Choose the experimental features you want to try

This document is an excerpt from the EUR-Lex website

Document 62016CA0112

    Predmet C-112/16: Presuda Suda (četvrto vijeće) od 26. srpnja 2017. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Consiglio di Stato – Italija) – Persidera SpA protiv Autorità per le Garanzie nelle Comunicazioni, Ministero dello Sviluppo Economico delle Infrastrutture e dei Trasporti (Zahtjev za prethodnu odluku — Elektroničke komunikacije — Telekomunikacijske usluge — Direktive 2002/20/EZ, 2002/21/EZ i 2002/77/EZ — Jednako postupanje — Određivanje broja digitalnih frekvencija koje treba dodijeliti svakom imatelju analognih frekvencija — Uzimanje u obzir dosad nezakonito korištenih analognih frekvencija — Usklađenost između broja analognih frekvencija koje se posjeduju i broja dodijeljenih digitalnih frekvencija)

    SL C 309, 18.9.2017, p. 9–9 (BG, ES, CS, DA, DE, ET, EL, EN, FR, HR, IT, LV, LT, HU, MT, NL, PL, PT, RO, SK, SL, FI, SV)

    18.9.2017   

    HR

    Službeni list Europske unije

    C 309/9


    Presuda Suda (četvrto vijeće) od 26. srpnja 2017. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Consiglio di Stato – Italija) – Persidera SpA protiv Autorità per le Garanzie nelle Comunicazioni, Ministero dello Sviluppo Economico delle Infrastrutture e dei Trasporti

    (Predmet C-112/16) (1)

    ((Zahtjev za prethodnu odluku - Elektroničke komunikacije - Telekomunikacijske usluge - Direktive 2002/20/EZ, 2002/21/EZ i 2002/77/EZ - Jednako postupanje - Određivanje broja digitalnih frekvencija koje treba dodijeliti svakom imatelju analognih frekvencija - Uzimanje u obzir dosad nezakonito korištenih analognih frekvencija - Usklađenost između broja analognih frekvencija koje se posjeduju i broja dodijeljenih digitalnih frekvencija))

    (2017/C 309/11)

    Jezik postupka: talijanski

    Sud koji je uputio zahtjev

    Consiglio di Stato

    Stranke glavnog postupka

    Tužitelj: Persidera SpA

    Tuženici: Autorità per le Garanzie nelle Comunicazioni, Ministero dello Sviluppo Economico delle Infrastrutture e dei Trasporti

    uz sudjelovanje: Radiotelevisione italiana SpA (RAI), Reti Televisive Italiane SpA (RTI), Elettronica Industriale SpA, Television Broadcasting System Spa, Premiata Ditta Borghini e Stocchetti di Torino Srl, Rete A SpA, Centro Europa 7 Srl, Prima TV SpA, Sky Italia Srl, Elemedia SpA

    Izreka

    1.

    Članak 9. Direktive 2002/21/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 7. ožujka 2002. o zajedničkom regulatornom okviru za elektroničke komunikacijske mreže i usluge (Okvirna direktiva), kako je izmijenjena Direktivom 2009/140/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 25. studenoga 2009., članke 3., 5. i 7. Direktive 2002/20/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 7. ožujka 2002. o ovlaštenju u području elektroničkih komunikacijskih mreža i usluga (Direktiva o ovlaštenju), kako je izmijenjena Direktivom 2009/140, kao i članke 2. i 4. Direktive Komisije 2002/77/EZ od 16. rujna 2002. o tržišnom natjecanju na tržištima elektroničkih komunikacijskih mreža i usluga treba tumačiti na način da im se protivi nacionalna odredba koja za potrebe pretvorbe postojećih analognih kanala u digitalne mreže uzima u obzir analogne kanale kojima se nezakonito upravljalo jer se njome produljuje, pa čak i povećava, neopravdana konkurentska prednost.

    2.

    Načela nediskriminacije i proporcionalnosti treba tumačiti na način da im se protivi nacionalna odredba koja – primjenom istog kriterija pretvorbe – dovodi do razmjerno većeg smanjenja broja digitalnih mreža koje se dodjeljuju ovisno o broju korištenih analognih kanala kod jednog operatora nego kod njegovih konkurenata, osim ako je ona objektivno opravdana i proporcionalna svojem cilju. Kontinuitet televizijske ponude legitiman je cilj koji može opravdati takvu razliku u postupanju. Međutim, odredba koja bi dovela do toga da se operatorima koji već posluju na tržištu dodijeli broj digitalnih frekvencija veći od broja dovoljnog za osiguravanje kontinuiteta njihove televizijske ponude prekoračivala bi ono što je nužno za ostvarivanje spomenutog cilja i bila bi stoga neproporcionalna.


    (1)  SL C 175, 17. 5. 2016.


    Top