This document is an excerpt from the EUR-Lex website
Document 62018CN0047
Case C-47/18: Request for a preliminary ruling from the Oberlandesgericht Wien (Austria) lodged on 26 January 2018 — Skarb Pánstwa Rzeczpospolitej Polskiej — Generalny Dyrektor Dróg Krajowych i Autostrad v Stephan Riel, acting as administrator in the insolvency proceedings concerning the assets of Alpine Bau GmbH
Predmet C-47/18: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 26. siječnja 2018. uputio Oberlandesgericht Wien (Austrija) – Skarb Pánstwa Rzeczpospolitej Polskiej – Generalny Dyrektor Dróg Krajowych i Autostrad protiv Stephana Riela kao stečajnog upravitelja u stečajnom postupku nad imovinom društva Alpine Bau GmbH
Predmet C-47/18: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 26. siječnja 2018. uputio Oberlandesgericht Wien (Austrija) – Skarb Pánstwa Rzeczpospolitej Polskiej – Generalny Dyrektor Dróg Krajowych i Autostrad protiv Stephana Riela kao stečajnog upravitelja u stečajnom postupku nad imovinom društva Alpine Bau GmbH
SL C 142, 23.4.2018, p. 29–30
(BG, ES, CS, DA, DE, ET, EL, EN, FR, HR, IT, LV, LT, HU, MT, NL, PL, PT, RO, SK, SL, FI, SV)
23.4.2018 |
HR |
Službeni list Europske unije |
C 142/29 |
Zahtjev za prethodnu odluku koji je 26. siječnja 2018. uputio Oberlandesgericht Wien (Austrija) – Skarb Pánstwa Rzeczpospolitej Polskiej – Generalny Dyrektor Dróg Krajowych i Autostrad protiv Stephana Riela kao stečajnog upravitelja u stečajnom postupku nad imovinom društva Alpine Bau GmbH
(Predmet C-47/18)
(2018/C 142/39)
Jezik postupka: njemački
Sud koji je uputio zahtjev
Oberlandesgericht Wien
Stranke glavnog postupka
Tužitelj: Skarb Pánstwa Rzeczpospolitej Polskiej – Generalny Dyrektor Dróg Krajowych i Autostrad
Tuženik: Stephan Riel kao stečajni upravitelj u stečajnom postupku nad imovinom društva Alpine Bau GmbH
Prethodna pitanja
Pitanje 1.:
Treba li članak 1. stavak 2. točku (b) Uredbe (EU) br. 1215/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2012. o [sudskoj] nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima (u daljnjem tekstu: Uredba Bruxelles Ia) (1) tumačiti na način da se tužba za utvrđenje tražbine u skladu s austrijskim pravom u smislu članka 1. stavka 1. točke (b) Uredbe Bruxelles Ia odnosi na stečaj i da je stoga isključena iz materijalnog područja primjene te uredbe?
Pitanje 2.a (samo u slučaju potvrdnog odgovora na pitanje 1.):
Treba li članak 29. stavak 1. Uredbe (EU) br. 1215/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2012. o [sudskoj] nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima (u daljnjem tekstu: Uredba Bruxelles Ia) analogno primijeniti na povezani postupak koji je obuhvaćen područjem primjene Uredbe br. 1346/2000?
Pitanje 2.b (samo u slučaju negativnog odgovora na pitanje 1. ili potvrdnog odgovora na pitanje 2a):
Treba li članak 29. stavak 1. Uredbe (EU) br. 1215/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2012. o [sudskoj] nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima (u daljnjem tekstu: Uredba Bruxelles Ia) tumačiti na način da je riječ o tužbi zbog istog zahtjeva između istih stranaka ako vjerovnik – tužitelj – koji je prijavio (u biti) identičnu tražbinu u austrijskom glavnom stečajnom postupku i u poljskom sekundarnom stečajnom postupku koju je odnosni stečajni upravitelj (u pretežitom dijelu) osporavao, najprije u Poljskoj protiv tamošnjeg stečajnog upravitelja u sekundarnom stečajnom postupku i nakon toga u Austriji protiv stečajnog upravitelja u glavnom stečajnom postupku – tuženika – podnese tužbe za utvrđenje tražbine u stečajnom postupku u određenom iznosu?
Pitanje 3.a:
Treba li članak 41. Uredbe Vijeća (EZ) br. 1346/2000 od 29. svibnja 2000. o stečajnom postupku (u daljnjem tekstu: Uredba br. 1346/2000) (2) tumačiti na način da je ispunjena obveza navođenja ‚prirode tražbine, datuma njezina nastanka i iznosa’ ako se vjerovnik sa sjedištem u državi članici koja nije država u kojoj je pokrenut postupak – tužitelj – u svojoj prijavi tražbine u glavnom stečajnom postupku – kao u ovom slučaju –
a) |
ograničava na to da tražbinu definira navođenjem konkretnog iznosa, ali bez navođenja datuma nastanka (primjerice kao ‚tražbina podizvođača JSV Slawomir Kubica za izvođenje radova na cesti”); |
b) |
ako se u samoj prijavi ne navodi datum nastanka tražbine, ali se iz priloga dostavljenih uz prijavu tražbine može ustanoviti datum nastanka (primjerice na temelju datuma navedenog na priloženom računu)? |
Pitanje 3.b:
Treba li članak 41. Uredbe Vijeća (EU) br. 1346/2000 od 29. svibnja 2000. o stečajnom postupku (u daljnjem tekstu: Uredba br. 1346/2000) tumačiti na način da se toj odredbi ne protivi primjena nacionalnih odredbi koje su u konkretnom slučaju povoljnije za vjerovnika koji prijavljuje tražbinu i koji ima sjedište u državi članici koja nije država u kojoj je pokrenut postupak – primjerice u pogledu obveze navođenja datuma nastanka tražbine?
(1) SL 2012., L 351, str. 1. (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 19., svezak 11., str. 289.)
(2) SL 2000., L 160, str. 1. (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 19., svezak 3., str. 3.)