EUR-Lex Access to European Union law

Back to EUR-Lex homepage

This document is an excerpt from the EUR-Lex website

Document 32018R1912

Provedbena uredba Vijeća (EU) 2018/1912 od 4. prosinca 2018. o izmjeni Provedbene uredbe (EU) br. 282/2011 u pogledu određenih izuzeća za transakcije unutar Zajednice

ST/12849/2018/INIT

SL L 311, 7.12.2018, p. 10–12 (BG, ES, CS, DA, DE, ET, EL, EN, FR, HR, IT, LV, LT, HU, MT, NL, PL, PT, RO, SK, SL, FI, SV)

Legal status of the document In force

ELI: http://data.europa.eu/eli/reg_impl/2018/1912/oj

7.12.2018   

HR

Službeni list Europske unije

L 311/10


PROVEDBENA UREDBA VIJEĆA (EU) 2018/1912

od 4. prosinca 2018.

o izmjeni Provedbene uredbe (EU) br. 282/2011 u pogledu određenih izuzeća za transakcije unutar Zajednice

VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije,

uzimajući u obzir Direktivu Vijeća 2006/112/EZ od 28. studenoga 2006. o zajedničkom sustavu poreza na dodanu vrijednost (1), a posebno njezin članak 397.,

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,

budući da:

(1)

U svojoj Komunikaciji od 7. travnja 2016. o akcijskom planu o PDV-u Komisija je najavila namjeru predstavljanja prijedloga za konačni sustav poreza na dodanu vrijednost (PDV) u odnosu na prekograničnu trgovinu među poduzećima među državama članicama. Vijeće je u svojim zaključcima od 8. studenoga 2016. pozvalo Komisiju da u međuvremenu predloži određena poboljšanja pravila Unije o PDV-u za prekogranične transakcije, među ostalim za potrebe izuzeća transakcija unutar Zajednice.

(2)

Direktivom 2006/112/EZ utvrđen je niz uvjeta za izuzeće isporuka robe od PDV-a u kontekstu određenih transakcija unutar Zajednice. Jedan je od tih uvjeta da se roba mora otpremiti ili prevesti iz jedne države članice u drugu.

(3)

Međutim, različitim pristupima među državama članicama u primjeni tih izuzeća prekograničnih transakcija nastale su poteškoće i pravna nesigurnost za poduzeća. To je u suprotnosti s ciljem jačanja trgovine unutar Zajednice i uklanjanja fiskalnih granica. Stoga je važno detaljno utvrditi i uskladiti uvjete za primjenu tih izuzeća.

(4)

Budući da su prekogranične prijevare vezane za PDV prvenstveno povezane s izuzećem isporuka unutar Zajednice, potrebno je detaljno utvrditi određene okolnosti u kojima bi se roba trebala smatrati otpremljenom ili prevezenom s državnog područja države članice isporuke.

(5)

Kako bi se poduzećima pružilo praktično rješenje, a poreznim upravama sigurnost, u Provedbenu uredbu Vijeća (EU) br. 282/2011 (2) trebalo bi uvesti dvije oborive pretpostavke.

(6)

Pojednostavnjenje aranžmanâ za premještanje dobara trebalo bi popratiti odgovarajućim obvezama vođenja evidencije kako bi se osigurala njihova pravilna primjena.

(7)

Provedbenu uredbu Vijeća (EU) br. 282/2011 trebalo bi stoga na odgovarajući način izmijeniti,

DONIJELO JE OVU UREDBU:

Članak 1.

Provedbena uredba (EU) br. 282/2011 mijenja se kako slijedi:

1.

u poglavlje VIII. umeće se sljedeći odjeljak:

Odjeljak 2.A

Izuzeća za transakcije unutar Zajednice

(Članci od 138. do 142. direktive 2006/112/EZ)

Članak 45.a

1.   Za potrebe primjene izuzeća iz članka 138. Direktive 2006/112/EZ pretpostavlja se da je roba otpremljena ili prevezena iz države članice do odredišta izvan njezina državnog područja, ali unutar Zajednice, u bilo kojem od sljedećih slučajeva:

(a)

prodavatelj navede da je sam otpremio ili prevezao robu ili da je to za njegov račun obavila treća osoba, i da prodavatelj posjeduje barem dva neproturječna dokaza iz stavka 3. točke (a), koja su izdale dvije različite strane koje su međusobno neovisne te neovisne i o prodavatelju i o stjecatelju, ili da prodavatelj posjeduje bilo koji pojedinačni dokaz iz stavka 3. točke (a) zajedno s bilo kojim pojedinačnim neproturječnim dokazom iz stavka 3. točke (b) kojim se potvrđuje otprema ili prijevoz, koje su izdale dvije različite strane koje su međusobno neovisne te neovisne i o prodavatelju i o stjecatelju;

(b)

prodavatelj posjeduje sljedeće:

i.

pisanu izjavu stjecatelja kojom potvrđuje da je stjecatelj otpremio ili prevezao robu ili je to za račun stjecatelja obavila treća strana, i u kojoj se navodi ime države članice odredišta robe; u toj pisanoj izjavi navode se: datum izdavanja; ime i adresa stjecatelja; količina i priroda robe; datum i mjesto dolaska robe; u slučaju isporuke prijevoznih sredstava, identifikacijski broj prijevoznog sredstva; i identifikacija pojedinca koji preuzima robu za račun stjecatelja; i

ii.

barem dva neproturječna dokaza iz stavka 3. točke (a), koje su izdale dvije različite strane koje su međusobno neovisne te neovisne i o prodavatelju i o stjecatelju, ili bilo koji pojedinačni dokaz iz stavka 3. točke (a) zajedno s bilo kojim pojedinačnim neproturječnim dokazom iz stavka 3. točke (b) kojim se potvrđuje otprema ili prijevoz, koje su izdale dvije različite strane koje su međusobno neovisne te neovisne i o prodavatelju i o stjecatelju.

Stjecatelj je prodavatelju dužan predočiti pisanu izjavu iz točke (b) podtočke i. do desetog dana mjeseca koji slijedi nakon isporuke.

2.   Porezno tijelo može oboriti pretpostavku koja se primjenjuje na temelju stavka 1.

3.   Za potrebe stavka 1. kao dokaz otpreme ili prijevoza prihvaća se sljedeće:

(a)

dokumenti koji se odnose na otpremu ili prijevoz robe, poput potpisanog međunarodnog teretnog lista ili bilješke (CMR), teretnice, računa za zračni teretni prijevoz ili računa prijevoznika robe;

(b)

sljedeći dokumenti:

i.

polica osiguranja povezana s otpremom ili prijevozom robe ili bankovni dokumenti kojima se potvrđuje plaćanje otpreme ili prijevoza robe;

ii.

službeni dokumenti koje je izdalo tijelo javne vlasti, poput javnog bilježnika, kojima se potvrđuje dolazak robe u državu članicu odredišta;

iii.

potvrda koju je u državi članici odredišta izdao posjednik skladišta, a kojom se potvrđuje skladištenje robe u toj državi članici.”;

2.

u poglavlje X. umeće se sljedeći odjeljak:

Odjeljak 1.A

Opće obveze

(Članci 242. I 243. Direktive 2006/112/EZ)

Članak 54.a

1.   Evidencija iz članka 243. stavka 3. Direktive 2006/112/EZ koju treba voditi svaki porezni obveznik koji prenosi robu u okviru aranžmanâ za premještanje dobara sadržava sljedeće informacije:

(a)

državu članicu iz koje se roba otprema ili prevozi te datum otpreme ili prijevoza robe;

(b)

PDV identifikacijski broj poreznog obveznika kojem je roba namijenjena, koji izdaje država članica u koju se roba otprema ili prevozi;

(c)

državu članicu u koju se roba otprema ili prevozi, PDV identifikacijski broj posjednika skladišta, adresu skladišta u koje se roba po dolasku skladišti te datum dolaska robe u skladište;

(d)

vrijednost, opis i količinu robe koja je dostavljena u skladište;

(e)

PDV identifikacijski broj poreznog obveznika koji zamjenjuje osobu iz točke (b) ovog stavka pod uvjetima iz članka 17.a stavka 6. Direktive 2006/112/EZ;

(f)

oporezivi iznos, opis i količinu isporučene robe i datum isporuke robe iz članka 17.a stavka 3. točke (a) Direktive 2006/112/EZ te PDV identifikacijski broj stjecatelja;

(g)

oporezivi iznos, opis i količinu robe te datum ispunjenja bilo kojeg od uvjeta. i razloga u vezi s time u skladu s člankom 17.a stavkom 7. Direktive 2006/112/EZ;

(h)

vrijednost, opis i količinu vraćene robe te datum vraćanja robe iz članka 17.a stavka 5. Direktive 2006/112/EZ.

2.   Evidencija iz članka 243. stavka 3. Direktive 2006/112/EZ koju treba voditi svaki porezni obveznik kojem se roba isporučuje u okviru aranžmanâ za premještanje dobara sadržava sljedeće informacije:

(a)

PDV identifikacijski broj poreznog obveznika koji prenosi robu u okviru aranžmanâ za premještanje dobara;

(b)

opis i količinu robe koja mu je namijenjena;

(c)

datum dolaska robe koja mu je namijenjena u skladište;

(d)

oporezivi iznos, opis i količinu robe koja mu je isporučena te datum na koji je roba iz članka 17.a stavka 3. točke (b) Direktive 2006/112/EZ stečena unutar Zajednice;

(e)

opis i količinu robe te datum na koji je roba premještena iz skladišta na zahtjev poreznog obveznika iz točke (a);

(f)

opis i količinu uništene ili nestale robe te datum uništenja, gubitka ili krađe robe koja je prethodno dostavljena u skladište ili datum na koji je utvrđeno da je roba uništena ili da nedostaje.

Ako je roba otpremljena ili prevezena u okviru aranžmanâ za premještanje dobara posjedniku skladišta koji nije porezni obveznik kojem je namijenjena isporuka robe, u evidenciji tog poreznog obveznika ne trebaju se nalaziti informacije iz prvog podstavka točaka (c), (e) i (f).”.

Članak 2.

Ova Uredba stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Primjenjuje se od 1. siječnja 2020.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.

Sastavljeno u Bruxellesu 4. prosinca 2018.

Za Vijeće

Predsjednik

H. LÖGER


(1)  SL L 347, 11.12.2006., str. 1.

(2)  Provedbena uredba Vijeća (EU) br. 282/2011 od 15. ožujka 2011. o utvrđivanju provedbenih mjera za Direktivu 2006/112/EZ o zajedničkom sustavu poreza na dodanu vrijednost (SL L 77, 23.3.2011., str. 1.).


Top