18.12.2015   

HR

Službeni list Europske unije

L 332/1

(1)

Izazov koji predstavljaju prekogranično izbjegavanje poreza, agresivno porezno planiranje i štetno porezno natjecanje posljednjih se godina znatno povećao te se smatra ozbiljnim problemom u Uniji i na globalnoj razini. Smanjivanjem poreznih osnovica značajno se smanjuju nacionalni prihodi od poreza pa države članice ne mogu primjenjivati porezne politike koje pogoduju rastu. Izdavanje prethodnih poreznih mišljenja kojima se olakšava dosljedna i transparentna primjena zakona uobičajena je praksa, među ostalim, i u Uniji. Pojašnjavanjem poreznog prava poreznim obveznicima pruža se sigurnost poslovanja, može se potaknuti ulaganje i pravna usklađenost te stoga može biti poticajno za ostvarivanje daljnjeg razvoja jedinstvenog tržišta Unije na temelju načela i sloboda na kojima počivaju Ugovori. Međutim, mišljenja o strukturama koje se temelje na porezu dovela su u nekim slučajevima do niske razine oporezivanja umjetno visokih iznosa dobiti u zemlji koja je izdala, izmijenila ili obnovila prethodno mišljenje i prepustila su umjetno niske iznose dobiti oporezivanju u nekoj od drugih uključenih zemalja. Stoga je hitno potrebno povećati transparentnost. Da bi se to postiglo, potrebno je poboljšati alate i mehanizme uspostavljene Direktivom Vijeća 2011/16/EU (4).

(2)

Europsko vijeće u svojim je zaključcima od 18. prosinca 2014. naglasilo potrebu hitnog jačanja napora u borbi protiv izbjegavanja poreza i agresivnog poreznog planiranja i na globalnoj razini i na razini Unije. Naglašavajući važnost transparentnosti, Europsko vijeće pozdravilo je namjeru Komisije da podnese prijedlog o automatskoj razmjeni informacija o poreznim mišljenjima u Uniji.

(3)

Direktivom 2011/16/EU predviđa se obvezna spontana razmjena informacija između država članica u pet posebnih slučajeva i u određenim rokovima. Spontana razmjena informacija u slučajevima kada nadležno tijelo jedne države članice ima razloga pretpostaviti da bi u drugoj državi članici moglo doći do gubitka poreza već se primjenjuje na porezna mišljenja koja pojedina država članica izdaje, mijenja ili obnavlja određenom poreznom obvezniku u pogledu budućeg tumačenja ili primjene poreznih propisa, a koja imaju prekograničnu dimenziju.

(4)

Međutim, učinkovitu spontanu razmjenu informacija o prethodnim poreznim mišljenjima s prekograničnim učinkom i prethodnim sporazumima o transfernim cijenama otežava nekoliko važnih praktičnih poteškoća, poput prava države članice koja izdaje mišljenje da sama odluči koje je ostale države članice potrebno o tome obavijestiti. Stoga bi razmijenjene informacije prema potrebi trebale biti dostupne svim ostalim državama članicama.

(5)

Područjem primjene automatske razmjene prethodnih poreznih mišljenja s prekograničnim učinkom i prethodnih sporazuma o transfernim cijenama izdanih, izmijenjenih ili obnovljenih za određenu osobu ili grupu osoba na koje se ta osoba ili grupa osoba ima pravo pozvati, trebalo bi obuhvatiti svaki materijalni oblik (neovisno o tome jesu li ona obvezujuće prirode ili ne i način na koji su izdana).

(6)

U svrhu pravne sigurnosti trebalo bi izmijeniti Direktivu 2011/16/EU uključivanjem primjerene definicije prethodnih poreznih mišljenja s prekograničnim učinkom i prethodnih sporazuma o transfernim cijenama. Područje primjene tih definicija trebalo bi biti dovoljno široko da obuhvati veliki raspon situacija, među ostalim, ali ne isključivo, sljedeće vrste prethodnih poreznih mišljenja s prekograničnim učinkom i prethodnih sporazuma o transfernim cijenama:

(7)

Porezni obveznici imaju pravo pozvati se na prethodna porezna mišljenja s prekograničnim učinkom ili prethodne sporazume o transfernim cijenama tijekom npr. poreznih postupaka ili poreznih nadzora pod uvjetom da su činjenice na kojima se temelje prethodna porezna mišljenja s prekograničnim učinkom ili prethodni sporazumu o transfernim cijenama ispravno prikazane i da porezni obveznici poštuju uvjete prethodnih poreznih mišljenja s prekograničnim učinkom ili prethodnih sporazuma o transfernim cijenama.

(8)

Države članice razmjenjivat će informacije neovisno o tome poštuje li porezni obveznik uvjete prethodnog poreznog mišljenja s prekograničnim učinkom ili prethodnog sporazuma o transfernim cijenama.

(9)

Pružanje informacija ne bi trebalo dovesti do otkrivanja trgovinske, industrijske ili poslovne tajne ili trgovinskog postupka kao ni do otkrivanja informacija koje bi bile suprotne javnom poretku.

(10)

Kako bi se iskoristile prednosti obvezne automatske razmjene prethodnih poreznih mišljenja s prekograničnim učinkom i prethodnih sporazuma o transfernim cijenama, informacije bi se trebale priopćavati odmah nakon njihova izdavanja, izmjene ili obnove te bi stoga trebalo utvrditi pravilne intervale priopćavanja tih informacija. Iz istog je razloga primjereno predvidjeti obveznu automatsku razmjenu prethodnih poreznih mišljenja s prekograničnim učinkom i prethodnih sporazuma o transfernim cijenama koji su izdani, izmijenjeni ili obnovljeni u okviru razdoblja od pet godina prije datuma primjene ove Direktive i koji su još valjani 1. siječnja 2014. Međutim, određene osobe ili grupe osoba s godišnjim neto prihodom grupe manjim od 40 000 000 EUR mogle bi se isključiti iz takve obvezne automatske razmjene pod određenim uvjetima.

(11)

Primjereno je da se zbog pravne sigurnosti, pod nizom vrlo strogih uvjeta, iz obvezne automatske razmjene isključe bilateralni ili multilateralni prethodni sporazumi o transfernim cijenama s trećim zemljama koje slijede okvir postojećih međunarodnih ugovora s tim zemljama, ako odredbe tih ugovora ne dopuštaju otkrivanje zemlji koja je treća strana, informacija zaprimljenih na temelju tog ugovora. Međutim, takvim bi slučajevima trebalo razmjenjivati informacije iz članka 8.a stavka 6. koje se odnose na zahtjeve koji vode do izdavanja takvih bilateralnih ili multilateralnih prethodnih sporazuma o transfernim cijenama. U takvim bi slučajevima stoga informacije koje se priopćuju trebale uključiti naznaku da se to pruža na temelju takvog zahtjeva.

(12)

Obveznom automatskom razmjenom prethodnih poreznih mišljenja s prekograničnim učinkom i prethodnih sporazuma o transfernim cijenama trebala bi u svakom slučaju biti obuhvaćena dostava definiranog skupa osnovnih informacija kojima bi sve države članice imale pristup. Komisiju bi trebalo ovlastiti za donošenje praktičnih postupaka koji su potrebni za standardizaciju dostave tih informacija u skladu s postupkom utvrđenim u Direktivi 2011/16/EU (što uključuje Odbor za upravnu suradnju u oporezivanju) za utvrđivanje standardnog obrasca za razmjenu informacija. Tim bi se postupkom trebalo koristiti i pri donošenju budućih praktičnih postupaka za provedbu razmjene informacija, poput određivanja jezičnih zahtjeva koji bi se odnosili na razmjenu informacija uz korištenje takvim standardnim obrascem.

(13)

Pri izradi takvog standardnog obrasca za obveznu automatsku razmjenu informacija primjereno je uzeti u obzir rezultate rada foruma OECD-a o štetnim poreznim praksama, na kojem se izrađuje standardni obrazac u okviru akcijskog plana o smanjenju porezne osnovice i prijenosu dobiti. Primjerena je i bliska suradnja s OECD-om na koordinirani način, i to ne samo u području izrade takvog standardnog obrasca za obveznu automatsku razmjenu informacija. Krajnji cilj trebali bi biti jednaki uvjeti na globalnoj razini, na kojoj bi Unija trebala imati vodeću ulogu promicanjem ideje da bi opseg informacija o prethodnim poreznim mišljenjima s prekograničnim učinkom i prethodnim sporazumima o transfernim cijenama koje se automatski razmjenjuju trebao biti širok.

(14)

Države članice trebale bi razmjenjivati osnovne informacije, a ograničeni skup osnovnih informacija trebalo bi priopćiti Komisiji. Time bi se Komisiji trebalo omogućiti da u svakom trenutku prati i ocjenjuje učinkovitu primjenu obvezne automatske razmjene informacija o prethodnim poreznim mišljenjima s prekograničnim učinkom i prethodnim sporazumima o transfernim cijenama. Međutim, informacije koje Komisija dobije ne bi se trebale koristiti za druge svrhe. Štoviše, takvim priopćavanjem države članice ne bi bile oslobođene od obveze prijave državnih potpora Komisiji.

(15)

Povratna informacija države članice koja prima informacije državi članici koja ih šalje nužan je element funkcioniranja učinkovitog sustava automatske razmjene informacija. Stoga je primjereno naglasiti da bi nadležna tijela država članica trebala jednom godišnje poslati povratne informacije o automatskoj razmjeni informacija drugoj uključenoj državi članici. U praksi bi to obvezno pružanje povratnih informacija trebalo obavljati putem bilateralno dogovorenih mehanizama.

(16)

Kada je to potrebno, nakon faze obvezne automatske razmjene informacija iz ove Direktive, država članica trebala bi imati mogućnost pozvati se na članak 5. Direktive 2011/16/EU o razmjeni informacija na zahtjev kako bi od države članice koja je izdala mišljenje ili sporazum mogla dobiti dodatne informacije, uključujući cjelovit tekst prethodnog poreznog mišljenja s prekograničnim učinkom ili prethodnog sporazuma o transfernim cijenama.

(17)

Primjereno je podsjetiti da članak 21. stavak 4. Direktive 2011/16/EU uređuje jezične zahtjeve i zahtjeve u vezi s prijevodom koji se odnose na zahtjeve za suradnju, uključujući zahtjeve za prosljeđivanje obavijesti i priložene dokumente. To bi se pravilo trebalo primjenjivati i u slučajevima kada država članica zatraži dodatne informacije nakon faze obvezne automatske razmjene osnovnih informacija o prethodnim poreznim mišljenjima s prekograničnim učinkom i prethodnim sporazumima o transfernim cijenama.

(18)

Države članice trebale bi poduzeti sve razumne mjere potrebne za uklanjanje prepreka učinkovitoj i što široj obveznoj automatskoj razmjeni informacija o prethodnim poreznim mišljenjima s prekograničnim učinkom i prethodnim sporazumima o transfernim cijenama.

(19)

Kako bi se unaprijedila uporaba resursa i olakšala razmjena informacija te kako sve države članice ne bi morale same razviti slične sustave za pohranu informacija, trebalo bi predvidjeti mogućnost uspostave središnjeg direktorija koji bi bio dostupan svim državama članicama i Komisiji i gdje bi države članice mogle preuzeti i pohraniti informacije umjesto da ih razmjenjuju sigurnom elektroničkom poštom. Komisija bi trebala donijeti praktične postupke potrebne za uspostavu takvog direktorija u skladu s postupkom iz članka 26. stavka 2. Direktive 2011/16/EU.

(20)

Uzimajući u obzir prirodu i opseg promjena uvedenih Direktivom Vijeća 2014/107/EU (5) i ovom Direktivom, trebalo bi produljiti rok za dostavu informacija, statistika i izvješća predviđenih Direktivom 2011/16/EU. Tim produljenjem trebalo bi se omogućiti da informacije koje se dostavljaju odražavaju iskustvo koje proizlazi iz tih promjena. Produženje bi se trebalo primjenjivati na statistiku i ostale informacije koje države članice trebaju dostaviti do 1. siječnja 2018. te na izvješće i, prema potrebi, prijedlog koji Komisija treba dostaviti do 1. siječnja 2019.

(21)

Postojeće odredbe o povjerljivosti trebalo bi izmijeniti kako bi odražavale proširenje obvezne automatske razmjene informacija na prethodna porezna mišljenja s prekograničnim učinkom i prethodne sporazume o transfernim cijenama.

(22)

Ovom se Direktivom poštuju temeljna prava i načela priznata Poveljom o temeljnim pravima Europske unije. Ovom se Direktivom posebno nastoji osigurati puno poštovanje prava na zaštitu osobnih podataka i slobode poslovanja.

(23)

S obzirom na to da cilj ove Direktive, tj. učinkovitu administrativnu suradnju među državama članicama pod uvjetima koji su spojivi s pravilnim funkcioniranjem unutarnjeg tržišta, ne mogu dostatno ostvariti države članice, nego ih se zbog ujednačenosti i djelotvornosti može na bolji način ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti utvrđenim u članku 5. Ugovora o Europskoj uniji. U skladu s načelom proporcionalnosti utvrđenim u tom članku, ova Direktiva ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tog cilja.

(24)

Direktivu 2011/16/EU trebalo bi stoga na odgovarajući način izmijeniti,

1.

Članak 3. mijenja se kako slijedi:

(b)

dodaju se sljedeće točke:

2.

U članku 8. brišu se stavci 4. i 5.

3.

Umeću se sljedeći članci:

„Članak 8.a

Područje primjene i uvjeti obvezne automatske razmjene informacija o prethodnim poreznim mišljenjima s prekograničnim učinkom i prethodnim sporazumima o transfernim cijenama

1.   Nadležno tijelo države članice, ako je izdano, izmijenjeno ili obnovljeno prethodno porezno mišljenje s prekograničnim učinkom ili prethodni sporazum o transfernim cijenama nakon 31. prosinca 2016. automatskom razmjenom priopćava informacije u vezi s tim nadležnim tijelima ostalih država članica kao i Europskoj komisiji, uz ograničenje slučajeva iz stavka 8. ovog članka, u skladu s primjenjivim praktičnim postupcima donesenim na temelju članka 21.

2.   U skladu s primjenjivim praktičnim postupcima donesenima na temelju članka 21., nadležno tijelo države članice priopćuje informacije i nadležnim tijelima ostalih država članica kao i Europskoj komisiji uz ograničenje slučajeva iz stavka 8. ovog članka u odnosu na prethodna porezna mišljenja s prekograničnim učinkom i prethodne sporazume o transfernim cijenama koji su izdani, izmijenjeni ili obnovljeni u razdoblju od pet godina prije 1. siječnja 2017.

Ako su ta prethodna porezna mišljenja s prekograničnim učinkom i prethodni sporazumi o transfernim cijenama izdani, izmijenjeni ili obnovljeni između 1. siječnja 2012. i 31. prosinca 2013., takvo priopćivanje provodi se pod uvjetom da su još valjani 1. siječnja 2014.

Ako su ta prethodna porezna mišljenja s prekograničnim učinkom i prethodni sporazumi o transfernim cijenama izdani, izmijenjeni ili obnovljeni između 1. siječnja 2014. i 31. prosinca 2016., takvo priopćivanje provodi se bez obzira na to jesu li još valjani.

Države članice mogu iz priopćenja iz ovog stavka isključiti informacije o prethodnim poreznim mišljenjima s prekograničnim učinkom i prethodnim sporazumima o transfernim cijenama koji su izdani, izmijenjeni ili obnovljeni prije 1. travnja 2016. određenoj osobi ili grupi osoba, isključujući one koje obavljaju uglavnom financijske ili ulagačke djelatnosti, s godišnjim neto prihodom grupe, kako se navodi u članku 2. točki 5. Direktive 2013/34/EU Europskog parlamenta i Vijeća (6), manjim od 40 000 000 EUR (ili jednakim iznosom u nekoj drugoj valuti) u fiskalnoj godini koja prethodi datumu izdavanja, izmjene ili obnove tih poreznih mišljenja s prekograničnim učinkom i prethodnih sporazuma o transfernim cijenama.

3.   Ako međunarodni porezni sporazum na temelju kojeg je dogovoren prethodni sporazum o transfernim cijenama ne dopušta njegovo otkrivanje trećim stranama, bilateralni ili multilateralni prethodni sporazumi o transfernim cijenama s trećim zemljama isključeni su iz područja primjene automatske razmjene informacija u skladu s ovim člankom. U slučaju da međunarodni porezni sporazum u skladu s kojim je dogovoren prethodni sporazum o transfernim cijenama dopušta njegovo otkrivanje i nadležno tijelo treće zemlje daje odobrenje za objavljivanje informacija, takvi bilateralni ili multilateralni prethodni sporazumi o transfernim cijenama razmjenjivat će se u skladu s člankom 9.

Međutim, ako bi bilateralni ili multilateralni prethodni sporazumi o transfernim cijenama bili isključeni iz automatske razmjene informacija na temelju prvog podstavka prve rečenice ovog stavka, informacije iz stavka 6. ovog članka koje se navode u zahtjevu koji vodi do izdavanja takvih bilateralnih ili multilateralnih prethodnih sporazuma o transfernim cijenama umjesto toga razmjenjuju se u skladu s stavcima 1. i 2. ovog članka.

4.   Stavci 1. i 2. ne primjenjuju se u slučaju kada se prethodno porezno mišljenje s prekograničnim učinkom odnosi isključivo na porezna davanja jedne fizičke osoba ili više njih.

5.   Razmjena informacija provodi se kako slijedi:

6.   Informacije koje država članica priopćava na temelju stavaka 1. i 2. ovog članka uključuju sljedeće:

7.   Kako bi olakšala razmjenu informacija iz stavka 6. ovog članka, Komisija donosi praktične postupke potrebne za provedbu ovog članka, uključujući mjere za standardizaciju priopćavanja informacija iz stavka 6. ovog članka, u okviru postupka za utvrđivanje standardnog obrasca iz članka 20. stavka 5.

8.   Informacije kako su definirane u stavku 6. točkama (a), (b), (h) i (k) ovog članka ne priopćavaju se Europskoj komisiji.

9.   Nadležno tijelo dotične države članice, utvrđene stavkom 6. točkom (j), bez odgode i po mogućnosti elektroničkim putem potvrđuje primitak informacija nadležnom tijelu koje ih je poslalo, a najkasnije u roku od sedam radnih dana. Ova se mjera primjenjuje sve dok direktorij iz članka 21. stavka 5. ne postane operativan.

10.   Države članice mogu u skladu s člankom 5. i s obzirom na članak 21. stavak 4. zatražiti dodatne informacije, uključujući cjeloviti tekst prethodnog poreznog mišljenja s prekograničnim učinkom ili prethodnog sporazuma o transfernim cijenama.

Članak 8.b

Statistika o automatskoj razmjeni informacija

1.   Države članice do 1. siječnja 2018. Komisiji svake godine dostavljaju statistike o opsegu automatskih razmjena na temelju članaka 8. i 8.a te u mjeri u kojoj je to moguće informacije o administrativnim i drugim relevantnim troškovima i koristima povezanima s obavljenom razmjenom te o mogućim promjenama za porezne uprave i treće strane.

2.   Komisija do 1. siječnja 2019. podnosi izvješće, koje sadržava pregled i ocjenu statistike i informacija dobivenih na temelju stavka 1. ovog članka, o pitanjima kao što su administrativni i drugi relevantni troškovi i koristi automatske razmjene informacija te s tim povezani praktični aspekti. Prema potrebi, Komisija Vijeću predstavlja prijedlog u vezi s kategorijama i uvjetima utvrđenima u članku 8. stavku 1., uključujući uvjet da informacije o rezidentima u drugim državama članicama moraju biti dostupne, ili o stavkama iz članka 8. stavka 3.a, ili i o jednom i o drugom.

Prilikom razmatranja prijedloga koji je predstavila Komisija, Vijeće procjenjuje daljnje jačanje učinkovitosti i funkcioniranja automatske razmjene informacija i podizanja standarda te razmjene, s ciljem osiguravanja da:

(6)  Direktiva 2013/34/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o godišnjim financijskim izvještajima, konsolidiranim financijskim izvještajima i povezanim izvješćima za određene vrste poduzeća, o izmjeni Direktive 2006/43/EZ Europskog parlamenta i Vijeća i o stavljanju izvan snage direktiva Vijeća 78/660/EEZ i 83/349/EEZ (SL L 182, 29.6.2013., str. 19.).”"

4.

U članku 20. dodaje se sljedeći stavak:

„5.   Komisija prije 1. siječnja 2017. donosi standardni obrazac, uključujući dogovore u vezi s jezikom u skladu s postupkom iz članka 26. stavka 2. Automatska razmjena informacija o prethodnim poreznim mišljenjima s prekograničnim učinkom i prethodnim sporazumima o transfernim cijenama na temelju članka 8.a provodi se uporabom tog standardnog obrasca. Taj standardni obrazac ne smije premašiti sastavnice za razmjenu informacija iz članka 8.a stavka 6. i ostala povezana polja u vezi s tim komponentama koja su potrebna kako bi se postigli ciljevi članka 8.a.

Dogovori u vezi s jezikom iz prvog podstavka ne smiju sprečavati države članice da informacije iz članka 8.a priopćavaju bilo kojem od službenih i radnih jezika Unije. Međutim, tim dogovorima u vezi s jezikom može se predvidjeti da se ključni elementi takvih informacija šalju i na nekom drugom službenom i radnom jeziku Unije.”

5.

Članak 21. mijenja se kako slijedi:

6.

Članak 23. mijenja se kako slijedi:

7.

Umeće se sljedeći članak:

„Članak 23.a

Povjerljivost informacija

1.   Informacije koje su Komisiji priopćene na temelju ove Direktive Komisija smatra povjerljivim u skladu s odredbama primjenjivim na tijela Unije i ne smiju se koristiti u druge svrhe osim u svrhu određivanja poštuju li države članice, i u kojoj mjeri, ovu Direktivu.

2.   Informacije koje država članica priopći Komisiji u skladu s člankom 23. te izvješća ili dokumenti koje Komisija sastavi koristeći se takvim informacijama mogu se proslijediti drugim državama članicama. Takve prenesene informacije obuhvaćene su obvezom službene tajne i uživaju zaštitu namijenjenu sličnim informacijama u skladu s nacionalnim zakonodavstvom države članice koja ih je primila.

Izvješća i dokumente iz prvog podstavka koje je sastavila Komisija države članice mogu upotrebljavati samo u analitičke svrhe te ih ne smiju objavljivati niti davati na raspolaganje drugim osobama ili tijelima bez izričite suglasnosti Komisije.”

8.

U članku 25. umeće se sljedeći stavak:

„1.a   Uredba (EZ) br. 45/2001 primjenjuje se na svaku obradu osobnih podataka u okviru ove Direktive u institucijama i tijelima Unije. Međutim, za potrebe ispravne primjene ove Direktive, opseg obveza i prava predviđenih člankom 11., člankom 12. stavkom 1. i člancima od 13. do 17. Uredbe (EZ) br. 45/2001 ograničen je u mjeri u kojoj je to potrebno kako bi se zaštitili interesi iz članka 20. stavka 1. točke (b) te Uredbe.”