18.12.2015   

HR

Službeni list Europske unije

L 332/91

(1)

Europska komisija („Komisija”) uvela je 4. srpnja 2015. privremenu antidampinšku pristojbu na uvoz određenih aluminijskih folija podrijetlom iz Ruske Federacije („Rusija”) Provedbenom uredbom (EU) 2015/1081 (2) („Privremena uredba”).

(2)

Postupak je pokrenut 8. listopada 2014. nakon zahtjeva koji su 25. kolovoza 2014. podnijeli AFM Aluminiumfolie Merseburg GmbH, Alcomet AD, Eurofoil Luxembourg SA, Hydro Aluminium Rolled Products GmbH i Impol d.o.o. („podnositelji zahtjeva”) u ime proizvođača koji predstavljaju više od 25 % ukupne proizvodnje aluminijskih folija u Uniji. Zahtjev je sadržavao dokaze prima facie o dampingu navedenog proizvoda i o posljedičnoj materijalnoj šteti, što se smatralo dovoljnim opravdanjem za pokretanje ispitnog postupka.

(3)

Nakon objave bitnih činjenica i razmatranja na temelju kojih je uvedena privremena antidampinška pristojba („privremena objava”) nekoliko zainteresiranih strana dostavilo je pisane podneske u kojima su iznijele stavove o privremenim nalazima. Stranama koje su to zatražile omogućeno je da budu saslušane.

(4)

Intervenciju službenika za saslušanje u trgovinskim postupcima zatražili su jedini izvoznik, grupa Rusal i petero korisnika. Saslušanje izvoznika održano je u prisutnosti predstavnika Rusije 14. listopada 2015. Glavna pitanja o kojima se raspravljalo bila su primjena članka 2. stavka 9. Osnovne uredbe za izračunavanje izvozne cijene i utjecaj uvoza aluminijske konverterske folije iz Narodne Republike Kine („NRK”) na stanje industrije Unije. Saslušanje korisnika održano je 23. listopada 2015., nakon roka za dostavu primjedbi na konačnu objavu. Glavna pitanja o kojima se raspravljalo bila su navodno izbjegavanje antidampinških mjera na uvoz aluminijske folije za domaćinstvo iz NRK-a, utjecaj uvoza iz trećih zemalja na štetu koju je pretrpjela industrija Unije, utjecaj uvođenja antidampinških mjera na uvoz aluminijske folije za domaćinstvo iz Rusije na korisnike i mogućnost da se kao vrsta mjere upotrijebi najniža uvozna cijena.

(5)

Osim toga, 27. listopada 2015. petero namatača zatražilo je saslušanje s podnositeljima zahtjeva. Međutim, podnositelji zahtjeva nisu pokazali interes za sudjelovanje u tom saslušanju.

(6)

Komisija je razmotrila dostavljene usmene i pisane primjedbe zainteresiranih strana te je, prema potrebi, u skladu s tim izmijenila privremene nalaze.

(7)

Komisija je obavijestila sve strane o bitnim činjenicama i razmatranjima na temelju kojih je namjeravala uvesti konačnu antidampinšku pristojbu na uvoz određenih aluminijskih folija podrijetlom iz Rusije i konačno naplatiti iznose osigurane privremenom pristojbom („konačna objava”). Svim je stranama dano razdoblje unutar kojeg su mogle iznijeti primjedbe na konačnu objavu.

(8)

Primjedbe koje su dostavile zainteresirane strane razmotrene su i uzete u obzir kada je to bilo primjereno.

(9)

Nakon privremene objave jedan proizvođač iz Unije u uzorku prodao je svoju cjelokupnu djelatnost, uključujući opremu, prava, dozvole, obveze prema zaposlenicima i postojeće ugovore novome društvu. Budući da se dogodila nakon razdoblja ispitnog postupka, ta promjena nije relevantna za procjenu štete na temelju članka 6. stavka 1. Osnovne uredbe.

(10)

Budući da nije bilo primjedaba u vezi s metodom odabira uzorka, potvrđuju se privremeni nalazi iz uvodnih izjava 7. do 13. Privremene uredbe.

(11)

Kako je utvrđeno uvodnom izjavom 19. Privremene uredbe, ispitnim postupkom u vezi s dampingom i štetom obuhvaćeno je razdoblje od 1. listopada 2013. do 30. rujna 2014. („razdoblje ispitnog postupka”). Ispitivanjem kretanja važnih za procjenu štete obuhvaćeno je razdoblje od 1. siječnja 2011. do kraja razdoblja ispitnog postupka („razmatrano razdoblje”).

(12)

Nakon privremene objave ruska nadležna tijela tvrdila su da pri utvrđivanju kretanja u analizi štete nije ispunjen temeljni zahtjev objektivnosti utvrđen člankom 3. stavkom 2. Osnovne uredbe jer su razdobljem ispitnog postupka obuhvaćeni i podaci o zadnjem tromjesečju 2013.

(13)

Razdoblje ispitnog postupka utvrđeno je u skladu s člankom 6. stavkom 1. Osnovne uredbe. Osim toga, Komisija se oslonila na dostatno reprezentativan rok za ispitivanje kretanja svih bitnih gospodarskih čimbenika i pokazatelja koji utječu na stanje industrije, tj. na razdoblje ispitnog postupka i tri cijele financijske godine koje su prethodile razdoblju ispitnog postupka. Činjenica da postoji djelomično preklapanje između razdoblja ispitnog postupka i jedne od godina obuhvaćenih razmatranim razdobljem ne utječe na objektivnost utvrđivanja štete koje je provela Komisija. Stoga je ta tvrdnja odbijena.

(14)

Kako je utvrđeno uvodnom izjavom 20. Privremene uredbe, dotični je proizvod aluminijska folija debljine ne manje od 0,008 mm i ne veće od 0,018 mm, bez podloge, samo valjane i dalje neobrađene, u svitcima širine ne veće od 650 mm i mase veće od 10 kg („veliki svitci”), podrijetlom iz Rusije, koja je trenutačno obuhvaćena oznakom KN ex 7607 11 19 (oznaka TARIC 7607111910) („dotični proizvod”). Dotični proizvod uobičajeno je poznat pod nazivom „aluminijska folija za domaćinstvo”.

(15)

Nakon privremene objave nekoliko zainteresiranih strana tvrdilo je da uvoz iz Rusije nije konkurencija aluminijskoj foliji za domaćinstvo koju proizvodi industrija u Uniji, no tu tvrdnju nisu dalje objasnile ili potkrijepile. Stoga je ta tvrdnja odbijena.

(16)

Budući da nije bilo drugih primjedaba na dotični proizvod i istovjetni proizvod, potvrđuju se zaključci iz uvodnih izjava 21. do 28. Privremene uredbe.

(17)

Pojedinosti o izračunavanju dampinga utvrđene su uvodnim izjavama 29. do 52. Privremene uredbe.

(18)

Nakon privremene objave grupa Rusal osporila je prilagodbe izvozne cijene provedene kako je opisano u uvodnim izjavama 40. do 42. Privremene uredbe. Grupa Rusal tvrdila je da su oduzimanje troškova prodaje, općih i administrativnih troškova i dobiti povezanog trgovca opravdani samo u slučaju transakcija po načelu DDP („delivery duty paid” – isporučeno i ocarinjeno), a ne u slučaju transakcija po načelu DAP („delivery at place of destination” – isporučeno na mjestu) ili CIF („cost, insurance and freight” – cijena, osiguranje i vozarina).

(19)

U odgovoru na tu tvrdnju napominje se da je Komisija izvoznu cijenu utvrdila u skladu s člankom 2. stavkom 9. Osnovne uredbe zbog postojećeg povezanog odnosa između proizvođača i njihova povezanog trgovca. Ispitnim postupkom pokazalo se da se taj povezani odnos primjenjuje na sve vrste transakcija bez obzira na njihove komercijalne uvjete. Osim toga, grupa Rusal nije dostavila dokaze o tome zašto upotrijebljena profitna marža možda nije opravdana. Stoga se tvrdnje iznesene u tom pogledu smatraju nepotkrijepljenima i potrebno ih je odbiti. U pogledu troškova prodaje te općih i administrativnih troškova, strana koja tvrdi da postoji pretjerana prilagodba mora dostaviti konkretne dokaze i izračune kojima opravdava svoju tvrdnju i posebno ponuditi drugu stopu prilagodbe čiju primjenu predlaže. Međutim, grupa Rusal u svojem podnesku nakon privremene objave nije dostavila ništa od navedenog.

(20)

Na temelju prethodno navedenog, tvrdnja proizvođača izvoznika je odbijena.

(21)

Nakon konačne objave grupa Rusal ponovila je svoje neslaganje u pogledu prilagodbi koje su provedene za troškove prodaje te opće i administrativne troškove i dobit u skladu s člankom 2. stavkom 9. Osnovne uredbe za transakcije DAP i CIF. Grupa Rusal ne osporava primjenu članka 2. stavka 9. s obzirom na to da je u sve vrste transakcija (npr. po načelima DDP-a, DAP-a i CIF-a) uključen povezani trgovac. Međutim, u pogledu transakcija koje se obavljaju u skladu s uvjetima CIF-a i DAP-a, grupa Rusal osporava primjenjivost prilagodbi u skladu s člankom 2. stavkom 9. drugim i trećim podstavkom, posebno troškova prodaje te opće i administrativne troškove i dobiti. Smatra da je u skladu s načelima CIF-a i DAP-a roba kupcu isporučena prije nego što je uvezena i zato te prilagodbe nisu primjenjive. Grupa Rusal u svojem je podnesku navela nekoliko slučajeva u kojima Komisija očito nije provela prilagodbe u skladu s člankom 2. stavkom 9. Naposljetku, grupa Rusal tvrdi da, u alternativnom slučaju, ako Komisija smatra da se primjenom članka 2. stavka 9. zahtijeva automatska prilagodba za razumne troškove prodaje te opće i administrativne troškove i dobit, službe Komisije trebale bi prepoznati da je trgovac bio integrirani odjel proizvođača izvoznika u transakcijama prema načelima CIF-a i DAP-a te posljedično primjenjivati članak 2. stavak 8. Osnovne uredbe na te transakcije.

(22)

U odgovoru na to Komisija potvrđuje da je u slučaju grupe Rusal na sve vrste transakcija potrebno primijeniti prilagodbu na osnovi razumne marže za troškove prodaje te opće i administrativne troškove i dobit u skladu s člankom 2. stavkom 9. drugim i trećim podstavkom. Iako se u transakcijama u skladu s načelima CIF-a roba isporučuje prije njezina puštanja u slobodan promet te čak i ako je carinjenje odgovornost kupca (za razliku od transakcija po uvjetima DPP-a), to ne mijenja činjenicu da prodaju obavlja povezani trgovac koji snosi troškove prodaje te opće i administrativne troškove i koji obično za svoje usluge očekuje ostvarivanje dobiti. S obzirom na činjenicu da je trgovac povezan s proizvođačem izvoznikom člankom 2. stavkom 9. Osnovne uredbe podrazumijeva se da su podaci tog trgovca po definiciji nepouzdani i da bi tijelo koje provodi ispitni postupak trebalo utvrditi njegove troškove prodaje te opće i administrativne troškove i dobit na razumnoj osnovi. Osim toga, člankom 2. stavkom 9. Osnovne uredbe ne isključuju se prilagodbe za troškove nastale prije uvoza ako te troškove obično snosi uvoznik. Stoga nije opravdano potpuno isključivanje prilagodbe za troškove prodaje te opće i administrativne troškove i dobit u dijelu koji se odnosi na prodaju obavljenu u skladu s uvjetima CIF-a. Zaista, činjenicom da povezano društvo obavlja samo određene funkcije ne sprječava se Komisiju u provedbi prilagodbi u skladu s člankom 2. stavkom 9. Osnovne uredbe, ali se ona može odraziti u nižem iznosu troškova prodaje te općih i administrativnih troškova koji se odbijaju od cijene po kojoj se dotični proizvod prvi put preprodaje nezavisnom kupcu. U svakom je slučaju teret dokazivanja na zainteresiranoj strani koja namjerava osporavati opseg prilagodbi na temelju članka 2. stavka 9. Osnovne uredbe. Stoga, ako ta strana prilagodbe smatra prekomjernima, mora dostaviti posebne dokaze i izračune kojima se opravdavaju te tvrdnje. U pogledu transakcija u skladu s načelima DAP-a potrebno je napomenuti da su mjesta isporuke uvelike unutar carinskog područja EU-a te je stoga, s obzirom na stupanj uključenosti trgovca, razlika u usporedbi s prodajom u skladu s uvjetima DDP-a još manja. U pogledu prošlih slučajeva koje je spomenula grupa Rusal važno je najprije napomenuti da je mišljenje Komisije u skladu sa sudskom praksom sudova Unije. Nadalje, Komisija ima velik diskrecijski prostor u području mjera za zaštitu trgovine i u izvršavanju tog diskrecijskog prava nije vezana svojim prošlim procjenama. U svakom slučaju, činjenično stanje razlikovalo se u svakom od slučajeva na koje je uputila grupa Rusal. Naposljetku, u pogledu alternativnog zahtjeva za primjenu članka 2. stavka 8. Osnovne uredbe Komisija upućuje na obrazloženja iz ove uvodne izjave i uvodne izjave 19. te ponavlja kako je sama činjenica da su izvoznik i povezano društvo povezani dovoljna kako bi Komisija stvarne izvozne cijene smatrala nepouzdanima jer je povezanost izvoznika i povezanog društva jedan od brojnih razloga zbog kojih se stvarne izvozne cijene mogu smatrati nepouzdanima.

(23)

U pogledu kvantifikacije prilagodbe za troškove prodaje te opće i administrativne troškove, po primitku primjedaba na privremenu objavu, Komisija je grupu Rusal pozvala da odredi onaj dio troškova prodaje te općih i administrativnih troškova za koji smatra da nije primjenjiv na transakcije prema načelima CIF-a i DAP-a i da nije razuman te da za to dostavi dokaze potrebne na temelju sudske prakse. Međutim, u tom pogledu nisu dostavljeni dokazi jer je grupa Rusal dostavljanje bilo kakvih informacija uvjetovala time da Komisija prihvati njezino pravno tumačenje članka 2. stavka 9. Osnovne uredbe. Budući da grupa Rusal u tom pogledu nije dostavila nikakve elemente, tu je tvrdnju potrebno odbiti.

(24)

Budući da nije bilo daljnjih primjedaba, potvrđuju se privremeni nalazi kako su utvrđeni uvodnim izjavama 29. do 52. Privremene uredbe, a konačna dampinška marža izražena u postocima cijena CIF-a na granici Unije, s neplaćenom carinom, ostaje nepromijenjena:

(25)

Promjena koja se spominje u prethodno navedenoj uvodnoj izjavi 9. nije utjecala na definiciju industrije Unije.

(26)

Budući da nije bilo primjedaba u odnosu na definiciju industrije Unije i proizvodnje Unije, potvrđuju se zaključci iz uvodnih izjava 53. do 55. Privremene uredbe.

(27)

Budući da nije bilo primjedaba u pogledu potrošnje u Uniji, potvrđuju se zaključci iz uvodnih izjava 56. do 60. Privremene uredbe.

(28)

Budući da nije bilo primjedaba u odnosu na uvoz iz dotične zemlje, potvrđuju se zaključci iz uvodnih izjava od 61. do 70. Privremene uredbe.

(29)

Nakon privremene objave jedna je zainteresirana strana tvrdila da će međuzavisnost tržišta aluminijske folije za domaćinstvo i tržišta aluminijske konverterske folije utjecati na analizu gospodarskog stanja industrije Unije. Ta je strana tvrdila da je međuzavisnost tih tržišta prouzročena trima glavnim pretpostavkama: i. svi proizvođači iz Unije u uzorku mogli su aluminijsku foliju za domaćinstvo i aluminijsku konvertersku foliju proizvoditi na istim proizvodnim postrojenjima i opremi; ii. relativno jednostavno prebacivanje s proizvodnje aluminijske folije za domaćinstvo na aluminijsku konvertersku foliju i obrnuto; te iii. cijene potražnje obaju proizvoda vrlo su prilagodljive. Ta je strana na kraju tvrdila da proizvođači iz Unije nisu bili u mogućnosti razlikovati gospodarske čimbenike koji se odnose na svaki od tih proizvoda zasebno te da je stoga Komisija trebala primijeniti članak 3. stavak 8. Osnovne uredbe i svoju procjenu štete temeljiti na široj osnovi.

(30)

Potrebno je napomenuti da je aluminijska konverterska folija ipak različit proizvod od aluminijske folije za domaćinstvo, a različite su im i primjene. Kako je objašnjeno u uvodnoj izjavi 131. Privremene uredbe, najveći proizvođač aluminijske folije za domaćinstvo iz Unije u uzorku proizvodio je jedino aluminijsku foliju za domaćinstvo. Kako se isto tako navodi u toj uvodnoj izjavi, ispitnim postupkom pokazalo se da se proizvođači iz Unije koji su proizvodili aluminijsku foliju za domaćinstvo i aluminijsku konvertersku foliju nisu mogli jednostavno prebaciti s jednog proizvoda na drugi, jer je oba proizvoda potrebno proizvoditi u određenim količinama kako bi se postigla najveća moguća učinkovitost. Osim toga, ispitnim postupkom pokazalo se da su proizvođači iz Unije u uzorku imali stabilan omjer proizvodnje dviju vrsta folija. Nadalje, proizvođači iz Unije koji su proizvodili aluminijsku foliju za domaćinstvo i aluminijsku konvertersku foliju mogli su odvojiti gospodarske i financijske podatke za proizvodnju i prodaju aluminijske folije za domaćinstvo od podataka za proizvodnju i prodaju aluminijske konverterske folije. Stoga se analiza štete navedena u uvodnim izjavama 71. do 108. Privremene uredbe odnosi samo na proizvodnju i prodaju aluminijske folije za domaćinstvo u Uniji, a tvrdnja da je Komisija trebala primijeniti članak 3. stavak 8. Osnovne uredbe bila je stoga odbijena.

(31)

Nakon konačne objave ta je zainteresirana strana izrazila neslaganje sa zaključkom Komisije da u ovom slučaju nije bila primjenjiva primjena članka 3. stavka 8. Osnovne uredbe. Zainteresirana strana ponovila je svoje argumente iznesene u prethodno navedenim uvodnim izjavama 29. i 30. ne priloživši nove elemente. Ustrajala je i na tome da Komisija nije mogla utvrditi da je većina proizvođača iz Unije mogla odvojiti gospodarske i financijske podatke za proizvodnju aluminijske folije za domaćinstvo od podataka za proizvodnju aluminijske konverterske folije, no tu tvrdnju nije potkrijepila. Stoga Komisija potvrđuje da se u ovom slučaju nije morala pozvati na članak 3. stavak 8. Osnovne uredbe jer se na temelju provjerenih podataka proizvođača iz Unije u uzorku mogla provesti odvojena identifikacija proizvodnje istovjetnog proizvoda. Budući da su navodi te zainteresirane strane samo tvrdnje koje sadržavaju netočne činjenice, odbija ih se.

(32)

Nakon privremene objave ruska su nadležna tijela od Komisije zatražila da dostavi inačice odgovora bez povjerljivih podataka proizvođača iz Unije u uzorku i sve ostale dokaze o materijalnoj šteti. Zatražila su i pristup podacima o metodologiji koju je Komisija primijenila za procjenu materijalne štete koju su pretrpjeli proizvođači iz Unije.

(33)

Komisija podsjeća da su ruska nadležna tijela i sve ostale zainteresirane strane 25. kolovoza 2015. (nakon njihovih podnesaka na privremenu objavu) bili obaviješteni o točnome postupku koji je potrebno slijediti kako bi se dobio pristup javnom spisu. Inačice odgovora bez povjerljivih podataka bile su dovoljno iscrpne i iz njih se u prihvatljivoj mjeri mogla razumjeti bit podataka dostavljenih kao povjerljivih. Ostali dokazi kojima se podupiru nalazi o materijalnoj šteti koju je pretrpjela industrija Unije prikazani su u uvodnim izjavama 71. do 108. Privremene uredbe.

(34)

Nakon privremene objave dvije su zainteresirane strane tvrdile da nisu svi pokazatelji štete bili negativni i da će se postojanjem uzlaznog kretanja nekih pokazatelja štete dokazati da industrija Unije nije pretrpjela materijalnu štetu. Tvrdilo se i da nedovoljan rast obujma prodaje industrije Unije ne ukazuje na materijalnu štetu jer je on posljedica nedostatnog proizvodnog kapaciteta u trenutku kad je potražnja u Uniji rasla.

(35)

U skladu s člankom 3. stavkom 5. Osnovne uredbe nalaz o materijalnoj šteti temelji se na ukupnoj procjeni svih relevantnih pokazatelja štete. Zaključci doneseni samo na temelju odabranih pokazatelja štete u ovom bi slučaju iskrivili analizu. Stoga, u skladu sa zaključkom iz uvodne izjave 106. Privremene uredbe, iako su proizvodni kapacitet, proizvodnja i prodaja industrije Unije u razmatranom razdoblju povećani, to je povećanje bilo manje od povećanja potrošnje. Unatoč teškom financijskom stanju industrije Unije, proizvođači iz Unije usmjerili su svoje investicijske napore u povećanje kapaciteta kako bi se iskoristilo povećanje potrošnje u Uniji. Međutim, budući da cijene nisu mogli povisiti do razine kojom se pokrivaju troškovi, njihova je sposobnost ulaganja u povećanje kapaciteta bila ograničena. Proizvođači su donekle mogli financirati gubitke nastale u proizvodnji i prodaji aluminijske folije za domaćinstvo iz dobiti ostvarene od prodaje ostalih proizvoda. Ipak, takva strategija proizvodnje proizvoda s gubitkom za industriju Unije dugoročno je neodrživa. Stoga je odbijena tvrdnja da nisu svi pokazatelji štete upućivali na negativno kretanje i da zato nije bilo materijalne štete.

(36)

Nakon konačne objave ruska nadležna tijela ponovila su svoju tvrdnju iznesenu prije privremene faze da, prema financijskim dokumentima dostupnim podnositeljima zahtjeva, materijalne štete neće biti.

(37)

Kako je objašnjeno u uvodnoj izjavi 107. Privremene uredbe, neki proizvođači iz Unije nisu proizvodili isključivo aluminijsku foliju za domaćinstvo i stoga se iz javno dostupnih financijskih dokumenata ne može vidjeti stvarno stanje industrije Unije u pogledu aluminijske folije za domaćinstvo. Štoviše, rezultati ispitnog postupka temelje se na stvarnim provjerenim podacima industrije Unije koji se odnose na aluminijsku foliju za domaćinstvo. Ta je tvrdnja stoga odbijena.

(38)

Nakon konačne objave jedna zainteresirana strana ponovila je svoju tvrdnju da je kretanje za većinu relevantnih čimbenika i pokazatelja koji utječu na stanje industrije aluminijske folije za domaćinstvo Unije u razmatranom razdoblju bilo uzlazno. Tvrdila je nadalje da se Komisijina analiza stanja u industriji Unije temelji na svega nekoliko pokazatelja.

(39)

Međutim, Komisijina analiza stanja u industriji Unije temelji se na svim čimbenicima iznesenima u odjeljku D. Privremene uredbe. Činjenica da je kretanje nekih pokazatelja štete, kao što su proizvodnja, proizvodni kapacitet i obujam prodaje tijekom razmatranog razdoblja bilo uzlazno, ne umanjuje ukupan zaključak da je industrija Unije pretrpjela materijalnu štetu u smislu članka 3. stavka 5. Osnovne uredbe. Pokazatelje se ne može promatrati pojedinačno, nego je potrebno u obzir uzeti i njihove međusobne odnose. Kako je objašnjeno u uvodnoj izjavi 106. Privremene uredbe, tijekom razmatranog razdoblja obujam proizvodnje povećao se za 7 %, a proizvodni kapacitet za 12 % Međutim, ta su povećanja zaostajala za povećanjem potrošnje, koje je bilo puno veće, odnosno, iznosilo je (od 17 % do 28 %) tijekom razmatranog razdoblja. Posljedično, iako je obujam prodaje industrije Unije tijekom razmatranog razdoblja povećan za između (2 % i 10 %), na tržištu s još većim povećanjem potrošnje, to povećanje obujma prodaje nije dovelo do povećanja tržišnog udjela, nego naprotiv, do gubitka tržišnog udjela za 8 postotnih bodova. To pokazuje da industrija Unije nije mogla ostvariti korist od povećanja potrošnje. Nadalje, iako povećana za 47 % tijekom razmatranog razdoblja, ulaganja su još su uvijek zaostajala za ulaganjima nužnim da se održi korak s povećanjem potrošnje. Naposljetku, novčani tok bilo je pozitivan, ali je u smislu apsolutne vrijednosti ostao nizak. Zbog toga analiza uzlaznog kretanja nekih pokazatelja u korelaciji s ostalim čimbenicima, de facto potvrđuje štetno stanje industrije Unije. Stoga su tvrdnje iznesene u prethodno navedenoj uvodnoj izjavi 38. odbijene.

(40)

Nakon konačne objave petero namatača tvrdilo je, u kontekstu zahtijevanja da se mjere uvedu u obliku najmanje uvozne cijene, da je prodajna cijena proizvođača iz Unije koji proizvodi samo aluminijsku foliju za domaćinstvo povećana nakon razdoblja ispitnog postupka, a cijena aluminija smanjena. Strane su tvrdile i da su se te činjenice pretočile u veću dobit za tog proizvođača iz Unije.

(41)

U skladu s člankom 6. stavkom 1. Osnovne uredbe do prethodno navedenog zaključka o šteti došlo se na temelju provjerenih podataka za razmatrano razdoblje, ne uzimajući u obzir podatke iz razdoblja nakon ispitnog postupka, i na temelju reprezentativnih podataka za sva društva iz uzorka, a ne samo za jednog izoliranog proizvođača iz Unije. Stoga su tvrdnje iznesene u uvodnoj izjavi 40. odbijene.

(42)

Na temelju prethodno navedenoga i budući da nije bilo drugih primjedaba, potvrđeni su zaključci iz uvodnih izjava 71. do 108. Privremene uredbe da je industrija Unije pretrpjela materijalnu štetu u smislu članka 3. stavka 5. Osnovne uredbe. Industrija Unije pretrpjela je materijalnu štetu što se najviše odrazilo u negativnoj profitabilnosti tijekom gotovo cijelog razmatranog razdoblja.

(43)

Nakon privremene objave neke su zainteresirane strane ponovile svoje tvrdnje podnesene prije uvođenja privremenih pristojbi, odnosno da šteta koju je pretrpjela industrija Unije nije prouzročena ruskim uvozom, nego ostalim čimbenicima kao što su nemogućnost industrije Unije da poveća svoj proizvodni kapacitet u skladu s povećanom potražnjom, uvoz iz trećih zemalja poput Turske i NRK-a te povećanje proizvodnje aluminijske konverterske folije u industriji Unije na štetu aluminijske folije za domaćinstvo.

(44)

U uvodnim izjavama 49. do 97. navedenima u nastavku opisani su ostali čimbenici koji su utjecali na nastanak materijalne štete za industriju Unije.

(45)

Osim toga, jedna je strana tvrdila da se 2013. profitabilnost industrije Unije povećala, a tad je obujam ruskog uvoza zabilježio svoj najveći apsolutni obujam te da to navodno dokazuje da ruski uvoz nije imao utjecaja na profitabilnost industrije Unije i da stoga nije prouzročio materijalnu štetu koju je pretrpjela industrija Unije.

(46)

Kako je prikazano u uvodnoj izjavi 99. Privremene uredbe, tijekom razmatranog razdoblja profitabilnost industrije Unije blago je varirala između – 2,9 % i 0,2 %. Profitabilnost industrije Unije 2013. jedva je premašila prag isplativosti, odnosno dosegnula je 0,2 %. Iako je obujam ruskog uvoza te godine bio najveći, njegov tržišni udjel zadržao se na stalnoj razini od 34 %. Stoga ovo manje privremeno poboljšanje profitabilnosti industrije Unije nije utjecalo na zaključak da je sveukupna profitabilnost industrije Unije bila negativna (osim 2013.) i da je ostala manja od ciljne dobiti od 5 % tijekom čitavog razmatranog razdoblja. Nije utjecalo ni na zaključak izveden u uvodnoj izjavi 116. Privremene uredbe da je postojala uzročno-posljedična veza između pogoršanja stanja industrije Unije i ruskog dampinškog uvoza čiji je tržišni udjel bio stalan i znatan. Stoga je ta tvrdnja odbijena.

(47)

S obzirom na prethodno navedeno, utvrđena je uzročno-posljedična veza između dampinškog uvoza i materijalne štete na temelju toga što su istodobno postojali znatan obujam uvoza iz Rusije (tržišni udjel samo jednog proizvođača iznosio je 34 %) i velik pritisak na cijene izazvan tim uvozom na tržište Unije (sniženje cijena za oko 12 %).

(48)

Budući da nije bilo drugih primjedaba u odnosu na učinke dampinškog uvoza, potvrđeni su zaključci iz uvodnih izjava 110. do 116. Privremene uredbe.

(49)

Nakon privremene objave pozornost Komisije privukla je činjenica da je u tablicu 11. Privremene uredbe u ukupan uvoz pogrešno uključen i uvoz iz Rusije. Tablicom u nastavku zamjenjuje se tablica 11. Privremene uredbe:

Tablica 1.

Uvoz iz ostalih trećih zemalja

(50)

Jedna zainteresirana strana tvrdila je da Komisija nije odvojila i razlikovala štetne učinke uvoza iz NRK-a i Turske, a druga je zainteresirana strana tvrdila da je Komisija podcijenila utjecaj uvoza iz trećih zemalja na stanje industrije Unije.

(51)

U pogledu uvoza iz NRK-a, nakon privremene objave utvrđeno je da je zbog pogreške u pisanju bilo potrebno unijeti manje ispravke razine sniženja cijene prouzročenog kineskim uvozom koja je navedena u uvodnoj izjavi 118. Privremene uredbe. Nakon ispravka utvrđeno je da su zbog prosječne cijene ukupnog obujma uvoza iz NRK-a u Uniju u razdoblju ispitnog postupka cijene industrije Unije snižene za 10,2 %, a ne 13 %, kako je navedeno u uvodnoj izjavi 118. Privremene uredbe.

(52)

Osim toga, kako je objašnjeno u uvodnoj izjavi 118. Privremene uredbe, obujam uvoza iz NRK-a smanjio se za (47 % – 57 %) uz odgovarajuće smanjenje tržišnog udjela između 4 % i 2 % tijekom razmatranog razdoblja, a zbog cijena tog uvoza cijene industrije Unije snižene su za 10,2 %. Komisija je na temelju toga u uvodnoj izjavi 121. Privremene uredbe zaključila da je kineski uvoz djelomično pridonio šteti koju je pretrpjela industrija Unije, a da zbog njega nije prekinuta uzročno-posljedična veza između dampinškog uvoza iz Rusije i materijalne štete koju je pretrpjela industrija Unije. Budući da je tržišni udjel kineskog uvoza bio nizak i pokazivao silazno kretanje tijekom razmatranog razdoblja, pritisak na cijene proizvođača iz Unije koji je njime izazvan nije mogao biti toliki da proizvođači iz Unije ne bi mogli povisiti svoje cijene na razinu profitabilnosti. Stoga se potvrđuje zaključak da zbog kineskog uvoza nije prekinuta uzročno-posljedična veza između dampinškog uvoza iz Rusije i materijalne štete koju je pretrpjela industrija Unije, kako je navedeno u uvodnoj izjavi 121. Privremene uredbe.

(53)

Kretanja vezana za uvoz iz Turske, kako je objašnjeno u uvodnoj izjavi 119. Privremene uredbe, bila su uzlazna tijekom razmatranog razdoblja i njegov je tržišni udjel u razdoblju ispitnog postupka dosegao 13 % zbog veće potražnje na tržištu Unije koju proizvođači iz Unije nisu mogli zadovoljiti, kako je objašnjeno u uvodnoj izjavi 35. Međutim, iako su se tijekom razmatranog razdoblja smanjile za 13 %, turske uvozne cijene bile su na sličnim razinama kao cijene industrije Unije i znatno iznad razine cijena ruskog uvoza. Čak i da je kretanje tržišnog udjela turskog uvoza bilo uzlazno, zbog razina njegovih cijena sličnih cijenama industrije Unije (ponekad i viših), pritisak na cijene proizvođača iz Unije koji je njime izazvan nije mogao biti toliki da proizvođači iz Unije ne bi mogli povisiti svoje cijene na razinu profitabilnosti. Slijedom toga, potvrđuje se zaključak da zbog turskog uvoza nije prekinuta uzročno-posljedična veza između dampinškog ruskog uvoza i materijalne štete koju je pretrpjela industrija Unije.

(54)

Nakon konačne objave jedna je zainteresirana strana djelomično ponovila svoju tvrdnju iz privremene faze da Komisija nije odvojila i razlikovala štetne učinke uvoza iz Turske. Tvrdila je i da povećanjem obujma turskog uvoza nanesena šteta industriji Unije u smislu tržišnog udjela i iskorištenosti kapaciteta čime je navodno prekinuta uzročno-posljedična veza između uvoza iz Rusije i materijalne štete koju je pretrpjela industrija Unije.

(55)

Točno je da se tijekom razmatranog razdoblja povećao tržišni udjel turskog uvoza, a smanjio tržišni udjel industrije Unije. Međutim, turski je uvoz predstavljao tržišni udjel od 13 % u razdoblju ispitnog postupka, dok je tržišni udjel ruskog uvoza iznosio 34 %. Osim toga, turske su cijene bile na jednakoj razini kao cijene industrije Unije, dok je zbog ruskog uvoza cijena industrije Unije snižena za (3 % – 7 %). Osim toga, naglašava se da je neodrživo za industriju koja ostvaruje gubitak, a takva je industrija aluminijske folije za domaćinstvo, da kontinuirano povećava svoj obujam prodaje i istodobno stvara gubitke. Industriji je prvo potrebno da svoje cijene poveća do razine kojom se pokrivaju troškovi, prije nego što još više poveća svoj obujam prodaje. Međutim, to nije bilo moguće zbog pritiska prouzročenog znatnim obujmom dampinškog uvoza iz Rusije. Stoga je odbijena tvrdnja da je turskim uvozom prekinuta uzročno-posljedična veza između uvoza iz Rusije i materijalne štete koju je pretrpjela industrija Unije.

(56)

Tvrdilo se nadalje da su turske uvozne cijene više od ruskih uvoznih cijena jer se turski proizvođači specijaliziraju i svoj izvoz na tržište Unije usredotočuju na tanje folije debljine između 0,008 mm i 0,009 mm koje ruski proizvođač ne izvozi na tržište Unije. Ta tvrdnja nije bila potkrijepljena dokazima i stoga je odbijena.

(57)

Obujam uvoza iz preostalih trećih zemalja smanjivao se između 2011. i 2013. za (od 20 % do 39 %), a zatim se na kraju razdoblja ispitnog postupka povećao za (od 2 % do 15 %). Kako je objašnjeno u uvodnoj izjavi 120. Privremene uredbe, njegov tržišni udjel smanjio se s 4 % u 2011. na 2 % u 2013., a zatim se povećao na 4 % krajem razdoblja ispitnog postupka. U istoj uvodnoj izjavi Privremene uredbe navodi se i da su razine njegovih cijena bile niže od prodajnih cijena industrije Unije, osim u 2012., ali više od ruskih uvoznih cijena tijekom cijelog razmatranog razdoblja. Dakle, pritisak na cijene proizvođača iz Unije izazvan uvozom iz ostalih trećih zemalja nije mogao biti toliki da zbog njega ti proizvođači ne bi mogli povisiti svoje cijene na razinu profitabilnosti. Stoga se potvrđuje zaključak da se uvozom iz ostalih trećih zemalja nije prekinula uzročno-posljedična veza između dampinškog ruskog uvoza i materijalne štete koju je pretrpjela industrija Unije.

(58)

Budući da nije bilo drugih primjedaba, potvrđeni su zaključci iz uvodnih izjava 117. do 122. Privremene uredbe.

(59)

Nakon privremene objave dvije zainteresirane strane tvrdile su da industrija Unije nije uspjela zadovoljiti potrebe izazvane povećanom potrošnjom unatoč ulaganjima u povećanje proizvodnog kapaciteta, što je navodno prouzročilo pretrpljenu štetu.

(60)

Prvo, ta strana nije objasnila kako je povećanje potrošnje u Uniji samo po sebi moglo nepovoljno utjecati na industriju Unije i dovesti do raskidanja uzročno-posljedične veze između dampinškog uvoza iz Rusije i materijalne štete koju je pretrpjela industrija Unije. Naprotiv, u uobičajenim uvjetima tržišnog natjecanja, odnosno uz izostanak dampinškog uvoza, opravdano je očekivati da će industrija Unije imati koristi od povećane potrošnje.

(61)

Drugo, ruski je uvoz uspio svoj tržišni udjel povećati za 5 postotnih bodova, a proizvođači iz Unije izgubili su 8 postotnih bodova svojeg tržišnog udjela, odnosno, on je u razmatranom razdoblju smanjen s 55 % na 47 %.

(62)

Osim toga, kako je objašnjeno u uvodnoj izjavi 78. Privremene uredbe, proizvođači iz Unije uložili su napore u povećanje proizvodnog kapaciteta, no oni su zbog teške financijske situacije bili ograničeni. Teška financijska situacija industrije Unije prouzročena dampinškim uvozom razlog je razmjerno niske razine ulaganja. Nadalje, iako se tijekom razmatranog razdoblja proizvodni kapacitet industrije Unije blago povećao, iskorištenost kapaciteta smanjila se zbog dampinškog ruskog uvoza po niskim cijenama. Osim toga, obujam proizvodnje industrije Unije blago se povećao, a njegov se tržišni udjel kontinuirano smanjivao tijekom cijelog razmatranog razdoblja. Prema tome, ne može ga se smatrati uzrokom materijalne štete koju je pretrpjela industrija Unije. Stoga su te primjedbe odbijene.

(63)

Budući da nije bilo drugih primjedaba u odnosu na navedeno, potvrđeni su zaključci iz uvodnih izjava 123. do 125. Privremene uredbe.

(64)

Budući da nije bilo primjedaba u odnosu na učinak izvoznih rezultata industrije Unije, potvrđeni su zaključci iz uvodnih izjava 126. do 128. Privremene uredbe.

(65)

Nakon privremene objave jedna je strana tvrdila da Komisija aluminijsku konvertersku foliju nije uzela u obzir kao jedan od čimbenika. Ponovila je svoju tvrdnju da su neki proizvođači iz Unije radije povećali proizvodnju i prodaju unosnijeg proizvoda, aluminijske konverterske folije, na štetu proizvodnje aluminijske folije za domaćinstvo. Ta je strana tvrdila i da je Komisija propustila razmotriti utjecaj proizvodnje i prodaje aluminijske konverterske folije i s njom povezanog gospodarskog stanja na ukupno gospodarsko stanje industrije Unije u pogledu aluminijske folije za domaćinstvo. Ta je tvrdnja ponovljena nakon konačne objave, no novi podaci nisu dostavljeni.

(66)

Kako je objašnjeno u uvodnoj izjavi 81. Privremene uredbe, nekoliko proizvođača iz Unije proizvodilo je aluminijsku foliju za domaćinstvo i aluminijsku konvertersku foliju, a najveći proizvođač aluminijske folije za domaćinstvo u uzorku tijekom razdoblja ispitnog postupka nije proizvodio aluminijsku konvertersku foliju. Osim toga, ispitnim postupkom pokazalo se da su proizvođači iz Unije u uzorku imali stabilan omjer proizvodnje dviju vrsta folija i stoga je zaključeno da u industriji Unije nije bilo prebacivanja na proizvodnju aluminijske konverterske folije na štetu aluminijske folije za domaćinstvo. U svakom slučaju, da je takvog prebacivanja bilo, ono bi prije bilo posljedica dampinškog uvoza iz Rusije zbog kojeg su cijene aluminijske folije za domaćinstvo pod stalnim znatnim pritiskom, a proizvođači iz Unije ne mogu svoje cijene povećati na razinu profitabilnosti. Štoviše, ispitnim postupkom pokazalo se da je kretanje profitabilnosti dotičnog proizvoda usporedivo u svim društvima u uzorku, bez obzira na to koliki je udjel proizvodnje aluminijske folije za domaćinstvo i aluminijske konverterske folije u njihovoj ukupnoj proizvodnji. Tvrdnja opisana u uvodnoj izjavi 65. stoga se odbija.

(67)

Budući da u tom pogledu nema drugih primjedaba, potvrđuju se zaključci utvrđeni uvodnim izjavama 129. do 132. Privremene uredbe.

(68)

Nakon privremene objave ruska nadležna tijela izrazila su neslaganje sa zaključkom Komisije da razvoj cijene aluminija na Londonskoj burzi metala („LME”) nije utjecao na činjenicu da je zbog ruskih uvoznih cijena snižena prodajna cijena industrije Unije te je izvršen pritisak na tržište Unije zbog čega industrija Unije nije mogla povisiti svoju prodajnu cijenu na razinu na kojoj bi se pokrio trošak proizvodnje.

(69)

Kako je objašnjeno u uvodnoj izjavi 136. Privremene uredbe ispitnim postupkom pokazalo se da industrija Unije i ruski proizvođači izvoznici snose usporedive troškove kad nabavljaju aluminij za proizvodnju aluminijske folije za domaćinstvo jer su tržišne cijene aluminija u Rusiji i u Uniji izravno povezane s LME-om. Osim toga, prodajne cijene industrije Unije i ruske uvozne cijene aluminijske folije za domaćinstvo snižene su slijedom kretanja cijene aluminija na LME-u, a ispitnim postupkom utvrđeno je da su ruske uvozne cijene aluminijske folije za domaćinstvo stalno bile niže od cijena industrije Unije tijekom razmatranog razdoblja te su ih snižavale za (od 3 % do 7 %) tijekom razdoblja ispitnog postupka. Osim toga, prodajnim cijenama industrije Unije za aluminijsku foliju za domaćinstvo nije se pokrivao jedinični trošak proizvodnje unatoč tome što je jedinični trošak proizvodnje bio smanjen. Razlog tome bio je pritisak na cijene prouzročen velikim obujmom dampinškog uvoza zbog kojeg su snižavane prodajne cijene industrije Unije koja nije mogla povećati svoje prodajne cijene i iskoristiti smanjenje troškova sirovina.

(70)

Nakon konačne objave ruska nadležna tijela ponovila su svoju tvrdnju da je pritisak na cijene na tržištu Unije izazvan cijenama aluminija na LME-u, a ne ruskim uvozom aluminijske folije za domaćinstvo, no za to nisu dostavila nove dokaze. Stoga je ta tvrdnja odbijena.

(71)

Budući da u tom pogledu nema drugih primjedaba, potvrđuju se zaključci utvrđeni uvodnim izjavama 133. do 136. Privremene uredbe.

(72)

Nakon privremene objave jedna zainteresirana strana tvrdila je da Komisija nije dostavila procjenu kumuliranih učinaka svih ostalih čimbenika, no nije navela pravnu osnovu svoje tvrdnje ni objasnila kako je, s obzirom na činjenice iz ovoga predmeta, to moglo za posljedicu imati pripisivanje štete nastale zbog ostalih čimbenika dampinškom ruskom uvozu.

(73)

Prvo, Komisija u skladu s Osnovnom uredbom nije obvezna izraditi procjenu kumuliranih učinaka ostalih čimbenika kad analizira njihov utjecaj. Drugo, Komisija je u ovom slučaju propisno razlikovala i razdvojila učinke svih ostalih poznatih čimbenika na stanje industrije Unije pojedinačno od štetnih učinaka ruskog dampinškog uvoza. Komisija je zbog toga mogla zaključiti da je šteta koja se pripisuje dampinškom ruskom uvozu zaista prouzročena tim uvozom, a ne ostalim čimbenicima. Komisija je dakle ispunila svoju obvezu i nije ruskom dampinškom uvozu pripisala štetu koju su izazvali ostali uzročnici. Stoga skupna analiza svih poznatih čimbenika nije potrebna. U svakom slučaju, ta zainteresirana strana nije iznijela podatke kojima se dokazuje da je Komisija u ovom slučaju nepropisno ruskom dampinškom uvozu pripisala štetu koju su prouzročili ostali čimbenici. Stoga je ta tvrdnja odbijena.

(74)

Nakon konačne objave ruski proizvođač izvoznik i nekoliko namatača prvi su put tvrdili da se antidampinške mjere koje su na snazi za uvoz aluminijske folije za domaćinstvo iz NRK-a izbjegavaju putem njezina neznatno izmijenjenog oblika kojim se omogućuje da ona u Eurostatu bude zabilježena kao aluminijska konverterska folija obuhvaćena oznakom KN 7607 11 19. Osim toga, strane su tvrdile da je aluminijska folija debljine od 0,007 mm do 0,2 mm prikazana u kineskim statističkim bazama podataka u stvari aluminijska folija za domaćinstvo kojom se pod oznakama 7607 11 90 i 7607 11 20 izbjegavaju antidampinške mjere. Stoga je procijenjeno da je obujam uvoza kojim se izbjegavaju antidampinške mjere bio oko 30 000 tona godišnje i tvrdilo se da je time prouzročena šteta industriji Unije.

(75)

Podsjeća se da je Komisija 2012. pokrenula ispitni postupak u pogledu mogućeg izbjegavanja antidampinških mjera uvedenih na uvoz određene aluminijske folije podrijetlom iz Narodne Republike Kine uvozom određenih aluminijskih folija u svitcima koji su nežareni i širine veće od 650 mm, podrijetlom iz NRK-a (3), Uredbom Vijeća (EZ) br. 925/2009 (4). Međutim, Komisija je 2. srpnja 2013. okončala ispitni postupak (5) i nije proširila na uvoz određene aluminijske folije u svicima koji su nežareni i širine veće od 650 mm podrijetlom iz NRK-a antidampinške mjere na uvoz određene aluminijske folije podrijetlom iz NRK-a, nakon što su podnositelji zahtjeva zahtjev povukli.

(76)

Ovim postupkom nije obuhvaćena navodna praksa izbjegavanja. U svakom slučaju, Komisija je provela analizu uvoza aluminijske folije za domaćinstvo i aluminijske konverterske folije iz NRK-a na temelju statističkih podataka iz kineske baze podataka koje je dostavilo društvo Goodwill China Business Information Ltd i statističkih podataka Eurostata.

(77)

Kineski izvoz aluminijske folije preko dviju oznaka u kineskim statističkim podacima koji spominju zainteresirane strane, prikazane su u tablici navedenoj u nastavku:

Tablica 2.

Izvoz aluminijske folije za domaćinstvo i aluminijske konverterske folije iz NRK-a u Uniju

(78)

Potrebno je napomenuti da se kineske oznake u prethodno navedenoj tablici ne odnose izričito na aluminijsku foliju za domaćinstvo te je tim oznakama obuhvaćena i aluminijska konverterska folija. Zainteresirane strane jednostavno su pretpostavile da ukupan obujam izvezen preko tih dviju oznaka čini aluminijska folija za domaćinstvo kojom se izbjegavaju antidampinške mjere, zanemarivši činjenicu da je pod tim oznakama uvršten i izvoz prave aluminijske konverterske folije.

(79)

Štoviše, napominje se i to da se oznaka KN 7607 11 19 u Eurostatu dodatno dijeli na dvije različite oznake, jednu za aluminijsku foliju za domaćinstvo (7607111910) i drugu za aluminijsku konvertersku foliju (7607111990). Ukupan uvoz aluminijske konverterske folije iz NRK-a tijekom razmatranog razdoblja prikazan je u tablici u nastavku:

Tablica 3.

Uvoz aluminijske konverterske folije iz NRK-a

(80)

Na temelju prethodno navedenog, iako se ne isključuje da je dio uvezenog obujma deklariranog kao aluminijska konverterska folija zaista bio aluminijska folija za domaćinstvo kojom su izbjegnute antidampinške mjere, jasno je da su zainteresirane strane preuveličale obujam navodne aluminijske folije za domaćinstvo kojom se izbjegavaju antidampinške mjere jer je tijekom razmatranog razdoblja ukupan obujam uvoza aluminijske konverterske folije iz NRK-a bio manji od navodnog obujma aluminijske folije za domaćinstvo za koju su izbjegnute antidampinške mjere (odnosno 30 000 tona), osim tijekom razdoblja ispitnog postupka. Na temelju podataka koje su dostavile strane ni na temelju podataka koje je prikupila Komisija nije moguće razdvojiti navodnu aluminijsku foliju za domaćinstvo za koju su izbjegnute antidampinške mjere i stvarnu aluminijsku konvertersku foliju pod tim oznakama i stoga Komisija nije u mogućnosti procijeniti koliki je obujam aluminijske folije za domaćinstvo za koji su izbjegnute antidampinške mjere, ako je postojao.

(81)

Budući da strane svoju tvrdnju nisu poduprle dostavivši druge dokaze, zaključeno je da obujam za koji su izbjegnute antidampinške mjere, ako je postojao, nije bio toliki da bi se njime prekinula uzročno-posljedična veza između dampinškog ruskog uvoza i materijalne štete koju je pretrpjela industrija Unije.

(82)

Ruska nadležna tijela tvrdila su da Komisija nije uzela u obzir opće kretanje pada cijena na svjetskom tržištu aluminijske folije za domaćinstvo.

(83)

Kako je objašnjeno u uvodnim izjavama 67., 91. i 118. do 120. Privremene uredbe, cijene u Uniji i uvozne cijene iz Rusije, Turske, NRK-a i ostalih trećih zemalja smanjene su tijekom razmatranog razdoblja. Međutim, cijene ruskog uvoza bile su stalno niže od prodajnih cijena u Uniji i snižavale ih za (od 3 % do 7 %) u znatnom obujmu. Stoga je ta tvrdnja odbijena.

(84)

Druga zainteresirana strana tvrdila je da se profitabilnost industrije Unije nije povećala zbog proširenja njezina proizvodnog kapaciteta i povećanih ulaganja.

(85)

Za proizvodnju aluminijske folije za domaćinstvo intenzivno se upotrebljavaju strojevi. Zbog toga za povećanje proizvodnog kapaciteta industrija Unije mora ulagati u strojeve. Međutim, s računovodstvenog gledišta, utjecaj amortizacije strojeva u ukupnim troškovima proizvodnje ograničena je, između 3 % i 5 %, i slijedom toga ne može znatno utjecati na profitabilnost industrije Unije. Stoga je ta tvrdnja odbijena.

(86)

Nakon konačne objave ruska nadležna tijela tvrdila su, ne dostavivši za to dokaze, da su u statističkim podacima iz Rusije prikazani samo podaci za aluminijsku foliju za domaćinstvo prosječne kakvoće, a radi se o proizvodu niže cijene, dok su statistički podaci Unije i ostalih velikih trećih zemalja odraz mješovitih podataka o aluminijskoj foliji za domaćinstvo i skupljim folijama.

(87)

Ispitnim postupkom nije otkrivena takva razlika u kvaliteti između aluminijske folije za domaćinstvo koju su proizveli proizvođači iz Unije i one proizvedene u Rusiji. Namatači koji aluminijsku foliju za domaćinstvo kupuju od proizvođača iz Unije, Rusije i ostalih trećih zemalja, posebno iz Turske, nisu iznosili tvrdnje o razlici u kvaliteti između aluminijskih folija za domaćinstvo nabavljenih iz različitih izvora tijekom ispitnog postupka. Stoga je ta tvrdnja odbijena.

(88)

Nakon konačne objave jedna je zainteresirana strana tvrdila i da je, u okviru ovog postupka, Komisija zanemarila činjenicu da je četvero od šestero proizvođača iz Unije u uzorku navelo postojanje štetnog dampinškog uvoza aluminijske konverterske folije iz NRK-a.

(89)

Točno je da je Komisija 12. prosinca 2014. pokrenula antidampinški postupak koji se odnosi na uvoz određene aluminijske folije podrijetlom iz Narodne Republike Kine (6), odnosno na aluminijsku konvertersku foliju. Kako je objašnjeno u prethodno navedenoj uvodnoj izjavi 30., aluminijska folija za domaćinstvo i aluminijska konverterska folija dva su različita proizvoda koji se prodaju na dvama različitim tržištima. Šteta koju je industrija Unije pretrpjela, ako jest, zbog proizvodnje i prodaje aluminijske konverterske folije ne odražava se na stanje industrije aluminijske folije za domaćinstvo. Osim toga, Komisija je ispitni postupak u vezi s aluminijskom konverterskom folijom iz NRK-a prekinula ne uvevši mjere (7). Točnije, u okviru završenog postupka Komisija nije došla ni do kakvih nalaza u pogledu toga šteti li se industriji Unije uvozom aluminijske konverterske folije iz NRK-a. Stoga je ta tvrdnja odbijena.

(90)

Nakon konačne objave petero namatača tvrdilo je da je ruska aluminijska folija za domaćinstvo tek neznatna konkurencija aluminijskoj foliji za domaćinstvo koju proizvode proizvođači iz Unije u uzorku. Tvrdilo se nadalje da se ruska aluminijska folija za domaćinstvo na tržištu natječe s aluminijskom folijom za domaćinstvo uvezenom iz Turske i NRK-a.

(91)

Ta tvrdnja nije bila potkrijepljena dokazima i stoga je odbijena.

(92)

Namatači su tvrdili i da, općenito, većina proizvođača iz Unije u uzorku aluminijsku foliju za domaćinstvo ne prodaje namatačima jer to nije aluminijska folija za domaćinstvo namijenjena za proizvodnju svitaka za široku potrošnju, nego aluminijska konverterska folija koja se lako prodaje po cijenama od oko 3 000 EUR po toni.

(93)

Ta tvrdnja sadržava netočne činjenice. Potrebno je prvo napomenuti da je, kao što se navodi u tablici 7. Privremene uredbe, prosječna prodajna cijena industrije Unije tijekom razdoblja ispitnog postupka bila 2 597 EUR po toni, a ne 3 000 EUR, kako se tvrdi. Osim toga, ispitnim postupkom potvrđeno je da su svi proizvođači iz Unije u uzorku aluminijsku foliju za domaćinstvo prodavali namatačima. Četvorica namatača koji su surađivali u ispitnom postupku i dostavili odgovor na upitnik, kupovali su aluminijsku foliju za domaćinstvo od proizvođača iz Unije. Stoga je ta tvrdnja odbijena.

(94)

Petero namatača tvrdilo je i da je proizvođač iz Unije u uzorku koji proizvodi samo aluminijsku foliju za domaćinstvo de facto prouzročio materijalnu štetu ostalim proizvođačima iz Unije u uzorku jer su zbog njegovih prodajnih cijena snižene prodajne cijene ostalih proizvođača iz Unije u uzorku. Osim toga, tvrdilo se i da bi, budući da se profitabilnost industrije Unije računa na temelju proizvođača iz Unije u uzorku, tj. nije obuhvaćena cijela industrija Unije, Komisija trebala ograničiti i analizu tržišnog udjela samo na društva u uzorku, a ne obuhvatiti cijelu industriju Unije.

(95)

Tijekom razmatranog razdoblja prodajne cijene proizvođača iz Unije koji proizvodi samo aluminijsku foliju za domaćinstvo bile su u skladu s prosječnim cijenama industrije Unije, a određenih su godina bile čak i više. Stoga je činjenično netočno tvrditi da su zbog cijena tog proizvođača iz Unije snižene cijene ostalih proizvođača u uzorku.

(96)

U pogledu drugog dijela tvrdnje, Komisija podsjeća da se analiza štete provodi na razini industrije Unije u smislu članka 4. stavka 1. Osnovne uredbe kako je utvrđeno uvodnom izjavom 53. Privremene uredbe. Osim toga, kako je objašnjeno u uvodnoj izjavi 9. Privremene uredbe, zbog velikog broja proizvođača iz Unije odabir uzoraka proveden je u skladu s člankom 17. Osnovne uredbe. U uzorak je odabrano šest društava koja čine više od 70 % ukupne proizvodnje Unije. Unutar zadanog roka nisu primljene nikakve primjedbe u odnosu na odabir uzorka te se stoga smatralo da je uzorak reprezentativan za industriju Unije. Osim toga. zbog provedbe odabira uzoraka, kako je objašnjeno u uvodnoj izjavi 73. Privremene uredbe, Komisija je razlikovala makroekonomske i mikroekonomske pokazatelje. Popis tih pokazatelja prikazan je u uvodnim izjavama 74. i 75. Privremene uredbe. Iz toga slijedi da je profitabilnost mikropokazatelj i izračunava se na temelju podataka o proizvođačima iz Unije u uzorku, a tržišni je udjel makropokazatelj i potrebno ga je izračunati u odnosu na cijelu industriju Unije. U okviru obiju metodologija Komisija ima pravo dolaziti do nalaza koji kao takvi vrijede za cijelu industriju Unije.

(97)

Stoga su tvrdnje iznesene u prethodno navedenoj uvodnoj izjavi 94. odbijene.

(98)

Nijedan od argumenta koje su podnijele zainteresirane strane ne dokazuje da je osim dampinškog uvoza iz Rusije bilo čimbenika čiji bi utjecaj mogao prekinuti uzročno-posljedičnu vezu između dampinškog uvoza i ustanovljene materijalne štete. S obzirom na prethodno navedeno, zaključuje se da je zbog dampinškog uvoza iz Rusije industrija Unije pretrpjela materijalnu štetu u smislu članka 3. stavka 6. Osnovne uredbe.

(99)

Stoga se potvrđuju zaključci iz uvodnih izjava 137. do 141. Privremene uredbe.

(100)

Nakon privremene objave ruska nadležna tijela tvrdila su da će uvođenje mjera na uvoz iz Rusije dovesti do povećanja uvoza aluminijske folije za domaćinstvo iz ostalih trećih zemalja, posebno iz Turske i NRK-a i da stoga uvođenje antidampinških mjera za uvoz iz Rusije nije u interesu industrije Unije.

(101)

Kako je utvrđeno uvodnom izjavom 147. Privremene uredbe, antidampinškim mjerama potrebno je samo ponovno uspostaviti ravnopravne uvjete u Uniji kako bi se industriji Unije omogućilo da se na tržištu Unije po primjerenim cijenama natječe s uvozom iz ostalih trećih zemalja, uključujući Rusiju, NRK i Tursku. Činjenica da ostale treće zemlje povećavaju svoj uvoz nije sama po sebi pokazatelj da industrija Unije neće moći imati koristi od uvedenih antidampinških mjera. Očekuje se da će industrija Unije doista povećati obujam prodaje i tržišni udjel i povećati svoje prodajne cijene na razinu profitabilnosti.

(102)

Antidampinškim mjerama koje su na snazi protiv NRK-a trebalo bi se osigurati da kineski uvoz na tržište Unije ulazi po cijenama primjerenih razina budući da su razine turskih cijena tijekom razmatranog razdoblja već bile na istoj razini kao prodajne cijene industrije Unije te zbog njih nije bilo pritiska na cijene na tržištu.

(103)

Komisija smatra da se tim argumentom ne opovrgava pretpostavka utvrđena člankom 21. Osnovne uredbe u korist uvođenja mjera i potrebe da se otklone učinci ruskog dampinškog uvoza kojim se narušava trgovina i da se ponovno uspostave ravnopravni uvjeti.

(104)

Stoga su te tvrdnje odbijene.

(105)

Budući da nije bilo drugih primjedaba u pogledu interesa industrije Unije, potvrđuje se zaključak iz uvodne izjave 149. Privremene uredbe.

(106)

Budući da nije bilo primjedaba u pogledu interesa nepovezanih uvoznika i trgovaca, potvrđuje se zaključak iz uvodne izjave 150. Privremene uredbe.

(107)

Nakon privremene objave i konačne objave nekoliko korisnika (namatači koji proizvode takozvane „svitke za široku potrošnju”) ponovilo je svoje tvrdnje iznesene prije uvođenja privremenih mjera, no nisu dostavili nijedan novi dokaz.

(108)

Jedan namatač tvrdio je posebno da će utjecaj antidampinških pristojbi na njegovu profitabilnost biti znatan jer on neće moći pristojbu prenijeti na svojeg kupca.

(109)

Ta tvrdnja nije potkrijepljena. Osim toga, na temelju brojki koje je dostavio taj namatač, ispitnim postupkom pokazano se da će namatač, čak i kad ne može pristojbu prenijeti na svojeg kupca, još uvijek biti profitabilan.

(110)

Nadalje, ispitnim postupkom pokazalo se da se marže koje namatači dodaju na kupovnu cijenu aluminijske folije za domaćinstvo mogu znatno razlikovati, odnosno iznose između 5 % i 70 %, ovisno o prodajnoj strategiji namatača. Kako je navedeno u uvodnoj izjavi 154. Privremene uredbe, djelatnost tih namatača koji aluminijsku foliju za domaćinstvo uvoze iz Rusije predstavljala je samo manje od jedne šestine do najviše jedne četvrtine njihove ukupne djelatnosti. Nadalje, kako je navedeno u uvodnoj izjavi 155. Privremene uredbe, sva su društva koja surađuju općenito su bila profitabilna.

(111)

Nakon konačne objave jedna strana tvrdila je da namatači na kupovnu cijenu ne dodaju nikakvu maržu i da uvećanje od 5 % do 70 % na kupovnu cijenu koje utvrdila Komisija u prethodno navedenoj uvodnoj izjavi 110. nije odraz postupaka namatača i njihove profitabilnosti.

(112)

Podsjeća se na to da se djelatnost namatača sastoji od namatanja aluminijskih folija iz jednog velikog svitka u manje svitke za široku potrošnju. Namatači ne mijenjaju kemijska svojstva aluminijske folije. Marža iz uvodne izjave 110. izračunana je uspoređivanjem kupovne cijene aluminijske folije u velikim svitcima s prodajnom cijenom aluminijskih folija u svitcima za široku potrošnju za namatače koji su surađivali. Troškovi za namatače nastaju tijekom ponovnog pakiranja, no ti su troškovi niski jer je glavni izvor troška aluminijska folija, za čiju izradu odlazi oko 80 % ukupnih troškova proizvodnje. Troškovi prodaje te opći i administrativni troškovi znatno se razlikuju od jednog do drugog namatača, ovisno o namatačevoj prodajnoj strategiji. Zbog toga je točno da marža nije pokazatelj poslovanja i profitabilnosti društva, nego pokazuje da na profitabilnost namatača znatan utjecaj ima razina troškova prodaje te općih i administrativnih troškova.

(113)

Tvrdilo se i da Komisija u analizi stanja u industriji namatača nije uzela u obzir uvoz proizvoda na kraju proizvodnog lanca, odnosno svitke za široku potrošnju iz trećih zemalja poput Turske, Norveške, Švicarske, Indije i Malezije kojim je zamijenjen smanjeni uvoz aluminijske folije za domaćinstvo iz NRK-a. Međutim, ta strana nije dostavila dokaze o utjecaju takvog uvoza na stanje u industriji namatača.

(114)

Kako je objašnjeno u uvodnoj izjavi 162. Privremene uredbe, antidampinške mjere na uvoz svitaka za široku potrošnju iz NRK-a uvedene su 2013. čime je na industriju na kraju proizvodnog lanca smanjen pritisak dampinškog uvoza koji je doveo do materijalne štete. U tablici koja slijedi u nastavku prikazana su kretanja vezana za uvoz svitaka za široku potrošnju nakon uvođenja antidampinških mjera za uvoz svitaka za široku potrošnju iz NRK-a za zemlje koje spominje ta strana:

Tablica 4.

Obujam uvoza svitaka za široku potrošnju (u tonama)

(115)

Obujam uvoza iz NRK-a iznosio je 12 994 tone tijekom razdoblja ispitnog postupka početnog antidampinškog ispitnog postupka za uvoz svitaka za široku potrošnju iz NRK-a (vidjeti tablicu 2. Uredbe Komisije (EU) br. 833/2012 (8)). Nakon uvođenja mjera obujam uvoza svitaka za široku potrošnju iz NRK-a smanjen je za 8 676 tona u 2013. (odnosno na 4 317,60 tona), a za 9 218 tona u razdoblju ispitnog postupka trenutačnog ispitnog postupka (odnosno na 3 776,10 tona). Obujam tog smanjenja veći je od ukupnoga obujma uvoza svitaka za široku potrošnju iz pet zemalja koje spominje taj namatač i naveden je u prethodno navedenoj tablici 4. (za 28 % u 2013. i za 52 % u razdoblju ispitnog postupka). Stoga je tvrdnja da je uvozom iz prethodno navedenih zemalja zamijenjeno smanjenje uvoza iz NRK-a neutemeljena te je bila odbijena.

(116)

Nakon konačne objave nekoliko namatača tvrdilo je da djelatnost koja uključuje aluminijsku foliju za domaćinstvo čini prosječno veći udjel u njihovoj ukupnoj djelatnosti nego što to navodi Komisija u uvodnoj izjavi 154. Privremene uredbe. Ta tvrdnja temeljila se na podacima koje je dostavilo dvoje korisnika koji nisu surađivali u ispitnom postupku. Stoga se tvrdilo da Komisija ne bi trebala umanjivati važnost aluminijske folije za domaćinstvo u proizvodnim troškovima namatača.

(117)

U tom pogledu valja napomenuti da se nalazi Komisije u uvodnoj izjavi 154. Privremene uredbe temelje na provjerenim podacima dobivenim od namatača koji su surađivali i stoga su odraz njihova stvarnog stanja. Prethodno spomenuti dodatni podaci dostavljeni su tek nakon konačne objave i stoga ih u tako kasnoj fazi postupka više nije bilo moguće provjeriti. Stoga su odbijeni.

(118)

Nakon konačne objave dvojica namatača tvrdili su da će uvođenje antidampinških mjera za uvoz aluminijske folije za domaćinstvo iz Rusije negativno utjecati na njihovu profitabilnost.

(119)

Ta dvojica namatača nisu se javljali tijekom ispitnog postupka i to su učinili tek nakon konačne objave, a samo je jedan od njih dostavio odgovor na upitnik u toj vrlo kasnoj fazi ispitnog postupka. Stoga Komisija nije mogla provjeriti te nove podatke. Komisija na temelju toga ne može procijeniti razinu njihove profitabilnosti i utjecaj uvođenja antidampinških mjera za uvoz aluminijske folije za domaćinstvo iz Rusije na njihovu profitabilnost. Stoga je njihova tvrdnja odbijena.

(120)

Nakon konačne objave petero namatača tvrdilo je da trošak antidampinške pristojbe neće moći prenijeti na kupce zbog sljedećih razloga: 1. oni prodaju na temelju ugovornih aranžmana, a cijene se temelje na formuli povezanoj s cijenom aluminija na LME-u; 2. zbog pritiska na cijenu i tržišnog natjecanja prouzročenog svitcima za široku potrošnju izrađenih od aluminijske folije za domaćinstvo podrijetlom iz NRK-a uvezenom uz izbjegavanje pristojbi, ne mogu pregovarati o podizanju cijene svitaka za široku potrošnju na tržištu Unije; i 3. zato što će se uvoz u Uniju svitaka za široku potrošnju iz trećih zemalja, čak ako trenutačno jest malen, vjerojatno povećavati u budućnosti.

(121)

Ispitnim postupkom pokazalo se da će, iako namatači ne mogu antidampinšku pristojbu prenijeti na kupce, učinak uvođenja antidampinških mjera za uvoz aluminijske folije za domaćinstvo iz Rusije na namatače biti ograničen. Ispitnim postupkom pokazalo se i da na tržištu postoje dvije vrste namatača: jedna kategorija namatača koji prodaju svitke za široku potrošnju robnih marki i imaju znatne troškove prodaje te opće i administrativne troškove i druga kategorija namatača koji prodaju svitke za široku potrošnju bez oznake robne marke, čiji su troškovi prodaje te opći i administrativni troškovi niski. Ispitnim postupkom otkriveno je nadalje da će namatači koji surađuju i imaju niske troškove prodaje te opće i administrativne troškove vjerojatno ostati profitabilni nakon uvođenja antidampinških mjera za uvoz aluminijske folije za domaćinstvo iz Rusije, pod pretpostavkom da će se i cijene industrije Unije povećati za 5 % kako bi industrija Unije dosegnula ciljnu dobit. Namatači koji surađuju i koji prodaju svitke za široku potrošnju pod robnom markom imaju visoke marže i visoke troškove prodaje te opće i administrativne troškove. Stoga se smatralo da mogu apsorbirati tu pristojbu.

(122)

Budući da nije bilo drugih primjedaba u pogledu interesa potrošača potvrđuju se uvodne izjave 151. do 163. privremene Uredbe.

(123)

Nakon privremene objave nekoliko namatača ponovilo je svoje tvrdnje podnesene prije uvođenja privremenih mjera u pogledu nestašice opskrbe, ne dostavivši, međutim, nove dokaze u tom pogledu.

(124)

Prvo, svrha antidampinških mjera nije isključiti uvoz iz Rusije s tržišta Unije, nego uspostaviti ravnopravne uvjete na tržištu Unije. Stoga će namatači i nakon uvođenja antidampinških mjera moći uvoziti aluminijsku foliju za domaćinstvo iz Rusije, ali po primjerenim razinama cijena. Osim toga, podsjeća se da je antidampinška mjera utvrđena na razini marže štete, koja je ispod razine dampinške marže, pa će zato uvoz iz Rusije još uvijek moći na tržište Unije stizati po dampinškoj, iako ne i štetnoj cijeni.

(125)

Tvrdilo se da se Južna Afrika i Indija ne mogu smatrati drugim izvorom opskrbe koji može zamijeniti uvoz iz Rusije jer je obujam uvoza iz tih zemalja vrlo malen.

(126)

Točno je da je uvoz iz Južne Afrike i Indije tijekom cijelog razmatranog razdoblja bio malen u usporedbi s uvozom iz Rusije, međutim, time se ne isključuje mogućnost da te zemlje povećaju svoj izvoz na tržište Unije kad se ponovno uspostave ravnopravni uvjeti.

(127)

Tvrdilo se i da će proizvođači aluminijske folije za domaćinstvo iz Unije povećati svoju proizvodnju aluminijske konverterske folije zbog navodno većih marži na tržištu aluminijske konverterske folije u usporedbi s onom za aluminijsku foliju za domaćinstvo, umjesto da povećaju kapacitet i proizvodnju aluminijske folije za domaćinstvo.

(128)

Kako je objašnjeno u prethodno navedenim uvodnim izjavama 30. i 62., ispitnim postupkom pokazalo se da je industrija Unije zainteresirana za nastavak proizvodnje aluminijske folije za domaćinstvo i da je, uostalom, njezina fleksibilnost za prijelaz s proizvodnje aluminijske folije za domaćinstvo na aluminijsku konvertersku foliju ograničena. Naposljetku se podsjeća i na to da najveći proizvođač aluminijske folije za domaćinstvo u Uniji nije proizvodio aluminijsku konvertersku foliju. Stoga je ta tvrdnja odbijena.

(129)

Nakon konačne objave nekoliko namatača je na temelju podataka dostavljenih kao povjerljivih tvrdilo da u Uniji i Turskoj nema dostupnog proizvodnog kapaciteta. Tvrdilo se i da je nakon uvođenja antidampinških mjera za uvoz aluminijske folije za domaćinstvo iz Armenije, armenski proizvođač s proizvodnim kapacitetom od 25 000 tona godišnje svoj izvoz preusmjerio na tržište SAD-a. Osim toga, ta je strana tvrdila da s obzirom na to da će cijene aluminijske folije na tržištu Unije ostati niske zbog izbjegavanja antidampinških mjera na uvoz aluminijske folije za domaćinstvo iz NRK-a, nije vjerojatno da će armenski proizvođač svoj izvoz preusmjeriti na tržište Unije. Nadalje, u pogledu Brazila, namatači su upućivali na usporedni antidampinški ispitni postupak o uvozu aluminijske folije za domaćinstvo iz Brazila i NRK-a u kojem je Komisija zaključila da se ne očekuje da će se brazilski izvoz na tržište Unije u budućnosti znatno povećati. Osim toga, tvrdilo se da Južna Afrika i Indija ne mogu biti pouzdan i važan drugi izvor opskrbe jer je rezervni kapacitet za proizvodnju folije u tim zemljama ograničen.

(130)

Dokaze dostavljene kao povjerljivi nije se smatralo dostatnima za donošenje zaključka da u Turskoj i Uniji nije dostupan dostatan proizvodni kapacitet. Ispitnim postupkom de facto se dokazalo da u Uniji postoji rezervni kapacitet kako se navodi u uvodnoj izjavi 79. Privremene uredbe. U pogledu turskih proizvođača, ispitnim je postupkom pokazano i da su turski proizvođači zainteresirani za tržište Unije jer su tijekom razmatranog razdoblja povećali obujam svoje prodaje. S obzirom na to da će se cijene na tržištu Unije nakon uvođenja antidampinških mjera na uvoz aluminijske folije za domaćinstvo iz Rusije vjerojatno povećati do razine kojom se pokrivaju troškovi, očekuje se da će turskom proizvođaču tržište Unije i dalje biti privlačno i da će dio svoje proizvodnje preusmjeriti na tržište Unije.

(131)

Antidampinške mjere na uvoz aluminijske folije za domaćinstvo iz Armenije istekle su 7. listopada 2014. (9), pa je ulazak uvozne aluminijske folije za domaćinstvo iz Armenije na tržište Unije slobodan. Tvrdnje o navodnom izbjegavanju pristojbi iscrpno su obrađene u prethodno navedenim uvodnim izjavama 74. do 81. Nakon uvođenja antidampinških mjera na uvoz aluminijske folije za domaćinstvo iz Rusije očekuje se povećanje cijena aluminijske folije za domaćinstvo na tržištu Unije na razinu kojom se pokrivaju troškovi. Stoga nije isključeno da će zbog toga armenski proizvođač svoj izvoz preusmjeriti na tržište Unije.

(132)

U pogledu Brazila, mjere su stavljene izvan snage, a ulazak uvozne aluminijske folije za domaćinstvo iz Brazila na tržište Unije slobodan je. Međutim, nije isključeno da će, kad se cijene na tržištu Unije povećaju na razinu kojom se pokrivaju troškovi, brazilski proizvođači tržište Unije smatrati privlačnijim od vlastitog tržišta i tržišta trećih zemalja te stoga dio proizvodnje preusmjeriti u Uniju.

(133)

Kad je riječ o Indiji i Južnoj Africi, koje se smatra drugim izvorom opskrbe kako se navodi u uvodnoj izjavi 165. Privremene uredbe, potrebno je prvo napomenuti da se u podacima kojima su strane poduprle svoju tvrdnju nije istaknuta razlika između aluminijske folije za domaćinstvo i aluminijske konverterske folije. Ipak, čak i ako rezervni kapacitet u tim zemljama jest malen, kad se cijene na tržištu Unije povećaju na razinu kojom se pokrivaju troškovi, nije isključeno da će ono postati privlačnije za indijske i južnoafričke proizvođače koji će svoju proizvodnju preusmjeriti na tržište Unije.

(134)

Stoga su tvrdnje iznesene u prethodno navedenoj uvodnoj izjavi 129. odbijene.

(135)

Budući da nije bilo drugih primjedaba potvrđuju se uvodne izjave 164. do 168. Privremene uredbe.

(136)

Nakon privremene objave jedna je strana tvrdila da je konačne mjere potrebno uvesti na način kojim će se u najmanjoj mjeri narušiti i ograničiti trgovina, no tu tvrdnju nije dalje obrazložila.

(137)

Nakon konačne objave ta je zainteresirana strana ponovila svoju tvrdnju iz prethodno navedene uvodne izjave 136., no nije uz nju dostavila dodatne podatke.

(138)

U tom pogledu, naglašava se da Komisija, kad odlučuje o razini antidampinških mjera, primjenjuje pravilo manjeg iznosa pristojbe u skladu s člankom 9. stavkom 4. Osnovne uredbe i kako je opisano u uvodnoj izjavi 143. u nastavku.

(139)

Budući da nije bilo drugih primjedaba potvrđuju se uvodne izjave 169. do 172. Privremene uredbe.

(140)

Budući da nije bilo drugih primjedaba u pogledu interesa Unije, potvrđuju se zaključci iz uvodne izjave 173. Privremene uredbe.

(141)

Nakon privremene objave dvije zainteresirane strane osporavale su ciljnu dobit upotrijebljenu za određivanje razine uklanjanja štete kako je navedeno u uvodnim izjavama 175. do 177. Privremene uredbe. Strane su tvrdile da bi profitna marža od 2 % bila razina dobiti provjerena na tržištu te bi je trebalo upotrijebiti za određivanje razine uklanjanja štete. Međutim, ta tvrdnja nije bila potkrijepljena i stoga je odbijena.

(142)

Budući da nije bilo drugih primjedaba u vezi s razinom uklanjanja štete, potvrđuju se su zaključci iz uvodnih izjava 175. do 177. Privremene uredbe.

(143)

S obzirom na donesene zaključke u pogledu dampinga, štete, uzročnosti i interesa Unije te u skladu s člankom 9. stavkom 4. Osnovne uredbe, potrebno je uvesti konačne antidampinške mjere na uvoz dotičnog proizvoda na razini marže štete, u skladu s pravilom niže pristojbe.

(144)

Nakon konačne objave nekoliko namatača tvrdilo je da je konačne mjere potrebno uvesti u obliku najmanje uvozne cijene („MIP”). Strane su predložile da se MIP utvrdi na razini neznatno većoj od profitabilne cijene proizvođača koji proizvodi samo aluminijsku foliju za domaćinstvo. Nakon saslušanja službenika za saslušanja strane su dostavile dodatne informacije tvrdeći da je cijena aluminija smanjena nakon razdoblja ispitnog postupka.

(145)

U kontekstu odlučivanja o postojanju interesa Unije, kako se razmatra u članku 21. stavku 1. Osnovne uredbe, informacije koje se odnose na razdoblje nakon razdoblja ispitnog postupka mogu se uzeti u obzir za te potrebe (10). Međutim, i dalje se primjenjuje uvjet da su ti podaci provjereni i reprezentativni za cijelu industriju Unije. Budući da je zahtjev za MIP-om podnesen u kasnoj fazi postupka, Komisija nije imala vremena za slanje upitnika zainteresiranim stranama i organizaciju posjeta radi provjere. Informacije koje su dostavile strane koje su tražile MIP nisu se mogle provjeriti i nisu bile reprezentativne za cijelu industriju Unije. Istina je da se u dostavljenim informacijama upućuje na povećanje prodajnih cijena dok se cijena aluminija smanjuje, no Komisija ne može donijeti važne zaključke na temelju neprovjerenih i nereprezentativnih podataka.

(146)

Osim toga, razinu MIP-a trebalo bi računati na temelju reprezentativnih podataka za cijelu industriju Unije, a ne samo na temelju jednog proizvođača iz Unije, kako su predložili korisnici. Nadalje, podatke koji su upotrijebljeni za izračun MIP-a potrebno je provjeriti i, budući da je zahtjev za MIP podnesen u kasnoj fazi postupka, Komisija nije mogla prikupiti i provjeriti potrebne podatke. Stoga se smatralo da predloženi MIP nije primjeren.

(147)

U svakom slučaju, promjena vrste mjere zahtijevala bi potpunu objavu svim zainteresiranim stranama, inače bi se u znatnoj mjeri prekršila postupovna prava industrije Unije. Budući da je ta tvrdnja iskazana u kasnoj fazi ispitnog postupka, Komisija nije imala dovoljno vremena za takvu objavu zainteresiranim stranama.

(148)

Osim toga, činjenica da izvoznik u Uniji prodaje s pomoću povezanog trgovca, izvozne su cijene nepouzdane.

(149)

Stoga se, s obzirom na navedeno, smatralo da u su ovom konkretnom slučaju okolnosti takve da uvođenje MIP-a nije opravdano.

(150)

Ipak, potrebno je napomenuti da namatači i dalje mogu zatražiti privremenu reviziju u skladu s člankom 11. stavkom 3. Osnovne uredbe, ako su uvjeti ispunjeni.

(151)

Na temelju prethodno navedenog, stope pristojbi koje će se uvesti određene su kako slijedi:

(152)

S obzirom na utvrđene dampinške marže i razinu štete nanesene industriji Unije, potrebno je konačno naplatiti iznose osigurane privremenom antidampinškom pristojbom, koja je uvedena Privremenom uredbom.

(153)

Grupa Rusal je nakon konačne objave ponudila preuzimanje obveze u skladu s člankom 8. stavkom 1. Osnovne uredbe.

(154)

Komisija je temeljito ispitala ponudu. Važno je napomenuti da je Rusal složena grupa društava s više od 40 postrojenja u 13 zemalja. Grupa posebno obuhvaća jednog povezanog proizvođača u Armeniji (Armenal) koji proizvodi dotični proizvod i prodaje ga Uniji. S obzirom na odnos između ruskih proizvođača izvoznika i Armenala, ta će društva vjerojatno prodavati dotični proizvod istim kupcima ili kupcima koji su povezani s jednim od tih kupaca u Uniji. Zato postoji rizik od međusobne kompenzacije. Osim toga, grupa Rusal posluje u okviru vrlo složenih prodajnih kanala što uključuje i povezane trgovce i povezane agente u Rusiji i izvan nje. Povezani trgovac i povezani agent prodaju u Uniju i ostale proizvode, a ti ostali proizvodi u stvari čine većinu prometa povezanog trgovca. U takvim se okolnostima ne može isključiti mogućnost da oba dotična proizvoda budu prodana istome kupcu. Takve transakcije podrazumijevale bi visok rizik od međukompenzacije i u svakom bi slučaju posebno otežale praćenje preuzimanja obveze.

(155)

Na temelju prethodno navedenog zaključuje se da bi prihvaćanje preuzimanja obveze bilo nepraktično te se zato ponuda za preuzimanje obveze mora odbiti.

(156)

Odbor osnovan u skladu s člankom 15. stavkom 1. Uredbe (EZ) br. 1225/2009 nije donio mišljenje,