15.12.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 434/1

Izvjestitelj:

Alain COHEUR

1.1.

EGSO smatra da je, s obzirom na digitalnu revoluciju u području zdravstva, od presudne važnosti zadržati i promicati solidarne, uključive i nediskriminacijske sustave zdravstvenog osiguranja za sve. Naime, uključivost i jednaki pristup svih ljudi kvalitetnim zdravstvenim uslugama (digitalnim i nedigitalnim) i posvećenost njima preduvjeti su općeg zdravstvenog osiguranja.

1.2.

U skladu s prethodnim mišljenjima (1), EGSO smatra da za jednak pristup zdravstvenoj skrbi, koji predstavlja temeljni cilj zdravstvenih politika, digitalizacija može biti korisna ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:

1.3.

Razvoj telemedicine, povezanih predmeta, nanotehnologije, biotehnologije, računarstva i kognitivnih znanosti (NBIC) ne smije dovesti do toga da se pojedinci smatraju običnim spojenim tijelima koja se mogu analizirati, kontrolirati i pratiti na daljinu s pomoću svemogućeg računalnog programa. Sve veća uloga tehnologije u zdravstvu ustvari potiče na suprotno, odnosno iznova potvrđuje da su jačanje osobnih odnosa i društvene povezanosti temelji liječničke prakse i zdravstvene skrbi.

1.4.

EGSO insistira na tome da izazov ne predstavlja samo prevelika odgovornost kojoj su izloženi građani koji moraju sami upravljati svojim zdravljem, već i prevelika individualnost. S prediktivnom medicinom s jedne strane i povezanim instrumentima s druge, sve više znamo o zdravstvenim rizicima kojima su izloženi pojedinci kao i o njihovom praćenju, što dovodi do sve prilagođenijih politika. Otkriće tih rizika i razlike utvrđene među pojedincima otvaraju važna etička pitanja o zadržavanju zdravstvenog osiguranja temeljenog na solidarnosti.

2.1.

EGSO podsjeća da, želimo li uspjeh digitalne revolucije naši učinkoviti sustavi zdravstvenog osiguranja moraju:

2.2.

Razvoj digitalnog sektora ni u kojem slučaju ne smije dovesti do toga da se dovedu u pitanje načela raspodjele i zajedničkog preuzimanja zdravstvenih i društvenih rizika, koji su glavne značajke kolektivne solidarnosti.

2.3.

EGSO ističe da je važno:

3.1.

Sve brži rast digitalnog sektora donosi promjene do sada neviđenih razmjera i brzine u području zdravlja. Naglim širenjem povezanih predmeta i mobilnih zdravstvenih aplikacija, korištenjem velikih količina podataka, pojavom nanotehnologije, biotehnologije, računarstva i kognitivnih tehnologija (NBIC) i sve većom ponudom novih zdravstvenih usluga, digitalizacija dovodi do sveopće promjene našeg zdravstvenog sustava.

3.2.

Digitalne inovacije u zdravstvu ne svode se tek na svoju tehničku ili znanstvenu dimenziju, već ih karakteriziraju višestruki novi načini primjene koji će pratiti opsežne društvene inovacije i tako omogućiti nastanak novih rješenja za zdravstvene i društvene potrebe.

3.3.

To će neposredno utjecati na odnose koji u tom složenom ekosustavu postoje između:

3.4.

Kada je riječ o odnosu pojedinaca prema svom zdravlju, svi postaju svjesniji važnosti zdravlja i načina na koji se o njemu vodi briga. Do sada su pojedinci, zbog neznanja nastalog radi otežanog pristupa medicinskim informacijama, bili okruženi nesigurnošću u pogledu rizika od bolesti. Odsad će na raspolaganju imati mnoštvo načina (npr. povezane predmete) s pomoću kojih će moći izmjeriti podatke o svom zdravstvenom stanju i prema tome prilagoditi svoj način života.

3.5.

Dostupnost izvora informacija svakog pojedinca dovodi do toga da postane akter u području zdravlja koji može prepoznati, usporediti i odabrati zdravstvenu uslugu koja najviše odgovara njegovim potrebama. „E-pacijent” postaje doprinositelj prediktivnoj medicini, generator zdravstvenih podataka i sudionik kako u vlastitom zdravlju, tako i u zdravlju drugih. U tom pogledu okosnicu predstavlja informirani pristanak, zajedno sa zaštitom podataka, integriranim upravljanjem i uporabom podataka.

3.6.

Nove tehnologije potiču stavljanje naglaska na prevenciju umjesto na liječenje samih bolesti. One će također omogućiti uvođenje učinkovitijih i manje invazivnih načina liječenja prilagođenijih genetskim i biološkim karakteristikama pojedinca, a neposredna dostupnost informacija poboljšat će reakcije pacijenata na liječenje.

3.7.

Zdravstvene djelatnike poticat će se na razvoj stjecanjem novih kompetencija i specijalizacija na više razina, osobito u smjeru uspostavljanja drugačijeg odnosa s pacijentom koji se više temelji na uzajamnom povjerenju, postupnog usvajanja digitalnih alata kroz stručno usavršavanje, novih načina upotrebe tehnologije za pružanje zdravstvenih usluga te pristupa koji se temelji na suradnji i dijeljenju putem interoperabilnih sustava.

3.8.

Paralelno s tim promjenama mora se odvijati socijalni dijalog koji će razviti mogućnosti osposobljavanja dostupne zdravstvenom osoblju.

3.9.

Kada je riječ o sustavima zdravstvenog osiguranja, pristup učinkovitim i kvalitetnim javnim i privatnim zdravstvenim uslugama i dalje je cilj svih građana. To će imati znatne posljedice po zdravstveno osiguranje jer će u budućnosti izazov biti da se, prije nego što uopće dođe do opasnosti od bolesti, razviju prilagođena rješenja i programi liječenja temeljeni na zajedničkom preuzimanju rizika, a da se istodobno očuva njegova tradicionalna funkcija, odnosno oboljelim osobama omogući pristup zdravstvenim uslugama.

3.10.

Inovacije u medicini nastale zahvaljujući digitalizaciji mogu dovesti do temeljitih promjena u zdravstvenom osiguranju. Način na koji se situacija razvija dovodi do individualizacije medicine i načina liječenja na temelju dvaju izvora informacija:

(b)	mehanizama e-zdravlja: Oni, među ostalima, uključuju povezane predmete koji služe za dobivanje podataka mjerenjem pojava povezanih s vlastitim tijelom (eng. self data) i ljudima omogućuju da se upoznaju sa svojim zdravstvenim stanjem i poboljšaju ga.

Stoga se valja pozabaviti nizom pitanja i primjedbi.

4.1.

Digitalna preobrazba pojedincima pruža mogućnost da sami utječu na svoje zdravstveno stanje, mada postoje određena ograničenja koja im sprečavaju pristup. Sve veći pristup znanju, infrastrukturi i personaliziranim inovativnim uslugama u zdravstvu može svakome omogućiti da uzme svoje zdravlje u svoje ruke, ali i da kao pomoćnik, generator informacija i pružatelj podataka, doprinese poboljšanju zdravlja drugih.

4.2.

Taj individualizirani pristup poznat je kao „zdravlje 4P”:

participativno: medicinske podatke generiraju i prate sami pacijenti uz pomoć sve većeg broja povezanih predmeta. Odnos između pacijenta i liječnika (koji više nije jedini izvor medicinskog znanja) mijenja se. Pacijent postaje „akcijent”;

preventivno: kod pacijenata koji redovno prikupljaju informacije o svojem zdravlju sve više raste svijest o važnosti održavanja dobrog zdravlja, čime se otvara put zdravlju usmjerenijem na prevenciju;

personalizirano: stalni dotok sve preciznijih i različitijih osobnih podataka također omogućuje razvoj sve personaliziranijeg zdravstva;

prediktivno: u konačnici, tehnološki napredak koji, na primjer, omogućuje digitalizaciju cjelokupnog genoma neke osobe, otvara vrata sve prediktivnijem zdravstvu.

4.3

4.3.1.

Zdravstvena pismenost znači sposobnost pojedinaca da pribave, razumiju i upotrijebe informacije na način koji promiče i održava dobro zdravlje. To podrazumijeva dostizanje određene razine znanja, kompetencija i samopouzdanja za poduzimanje mjera u svrhu poboljšanja vlastitog zdravlja i zdravlja zajednice promjenom načina života i životnih uvjeta.

4.3.2.

Digitalizacija naglašava društvene nejednakosti na području zdravlja jačanjem uzročno-posljedične veze između zdravstvenog stanja pojedinca i njegovih kognitivnih sposobnosti (npr. sposobnosti da pronađe i razumije kvalitetne informacije o zdravlju) i financijskih sposobnosti (npr. mogućnost nabave najučinkovitijih uređaja). Te su nejednakosti još izraženije kod starijih osoba, ranjivih osoba i osoba koje žive u područjima gdje su digitalni operateri slabo zastupljeni.

4.3.3.

Upotreba zdravstvenih aplikacija zahtijeva određenu razinu kompetencija za pristup zdravstvenim informacijama, za njihovo razumijevanje, procjenu i upotrebu radi donošenja svakodnevnih odluka u pogledu zdravlja, prevencije bolesti i promicanja zdravlja. No, niska razina pismenosti dovodi do izlaganja brojnim rizicima u pogledu zdravlja i posljedica koje utječu na očekivanu duljinu zdravog života, prijevremenu smrt, kvalitetu života i troškove koje snose pojedinac i društvo.

4.3.4.

Stoga ne treba zanemariti pojavu digitalnog jaza među zdravstvenim djelatnicima i pomoćnim zdravstvenim osobljem. On se možda može premostiti jačanjem obrazovnog sustava kroz program stručnog usavršavanja posvećen savladavanju novih odnosa koje je digitalizacija uspostavila između njegovatelja i pacijenta.

4.4.1.

Praksa kvantificiranja u području zdravlja potiče ljude na mikro-upravljanje vlastitim zdravljem i preuzimanje prevelike odgovornosti na štetu šireg, kolektivnog razumijevanja. Pojedince pretvara u poduzetnike odgovorne za svoje ispravno ili neispravno zdravstveno ponašanje te može odvratiti pozornost od problema povezanih s okolišem ili društveno-ekonomskih problema u javnom zdravlju.

4.4.2.

Nepredviđanje posljedica koje digitalizacija ima po individualizaciju, porast društvenih nejednakosti u zdravlju te pojačana komercijalizacija zdravlja mogli bi ugroziti naše modele solidarnog i općeg zdravstvenog osiguranja.

5.1.1.

Digitalizacija pruža sredstva za uklanjanje prepreka u zdravstvenom sustavu time što pojednostavljuje razmjenu informacija između bolnica, samostalnih ordinacija, zdravstvenih mreža i usluga u domu. Siguran i brz način prijenosa informacija koje su prikupili razni sudionici predstavlja preduvjet za koordinaciju zdravstvenih usluga i cjelokupne medicinske skrbi koja se pruža pacijentu. Organizacija kontinuiranosti skrbi i multidisciplinarni pristup liječenju pacijenta mnogo su jednostavniji. Dostupnost, brzi pristup, razmjena i dijeljenje podataka olakšavanju donošenje liječničke odluke. Digitalizirana razmjena podataka među zdravstvenim djelatnicima osigurava neposrednu dodanu vrijednost u smislu kvalitete zdravstvene skrbi.

5.1.2.

Elektronički zdravstveni karton omogućava bolju koordinaciju i kvalitetu zdravstvene skrbi, što koristi pacijentima zahvaljujući razmjeni podataka među ovlaštenim stranama, pod uvjetom da je pacijent na to prethodno pristao, osim u hitnim slučajevima ili kada to nije moguće. Propisi koji se odnose na elektronički zdravstveni karton obuhvaćaju sva posebna jamstva dana pacijentu u pogledu digitalnih podataka, a koja se odnose na zaštitu njegove privatnosti i pristupa tim podacima. Mora se u potpunosti osigurati poštovanje tajnosti zdravstvenog i administrativnog kartona.

5.1.3.

Elektronički zdravstveni karton omogućuje izbjegavanje pogrešaka nastalih uslijed loše čitljivosti dokumenata (recepta, protokola liječničkog pregleda) te pojednostavljuje pristup bazama podataka o lijekovima i sigurnije izdavanje recepata jer se izdaju na temelju karakteristika pacijenta. Informatizacija medicinske prakse ograničava opasnost od pogreške i smanjuje jatrogeni rizik.

5.1.4.

Funkcije podsjetnika i upozorenja koje omogućuje informatizacija zdravstvenog kartona olakšavaju postupke prevencije (cijepljenje, probir), nadzor bolesnika koji boluju od kroničnih bolesti te znanje o lijekovima, poboljšavaju kvalitetu zdravstvene skrbi pacijenata i jačaju kompetentnost pružatelja zdravstvene skrbi u pogledu postavljanja dijagnoze i propisivanja liječenja.

5.1.5.

K tome, digitalizacija informacija prikupljenih o pacijentu koje poboljšavaju postupak donošenja liječničke odluke sljedećih će godina dovesti do radikalnih promjena u medicinskoj praksi. Medicinska dijagnostika više neće biti moguća bez stručnih sustava ili instrumenata umjetne inteligencije. Takva je revolucija rezultat istovremenog razvoja genomike, neuroznanosti i povezanih predmeta (NBIC) i u budućnosti će samo strojevi moći obrađivati sve prikupljene podatke.

5.2.1.

Tehnološki razvoj omogućuje i potvrđuje razvoj telemedicine koja omogućava pojavu novih medicinskih i paramedicinskih praksi. Telemedicina ima sljedeće prednosti: bolja pokrivenost izoliranih područja zdravstvenom skrbi i manja potreba za kretanjem osoba oslabljenih bolešću, nadzor bolesnika na daljinu čime se izbjegava hospitalizacija, dijeljenje stručnih znanja na daljinu, osposobljavanje liječnika praćenjem na daljinu i multidisciplinarno usklađivanje zahvaljujući savjetovanjima na daljinu te razmjeni stručnih mišljenja na daljinu.

5.2.2.

Telemedicina, digitalizirana poslovna komunikacija, e-dokumenti, objedinjavanje pojedinačnih kompetencija i dijeljenje intelektualnih ili medicinsko-tehničkih resursa moraju omogućiti uštedu vremena zdravstvenim djelatnicima koji se tada mogu posvetiti pacijentu i s njim razgovarati u četiri oka te znatno poboljšati međusobne odnose.

6.1.1.

Progresivna informatizacija naših zdravstvenih sustava nesumnjivo je doprinijela poboljšanju, s jedne strane, administrativnog i financijskog upravljanja dokumentacijom o mogućnosti osiguranja svakog građanina (ušteda mjesta, vremena i potrošne robe, porast produktivnosti, pojednostavljeno i sigurno arhiviranje, ekološke uštede) te s druge strane, bržem povratu sredstava pružatelja zdravstvene skrbi i bolničkih ustanova, uz porast nadzora i smanjenje opasnosti od pogreške u fakturiranju usluga.

6.1.2.

Digitalizacija administrativnih obrazaca smanjila je rokove za njihovu predaju i pojednostavila administrativne postupke, ali nije izravno povisila kvalitetu skrbi. Ona olakšava obavljanje liječničkog posla, omogućujući liječniku da se više usredotoči na liječenje, a manje na neizbježne povezane administrativne zadatke.

6.1.2.1.

Danas velika količina podataka nastaje kada se prikupe svi podaci o svim pacijentima i osiguranicima, uključujući i podatke prikupljene putem zdravstvenih aplikacija. To zahtijeva sposobnost analize podataka dobivenih iz većeg broja izvora. To znači da treba imati na raspolaganju sredstva za povezivanje podataka i automatsko i isplativo vađenje korisnih informacija iz nestrukturiranih podataka.

6.1.3.

Upotrebom aplikacija podaci se više ne pohranjuju kod liječnika, u bolnici ili kod zdravstvenih osiguravatelja, već na uređajima ili platformama za pohranu „u oblaku” čije se matično poduzeće ne nalazi nužno u zemlji osiguranja, pa čak niti u Europi.

6.1.4.

Inetroperabilnost mora predstavljati okosnicu na europskoj (putem jedinstvenog digitalnog tržišta) i međunarodnoj razini. Treba razviti i provesti „Okvir za interoperabilnost zdravstvenih informacijskih sustava” koji bi okupio načela i standarde kojih se valja pridržavati radi sigurne razmjene zdravstvenih podataka uz sudjelovanje svih dionika e-zdravstva.

6.2.1.

Vlasništvo nad podacima i njihova zaštita od temeljne su važnosti za građanina/pacijenta i predstavljaju temeljno pravo koje se mora poštovati. Građanin/pacijent mora imati pravo slobodnog raspolaganja svojim podacima. To se ostvaruje kroz slobodni, informirani i trajni pristanak građana na prikupljanje i upotrebu njihovih podataka. Pridodajmo tome priznavanje stvarnog prava na prenosivost i razvoj rješenja kao što je „Blue Button” (4) za stavljanje na raspolaganje osobne povijesti bolesti pojedinaca.

6.2.2.

Opća uredba o zaštiti podataka koja će stupiti na snagu 25. svibnja 2018. uređuje ovo područje na europskoj razini. U obzir treba uzeti i deklaraciju Svjetskog liječničkog udruženja o etičkim aspektima zdravstvenih baza podataka i biobanaka (Deklaracija iz Taipeija).

6.3.1.

Digitalizacija osiguranja je u tijeku. Iako je isprva bila ograničena na ponude informativne ili usporedne vrijednosti (npr. alati za usporedbu, prijave putem interneta) ili ponude povezane s digitalizacijom medicinsko-administrativnih obrazaca, u svom će se razvoju proširiti izvan tih transakcijskih okvira. Nove metode kvantifikacije, popularizirane pojmom „velika količina podataka”, radikalno će promijeniti ekonomski model osiguranja i dovesti do pojave novih proizvoda.

6.3.2.

Ovaj će zaokret znatno i logično utjecati na:

6.3.3.

Kako se budu razvijale tehnologija i zdravstvene aplikacije, svaki će pojedinac moći „objektivizirati” svoju tjelesnu aktivnost, prehranu, interakcije s drugima, pa i sve svoje odlučujuće zdravstvene čimbenike.

6.3.4.

Upotreba velike količine podataka o pojedincima mogla bi značiti prelazak s modela osiguranja rizika i njihova zajedničkog preuzimanja na model osiguranja ponašanja i individualizacije ponude osiguranja, što bi dovelo do prekomjerne individualizacije. I dok se čini da će privatni komercijalni osiguravatelji prilično lako pronaći svoje mjesto, promjene bi mogle biti složenije za sustave uzajamnog osiguranja i javne dionike u zdravstvenom osiguranju čije će temeljne zadaće biti izložene pritisku.

6.3.5.

Zbog takvog razvoja događaja, voditelji zdravstvenog osiguranja u osjetljivoj su fazi jer su suočeni s porastom višedimenzionalnog ekosustava koji čine proizvođači, liječnici, vlade, regulatorna tijela, investitori i pacijenti.

6.3.6.

Voditelji zdravstvenog osiguranja moraju se suočiti s velikom inercijom do koje dolazi uslijed vrlo strogih propisa o osjetljivim podacima o zdravlju, sa složenim načinom funkcioniranja i financiranja medicinsko-bolničkog sektora, s prilično krutim i ne odviše reaktivnim lancem vrijednosti (članstvo, naplata doprinosa, izračun naknada), sa sve strožim propisima o proizvodima za osiguranje, a ponekad i s korporativizmom medicinskih djelatnika.

6.3.7.

Međutim, nemaju svi voditelji zdravstvenog osiguranja više jednake mogućnosti financijskog djelovanja pa im potreba za vlastitim sredstvima sve više sprječava razvoj. Gospodarska moć digitalnih divova otvara im vrata i omogućava izravna ulaganja u ono što smatraju tržištem.

6.3.8.

Usprkos boljem poznavanju zdravstvenih rizika s kojima se pojedinci suočavaju, naši se zdravstveni sustavi nužno moraju i dalje temeljiti na logici kolektivnog i solidarnog osiguranja. Naši sustavi zdravstvenog osiguranja pokazali su se najučinkovitijima u povezivanju pojedinačnog članstva s kolektivnom zaštitom protiv svih zdravstvenih rizika.

6.4.1.

Za sada postoji tek mali broj primjera povrata troškova za uporabu mobilnih aplikacija u zdravstvenom praćenju pacijenta. Jedna od glavnih prepreka u ovom trenutku upravo je nepostojanje odgovarajućih modela povrata sredstava koji bi obuhvatili novu tehnološku stvarnost.

6.4.2.

Postoji klasičan model državne intervencije u kojem je povrat troškova u rukama nacionalnih institucija i tijela koja odlučuju o tome za koje je usluge mobilnog zdravlja povrat troškova moguć (5), ali postoje i inicijative koje su pokrenuli dionici sustava zdravstvenog osiguranja, među kojima i sustavi uzajamnog osiguranja (6).

6.4.3.

Postoje i inovativni sustavi povrata troškova, kao što su programi poticanja i prevencije koji su više usmjereni na prevenciju nego na samo liječenje.

6.5.1.

Pred organizacijama koje upravljaju obaveznim javnim i privatnim zdravstvenim osiguranjem (kao što su uzajamna osiguranja), na koje će se promjene znatno odraziti, stoje sljedeći izazovi:

6.5.2.

Sustavi uzajamnog zdravstvenog osiguranja koji su bili prethodnici zdravstvenog osiguranja mogu si sada postaviti za cilj garanciju neprekidnog i individualiziranog praćenja svih svojih članova. Kako proizvodima ili uslugama koje nude, tako i praćenjem pojedinaca u potrazi za dobrobiti ili praćenjem njegova liječenja, ustanove uzajamnog osiguranja moraju biti prisutne u životima svojih članova, bez obzira na komunikacijski kanal, te im pružiti odgovor prilagođen njihovim potrebama.

7.1.

Svi prethodno navedeni elementi, koji svjedoče o složenosti izazova koje donosi digitalizacija u području zdravlja, i dolazak novih mrežnih dionika naše će sustave zdravstvenog osiguranja izložiti velikoj gospodarskoj konkurenciji.

7.2.

Ovu promjenu nesumnjivo omogućuje pojava senzora, koji su postali ekonomski dostupni i tehnički „pouzdani”, ali svakako i prije svega mogućnost centralizacije i analize podataka putem pametnog telefona ili mrežnog sučelja. Tako se razvio ekosustav mobilnih aplikacija koje se temelje na načelu ciljeva, zajednice i „igrifikacije” koji proizvođačima mobilnih ekosustava dopušta da definiraju norme upravljanja zdravstvenim podacima putem tome namijenjenih usluga (7).

7.3.

Treba se pribojavati da će „GAFAMA” (Google, Apple, Facebook, Amazon, Microsoft i Alibaba) (8) te ostali koji će se tek pojaviti uskoro postati vladari ove nove medicine oslanjajući se sve više na informacijske tehnologije i njihovo dešifriranje. To je upravo ono čime se bave vodeća digitalna poduzeća koja tehnologiju upotrebljavaju za preuzimanje kontrole nad ekosustavima u svim sektorima.

7.4.

Snaga tih platformi počiva na razvojnom modelu koji se temelji na masovnom pružanju povezanih proizvoda ili usluga stanovništvu, što im omogućava pristup velikoj količini podataka koji se monetiziraju. Monetizacija podataka omogućuje im pružanje brojnih besplatnih usluga koje osiguravaju masovno posjećivanje i pokreću začarani krug u kojem svatko nastoji potrošača zadržati u što zatvorenijem ekosustavu. Budući da su njegovi marginalni troškovi pružanja usluga gotovo nepostojeći, gospodarski model interneta prirodno pogoduje najvećim dionicima koji uzimaju veliki dio stvorene vrijednosti i stoga raspolažu sredstvima za ogromna ulaganja.

7.5.

Treba se pribojavati činjenice da će samo GAFAMA biti u mogućnosti okoristiti se tim podacima koji se besplatno šire, povezujući ih sa svim podacima koje prikupe o ponašanju pojedinaca. Suočeni s digitalnim divovima – sadašnjim i budućim – iz pravne je i etičke perspektive nužno da građani, vlade i europske institucije (posebice ustanove za socijalnu skrb) očuvaju svoju neovisnost u području identifikacije, sakupljanja i korištenja zdravstvenih podataka.

7.6.

Stoga su dodanu vrijednost tih informacija, osobito zdravstvenih, prigrabile i kontroliraju te platforme, a ne više pružatelji zdravstvenog sustava. Preostaje tek staviti te informacije na raspolaganje „tražiteljima” koji ih mogu upotrijebiti.

7.7.

Zaštita podataka putem modela „5 V” (eng. volume, variety, velocity, veracity, value – količina, brzina, raznolikost, vjerodostojnost, vrijednost) ima ekonomsku vrijednost koja zahtijeva evolutivni regulatorni okvir povezan s cijelim (višedioničkim) ekosustavom kako bi se spriječilo iskorištavanje isključivo u komercijalne svrhe.