja u EGP-u.

6.

Šesti tužbeni razlog, koji se temelji na povredi članka 23. stavaka 2. i 3. Uredbe br. 1/2003 ( 1 ), Komisijinih Smjernica o metodi za utvrđivanje kazni ( 2 ) i temeljnih načela utvrđivanja novčanih kazni, posebice načela jednakog postupanja i proporcionalnosti

Naposljetku, tužitelj tvrdi da je Komisija time što je u obzir uzela neproporcionalnu vrijednost prodaje i time što je zanemarila navodno ograničene veze između povrede i EGP-a, povrijedila članak 23. stavke 2. i 3. Uredbe br. 1/2003, Komisijine Smjernice o metodi za utvrđivanje kazni i temeljna načela utvrđivanja novčanih kazni, posebice načela jednakog postupanja i proporcionalnosti.