28.6.2014   

HR

Službeni list Europske unije

L 190/45

(1)

Državno financiranje koje ispunjuje kriterije iz članka 107. stavka 1. Ugovora smatra se državnom potporom te se na temelju članka 108. stavka 3. Ugovora mora prijaviti Komisiji. Međutim u skladu s člankom 109. Ugovora Vijeće može odrediti kategorije potpora koje se izuzimaju od te obveze prijave. U skladu s člankom 108. stavkom 4. Ugovora Komisija može donijeti uredbe koje se odnose na te kategorije državnih potpora. Na temelju Uredbe (EZ) br. 994/98, Vijeće je u skladu s člankom 109. Ugovora odlučilo da de minimis potpore mogu predstavljati takvu kategoriju. Na temelju toga smatra se da de minimis potpore dodijeljene jednom poduzetniku u određenom razdoblju koje ne premašuju određen utvrđeni iznos ne ispunjuju sve kriterije iz članka 107. stavka 1. Ugovora te stoga ne podliježu postupku prijave.

(2)

Komisija je u brojnim odlukama pojasnila pojam potpore u smislu članka 107. stavka 1. Ugovora. Komisija je izložila i svoju politiku koja se odnosi na gornju granicu za de minimis potpore ispod koje se može smatrati da se članak 107. stavak 1. Ugovora ne primjenjuje, prvotno u svojoj obavijesti o de minimis pravilu za državne potpore (3), a zatim u uredbama Komisije (EZ) br. 69/2001 (4) i (EZ) br. 1998/2006 (5). S obzirom na posebna pravila koja se primjenjuju u sektoru ribarstva i akvakulture i zbog rizika da bi čak i neznatni iznosi potpora mogli ispunjivati kriterije iz članka 107. stavka 1. Ugovora, sektor ribarstva i akvakulture isključen je iz područja primjene tih uredaba. Komisija je već donijela niz uredaba koje obuhvaćaju pravila o de minimis potporama koje se dodjeljuju u sektoru ribarstva i akvakulture, a posljednja od njih bila je Uredba (EZ) br. 875/2007 (6). Na temelju te Uredbe smatralo se da ukupan iznos de minimis potpore dodijeljene jednom poduzetniku koji djeluje u sektoru ribarstva ispunjuje sve kriterije iz članka 87. stavka 1. Ugovora o EZ-u ako ne premašuje 30 000 EUR po korisniku u bilo kojem razdoblju od tri fiskalne godine i ako je niži od kumulativnog iznosa utvrđenog za svaku državu članicu koji predstavlja 2,5 % godišnje vrijednosti proizvodnje u sektoru ribarstva. Uzimajući u obzir iskustvo stečeno u primjeni Uredbe (EZ) br. 875/2007, primjereno je preispitati neke od uvjeta utvrđenih tom Uredbom i zamijeniti je.

(3)

Primjereno je zadržati gornju granicu od 30 000 EUR za iznos de minimis potpore koju može primiti jedan poduzetnik po državi članici tijekom bilo kojeg trogodišnjeg razdoblja. Ta je granica i dalje nužna kako bi se osiguralo da se za sve mjere obuhvaćene tom Uredbom može smatrati da ne utječu na trgovinu među državama članicama ili da se njima ne narušava tržišno natjecanje odnosno prijeti njegovim narušavanjem ako je ukupan iznos takve potpore dodijeljen svim poduzetnicima u sektoru ribarstva i akvakulture u razdoblju od tri godine niži od kumulativnog iznosa utvrđenog za svaku državu članicu koji predstavlja 2,5 % godišnje vrijednosti proizvodnje u ribarstvu, tj. aktivnosti uloga, prerade i akvakulture (nacionalna gornja vrijednost).

(4)

Za potrebe pravila o tržišnom natjecanju utvrđenih u Ugovoru, poduzetnik je svaki subjekt koji obavlja gospodarsku djelatnost bez obzira na njegov pravni status ili način financiranja (7). Sud Europske unije odlučio je da se svi subjekti koje kontrolira (na pravnoj ili de facto osnovi) isti subjekt trebaju smatrati jednim poduzetnikom (8). Radi pravne sigurnosti i smanjenja administrativnog opterećenja u ovoj Uredbi treba navesti iscrpan popis jasnih kriterija za utvrđivanje slučajeva kada se dva ili više poduzeća u istoj državi članici moraju smatrati jednim poduzetnikom. Komisija je iz utvrđenih kriterija za definiranje „povezanih poduzeća” u definiciji malih i srednjih poduzeća (MSP) u Preporuci Komisije 2003/361/EZ (9) i Prilogu I. Uredbi Komisije (EZ) br. 800/2008 (10) odabrala one koji su prikladni za potrebe ove Uredbe. Tijela javne vlasti već su upoznata s tim kriterijima te se oni, s obzirom na područje primjene ove Uredbe, trebaju primjenjivati i na velike poduzetnike i na mala i srednja poduzeća (MSP). Tim se kriterijima treba osigurati da se za primjenu de minimis pravila skupina povezanih poduzeća smatra jednim poduzetnikom, ali da se poduzeća koja nemaju nikakve međusobne odnose osim što su izravno povezana s istim javnim tijelom ili tijelima ne smatraju povezanima. Tako se uzima u obzir posebno stanje poduzeća koja nadzire isto javno tijelo ili tijela, a koja mogu imati nezavisno pravo odlučivanja.

(5)

Uzimajući u obzir područje primjene zajedničke ribarstvene politike i definiciju sektora ribarstva i akvakulture utvrđenu člankom 5. točkom (d) Uredbe (EU) br. 1379/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (11), ova se Uredba ne bi trebala primjenjivati na poduzetnike koji obavljaju djelatnosti proizvodnje, prerade i stavljanja na tržište proizvoda ribarstva i akvakulture.

(6)

Opće je načelo da se potpora ne odobrava u slučajevima u kojima se ne poštuje zakonodavstvo EU-a, a posebno pravila zajedničke ribarstvene politike. To se načelo primjenjuje i na de minimis potporu.

(7)

S obzirom na potrebu za osiguranjem usklađenosti s ciljevima zajedničke ribarstvene politike i Europskog fonda za pomorstvo i ribarstvo, iz područja primjene ove Uredbe posebno bi trebala biti isključena potpora za kupnju ribarskih plovila, potpora za modernizaciju ili zamjenu glavnih ili pomoćnih motora ribarskih plovila te potpora za sve operacije koje nisu prihvatljive u okviru Uredbe (EU) br. 508/2014 Europskog parlamenta i Vijeća (12).

(8)

Sud Europske unije utvrdio je da, nakon što Unija pravno uredi uspostavu zajedničke organizacije tržišta u određenom sektoru poljoprivrede, države članice imaju obvezu ne provoditi nikakve mjere kojima bi se mogla narušiti takva organizacija ili stvoriti izuzeci od nje (13). To se načelo primjenjuje i na sektor ribarstva i akvakulture. Iz tog se razloga ova Uredba ne bi trebala primjenjivati na potpore čiji je iznos utvrđen na temelju cijene ili količine kupljenih proizvoda ili proizvoda stavljenih na tržište. Ona se ne bi smjela primjenjivati ni na potpore koje su povezane s obvezom dijeljenja potpore s primarnim proizvođačima.

(9)

Ova se Uredba ne bi trebala primjenjivati na potpore za izvoz ili potpore koje se uvjetuju uporabom domaćih proizvoda umjesto uvoznih. Ona se posebno ne bi trebala primjenjivati na potpore kojima se financira osnivanje i djelovanje distribucijske mreže u drugim državama članicama i trećim zemljama. Potpore za troškove sudjelovanja na sajmovima, odnosno troškove izrade studija ili savjetodavnih usluga potrebnih za uvođenje novog ili postojećeg proizvoda na novo tržište u drugoj državi članici ili trećoj zemlji obično ne čine izvoznu potporu.

(10)

Ako poduzetnik koji djeluje u sektoru ribarstva i akvakulture djeluje i u jednom ili više sektora ili djelatnosti obuhvaćenih Uredbom Komisije (EU) br. 1407/2013 (14), odredbe te Uredbe trebale bi se primjenjivati na potporu koja se dodjeljuje u vezi s tim drugim sektorima ili djelatnostima, uz uvjet da predmetna država članica na primjeren način, primjerice razdvajanjem djelatnosti ili troškova, osigura da djelatnost u sektoru ribarstva i akvakulture ne ostvaruje korist od de minimis potpora koje se dodjeljuju u skladu s tom Uredbom.

(11)

Ako poduzetnik djeluje ili obavlja djelatnosti u sektoru ribarstva i akvakulture, kao i u sektoru primarne proizvodnje poljoprivrednih proizvoda, odredbe ove Uredbe primjenjuju se na potpore koje se dodjeljuju u vezi s prvim sektorom ili djelatnostima, uz uvjet da predmetna država članica na primjeren način, primjerice razdvajanjem djelatnosti ili troškova, osigura da primarna proizvodnja poljoprivrednih proizvoda ne ostvaruje korist od de minimis potpora koje se dodjeljuju u skladu s ovom Uredbom.

(12)

Ovom Uredbom treba utvrditi pravila kojima će se onemogućiti zaobilaženje najviših iznosa potpora utvrđenih u posebnim uredbama ili odlukama Komisije. Ona bi trebala sadržavati i jasna pravila o kumulaciji koja se mogu jednostavno primjenjivati.

(13)

Trogodišnje razdoblje koje se uzima u obzir za potrebe ove Uredbe potrebno je ocjenjivati na pomičnoj osnovi tako da se pri svakoj dodjeli de minimis potpore uzme u obzir ukupan iznos de minimis potpora dodijeljenih u predmetnoj fiskalnoj godini te tijekom prethodne dvije fiskalne godine.

(14)

Ovom se Uredbom ne isključuje mogućnost da se mjera ne smatra državnom potporom u smislu članka 107. stavka 1. Ugovora iz razloga različitih od onih koji su utvrđeni u ovoj Uredbi, primjerice zato što je mjera u skladu s načelom subjekta u tržišnom gospodarstvu ili zato što mjera ne uključuje prijenos državnih sredstava. Posebice, sredstva koja dodjeljuje Unija i kojima centralizirano upravlja Komisija i koja nisu izravno ili neizravno pod nadzorom države članice ne predstavljaju državne potpore i ne trebaju se uzimati u obzir pri utvrđivanju poštovanja primjenjivih gornjih granica ili gornjih vrijednosti na nacionalnoj razini.

(15)

U svrhu transparentnosti, jednakog tretmana i učinkovitog nadzora, ova bi se Uredba trebala primjenjivati samo na de minimis potpore za koje je moguće prethodno točno izračunati bruto novčanu protuvrijednost bez potrebe za procjenom rizika („transparentne potpore”). Takav precizan izračun može se primjerice izvršiti za bespovratna sredstva, subvencije kamata, ograničene porezne olakšice ili druge instrumente u okviru kojih je određena gornja vrijednost kojom se osigurava da se ne premaši primjenjiva gornja granica. Određivanje gornje granice znači da, sve dok točan iznos potpora nije poznat ili još uvijek nije poznat, država članica mora pretpostaviti da je on jednak gornjoj granici kako bi se osiguralo da različite mjere potpore zajedno ne prelaze gornju granicu utvrđenu u ovoj Uredbi te primjenjivati pravila o kumulaciji.

(16)

U svrhu transparentnosti, jednakog tretmana i pravilne primjene gornje granice za de minimis potpore, sve bi države članice trebale primjenjivati isti način izračunavanja. Radi lakšeg izračuna iznose potpora koji nisu u obliku novčane potpore potrebno je pretvoriti u njihovu bruto novčanu protuvrijednost. Pri izračunavanju bruto novčane protuvrijednosti transparentnih oblika potpora koji nemaju oblik bespovratnih sredstava i potpora koje se isplaćuju u više obroka potrebno je primijeniti tržišne kamatne stope koje vrijede u trenutku dodjela takvih potpora. U cilju jedinstvene, transparentne i jednostavne primjene pravila o državnim potporama primjenjivima za potrebe ove Uredbe, tržišne stope za potrebe ove Uredbe trebaju biti referentne stope kako su određene u Komunikaciji Komisije o reviziji metode za utvrđivanje referentnih kamatnih i diskontnih stopa (15).

(17)

Potpore sadržane u zajmovima, uključujući de minimis potpore za rizično financiranje u obliku zajmova, treba smatrati transparentnim de minimis potporama ako je bruto novčana protuvrijednost izračunana na temelju tržišnih kamatnih stopa važećih u trenutku dodjele potpore. Radi pojednostavnjenja postupka za kratkoročne zajmove male vrijednosti, ova bi Uredba trebala sadržavati jasno i lako primjenjivo pravilo kojim se uzima u obzir i iznos zajma i njegovo trajanje. Na temelju iskustva Komisije, za zajmove osigurane iznosom kojim se pokriva najmanje 50 % zajma i koji ne prelaze iznos od 150 000 EUR, a dodijeljeni su na najviše pet godina ili ne prelaze iznos od 75 000 EUR, a dodijeljeni su na najviše deset godina, može se smatrati da imaju bruto novčanu protuvrijednost koja ne premašuje gornju granicu za de minimis potpore. S obzirom na teškoće povezane s određivanjem bruto novčane protuvrijednosti potpora dodijeljenih poduzetnicima koji možda neće moći otplatiti zajam, to se pravilo ne bi smjelo primjenjivati na takve poduzetnike.

(18)

Potpore sadržane u dokapitalizacijama ne bi se smjelo smatrati transparentnim de minimis potporama osim ako ukupan iznos javne dokapitalizacije ne premašuje gornju granicu za de minimis potpore. Potpore sadržane u mjerama rizičnog financiranja u obliku vlasničkih ili kvazivlasničkih ulaganja, kako su navedene u novim smjernicama o rizičnom financiranju (16), ne treba smatrati transparentnim de minimis potporama, osim ako se takvom mjerom pribavlja kapital koji ne premašuje gornju granicu za de minimis potpore.

(19)

Potpore sadržane u jamstvima, uključujući de minimis potpore za rizično financiranje u obliku jamstava, treba smatrati transparentnima ako je bruto novčana protuvrijednost izračunana na temelju premija sigurne luke utvrđenih u obavijesti Komisije za dotičnu vrstu poduzetnika (17). Kako bi se pojednostavnio postupak za kratkoročna jamstva kojima se osigurava 80 % iznosa relativno malog zajma, ova Uredba treba sadržavati jasno i jednostavno primjenjivo pravilo kojim se u obzir uzima iznos temeljnog zajma i trajanje jamstva. Ta se gornja granica ne bi smjela primjenjivati na jamstva za temeljne transakcije koja ne čine zajam, primjerice jamstva za transakcije s dionicama. Ako jamstvo ne prelazi 80 % predmetnog zajma, zajamčeni iznos ne prelazi 225 000 EUR i ako jamstvo ne traje duže od pet godina, može se smatrati da jamstvo ima bruto novčanu protuvrijednost koja ne premašuje gornju granicu za de minimis potpore. Isto se primjenjuje ako jamstvo ne premašuje 80 % temeljnog zajma, zajamčeni iznos nije veći od 112 500 EUR i trajanje jamstva ne premašuje deset godina. Osim toga, države članice mogu primijeniti metode izračuna bruto novčane protuvrijednosti jamstva o kojima je Komisija obaviještena u skladu s nekom drugom uredbom Komisije u području državnih potpora koja se primjenjivala u tom trenutku i koje Komisija smatra usklađenima s Obavijesti o jamstvima ili bilo kojom drugom obavijesti koja je zamjenjuje, uz uvjet da se prihvaćene metode izričito odnose na vrstu jamstva i vrstu transakcije o kojima je riječ u kontekstu primjene ove Uredbe. S obzirom na teškoće povezane s određivanjem bruto novčane protuvrijednosti potpora dodijeljenih poduzetnicima koji možda neće moći otplatiti zajam, to se pravilo ne bi smjelo primjenjivati na takve poduzetnike.

(20)

Ako se program de minimis potpora provodi preko financijskih posrednika, treba osigurati da oni ne primaju nikakvu državnu potporu. To se, na primjer, može učiniti tako da se od financijskih posrednika koji se koriste državnim jamstvima zatraži plaćanje premije koja vrijedi na tržištu ili potpuno prenošenje svih pogodnosti na krajnje korisnike, ili poštovanjem, i na razini posrednika, gornje granice za de minimis potpore i drugih uvjeta iz ove Uredbe.

(21)

Po primitku prijave države članice Komisija može ispitati doseže li mjera koja nije u obliku bespovratnih sredstava, zajma, jamstva, dokapitalizacije ili mjere rizičnog financiranja u obliku vlasničkog ili kvazivlasničkog ulaganja, bruto novčanu protuvrijednost koja ne premašuje gornju granicu za de minimis potpore te može li stoga biti obuhvaćena područjem primjene ove Uredbe.

(22)

Komisija je dužna osigurati poštovanje pravila o državnim potporama, a u skladu s načelom suradnje utvrđenim u članku 4. stavku 3. Ugovora o Europskoj uniji, države članice trebale bi olakšati izvršenje tog zadatka uspostavom instrumenata potrebnih kako bi se osiguralo da ukupan iznos de minimis potpora koje se na temelju de minimis pravila dodjeljuju jednom poduzetniku ne premašuje ukupnu dopuštenu gornju granicu. U tu bi svrhu pri dodjeli de minimis potpore država članica trebala predmetnog poduzetnika obavijestiti o dodijeljenom iznosu de minimis potpore i o tome da je riječ o de minimis potpori, izričito se pozivajući na ovu Uredbu. Od država članica treba zatražiti da prate dodijeljenu potporu kako bi se spriječilo premašivanje primjenjivih gornjih granica i osiguralo poštovanje pravila o kumulaciji. U svrhu poštovanja te obveze, prije dodjele takve potpore predmetna država članica mora od poduzetnika dobiti izjavu o drugim de minimis potporama obuhvaćenima ovom Uredbom ili drugim uredbama o de minimis potporama, a koje je poduzetnik primio tijekom predmetne fiskalne godine i u prethodne dvije fiskalne godine. Kao alternativno rješenje državama članicama treba omogućiti da uspostave središnji registar s potpunim informacijama o dodijeljenim de minimis potporama i provjeravaju poštuje li se gornja granica za svaku novu dodijeljenu potporu.

(23)

Prije dodjele svake nove de minimis potpore svaka država članica treba potvrditi da se novom de minimis potporom u dotičnoj državi članici neće premašiti ni gornja granica za de minimis potpore ni gornja vrijednost na nacionalnoj razini te da su ispunjeni ostali uvjeti iz ove Uredbe.

(24)

Uzimajući u obzir iskustvo Komisije, a posebno učestalost kojom je općenito potrebno preoblikovati politiku državnih potpora, potrebno je ograničiti razdoblje primjene ove Uredbe. Ako se rok važenja ove Uredbe ne produži nakon njegova isteka, državama članicama u vezi s de minimis potporama iz ove Uredbe treba omogućiti razdoblje prilagodbe od šest mjeseci,

(a)

potpora čiji je iznos određen na temelju cijene ili količine kupljenih proizvoda ili proizvoda stavljenih na tržište;

(b)

potpora za djelatnosti usmjerene izvozu u treće zemlje ili države članice, odnosno potpora koje su izravno povezane s izvezenim količinama, s uspostavom i funkcioniranjem distribucijske mreže ili s drugim tekućim troškovima povezanima s izvoznom djelatnošću;

(c)

potpora koje se uvjetuju uporabom domaćih proizvoda umjesto uvezenih;

(d)

potpora za kupnju ribarskih plovila;

(e)

potpora za modernizaciju ili zamjenu glavnih ili pomoćnih motora ribarskih plovila;

(f)

potpora za djelatnosti kojima se povećava ribolovni kapacitet plovila ili za opremu kojom se povećava sposobnost plovila za pronalaženje ribe;

(g)

potpora za gradnju novih ribarskih plovila ili uvoz ribarskih plovila;

(h)

potpora za privremenu ili trajnu obustavu ribolovnih aktivnosti, osim ako je izričito predviđeno Uredbom (EU) br. 508/2014;

(i)

potpora za istraživački ribolov;

(j)

potpora za prijenos vlasništva nad poduzećem;

(k)

potpora za izravno poribljavanje, osim ako je pravnim aktom Unije to izričito predviđeno kao mjera očuvanja ili u slučaju eksperimentalnog poribljavanja.

(a)

„poduzetnici u sektoru ribarstva i akvakulture” znači poduzetnici koji djeluju u proizvodnji, preradi i stavljanju na tržište proizvoda ribarstva i akvakulture;

(b)

„proizvodi ribarstva i akvakulture” znači proizvodi koji su određeni u članku 5. točkama (a) i (b) Uredbe (EU) br. 1379/2013;

(c)

„prerada i stavljanje na tržište” znači sve djelatnosti, uključujući rukovanje, obradu, proizvodnju i distribuciju, koje se obavljaju od trenutka istovara ili ulova do faze konačnog proizvoda.

(a)

jedno poduzeće ima većinu glasačkih prava dioničara ili članova u drugom poduzeću;

(b)

jedno poduzeće ima pravo imenovati ili smijeniti većinu članova upravnog, upravljačkog ili nadzornog tijela drugog poduzeća;

(c)

jedno poduzeće ima pravo ostvarivati vladajući utjecaj na drugo poduzeće prema ugovoru sklopljenom s tim poduzećem ili prema odredbi statuta ili društvenog ugovora tog poduzeća;

(d)

jedno poduzeće, koje je dioničar ili član u drugom poduzeću, samostalno kontrolira, u skladu s dogovorom s drugim dioničarima ili članovima tog poduzeća, većinu glasačkih prava dioničara ili glasačkih prava članova u tom poduzeću.

(a)

korisnik nije predmet skupnog stečajnog postupka niti ispunjuje kriterije za pokretanje skupnog stečajnog postupka na zahtjev njegovih vjerovnika u skladu s nacionalnim zakonodavstvom. U slučaju velikih poduzetnika, korisnik je u situaciji koja odgovara najmanje kreditnom rejtingu B-; i

(b)

zajam je osiguran kolateralom kojim se pokriva najmanje 50 % zajma i zajam iznosi 150 000 EUR tijekom pet godina ili 75 000 EUR tijekom deset godina. Ako je iznos zajma manji od tih iznosa i/ili je dodijeljen na razdoblje kraće od pet odnosno deset godina, bruto novčanu protuvrijednost izračunava se kao odgovarajući omjer gornje granice utvrđene člankom 3. stavkom 2.; ili

(c)

je ukupna novčana protuvrijednost potpore izračunana na temelju referentne stope koja se primjenjivala u trenutku dodjele.

(a)

korisnik nije predmet skupnog stečajnog postupka niti ispunjuje kriterije za pokretanje skupnog stečajnog postupka na zahtjev njegovih vjerovnika u skladu s nacionalnim zakonodavstvom. U slučaju velikih poduzetnika, korisnik je u situaciji koja odgovara najmanje kreditnom rejtingu B-; i

(b)

jamstvo ne premašuje 80 % predmetnog zajma i ili zajamčeni iznos ne premašuje 225 000 EUR, a razdoblje trajanja jamstva je pet godina ili zajamčeni iznos ne premašuje 112 500 EUR, a razdoblje trajanja jamstva je deset godina. Ako je zajamčeni iznos manji od tih iznosa i/ili je jamstvo dodijeljeno na razdoblje kraće od pet odnosno deset godina, bruto novčanu protuvrijednost tog jamstva izračunava se kao odgovarajući omjer gornje granice utvrđene člankom 3. stavkom 2.; ili

(c)

je bruto novčana protuvrijednost izračunana na temelju premija sigurne luke utvrđenih u obavijesti Komisije; ili

(d)

prije provedbe,