Predmet C-440/18 P: Žalba koju je 4. srpnja 2018. podnio Verein Deutsche Sprache e.V. protiv presude Općeg suda (drugo vijeće) od 23. travnja 2018. u predmetu T-468/16, Verein Deutsche Sprache e.V. protiv Europske komisije

Žalba koju je 4. srpnja 2018. podnio Verein Deutsche Sprache e.V. protiv presude Općeg suda (drugo vijeće) od 23. travnja 2018. u predmetu T-468/16, Verein Deutsche Sprache e.V. protiv Europske komisije

(Predmet C-440/18 P)

Stranke

Žalitelj: Verein Deutsche Sprache e.V. (zastupnik: W. Ehrhardt, odvjetnik)

Druga stranka u postupku: Europska komisija

Žalbeni zahtjev

Žalitelj od Suda zahtijeva da:

Žalbeni razlozi i glavni argumenti

Žalitelj ističe sljedeće žalbene razloge:

Nepravilno vođenje postupka od strane Općeg suda: žalitelj smatra pogreškom to što Opći sud nije upotrijebio svoje instrumente za dobivanje informacija iz članka 24. Statuta te članaka 88. i 89. Poslovnika. On je Komisijin činjenični prikaz morao detaljnije ispitati i neovisno o tužiteljevu dokaznom prijedlogu. Za to je bilo dovoljno povoda u proturječjima u Komisijinim činjeničnim navodima.

Pogrešno postupanje s dokaznim prijedlogom od 20. veljače 2017.: žalitelj smatra pogreškom to što Opći sud nije detaljnije razmotrio dopis sveučilišnog znanstvenog djelatnika koji je bio predložen kao dokaz, a koji sadržava povlaštene informacije, iako je izričito dopustio taj dokaz.

Žalitelj prigovara da je Opći sud odbio saslušati Komisijinu glasnogovornicu kao svjedoka, iako je iz gore navedenog dokumenta proizlazilo dovoljno opravdanja za saslušanje.

Neprimjenjiva presumpcija zakonitosti: žalitelj smatra da se, za razliku od utvrđenja Općeg suda, presumpcija zakonitosti koju je razvio Sud ne može primijeniti na tvrdnje institucije EU-a, koje bi se, u slučaju da su točne, svele na nepoštovanje načela dobre uprave.

Sudska praksa koju Opći sud navodi u pogledu primjene presumpcije zakonitosti odnosi se na druge slučajeve i stoga se ne može prenijeti na ovaj slučaj.

Neuzimanje u obzir iznesenih indicija o postojanju drugih dokumenata: žalitelj osporava, ponavljajući svoje argumente, utvrđenje Općeg suda da on nije pružio nikakve čvrste indicije o postojanju drugih dokumenata.

Pogrešno neuzimanje u obzir žaliteljeva argumenta o zahtjevu transparentnosti: žalitelj tvrdi da Opći sud polazi od pogrešne presumpcije točnosti Komisijine tvrdnje o postojanju drugih dokumenata i zbog toga pogrešno zanemaruje žaliteljev argument o zahtjevu transparentnosti.

( 1 ) SL 2001., L 145, str. 43. (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 1., svezak 16., str. 70.)