a)

Treba li prema okolnostima iz glavnog postupka, koje obilježava da se događaju u vrijeme kada su nacionalna tijela najviše uključenih država suočena s neuobičajeno velikim brojem osoba koje zahtijevaju tranzit preko njihovog državnog područja, ulazak na područje države članice koji ona de facto prihvaća, a koji služi samo tranzitu preko te države članice da bi podnijele zahtjev za međunarodnu zaštitu u drugoj državi članici, smatrati „vizom” u smislu članka 2. točke (m) i članka 12. Uredbe Dublin III?

Ako je odgovor na pitanje 2.a) potvrdan:

b)

Ako se de facto prihvaća ulazak radi tranzita, treba li smatrati da odlaskom iz predmetne države članice „viza” prestaje važiti?

c)

Ako se de facto prihvaća ulazak radi tranzita, treba li smatrati da je „viza” i dalje važeća ako odlazak iz predmetne države članice još nije ostvaren, ili „viza” prestaje važiti, bez obzira na to što nije došlo do odlaska, u trenutku kada podnositelj zahtjeva konačno odustane od namjere odlaska u drugu državu članicu?

d)

Znači li odustajanje podnositelja zahtjeva od namjere odlaska u državu članicu koju je prvotno odabrao kao odredište da je u smislu članka 12. stavka 5. Uredbe Dublin III počinjena prijevara nakon izdavanja „vize”, tako da država članica koja je izdala „vizu” nije odgovorna?

Ako je odgovor na pitanje 2.a) niječan:

e)

Treba li izraz u članku 13. stavku 1. Uredbe Dublin III „pri dolasku iz treće zemlje nezakonito prešao granicu države članice kopnom, morem ili zrakom” shvaćati na način da u opisanim posebnim okolnostima glavnog postupka treba smatrati da nije došlo do nezakonitog prelaska vanjske granice?

a)

Je li za ocjenu postojanja „nezakonitog prelaska” granice u smislu članka 13. stavka 1. Uredbe Dublin III potrebno posebno uzeti u obzir je li ulazak na državno područje odgovarao uvjetima iz Zakonika o schengenskim granicama – posebno članku 5. Uredbe (EZ) 562/2006 (2) Europskog parlamenta i Vijeća od 15. ožujka 2006. o Zakoniku Zajednice o pravilima kojima se uređuje kretanje osoba preko granica, koji je primjenjiv na glavni postupak zbog trenutka ulaska?

Ako je odgovor na pitanje 3.a) niječan:

b)

Koje je odredbe prava Unije potrebno posebno uzeti u obzir pri ocjeni je li došlo do „nezakonitog prelaska” granice u smislu članka 13. stavka 1. Uredbe Dublin III?

Ako je odgovor na pitanje 3. a) potvrdan:

c)

Treba li prema okolnostima iz glavnog postupka, koje obilježava da se događaju u vrijeme kada su nacionalna tijela najviše uključenih država suočena s neuobičajeno velikim brojem osoba koje zahtijevaju tranzit preko njihovog državnog područja, samo radi tranzita preko te države da bi podnijele zahtjev za međunarodnu zaštitu u drugoj državi članici, ulazak na državno područje koji se de facto prihvaća, bez ispitivanja pojedinačnih okolnosti od strane države članice na čije se područje ulazi, smatrati dopuštenjem za ulazak u smislu članka 5. stavka 4. točke (c) Zakonika o schengenskim granicama?

Ako su odgovori na pitanja 3.a) i 3.c) potvrdni:

d)

Dovodi li dopuštenje za ulazak prema članku 5. stavku 4. točki (c) Zakonika o schengenskim granicama do toga da je potrebno smatrati da se radi o odobrenju istovjetnom vizi u smislu članka 5. stavka 1. točke (b) Zakonika o schengenskim granicama i stoga „vizi” prema članku 2. točki (m) Uredbe Dublin III, tako da je prilikom primjene odredaba koje se odnose na utvrđivanje države koja je odgovorna prema Uredbi Dublin III potrebno također uzeti u obzir njezin članak 12.?

Ako su odgovori na pitanja 3.a), 3.c) i 3.d) potvrdni:

e)

Ako se de facto prihvaća ulazak radi tranzita, treba li smatrati da „viza” u slučaju odlaska iz predmetne države članice prestaje važiti?

f)

Ako se de facto prihvaća ulazak radi tranzita, treba li smatrati da je „viza” i dalje važeća ako odlazak iz predmetne države članice još nije ostvaren, ili „viza” prestaje važiti, bez obzira na to što nije došlo do odlaska, u trenutku kada podnositelj zahtjeva konačno odustane od namjere odlaska u drugu državu članicu?

g)

Znači li odustajanje podnositelja zahtjeva od namjere odlaska u državu članicu koju je prvotno odabrao kao odredište da je u smislu članka 12. stavka 5. Uredbe Dublin III počinjena prijevara nakon izdavanja „vize”, tako da država članica koja je izdala „vizu” nije odgovorna?

Ako su odgovori na pitanja 3.a) i 3.c) potvrdni, ali je odgovor na pitane 3.d) niječan:

h)

Treba li izraz u članku 13. stavku 1. Uredbe Dublin III „pri dolasku iz treće zemlje nezakonito prešao granicu države članice kopnom, morem ili zrakom” u opisanim posebnim okolnostima glavnog postupka shvaćati na način da se prelazak granice koji se kvalificira kao dopuštenje za ulazak u smislu članka 5. stavka 4. točke (c) Zakonika o schengenskim granicama ne smatra nezakonitim prelaskom vanjske granice?