Accept Refuse

EUR-Lex Access to European Union law

This document is an excerpt from the EUR-Lex website

Document 32014R0717

Uredba Komisije (EU) br. 717/2014 оd 27. lipnja 2014. o primjeni članaka 107. i 108. Ugovora o funkcioniranju Europske unije na de minimis potpore u sektoru ribarstva i akvakulture

OJ L 190, 28.6.2014, p. 45–54 (BG, ES, CS, DA, DE, ET, EL, EN, FR, HR, IT, LV, LT, HU, MT, NL, PL, PT, RO, SK, SL, FI, SV)

In force

ELI: http://data.europa.eu/eli/reg/2014/717/oj

28.6.2014   

HR

Službeni list Europske unije

L 190/45


UREDBA KOMISIJE (EU) br. 717/2014

оd 27. lipnja 2014.

o primjeni članaka 107. i 108. Ugovora o funkcioniranju Europske unije na de minimis potpore u sektoru ribarstva i akvakulture

EUROPSKA KOMISIJA,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 108. stavak 4.,

uzimajući u obzir Uredbu Vijeća (EZ) br. 994/98 od 7. svibnja 1998. o primjeni članaka 107. i 108. Ugovora o funkcioniranju Europske unije na određene kategorije horizontalnih državnih potpora (1),

nakon objavljivanja nacrta ove Uredbe (2),

nakon savjetovanja sa Savjetodavnim odborom za državne potpore,

budući da:

(1)

Državno financiranje koje ispunjuje kriterije iz članka 107. stavka 1. Ugovora smatra se državnom potporom te se na temelju članka 108. stavka 3. Ugovora mora prijaviti Komisiji. Međutim u skladu s člankom 109. Ugovora Vijeće može odrediti kategorije potpora koje se izuzimaju od te obveze prijave. U skladu s člankom 108. stavkom 4. Ugovora Komisija može donijeti uredbe koje se odnose na te kategorije državnih potpora. Na temelju Uredbe (EZ) br. 994/98, Vijeće je u skladu s člankom 109. Ugovora odlučilo da de minimis potpore mogu predstavljati takvu kategoriju. Na temelju toga smatra se da de minimis potpore dodijeljene jednom poduzetniku u određenom razdoblju koje ne premašuju određen utvrđeni iznos ne ispunjuju sve kriterije iz članka 107. stavka 1. Ugovora te stoga ne podliježu postupku prijave.

(2)

Komisija je u brojnim odlukama pojasnila pojam potpore u smislu članka 107. stavka 1. Ugovora. Komisija je izložila i svoju politiku koja se odnosi na gornju granicu za de minimis potpore ispod koje se može smatrati da se članak 107. stavak 1. Ugovora ne primjenjuje, prvotno u svojoj obavijesti o de minimis pravilu za državne potpore (3), a zatim u uredbama Komisije (EZ) br. 69/2001 (4) i (EZ) br. 1998/2006 (5). S obzirom na posebna pravila koja se primjenjuju u sektoru ribarstva i akvakulture i zbog rizika da bi čak i neznatni iznosi potpora mogli ispunjivati kriterije iz članka 107. stavka 1. Ugovora, sektor ribarstva i akvakulture isključen je iz područja primjene tih uredaba. Komisija je već donijela niz uredaba koje obuhvaćaju pravila o de minimis potporama koje se dodjeljuju u sektoru ribarstva i akvakulture, a posljednja od njih bila je Uredba (EZ) br. 875/2007 (6). Na temelju te Uredbe smatralo se da ukupan iznos de minimis potpore dodijeljene jednom poduzetniku koji djeluje u sektoru ribarstva ispunjuje sve kriterije iz članka 87. stavka 1. Ugovora o EZ-u ako ne premašuje 30 000 EUR po korisniku u bilo kojem razdoblju od tri fiskalne godine i ako je niži od kumulativnog iznosa utvrđenog za svaku državu članicu koji predstavlja 2,5 % godišnje vrijednosti proizvodnje u sektoru ribarstva. Uzimajući u obzir iskustvo stečeno u primjeni Uredbe (EZ) br. 875/2007, primjereno je preispitati neke od uvjeta utvrđenih tom Uredbom i zamijeniti je.

(3)

Primjereno je zadržati gornju granicu od 30 000 EUR za iznos de minimis potpore koju može primiti jedan poduzetnik po državi članici tijekom bilo kojeg trogodišnjeg razdoblja. Ta je granica i dalje nužna kako bi se osiguralo da se za sve mjere obuhvaćene tom Uredbom može smatrati da ne utječu na trgovinu među državama članicama ili da se njima ne narušava tržišno natjecanje odnosno prijeti njegovim narušavanjem ako je ukupan iznos takve potpore dodijeljen svim poduzetnicima u sektoru ribarstva i akvakulture u razdoblju od tri godine niži od kumulativnog iznosa utvrđenog za svaku državu članicu koji predstavlja 2,5 % godišnje vrijednosti proizvodnje u ribarstvu, tj. aktivnosti uloga, prerade i akvakulture (nacionalna gornja vrijednost).

(4)

Za potrebe pravila o tržišnom natjecanju utvrđenih u Ugovoru, poduzetnik je svaki subjekt koji obavlja gospodarsku djelatnost bez obzira na njegov pravni status ili način financiranja (7). Sud Europske unije odlučio je da se svi subjekti koje kontrolira (na pravnoj ili de facto osnovi) isti subjekt trebaju smatrati jednim poduzetnikom (8). Radi pravne sigurnosti i smanjenja administrativnog opterećenja u ovoj Uredbi treba navesti iscrpan popis jasnih kriterija za utvrđivanje slučajeva kada se dva ili više poduzeća u istoj državi članici moraju smatrati jednim poduzetnikom. Komisija je iz utvrđenih kriterija za definiranje „povezanih poduzeća” u definiciji malih i srednjih poduzeća (MSP) u Preporuci Komisije 2003/361/EZ (9) i Prilogu I. Uredbi Komisije (EZ) br. 800/2008 (10) odabrala one koji su prikladni za potrebe ove Uredbe. Tijela javne vlasti već su upoznata s tim kriterijima te se oni, s obzirom na područje primjene ove Uredbe, trebaju primjenjivati i na velike poduzetnike i na mala i srednja poduzeća (MSP). Tim se kriterijima treba osigurati da se za primjenu de minimis pravila skupina povezanih poduzeća smatra jednim poduzetnikom, ali da se poduzeća koja nemaju nikakve međusobne odnose osim što su izravno povezana s istim javnim tijelom ili tijelima ne smatraju povezanima. Tako se uzima u obzir posebno stanje poduzeća koja nadzire isto javno tijelo ili tijela, a koja mogu imati nezavisno pravo odlučivanja.

(5)

Uzimajući u obzir područje primjene zajedničke ribarstvene politike i definiciju sektora ribarstva i akvakulture utvrđenu člankom 5. točkom (d) Uredbe (EU) br. 1379/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (11), ova se Uredba ne bi trebala primjenjivati na poduzetnike koji obavljaju djelatnosti proizvodnje, prerade i stavljanja na tržište proizvoda ribarstva i akvakulture.

(6)

Opće je načelo da se potpora ne odobrava u slučajevima u kojima se ne poštuje zakonodavstvo EU-a, a posebno pravila zajedničke ribarstvene politike. To se načelo primjenjuje i na de minimis potporu.

(7)

S obzirom na potrebu za osiguranjem usklađenosti s ciljevima zajedničke ribarstvene politike i Europskog fonda za pomorstvo i ribarstvo, iz područja primjene ove Uredbe posebno bi trebala biti isključena potpora za kupnju ribarskih plovila, potpora za modernizaciju ili zamjenu glavnih ili pomoćnih motora ribarskih plovila te potpora za sve operacije koje nisu prihvatljive u okviru Uredbe (EU) br. 508/2014 Europskog parlamenta i Vijeća (12).

(8)

Sud Europske unije utvrdio je da, nakon što Unija pravno uredi uspostavu zajedničke organizacije tržišta u određenom sektoru poljoprivrede, države članice imaju obvezu ne provoditi nikakve mjere kojima bi se mogla narušiti takva organizacija ili stvoriti izuzeci od nje (13). To se načelo primjenjuje i na sektor ribarstva i akvakulture. Iz tog se razloga ova Uredba ne bi trebala primjenjivati na potpore čiji je iznos utvrđen na temelju cijene ili količine kupljenih proizvoda ili proizvoda stavljenih na tržište. Ona se ne bi smjela primjenjivati ni na potpore koje su povezane s obvezom dijeljenja potpore s primarnim proizvođačima.

(9)

Ova se Uredba ne bi trebala primjenjivati na potpore za izvoz ili potpore koje se uvjetuju uporabom domaćih proizvoda umjesto uvoznih. Ona se posebno ne bi trebala primjenjivati na potpore kojima se financira osnivanje i djelovanje distribucijske mreže u drugim državama članicama i trećim zemljama. Potpore za troškove sudjelovanja na sajmovima, odnosno troškove izrade studija ili savjetodavnih usluga potrebnih za uvođenje novog ili postojećeg proizvoda na novo tržište u drugoj državi članici ili trećoj zemlji obično ne čine izvoznu potporu.

(10)

Ako poduzetnik koji djeluje u sektoru ribarstva i akvakulture djeluje i u jednom ili više sektora ili djelatnosti obuhvaćenih Uredbom Komisije (EU) br. 1407/2013 (14), odredbe te Uredbe trebale bi se primjenjivati na potporu koja se dodjeljuje u vezi s tim drugim sektorima ili djelatnostima, uz uvjet da predmetna država članica na primjeren način, primjerice razdvajanjem djelatnosti ili troškova, osigura da djelatnost u sektoru ribarstva i akvakulture ne ostvaruje korist od de minimis potpora koje se dodjeljuju u skladu s tom Uredbom.

(11)

Ako poduzetnik djeluje ili obavlja djelatnosti u sektoru ribarstva i akvakulture, kao i u sektoru primarne proizvodnje poljoprivrednih proizvoda, odredbe ove Uredbe primjenjuju se na potpore koje se dodjeljuju u vezi s prvim sektorom ili djelatnostima, uz uvjet da predmetna država članica na primjeren način, primjerice razdvajanjem djelatnosti ili troškova, osigura da primarna proizvodnja poljoprivrednih proizvoda ne ostvaruje korist od de minimis potpora koje se dodjeljuju u skladu s ovom Uredbom.

(12)

Ovom Uredbom treba utvrditi pravila kojima će se onemogućiti zaobilaženje najviših iznosa potpora utvrđenih u posebnim uredbama ili odlukama Komisije. Ona bi trebala sadržavati i jasna pravila o kumulaciji koja se mogu jednostavno primjenjivati.

(13)

Trogodišnje razdoblje koje se uzima u obzir za potrebe ove Uredbe potrebno je ocjenjivati na pomičnoj osnovi tako da se pri svakoj dodjeli de minimis potpore uzme u obzir ukupan iznos de minimis potpora dodijeljenih u predmetnoj fiskalnoj godini te tijekom prethodne dvije fiskalne godine.

(14)

Ovom se Uredbom ne isključuje mogućnost da se mjera ne smatra državnom potporom u smislu članka 107. stavka 1. Ugovora iz razloga različitih od onih koji su utvrđeni u ovoj Uredbi, primjerice zato što je mjera u skladu s načelom subjekta u tržišnom gospodarstvu ili zato što mjera ne uključuje prijenos državnih sredstava. Posebice, sredstva koja dodjeljuje Unija i kojima centralizirano upravlja Komisija i koja nisu izravno ili neizravno pod nadzorom države članice ne predstavljaju državne potpore i ne trebaju se uzimati u obzir pri utvrđivanju poštovanja primjenjivih gornjih granica ili gornjih vrijednosti na nacionalnoj razini.

(15)

U svrhu transparentnosti, jednakog tretmana i učinkovitog nadzora, ova bi se Uredba trebala primjenjivati samo na de minimis potpore za koje je moguće prethodno točno izračunati bruto novčanu protuvrijednost bez potrebe za procjenom rizika („transparentne potpore”). Takav precizan izračun može se primjerice izvršiti za bespovratna sredstva, subvencije kamata, ograničene porezne olakšice ili druge instrumente u okviru kojih je određena gornja vrijednost kojom se osigurava da se ne premaši primjenjiva gornja granica. Određivanje gornje granice znači da, sve dok točan iznos potpora nije poznat ili još uvijek nije poznat, država članica mora pretpostaviti da je on jednak gornjoj granici kako bi se osiguralo da različite mjere potpore zajedno ne prelaze gornju granicu utvrđenu u ovoj Uredbi te primjenjivati pravila o kumulaciji.

(16)

U svrhu transparentnosti, jednakog tretmana i pravilne primjene gornje granice za de minimis potpore, sve bi države članice trebale primjenjivati isti način izračunavanja. Radi lakšeg izračuna iznose potpora koji nisu u obliku novčane potpore potrebno je pretvoriti u njihovu bruto novčanu protuvrijednost. Pri izračunavanju bruto novčane protuvrijednosti transparentnih oblika potpora koji nemaju oblik bespovratnih sredstava i potpora koje se isplaćuju u više obroka potrebno je primijeniti tržišne kamatne stope koje vrijede u trenutku dodjela takvih potpora. U cilju jedinstvene, transparentne i jednostavne primjene pravila o državnim potporama primjenjivima za potrebe ove Uredbe, tržišne stope za potrebe ove Uredbe trebaju biti referentne stope kako su određene u Komunikaciji Komisije o reviziji metode za utvrđivanje referentnih kamatnih i diskontnih stopa (15).

(17)

Potpore sadržane u zajmovima, uključujući de minimis potpore za rizično financiranje u obliku zajmova, treba smatrati transparentnim de minimis potporama ako je bruto novčana protuvrijednost izračunana na temelju tržišnih kamatnih stopa važećih u trenutku dodjele potpore. Radi pojednostavnjenja postupka za kratkoročne zajmove male vrijednosti, ova bi Uredba trebala sadržavati jasno i lako primjenjivo pravilo kojim se uzima u obzir i iznos zajma i njegovo trajanje. Na temelju iskustva Komisije, za zajmove osigurane iznosom kojim se pokriva najmanje 50 % zajma i koji ne prelaze iznos od 150 000 EUR, a dodijeljeni su na najviše pet godina ili ne prelaze iznos od 75 000 EUR, a dodijeljeni su na najviše deset godina, može se smatrati da imaju bruto novčanu protuvrijednost koja ne premašuje gornju granicu za de minimis potpore. S obzirom na teškoće povezane s određivanjem bruto novčane protuvrijednosti potpora dodijeljenih poduzetnicima koji možda neće moći otplatiti zajam, to se pravilo ne bi smjelo primjenjivati na takve poduzetnike.

(18)

Potpore sadržane u dokapitalizacijama ne bi se smjelo smatrati transparentnim de minimis potporama osim ako ukupan iznos javne dokapitalizacije ne premašuje gornju granicu za de minimis potpore. Potpore sadržane u mjerama rizičnog financiranja u obliku vlasničkih ili kvazivlasničkih ulaganja, kako su navedene u novim smjernicama o rizičnom financiranju (16), ne treba smatrati transparentnim de minimis potporama, osim ako se takvom mjerom pribavlja kapital koji ne premašuje gornju granicu za de minimis potpore.

(19)

Potpore sadržane u jamstvima, uključujući de minimis potpore za rizično financiranje u obliku jamstava, treba smatrati transparentnima ako je bruto novčana protuvrijednost izračunana na temelju premija sigurne luke utvrđenih u obavijesti Komisije za dotičnu vrstu poduzetnika (17). Kako bi se pojednostavnio postupak za kratkoročna jamstva kojima se osigurava 80 % iznosa relativno malog zajma, ova Uredba treba sadržavati jasno i jednostavno primjenjivo pravilo kojim se u obzir uzima iznos temeljnog zajma i trajanje jamstva. Ta se gornja granica ne bi smjela primjenjivati na jamstva za temeljne transakcije koja ne čine zajam, primjerice jamstva za transakcije s dionicama. Ako jamstvo ne prelazi 80 % predmetnog zajma, zajamčeni iznos ne prelazi 225 000 EUR i ako jamstvo ne traje duže od pet godina, može se smatrati da jamstvo ima bruto novčanu protuvrijednost koja ne premašuje gornju granicu za de minimis potpore. Isto se primjenjuje ako jamstvo ne premašuje 80 % temeljnog zajma, zajamčeni iznos nije veći od 112 500 EUR i trajanje jamstva ne premašuje deset godina. Osim toga, države članice mogu primijeniti metode izračuna bruto novčane protuvrijednosti jamstva o kojima je Komisija obaviještena u skladu s nekom drugom uredbom Komisije u području državnih potpora koja se primjenjivala u tom trenutku i koje Komisija smatra usklađenima s Obavijesti o jamstvima ili bilo kojom drugom obavijesti koja je zamjenjuje, uz uvjet da se prihvaćene metode izričito odnose na vrstu jamstva i vrstu transakcije o kojima je riječ u kontekstu primjene ove Uredbe. S obzirom na teškoće povezane s određivanjem bruto novčane protuvrijednosti potpora dodijeljenih poduzetnicima koji možda neće moći otplatiti zajam, to se pravilo ne bi smjelo primjenjivati na takve poduzetnike.

(20)

Ako se program de minimis potpora provodi preko financijskih posrednika, treba osigurati da oni ne primaju nikakvu državnu potporu. To se, na primjer, može učiniti tako da se od financijskih posrednika koji se koriste državnim jamstvima zatraži plaćanje premije koja vrijedi na tržištu ili potpuno prenošenje svih pogodnosti na krajnje korisnike, ili poštovanjem, i na razini posrednika, gornje granice za de minimis potpore i drugih uvjeta iz ove Uredbe.

(21)

Po primitku prijave države članice Komisija može ispitati doseže li mjera koja nije u obliku bespovratnih sredstava, zajma, jamstva, dokapitalizacije ili mjere rizičnog financiranja u obliku vlasničkog ili kvazivlasničkog ulaganja, bruto novčanu protuvrijednost koja ne premašuje gornju granicu za de minimis potpore te može li stoga biti obuhvaćena područjem primjene ove Uredbe.

(22)

Komisija je dužna osigurati poštovanje pravila o državnim potporama, a u skladu s načelom suradnje utvrđenim u članku 4. stavku 3. Ugovora o Europskoj uniji, države članice trebale bi olakšati izvršenje tog zadatka uspostavom instrumenata potrebnih kako bi se osiguralo da ukupan iznos de minimis potpora koje se na temelju de minimis pravila dodjeljuju jednom poduzetniku ne premašuje ukupnu dopuštenu gornju granicu. U tu bi svrhu pri dodjeli de minimis potpore država članica trebala predmetnog poduzetnika obavijestiti o dodijeljenom iznosu de minimis potpore i o tome da je riječ o de minimis potpori, izričito se pozivajući na ovu Uredbu. Od država članica treba zatražiti da prate dodijeljenu potporu kako bi se spriječilo premašivanje primjenjivih gornjih granica i osiguralo poštovanje pravila o kumulaciji. U svrhu poštovanja te obveze, prije dodjele takve potpore predmetna država članica mora od poduzetnika dobiti izjavu o drugim de minimis potporama obuhvaćenima ovom Uredbom ili drugim uredbama o de minimis potporama, a koje je poduzetnik primio tijekom predmetne fiskalne godine i u prethodne dvije fiskalne godine. Kao alternativno rješenje državama članicama treba omogućiti da uspostave središnji registar s potpunim informacijama o dodijeljenim de minimis potporama i provjeravaju poštuje li se gornja granica za svaku novu dodijeljenu potporu.

(23)

Prije dodjele svake nove de minimis potpore svaka država članica treba potvrditi da se novom de minimis potporom u dotičnoj državi članici neće premašiti ni gornja granica za de minimis potpore ni gornja vrijednost na nacionalnoj razini te da su ispunjeni ostali uvjeti iz ove Uredbe.

(24)

Uzimajući u obzir iskustvo Komisije, a posebno učestalost kojom je općenito potrebno preoblikovati politiku državnih potpora, potrebno je ograničiti razdoblje primjene ove Uredbe. Ako se rok važenja ove Uredbe ne produži nakon njegova isteka, državama članicama u vezi s de minimis potporama iz ove Uredbe treba omogućiti razdoblje prilagodbe od šest mjeseci,

DONIJELA JE OVU UREDBU:

Članak 1.

Područje primjene

1.   Ova se Uredba primjenjuje na potpore dodijeljene poduzetnicima u sektoru ribarstva i akvakulture, uz iznimku:

(a)

potpora čiji je iznos određen na temelju cijene ili količine kupljenih proizvoda ili proizvoda stavljenih na tržište;

(b)

potpora za djelatnosti usmjerene izvozu u treće zemlje ili države članice, odnosno potpora koje su izravno povezane s izvezenim količinama, s uspostavom i funkcioniranjem distribucijske mreže ili s drugim tekućim troškovima povezanima s izvoznom djelatnošću;

(c)

potpora koje se uvjetuju uporabom domaćih proizvoda umjesto uvezenih;

(d)

potpora za kupnju ribarskih plovila;

(e)

potpora za modernizaciju ili zamjenu glavnih ili pomoćnih motora ribarskih plovila;

(f)

potpora za djelatnosti kojima se povećava ribolovni kapacitet plovila ili za opremu kojom se povećava sposobnost plovila za pronalaženje ribe;

(g)

potpora za gradnju novih ribarskih plovila ili uvoz ribarskih plovila;

(h)

potpora za privremenu ili trajnu obustavu ribolovnih aktivnosti, osim ako je izričito predviđeno Uredbom (EU) br. 508/2014;

(i)

potpora za istraživački ribolov;

(j)

potpora za prijenos vlasništva nad poduzećem;

(k)

potpora za izravno poribljavanje, osim ako je pravnim aktom Unije to izričito predviđeno kao mjera očuvanja ili u slučaju eksperimentalnog poribljavanja.

2.   Ako poduzetnik koji djeluje u sektoru ribarstva i akvakulture djeluje i u jednom ili više sektora ili djelatnosti obuhvaćenih Uredbom (EU) br. 1407/2013, ta se Uredba primjenjuje na potpore koje se dodjeljuju u vezi s potonjim sektorima ili djelatnostima, uz uvjet da predmetna država članica na primjeren način, primjerice razdvajanjem djelatnosti ili troškova, osigura da djelatnosti u sektoru ribarstva i akvakulture ne ostvaruju korist od de minimis potpora koje se dodjeljuju u skladu s tom Uredbom.

3.   Ako poduzetnik koji djeluje u sektoru ribarstva i akvakulture djeluje i u sektoru primarne proizvodnje poljoprivrednih proizvoda obuhvaćenom Uredbom Komisije (EU) br. 1408/2013 (18), ova se Uredba primjenjuje na potpore koje se dodjeljuju u vezi s prvim sektorom, uz uvjet da predmetna država članica na primjeren način, primjerice razdvajanjem djelatnosti ili troškova, osigura da primarna proizvodnja poljoprivrednih proizvoda ne ostvaruje korist od de minimis potpora koje se dodjeljuju u skladu s ovom Uredbom.

Članak 2.

Definicije

1.   Za potrebe ove Uredbe primjenjuju se sljedeće definicije:

(a)

„poduzetnici u sektoru ribarstva i akvakulture” znači poduzetnici koji djeluju u proizvodnji, preradi i stavljanju na tržište proizvoda ribarstva i akvakulture;

(b)

„proizvodi ribarstva i akvakulture” znači proizvodi koji su određeni u članku 5. točkama (a) i (b) Uredbe (EU) br. 1379/2013;

(c)

„prerada i stavljanje na tržište” znači sve djelatnosti, uključujući rukovanje, obradu, proizvodnju i distribuciju, koje se obavljaju od trenutka istovara ili ulova do faze konačnog proizvoda.

2.   Za potrebe ove Uredbe pojmom „jedan poduzetnik” obuhvaćena su sva poduzeća koja su u najmanje jednom od sljedećih međusobnih odnosa:

(a)

jedno poduzeće ima većinu glasačkih prava dioničara ili članova u drugom poduzeću;

(b)

jedno poduzeće ima pravo imenovati ili smijeniti većinu članova upravnog, upravljačkog ili nadzornog tijela drugog poduzeća;

(c)

jedno poduzeće ima pravo ostvarivati vladajući utjecaj na drugo poduzeće prema ugovoru sklopljenom s tim poduzećem ili prema odredbi statuta ili društvenog ugovora tog poduzeća;

(d)

jedno poduzeće, koje je dioničar ili član u drugom poduzeću, samostalno kontrolira, u skladu s dogovorom s drugim dioničarima ili članovima tog poduzeća, većinu glasačkih prava dioničara ili glasačkih prava članova u tom poduzeću.

Poduzeća koja su u bilo kojem od odnosa navedenih u prvom podstavku točkama (a) do (d) preko jednog ili više drugih poduzeća također se smatraju jednim poduzetnikom.

Članak 3.

De minimis potpore

1.   Ako mjere potpore ispunjuju uvjete predviđene ovom Uredbom, smatra se da ne ispunjuju sve kriterije iz članka 107. stavka 1. Ugovora te se stoga izuzimaju od obveze prijave iz članka 108. stavka 3. Ugovora.

2.   Ukupan iznos de minimis potpore dodijeljene po državi članici jednom poduzetniku ne smije prelaziti 30 000 EUR u bilo kojem razdoblju od tri fiskalne godine.

3.   Kumulativni iznos de minimis potpora dodijeljenih po državi članici poduzetnicima koji djeluju u sektoru ribarstva i akvakulture u bilo kojem razdoblju od tri fiskalne godine ne smije prelaziti nacionalnu gornju vrijednost utvrđenu u Prilogu.

4.   De minimis potpora smatra se dodijeljenom u trenutku kada poduzetnik u skladu s odgovarajućim nacionalnim pravnim poretkom stekne zakonsko pravo na primanje potpore, neovisno o datumu isplate de minimis potpore poduzetniku.

5.   Gornja granica utvrđena u stavku 2. te nacionalna gornja vrijednost predviđena stavkom 3. primjenjuju se bez obzira na oblik de minimis potpore ili na cilj koji se namjerava postići te neovisno o tome financira li se potpora koju dodjeljuje država članica u cijelosti ili djelomično iz sredstava koja potječu iz Unije. Razdoblje od tri godine određuje se na temelju fiskalne godine koju poduzetnik primjenjuje u državi članici u pitanju.

6.   Za potrebe gornje granice utvrđene u stavku 2. i gornje vrijednosti na nacionalnoj razini iz stavka 3., potpore se izražavaju u obliku gotovinskih bespovratnih sredstava. Svi iznosi koji se primjenjuju bruto su iznosi, tj. iznosi prije odbitka poreza i drugih naknada. Ako se potpora ne dodjeljuje u obliku bespovratnih sredstava, iznos potpore jednak je bruto novčanoj protuvrijednosti potpore.

Potpore koje se isplaćuju u više obroka diskontiraju se na vrijednost potpore u trenutku njezine dodjele. Kamatna stopa koja se primjenjuje pri diskontiranju je diskontna kamatna stopa koja se primjenjuje u trenutku dodjele.

7.   Ako bi se dodjelom novih de minimis potpora premašila gornja granica iz stavka 2. ili nacionalna gornja vrijednost predviđena stavkom 3., ni jedna od tih novih potpora ne može imati koristi od ove Uredbe.

8.   U slučaju spajanja ili preuzimanja, pri utvrđivanju prelazi li se primjenjiva gornja granica ili gornja vrijednost na nacionalnoj razini bilo kojom novom de minimis potporom dodijeljenom novom poduzetniku ili poduzetniku preuzimatelju u obzir se uzimaju sve prethodne de minimis potpore dodijeljene bilo kojem od poduzetnika uključenih u postupak spajanja. De minimis potpore koje su propisno dodijeljene prije spajanja ili preuzimanja i dalje su u skladu sa zakonom.

9.   Ako se jedan poduzetnik podijeli na dva ili više zasebnih poduzetnika, de minimis potpora dodijeljena prije podjele dodjeljuje se poduzetniku koji je od nje ostvario korist, što je načelno poduzetnik koji je preuzeo djelatnosti za koje je korištena de minimis potpora. Ako takva raspodjela nije moguća, de minimis potpora razmjerno se dodjeljuje na temelju knjigovodstvene vrijednosti vlasničkog kapitala novih poduzetnika na datum stupanja na snagu podjele.

Članak 4.

Izračun bruto novčane protuvrijednosti

1.   Ova se Uredba primjenjuje samo na potpore za koje je moguće prethodno točno izračunati bruto novčanu protuvrijednost bez potrebe za procjenom rizika („transparentne potpore”).

2.   Potpore sadržane u bespovratnim sredstvima ili subvencioniranim kamatnim stopama smatraju se transparentnim de minimis potporama.

3.   Potpore sadržane u zajmovima smatraju se transparentnim de minimis potporama ako je ispunjen jedan od sljedećih uvjeta:

(a)

korisnik nije predmet skupnog stečajnog postupka niti ispunjuje kriterije za pokretanje skupnog stečajnog postupka na zahtjev njegovih vjerovnika u skladu s nacionalnim zakonodavstvom. U slučaju velikih poduzetnika, korisnik je u situaciji koja odgovara najmanje kreditnom rejtingu B-; i

(b)

zajam je osiguran kolateralom kojim se pokriva najmanje 50 % zajma i zajam iznosi 150 000 EUR tijekom pet godina ili 75 000 EUR tijekom deset godina. Ako je iznos zajma manji od tih iznosa i/ili je dodijeljen na razdoblje kraće od pet odnosno deset godina, bruto novčanu protuvrijednost izračunava se kao odgovarajući omjer gornje granice utvrđene člankom 3. stavkom 2.; ili

(c)

je ukupna novčana protuvrijednost potpore izračunana na temelju referentne stope koja se primjenjivala u trenutku dodjele.

4.   Potpore sadržane u dokapitalizacijama smatraju se transparentnim de minimis potporama samo ako ukupan iznos javne dokapitalizacije ne premašuje gornju granicu za de minimis potpore utvrđenu člankom 3. stavkom 2.

5.   Potpore sadržane u mjerama rizičnog financiranja u obliku vlasničkog ili kvazivlasničkog ulaganja smatraju se transparentnim de minimis potporama samo ako kapital dodijeljen jednom poduzetniku ne prelazi gornju vrijednost za de minimis potpore utvrđenu člankom 3. stavkom 2.

6.   Potpore sadržane u jamstvima smatraju se transparentnim de minimis potporama ako je ispunjen jedan od sljedećih uvjeta:

(a)

korisnik nije predmet skupnog stečajnog postupka niti ispunjuje kriterije za pokretanje skupnog stečajnog postupka na zahtjev njegovih vjerovnika u skladu s nacionalnim zakonodavstvom. U slučaju velikih poduzetnika, korisnik je u situaciji koja odgovara najmanje kreditnom rejtingu B-; i

(b)

jamstvo ne premašuje 80 % predmetnog zajma i ili zajamčeni iznos ne premašuje 225 000 EUR, a razdoblje trajanja jamstva je pet godina ili zajamčeni iznos ne premašuje 112 500 EUR, a razdoblje trajanja jamstva je deset godina. Ako je zajamčeni iznos manji od tih iznosa i/ili je jamstvo dodijeljeno na razdoblje kraće od pet odnosno deset godina, bruto novčanu protuvrijednost tog jamstva izračunava se kao odgovarajući omjer gornje granice utvrđene člankom 3. stavkom 2.; ili

(c)

je bruto novčana protuvrijednost izračunana na temelju premija sigurne luke utvrđenih u obavijesti Komisije; ili

(d)

prije provedbe,

i.

metode izračuna bruto novčane protuvrijednosti jamstva prijavljene su Komisiji u skladu s nekom drugom uredbom Komisije iz područja državnih potpora koja se primjenjivala u tom trenutku i Komisija ih smatra usklađenima s Obavijesti o jamstvima ili bilo kojom drugom obavijesti koja je zamjenjuje; i

ii.

te se metode izričito odnose na vrstu jamstva i vrstu transakcije o kojima je riječ u kontekstu primjene ove Uredbe.

7.   Potpore sadržane u ostalim instrumentima smatraju se transparentnim de minimis potporama ako je u okviru dotičnog instrumenta određena gornja vrijednost kojom se osigurava da se ne premaši primjenjiva gornja granica.

Članak 5.

Kumulacija

1.   Ako poduzetnik koji djeluje u sektoru ribarstva i akvakulture djeluje i u jednom ili više sektora ili obavlja druge djelatnosti obuhvaćene Uredbom (EU) br. 1407/2013, de minimis potpore koje se dodjeljuju za djelatnosti u sektoru ribarstva i akvakulture u skladu s ovom Uredbom mogu se kumulirati s de minimis potporama dodijeljenima u vezi s tim drugim sektorima ili djelatnostima do primjenjive gornje granice iz članka 3. stavka 2. Uredbe (EU) br. 1407/2013, uz uvjet da predmetna država članica na primjeren način, primjerice razdvajanjem djelatnosti ili troškova, osigura da djelatnosti u sektoru ribarstva i akvakulture ne ostvaruju korist od de minimis potpora koje se dodjeljuju u skladu s Uredbom (EU) br. 1407/2013.

2.   Ako poduzetnik koji djeluje u sektoru ribarstva i akvakulture djeluje i u sektoru primarne proizvodnje poljoprivrednih proizvoda, de minimis potpore dodijeljene u skladu s Uredbom (EU) br. 1408/2013 mogu se kumulirati s de minimis potporama za sektor ribarstva i akvakulture u skladu s ovom Uredbom do gornje granice utvrđene njome, uz uvjet da predmetna država članica na primjeren način, primjerice razdvajanjem djelatnosti ili troškova, osigura da primarna proizvodnja poljoprivrednih proizvoda ne ostvaruje korist od de minimis potpora koje se dodjeljuju u skladu s ovom Uredbom.

3.   De minimis potpore ne kumuliraju se s državnim potporama u vezi s istim prihvatljivim troškovima ili s državnim potporama za istu mjeru rizičnog financiranja ako bi takva kumulacija prelazila primjenjivi najviši intenzitet ili iznos potpore koji je u određenim okolnostima svakog pojedinačnog slučaja utvrđen uredbom o skupnom izuzeću ili odlukom Komisije. De minimis potpore koje nisu dodijeljene za određene opravdane troškove ili se njima ne mogu pripisati mogu se kumulirati s drugim državnim potporama dodijeljenima u skladu s uredbom o skupnom izuzeću ili odlukom Komisije.

Članak 6.

Praćenje

1.   Ako država članica poduzetniku namjerava dodijeliti de minimis potporu u skladu s ovom Uredbom, ona tog poduzetnika pismeno obavješćuje o predviđenom iznosu potpore izraženom u obliku bruto novčane protuvrijednosti potpore, kao i tome da je riječ o de minimis potpori, izričito se pozivajući na ovu Uredbu te navodeći njezin naziv i podatke o objavi u Službenom listu Europske unije. Ako se de minimis potpora dodjeljuje u skladu s ovom Uredbom različitim poduzetnicima na temelju programa u skladu s kojim se tim poduzetnicima dodjeljuju različiti iznosi pojedinačnih potpora, predmetna država članica može odlučiti tu obvezu ispuniti obavještavajući poduzetnike o fiksnom iznosu koji odgovara najvišem iznosu potpora koji se dodjeljuje u okviru tog programa. U tom slučaju fiksni se iznos primjenjuje kako bi se utvrdilo je li dosegnuta gornja granica iz članka 3. stavka 2. te je li premašena gornja vrijednost na nacionalnoj razini predviđena u članku 3. stavku 3. Prije dodjeljivanja potpore država članica od dotičnog poduzetnika mora dobiti izjavu, u pisanom ili elektroničkom obliku, o svakoj de minimis potpori na koju se primjenjuje ova Uredba ili druge uredbe o de minimis potporama, primljenoj tijekom prethodne dvije fiskalne godine i u tekućoj fiskalnoj godini.

2.   Ako je država članica osnovala središnji registar de minimis potpora koji sadržava potpune informacije o svim de minimis potporama koje dodijeli bilo koje tijelo unutar te države članice, stavak 1. prestaje se primjenjivati od trenutka kada se registrom obuhvati razdoblje od tri fiskalne godine.

3.   Država članica dodjeljuje nove de minimis potpore u skladu s ovom Uredbom tek nakon što je provjerila da se time ukupan iznos de minimis potpora koje su dodijeljene predmetnom poduzetniku neće povećati na razinu višu od gornje granice utvrđene u članku 3. stavku 2. i gornje vrijednosti na nacionalnoj razini predviđene u članku 3. stavku 3. te da su ispunjeni svi uvjeti iz ove Uredbe.

4.   Države članice bilježe i prikupljaju sve informacije u vezi s primjenom ove Uredbe. Takvi zapisi sadržavaju sve informacije koje su potrebne kako bi se pokazalo da su ispunjeni uvjeti iz ove Uredbe. Zapisi o pojedinim de minimis potporama čuvaju se 10 fiskalnih godina od datuma kada su dodijeljene. Zapisi koje se odnose na program de minimis potpora čuvaju se 10 godina od datuma kada je dodijeljena posljednja pojedinačna potpora u okviru takvog programa.

5.   Predmetna država članica na pisani zahtjev u roku od 20 radnih dana ili u dužem roku koji je naveden u tom zahtjevu dostavlja Komisiji sve informacije koje Komisija smatra potrebnima kako bi ocijenila jesu li ispunjeni uvjeti iz ove Uredbe, a posebno o ukupnom iznosu de minimis potpora koje je bilo koji poduzetnik primio na temelju ove Uredbe ili drugih uredaba o de minimis potporama.

Članak 7.

Prijelazne odredbe

1.   Ova se Uredba primjenjuje na potpore dodijeljene prije njezina stupanja na snagu ako potpora ispunjuje sve uvjete utvrđene u ovoj Uredbi. Sve potpore koje ne ispunjuju te uvjete Komisija procjenjuje u skladu s primjenjivim okvirima, smjernicama, komunikacijama i obavijestima.

2.   Za svaku pojedinačnu de minimis potporu koja je dodijeljena u razdoblju od 1. siječnja 2005. do 30. lipnja 2008. i ispunjuje uvjete iz Uredbe (EZ) br. 1860/2004 smatra se da ne ispunjuje sve kriterije iz članka 107. stavka 1. Ugovora te se stoga izuzima od obveze prijave iz članka 108. stavka 3. Ugovora.

3.   Za svaku pojedinačnu de minimis potporu koja je dodijeljena u razdoblju od 31. srpnja 2007. do 30. lipnja 2014. i ispunjuje uvjete iz Uredbe (EZ) br. 875/2007 smatra se da ne ispunjuje sve kriterije iz članka 107. stavka 1. Ugovora te se stoga izuzima od obveze prijave iz članka 108. stavka 3. Ugovora.

4.   Nakon isteka razdoblja važenja ove Uredbe svi programi de minimis potpora koji ispunjuju uvjete iz ove Uredbe ostaju obuhvaćeni ovom Uredbom narednih šest mjeseci.

Članak 8.

Stupanje na snagu i razdoblje primjene

Ova Uredba stupa na snagu 1. srpnja 2014.

Primjenjuje se do 31. prosinca 2020.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.

Sastavljeno u Bruxellesu 27. lipnja 2014.

Za Komisiju

Predsjednik

José Manuel BARROSO


(1)  SL L 142, 14.5.1998., str. 1.

(2)  SL C 92, 29.3.2014., str. 22.

(3)  Obavijest Komisije o de minimis pravilu za državne potpore (SL C 68, 6.3.1996., str. 9.).

(4)  Uredba Komisije (EZ) br. 69/2001 od 12. siječnja 2001. o primjeni članaka 87. i 88. Ugovora o EZ-u na de minimis potpore (SL L 10, 13.1.2001., str. 30.).

(5)  Uredba Komisije (EZ) br. 1998/2006 od 15. prosinca 2006. o primjeni članaka 87. i 88. Ugovora o EZ-u na de minimis potpore (SL L 379, 28.12.2006., str. 5.).

(6)  Uredba Komisije (EZ) br. 875/2007 od 24. srpnja 2007. o primjeni članaka 87. i 88. Ugovora o EZ-u na potpore male vrijednosti u sektoru ribarstva koja izmjenjuje Uredbu (EZ) br. 1860/2004 (SL L 193, 25.7.2007., str. 6.).

(7)  Predmet C-222/04 Ministero dell'Economia e delle Finanze protiv Cassa di Risparmio di Firenze SpA et al. [2006] ECR I-289.

(8)  Predmet C-382/99 Nizozemska protiv Komisije [2002] ECR I-5163.

(9)  Preporuka Komisije 2003/361/EZ od 6. svibnja 2003. o definiciji mikro, malih i srednjih poduzeća (SL L 124, 20.5.2003., str. 36.).

(10)  Uredba Komisije (EZ) br. 800/2008 od 6. kolovoza 2008. o ocjenjivanju određenih kategorija potpora sukladnima sa zajedničkim tržištem u primjeni članaka 87. i 88. Ugovora (SL L 214, 9.8.2008., str. 3.).

(11)  Uredba (EU) br. 1379/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2013. o zajedničkom uređenju tržišta proizvodima ribarstva i akvakulture, izmjeni uredbi Vijeća (EZ) br. 1184/2006 i (EZ) br. 1224/2009 i stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 104/2000 (SL L 354, 28.12.2013., str. 1.).

(12)  Uredba (EU) br. 508/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 15. svibnja 2014. o Europskom fondu za pomorstvo i ribarstvo i stavljanju izvan snage uredbi Vijeća (EZ) br. 2328/2003, (EZ) br. 861/2006, (EZ) br. 1198/2006, (EZ) br. 791/2007 i Uredbe (EU) br. 1255/2011 Europskog parlamenta i Vijeća (SL L 149, 20.5.2014., str. 1.).

(13)  Predmet C-456/00 Francuska protiv Komisije [2002] ECR I-11949.

(14)  Uredba Komisije (EU) br. 1407/2013 od 18. prosinca 2013. o primjeni članaka 107. i 108. Ugovora o funkcioniranju Europske unije na de minimis potpore (SL L 352, 24.12.2013., str. 1.).

(15)  Komunikacija Komisije o reviziji metode za utvrđivanje referentnih kamatnih i diskontnih stopa (SL C 14, 19.1.2008., str. 6.).

(16)  Smjernice Zajednice o državnim potporama za promicanje rizičnih kapitalnih ulaganja u malim i srednjim poduzećima (SL C 194, 18.8.2006., str. 2.).

(17)  Na primjer, Obavijest Komisije o primjeni članaka 87. i 88. Ugovora o EZ-u na državne potpore u obliku jamstva (SL C 155, 20.6.2008., str. 10.).

(18)  Uredba Komisije (EU) br. 1408/2013 od 18. prosinca 2013. o primjeni članaka 107. i 108. Ugovora o funkcioniranju Europske unije na de minimis potpore (SL L 352, 24.12.2013., str. 9.).


PRILOG

Nacionalna gornja vrijednost u skladu s člankom 3. stavkom 3.

(u EUR)

Država članica

Najveći kumulativni iznos de minimis potpora koje se po državi članici dodjeljuju u sektoru ribarstva i akvakulture

Belgija

11 240 000

Bugarska

1 270 000

Češka Republika

3 020 000

Danska

51 720 000

Njemačka

55 520 000

Estonija

3 930 000

Irska

20 820 000

Grčka

27 270 000

Španjolska

165 840 000

Francuska

112 550 000

Hrvatska

6 260 000

Italija

96 310 000

Cipar

1 090 000

Latvija

4 450 000

Litva

8 320 000

Luksemburg

0

Mađarska

975 000

Malta

2 500 000

Nizozemska

22 960 000

Austrija

1 510 000

Poljska

41 330 000

Portugal

29 200 000

Rumunjska

2 460 000

Slovenija

990 000

Slovačka

860 000

Finska

7 450 000

Švedska

18 860 000

Ujedinjena Kraljevina

114 780 000


Top