03/Sv. 56

HR

Službeni list Europske unije

174

---

31999L0105

---

L 011/17

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

---

DIREKTIVA VIJEĆA 1999/105/EZ

od 22. prosinca 1999.

o stavljanju na tržište šumskog reprodukcijskog materijala

VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske zajednice, a posebno njegov članak 37.,

uzimajući u obzir prijedlog Komisije (1),

uzimajući u obzir mišljenje Europskog parlamenta (2),

uzimajući u obzir mišljenje Gospodarskog i socijalnog odbora (3),

budući da:

(1)

Direktiva Vijeća 66/404/EEZ od 14. lipnja 1966. o stavljanju na tržište šumskog reprodukcijskog materijala (4) i Direktiva Vijeća 71/161/EEZ od 30. ožujka 1971. o standardima vanjske kakvoće za šumski reprodukcijski materijal koji je stavljen na tržište unutar Zajednice (5) znatno su izmijenjene nekoliko puta; s obzirom na to da je potrebno napraviti daljnje znatne izmjene, Direktive je radi jasnoće potrebno kombinirati i preinačiti.

(2)

Šume pokrivaju veliko područje Zajednice i imaju višestruko važnu ulogu na temelju svojih socijalnih, gospodarskih, ekoloških i kulturnih funkcija; postoji potreba za posebnim pristupima i akcijama za različite tipove šuma, u kojima se u obzir uzima široki raspon prirodnih, socijalnih, gospodarskih i kulturnih uvjeta šuma u Zajednici; obnavljanje tih šuma i novo pošumljivanje zahtijevaju održivo upravljanje šumama u odnosu na Šumarsku strategiju za Europsku uniju, kako je navedeno u Rezoluciji Vijeća od 15. prosinca 1998. (6)

(3)

Šumski reprodukcijski materijal vrsta stabala i umjetni hibridi koji su važni za šumarstvo trebali bi biti genetski pogodni za različite uvjete lokacija i visoke kakvoće; očuvanje i poboljšanje biološke raznovrsnosti šuma, uključujući genetsku raznolikost, šuma nužni su za održivo upravljanje šumama.

(4)	Ako se odnose na zdravlje biljaka, usklađeni uvjeti moraju biti u skladu s Direktivom Vijeća 77/93/EEZ od 21. prosinca 1976. o zaštitnim mjerama protiv unošenja organizama štetnih za bilje ili biljne proizvode u države članice i protiv njihova širenja u Zajednici (7).

(5)

Istraživanje o šumarstvu pokazalo je da, ako šumama treba povećati vrijednost s obzirom na aspekte stabilnosti, prilagođavanja, otpornosti, produktivnosti i raznolikosti, potrebno je koristiti reprodukcijski materijal koji je genetski i fenotipski prikladan za lokaciju i koji je visoke kakvoće; šumsko sjeme trebalo bi, po mogućnosti, ispunjavati neke norme vanjske kvalitete.

(6)

U kontekstu konsolidacije unutarnjeg tržišta, potrebno je ukloniti sve stvarne i potencijalne prepreke za trgovinu koje bi mogle ometati slobodno kretanje šumskog reprodukcijskog materijala unutar Zajednice; u interesu je svih država članica da se utvrde pravila Zajednice koja uvode najviše moguće standarde.

(7)	Pravila Zajednice trebala bi se odnositi na fenotipske i genetske karakteristike sjemena i biljaka te na vanjsku kvalitetu šumskog reprodukcijskog materijala.

(8)	Takva pravila trebala bi se primijeniti na marketing na domaćim tržištima i u drugim državama članicama.

(9)	Takva pravila trebala bi uzeti u obzir praktične potrebe i trebala bi se primijeniti samo na one vrste i umjetne hibride koji su važni za šumarstvo u cijeloj Zajednici ili nekom njezinom dijelu;

(10)

U nekim je državama članicama uporaba šumskog reprodukcijskog materijala kategorije „poznatog izvora” koji nije odobren za stavljanje na tržište Direktivom 66/404/EEZ, tradicionalna, u skladu s podnebljem i nužna za šumarstvo te je prema tome takav materijal primjereno odobriti za stavljanje na tržište u državama članicama koje to žele učiniti; međutim, nije primjereno nametnuti stavljanje na tržište takva materijala krajnjemu korisniku u svim državama članicama.

(11)	Određene regije Zajednice, kao što su alpske, mediteranske ili nordijske regije, imaju specifične klimatske uvjete ili osjetljive uvjete na određenim lokacijama, što opravdava posebne uvjete za vanjsku kakvoću šumskog reprodukcijskog materijala nekih vrsta.

(12)	U skladu s Općom deklaracijom Treće ministarske konferencije o zaštiti šuma u Europi u Lisabonu, za obnavljanje šuma i pošumljivanje treba dati prednost domaćim vrstama lokalnog podrijetla koje su dobro prilagođene lokalnim uvjetima.

(13)	Reprodukcijski materijal namijenjen izvozu ili ponovnom izvozu u treće zemlje ne bi trebao biti obuhvaćen mjerama određenima u ovoj Direktivi.

(14)

Za reprodukcijski materijal Zajednice, odobrenje osnovnog materijala i, posljedično tome, razgraničenje regija podrijetla, temeljni su za odabir; države članice trebaju primijeniti jedinstvena pravila koja nalažu najviše moguće standarde za odobrenje osnovnog materijala; na tržište bi se trebao stavljati samo reprodukcijski materijal koji potječe od takvoga materijala.

(15)	Genetski modificirani šumski reprodukcijski materijal ne smije se stavljati na tržište ako nije siguran za zdravlje ljudi i okoliš.

(16)

Potrebno je provesti procjenu ekološkog rizika na šumskom reproduktivnom materijalu koji se sastoji od genetski modificiranih organizama; Zajednica potom treba podnijeti Vijeću prijedlog za Uredbu koja osigurava da su postupci za takvu procjenu ekološkog rizika i drugi relevantni elementi, uključujući postupak odobrenja, jednaki postupcima predviđenima u Direktivi Vijeća 90/220/EEZ od 23. travnja 1990. o namjernom ispuštanju genetski modificiranih organizama u okoliš (8); dok takva Uredba ne stupi na snagu, treba se primjenjivati Direktiva 90/220/EEZ.

(17)	Reprodukcijski materijal koji zadovoljava uvjete ove Direktive ne bi smio podlijegati tržišnim ograničenjima, osim onih predviđenih u ovoj Direktivi.

(18)	Države članice trebale bi, međutim, biti ovlaštene osigurati da se na tržište na njihovim državnim područjima stavljaju samo dijelovi biljaka i biljnih zaliha koji su usklađeni sa standardima.

(19)	Državama članicama treba dozvoliti uvođenje dodatnih ili strožih uvjeta za odobravanje osnovnog materijala proizvedenog na njihovom državnom području.

(20)	Države članice trebaju sastaviti popis regija podrijetla i utvrditi, kada je ono poznato, podrijetlo osnovnog materijala; države članice trebaju sastaviti karte koje pokazuju razgraničenje regija podrijetla.

(21)	Države članice trebaju sastaviti nacionalne registre osnovnog materijala odobrenog na njihovom državnom području; sažetak nacionalnoga registra u obliku nacionalnog popisa treba također sastaviti svaka država članica.

(22)	Na temelju takvog nacionalnoga popisa, Komisija treba osigurati objavu u Zajednici.

(23)	Nakon žetve službena tijela trebaju izdati glavni certifikat za sav reprodukcijski materijal koji potječe od odobrenog osnovnog materijala.

(24)	Potrebno je osigurati da reprodukcijski materijal koji je namijenjen stavljanju na tržište ili koji je stavljen na tržište, ima i potrebnu fenotipsku ili genetsku kakvoću te da je na ispravan način identificiran od prikupljanja do isporuke krajnjem korisniku.

(25)	Nadalje, potrebno je uvesti posebne standarde kakvoće Zajednice za sadnice stabljika i, kada je to potrebno, za šibe jablana.

(26)	Sjeme se treba stavljati na tržište samo ako je u skladu s određenim standardima kakvoće i ako je u plombiranoj ambalaži.

(27)	Kako bi osigurale da su zadovoljeni zahtjevi koji se odnose na fenotipsku kakvoću ili genetsku kakvoću, ispravnu identifikaciju i norme vanjske kakvoće u trenutku stavljanja na tržište, države članice moraju predvidjeti odgovarajuće kontrolne mjere.

(28)

Reprodukcijski materijal koji ispunjava te zahtjeve ne mora podlijegati samo ograničenjima stavljanja na tržište koja su predviđena pravilima Zajednice; državama članicama treba u određenim okolnostima dozvoliti da krajnjem korisniku zabrane stavljanje na tržište šumskog reprodukcijskog materijala koji nije prikladan za uporabu na njihovom državnom području.

(29)	Tijekom razdoblja u kojem dolazi do privremenih poteškoća u opskrbi određenim vrstama reprodukcijskog materijala usklađenog s načelima ove Direktive, treba se privremeno pod određenim uvjetima odobriti reprodukcijski materijal koji ispunjava manje strože zahtjeve.

(30)

Šumski reprodukcijski materijal koji dolazi iz trećih zemalja ne bi se smio stavljati na tržište unutar Zajednice ako ne ispunjava u pogledu odobrenja njegova osnovnog materijala i mjera poduzetih pri njegovoj proizvodnji, ista jamstva kao i šumski reprodukcijski materijal Zajednice; kad se uvezeni šumski reprodukcijski materijal stavlja na tržište unutar Zajednice treba ga popratiti glavnim certifikatom ili službenim certifikatom koji izdaje zemlja podrijetla kao i evidencijom koja sadržava pojedinosti o svim pošiljkama za izvoz.

(31)	U određenim uvjetima, država članica treba u cijelosti ili djelomice biti izuzeta od odredaba ove Direktive za neke vrste stabala.

(32)	Poželjno je organizirati privremena istraživanja u svrhu traženja boljih rješenja za neke odredbe određene u ovoj Direktivi.

(33)	Potrebno je uvesti nadzorne mjere Zajednice kako bi u svim državama članicama osigurale jedinstvenu primjenu uvjeta i zahtjeva utvrđenih u ovoj Direktivi.

(34)	Pretežno tehnička prilagođivanja prilozima trebaju se olakšati žurnim postupkom.

(35)	Mjere potrebne za provedbu ovog instrumenta trebaju se usvojiti u skladu s Odlukom Vijeća 1999/468/EZ o utvrđivanju postupaka za izvršavanje provedbenih ovlasti dodijeljenih Komisiji (9).

(36)

U Ugovoru o pristupanju iz 1994., Republici Finskoj i Kraljevini Švedskoj dano je prijelazno razdoblje do 31. prosinca 1999. za primjenu Direktive 66/404/EEZ, a Republici Finskoj također i za primjenu Direktive 71/161/EEZ; to prijelazno razdoblje treba produžiti kako bi se tim zemljama omogućilo da održe svoje nacionalne programe najkasnije do datuma provedbe ove Direktive,

DONIJELO JE OVU DIREKTIVU:

Članak 1.

Ova se Direktiva primjenjuje na proizvodnju s ciljem stavljanja na tržište i na stavljanje na tržište šumskog reprodukcijskog materijala unutar Zajednice.

Članak 2.

Za potrebe ove Direktive primjenjuju se sljedeće definicije i/ili razvrstavanja:

(a)	Šumski reprodukcijski materijal: reprodukcijski materijal onih vrsta stabala i njihovih umjetnih hibrida koji su važni za šumarstvo u čitavoj Zajednici ili njezinu dijelu i posebno onih koji su navedeni u Prilogu I.;

(b)

Reprodukcijski materijal znači bilo što od sljedećeg: i. sjemenski materijal; češeri, suplodišta, plodovi i sjeme namijenjeno uzgoju sadnog materijala; ii. biljne dijelove: stabljične, lisne i ukorijenjene reznice, kulture biljnih stanica i tkiva za mikropropagaciju, pupovi, povaljenice, korijeni, plemke, šibe i drugi biljni dijelovi namijenjeni uzgoju sadnog materijala; iii. sadni materijal: biljke uzgojene iz sjemenskog materijala, biljnih dijelova ili od biljaka prirodnim podmlatkom;

(c)

Osnovni materijal znači bilo što od sljedećeg: i. sjemenski izvor: stabla na nekome području na kojemu se prikuplja sjeme; ii. sastojina: prostorno omeđena populacija stabala koja je dovoljno jednoličnog sastava; iii. sjemenska plantaža: plantaža od odabranih klonova ili potomaka koja je izolirana ili kojom se upravlja tako da se izbjegne ili smanji oprašivanje iz vanjskih izvora te da proizvodi čest i obilan urod sjemena i omogući jednostavno dobivanje sjemena; iv. roditeljska stabla: stabla koja se koriste za dobivanje potomstva kontroliranim ili slobodnim oprašivanjem jednoga poznatoga roditelja kao materinskim stablom, s peludom jednoga roditelja (puni srodnici) ili smjesom polena poznatih ili nepoznatih roditelja (polusrodnici.); v. klon skupina jedinki (rameta) koji izvorno potječu od jedne jedinke (ortete), a nastala je vegetativnom propagacijom, na primjer iz reznica, plemki, položenica ili djeljenica te mikropropagacijom; vi. klonska smjesa: smjesa poznatih klonova s utvrđenim pojedinačnim učešćem;

(d)

Autohtoni i indigeni (samorodni) znači bilo što od sljedećeg: i. autohtona sastojina ili sjemenski izvor: autohtona sastojina ili sjemenski izvor sastojina je koja se u pravilu stalno prirodno obnavlja. Autohtona sastojina ili sjemenski izvor može se umjetno obnavljati od reprodukcijskog materijala prikupljenoga u istoj sastojini ili sjemenskom izvoru ili u okolnim autohtonim sastojinama ili sjemenskim izvorima; ii. indigena (samorodna) sastojina ili sjemenski izvor indigena sastojina ili sjemenski izvor autohtona je sastojina ili sjemenski izvor ili sastojina ili sjemenski izvor uzgojen umjetno od sjemena koje potječe iz istog područja provenijencije;

(e)	Podrijetlo: Za autohtonu sastojinu ili sjemenski izvor, podrijetlo je mjesto na kojem stabla rastu. Za neautohtonu sastojinu ili sjemenski izvor, podrijetlo je mjesto iz kojeg su sjeme ili biljke prvobitno dobivene. Podrijetlo sastojine ili sjemenskoga izvora može biti nepoznato;

(f)	Provenijencija: Mjesto bilo koje sastojine stabala;

(g)	Područje provenijencije: Za vrstu ili podvrste, područje provenijencije područje je ili skupina područja veoma sličnih ekoloških uvjeta u kojima sastojine ili sjemenski izvori pokazuju slična fenotipska ili genetska svojstva, uzimajući u obzir i visinske granice gdje je to moguće;

(h)	Proizvodnja: Proizvodnja uključuje sve faze dobivanja sjemenskog materijala, doradu tog materijala kao sjemenskog i uzgoj sadnog materijala iz sjemena i biljnih dijelova;

(i)	Stavljanje na tržište: Izlaganje s ciljem prodaje, ponude za prodaju, prodaje ili isporuke drugoj osobi, uključujući isporuku na temelju ugovora o pružanju usluga;

(j)	Dobavljač: Bilo koja fizička ili pravna osoba koja je profesionalno angažirana u marketingu ili uvozu šumskog reprodukcijskog materijala;

(k)

Službeno tijelo: i. tijelo koje je osnovala ili imenovala država članica pod nadzorom nacionalne vlade i koje odgovorno za pitanja u vezi s nadzorom nad stavljanjem na tržište i/ili kakvoću šumskog reprodukcijskog materijala; ii. bilo koje državno tijelo osnovano: — na nacionalnoj razini, ili — na regionalnoj razini pod nadzorom državnih tijela, unutar granica koje su predviđene ustavom predmetne države članice. Navedena tijela mogu u skladu sa svojim nacionalnim zakonodavstvom, prenositi zadatke predviđene u ovoj Direktivi koji se provode u okviru njihove nadležnosti i nadzora na bilo koju pravnu osobu javnog ili privatnog prava koja je na temelju svojega službeno odobrenog statuta zadužena isključivo za specifične javne funkcije, pod uvjetom da takva osoba i njezini članovi nemaju osobne koristi povezane s mjerama koje poduzimaju. Osim toga, u skladu s postupkom iz članka 26. stavak 2. druge se pravne osobe osnovane u ime tijela iz točke (i) koje djeluju pod ovlašću i nadzorom takvoga tijela mogu ovlastiti, pod uvjetom da nemaju osobne koristi povezane mjerama koje poduzimaju. Države članice obavješćuju Komisiju o svojim odgovornima službenim tijelima. Komisija tu informaciju dostavlja drugim državama članicama;

(l)

Šumski reprodukcijski materijal razvrstava se u sljedeće kategorije: i. „Poznato podrijetlo” Reprodukcijski materijal koji potječe od osnovnog materijala koji može biti sjemenski izvor ili sastojina unutar određenog područja provenijencije i koji zadovoljava zahtjeve određene u Prilogu II.; ii. „Selekcioniran” Reprodukcijski materijal koji potječe od osnovnog materijala iz sastojine unutar jedinstvene određenog područja provenijencije koja se fenotipski razlikuju od populacija druge provenijencije i koji ispunjava zahtjeve određene u Prilogu III.; iii. „Kvalificiran” Reprodukcijski materijal koji potječe od osnovnog materijala iz sjemenskih plantaža, roditelja familija, klonova ili klonskih smjesa, a čiji su sastavni dijelovi pojedinačno fenotipski odabrani i koji ispunjava zahtjeve određene u Prilogu IV. Testiranje nije nužno poduzeti ili završiti; iv. „Testiran” Reprodukcijski materijal koji potječe od osnovnog materijala iz sastojina, sjemenskih plantaža, roditelja familija, klonova ili klonskih smjesa. Superiornost reprodukcijskog materijala dokazuje se komparativnim testiranjem ili procjenom superiornosti reprodukcijskog materijala na temelju genetske ocjene sastavih dijelova osnovnog materijala. Materijal mora zadovoljavati zahtjeve određene u Prilogu V.

Članak 3.

1.   Popis vrsta i umjetnih hibrida u Prilogu I. može se izmijeniti u skladu s postupkom iz članka 26. stavka 3.

2.   U mjeru u kojoj neke vrste i umjetni hibridi ne podliježu mjerama sadržanim u ovoj Direktivi, države članice mogu poduzeti takve mjere ili manje stroge mjere u odnosu na svoje državno područje.

3.   Mjere sadržane u ovoj Direktivi ne primjenjuju se na šumski reprodukcijski materijal u obliku sadnog materijala ili biljnih dijelova za koji se pokaže da je namijenjen drugoj svrsi, a ne šumarstvu.

U takvim slučajevima, materijal mora biti popraćen oznakom ili drugim dokumentom koji zahtijevaju druge odredbe Zajednice ili nacionalne odredbe koje se primjenjuju na takav materijal za tu svrhu. Ako o tome ne postoje odredbe, dobavljač mora, prilikom postupanja materijalom namijenjenim za šumarske svrhe i materijalom za koji se pokaže da je namijenjen za druge svrhe, a ne za šumarstvo, materijal namijenjen za druge svrhe označiti oznakom ili drugim dokumentom s natpisom: „Nije za šumarske svrhe”.

4.   Mjere sadržane u ovoj Direktivi ne primjenjuju se na šumski reprodukcijski materijal za koji se dokaže da je namijenjen izvozu ili ponovnom izvozu u treće zemlje.

Članak 4.

1.   Države članice određuju da se samo odobreni osnovni materijal upotrebljava za proizvodnju šumskog reprodukcijskog materijala koji se stavlja na tržište.

2.   Osnovni materijal mogu odobriti jedino:

(a)	službena tijela ako zadovoljava uvjete određene u prilozima II., III., IV. ili V., ovisno o slučaju, ovoj Direktivi;

(b)	upućivanjem na jedinicu poznatu kao „jedinica odobrenja”. Svaka jedinica odobrenja mora biti identificirana jedinstvenom uputom u registru.

3.   Države članice osiguravaju:

(a)	da se odobrenje povuče ako se zahtjevi ove Direktive više ne ispunjavaju;

(b)	da se nakon odobrenja, osnovni materijal za proizvodnju reprodukcijskog materijala iz kategorija selekcionirani materijal, kvalificirani materijal i testirani materijal, podvrgne ponovnom pregledu, u redovitim razmacima.

4.   U interesu očuvanja biljnih genetskih resursa koji se upotrebljavaju u šumarstvu kako je utvrđeno posebnim uvjetima koji se utvrđuju sukladno postupku propisanom u članku 26. stavku 3. kako bi se uzele u obzir nove spoznaje u odnosu na in situ čuvanje i održivu uporabu biljnih genetskih resursa putem uzgajanja i stavljanja na tržište šumskog reprodukcijskog materijala takvoga podrijetla da je prilagođen lokalnim i regionalnim uvjetima i ugrožen genetskom erozijom, države članice mogu odstupati od uvjeta predviđenih stavkom 2. i prilozima II., III., IV. i V. ako su predviđeni uvjeti u skladu s postupkom iz članka 26. stavka 3.

5.   Države članice mogu na svojem cjelokupnom državnom području ili njegovu dijelu za razdoblje od najviše deset godina odobriti osnovni materijal za proizvodnju testiranoga reprodukcijskog materijala kad se, na temelju privremenih rezultata genetske procjene ili komparativnih testova na koje upućuje Prilog V., može pretpostaviti da će osnovni materijal kad testovi dovrše, zadovoljiti zahtjeve za odobrenje na temelju ove Direktive.

Članak 5.

1.   Ako se osnovni materijal iz članka 4. stavka 1. sastoji od genetski modificiranih organizama u smislu članka 2. točaka 1. i 2. Direktive 90/220/EEZ takav se materijal priznaje samo ako je siguran za zdravlje ljudi i okoliš.

2.   U slučaju genetski modificiranog osnovnog materijala iz stavka 1.:

(a)	provodi se procjena rizika za okoliš koja je jednaka procjeni utvrđenoj u Direktivi 90/220/EEZ;

(b)

na prijedlog Komisije, Uredbom Europskog parlamenta i Vijeća koja se temelji na odgovarajućim pravnim načelima Ugovora, uvode se postupci koji osiguravaju da su procjena rizika za okoliš i drugi relevantni elementi jednaki onima utvrđenima u Direktivi 90/220/EEZ. Dok takva Uredba ne stupi na snagu, genetski modificiran osnovni materijal odobrava se za unos u Nacionalni registar na temelju članka 10. ove Direktive nakon što je odobren u skladu s Direktivom 90/220/EEZ;

(c)	članci 11. do 18. Direktive 90/220/EEZ više se ne primjenjuju na genetski modificiran osnovni materijal odobren u skladu s Uredbom iz podstavka (b);

(d)	tehničke i znanstvene pojedinosti provedbe procjene rizika za okoliš donose se u skladu s postupkom iz članka 26. stavka 3.

Članak 6.

1.   Za šumski reprodukcijski materijal koji potječe od odobrenog osnovnog materijala države članice predviđaju kako je navedeno u točkama (a) do (d):

(a)	materijal vrsta navedenih u Prilogu I. ne smije se stavljati na tržište ako nije razvrstan u kategorije „poznatog izvora”, „selekcioniran”, „kvalificiran” i „testiran” te ako ne ispunjava zahtjeve iz priloga II., III., IV. i V.;

(b)	materijal umjetnih hibrida naveden u Prilogu I. ne smije se stavljati na tržište ako nije razvrstan u kategorije „selekcioniran”, „kvalificiran” ili „testiran” te ako ne ispunjava zahtjeve iz priloga III., IV. i V.;

(c)

materijal vrsta i umjetnih hibrida naveden u Prilogu I. koji se vegetativno razmnaža ne smije se stavljati na tržište ako nije iz kategorije „selekcioniran”, „kvalificiran” ili „testiran” i ako ne ispunjava zahtjeve iz Priloga III., IV. i V. Reprodukcijski materijal iz kategorije „selekcioniran” može se staviti na tržište samo ako je masovno dobiven iz sjemena;

(d)	materijal vrsta i umjetnih hibrida naveden u Prilogu I. koji se u cijelosti ili djelomice sastoji od genetski modificiranih organizama ne smije se stavljati na tržište ako nije uvršten u kategoriju „testiran” i ako ne ispunjava zahtjeve iz Priloga V.

2.   Kategorije na temelju kojih se reprodukcijski materijal iz različitih tipova osnovnog materijala može stavljati na tržište jesu one navedene u tablici u Prilogu VI.

3.   Šumski reprodukcijski materijal vrsta i umjetnih hibrida naveden u Prilogu I. ne smije se stavljati na tržište ako ne ispunjava odgovarajuće zahtjeve u Prilogu VII.

Biljni dijelovi i sadni materijal ne smiju se stavljati na tržište ako ne ispunjavaju zahtjeve opće prihvaćenih međunarodnih standarda, nakon što se ti standardi odobre u skladu s postupkom iz članka 26. stavka 3.

4.   Države članice predviđaju službenu registraciju dobavljača šumskog reprodukcijskog materijala. Odgovorno službeno tijelo može za dobavljače koji su već registrirani na temelju Direktive 77/93/EEZ smatrati registriranima u smislu ove Direktive. Takvi dobavljači moraju svejedno ispunjavati zahtjeve ove Direktive.

5.   Neovisno o odredbama stavka 1., države članice mogu na svojem državnom području ovlastiti dobavljače da na tržište stave odgovarajuće količine:

(a)	šumskog reprodukcijskog materijala za testiranje, znanstvene svrhe, selekcioniranje ili za svrhe genetskog očuvanja; i

(b)	sjemenskog materijala za koji je jasno dokazano da nije namijenjen šumarstvu.

6.   Uvjeti pod kojima države članice mogu dati ovlaštenja iz stavka 5. mogu se utvrditi u skladu s postupkom iz članka 26. stavka 3.

7.   Ne dovodeći u pitanje stavak 1. i u slučaju da reprodukcijski materijal potječe od osnovnog materijala koji ne ispunjava sve zahtjeve odgovarajuće kategorije navedene u stavku 1., države članice mogu dopustiti stavljanje takvog materijala na tržište u skladu s uvjetima koji se sastavljaju u skladu s postupkom iz članka 26. stavka 3.

8.   Posebne odredbe mogu se utvrditi u skladu s postupkom iz članka 26. stavka 3. kako bi se u obzir uzele okolnosti pod kojima se šumski reprodukcijski materijal pogodan za organsku proizvodnju može staviti na tržište.

Članak 7.

Države članice mogu, u odnosu na uvjete predviđene u prilozima II. do V. i VII., uvesti dodatne ili strože zahtjeve za odobrenje osnovnog materijala i proizvodnju reprodukcijskog materijala na svojem državnom području.

Članak 8.

Države članice mogu na svojem državnom području ograničiti odobrenje osnovnog materijala namijenjenog proizvodnji šumskog reprodukcijskog materijala kategorije „poznato podrijetlo”.

Članak 9.

1.   U slučaju da je osnovni materijal namijenjen proizvodnji reprodukcijskog materijala kategorija „poznato podrijetlo” i „selekcioniran”, države članice za odgovarajuće vrste razgraničuju područja provenijencije.

2.   Države članice sastavljaju i objavljuju mape koje pokazuju razgraničenja područja provenijencije. Mape se šalju Komisiji i drugim državama članicama.

Članak 10.

1.   Svaka država članica sastavlja nacionalni registar osnovnog materijala raznih vrsta koje su odobrene na njezinom državnom području. Sve pojedinosti svake odobrene jedinice evidentiraju se zajedno s jedinstvenom registarskom referencijom u nacionalnom registru.

2.   Svaka država članica sastavlja sažetak nacionalnog registra u obliku nacionalnog popisa koji je na zahtjev dostupan Komisiji i drugim državama članicama. Nacionalni se popis priprema u uobičajenom obliku za svaku jedinicu odobrenja. Za kategorije „poznato podrijetlo” i „selekcioniran” dozvoljen je sažetak osnovnog materijala na temelju područja provenijencije. Navode se sljedeći podaci:

(a)	botanički naziv;

(b)	kategorija;

(c)

svrha;

(d)	tip osnovnog materijala;

(e)	uputa na registar ili, ako je to potrebno, sažetak osnovnog materijala ili identifikacijska šifra područja provenijencije;

(f)

položaj: kratko ime, ako je to potrebno, te bilo koja od sljedećih skupina podataka; i. za kategoriju „poznato podrijetlo”, područje provenijencije i raspon geografske širine i dužine; ii. za kategoriju „selekcioniran”, područje provenijencije i zemljopisni položaj definiran širinom i dužinom ili rasponom zemljopisne širine i dužine; iii. za kategoriju „kvalificiran” točan zemljopisni položaj (položaji) na kojem (kojima) se osnovni materijal nalazi; iv. za kategoriju „testiran”, točan zemljopisni položaj (položaji) na kojem (kojima) se osnovni materijal nalazi;

(g)	nadmorsku visinu ili njezin raspon;

(h)	područje: veličinu sjemenskog izvora (sjemenskih izvora), sastojine (sastojina) ili sjemenske plantaže (sjemenskih plantaža);

(i)	podrijetlo: navodi se je li osnovni materijal autohton/indigen (samorodan), neautohton/neindigen ili je li podrijetlo poznato. Za neautohtoni/neindigeni osnovni materijal, podrijetlo se navodi ako je poznato;

(j)	za materijal kategorije „testiran” navodi se je li genetski modificiran.

3.   Oblik u kojemu se takvi nacionalni popisi sastavljaju može se utvrditi u skladu s postupkom iz članka 26. stavka 2.

Članak 11.

1.   Na temelju nacionalnoga popisa koji podnosi svaka država članica, Komisija može objaviti popis pod nazivom „Popis Zajednice odobrenoga osnovnog materijala za proizvodnju šumskog reprodukcijskog materijala”.

2.   Popis Zajednice odražava pojedinosti navedene u nacionalnim popisima iz članka 10. stavka 2. i koje pokazuju područje uporabe i sva ovlaštenja ili ograničenja na temelju članaka 8., 17. ili 20.

Članak 12.

1.   Nakon završetka žetve glavni certifikat koji pokazuje jedinstvenu referenciju registra izdaju za sav reprodukcijski materijal koji potječe od odobrenog osnovnog materijala službena tijela, navodeći odgovarajuće informacije određene u Prilogu VIII.

2.   U slučaju kada država članica omogućuje naknadno vegetativno razmnožavanje u skladu s člankom 13. stavkom 2., izdaje se novi glavni certifikat.

3.   Ako dođe do miješanja u skladu s podstavcima (a), (b), (c) ili (e) članka 13. stavka 3., države članice osiguravaju da se referencije registra sastavnih dijelova mješavina mogu identificirati te izdaju novi glavni certifikat ili drugi dokument koji identificira mješavinu.

Članak 13.

1.   Reprodukcijski se materijal tijekom svih faza proizvodnje vodi odvojeno radi upućivanja na pojedinačne jedinice odobrenja. Svaki dio reprodukcijskog materijala identificira se na sljedeći način:

(a)	oznakom i brojem glavnog certifikata;

(b)	botaničkim nazivom;

(c)	kategorijom;

(d)

svrhom;

(e)	tipom osnovnog materijala;

(f)	uputom na registar ili oznakom identiteta za područje provenijencije;

(g)	područjem provenijencije – za reprodukcijski materijal „poznatog izvora” i „odabranih” kategorija ili drugi reprodukcijski materijal ako je to potrebno;

(h)	ako je to potrebno daje se podatak je li podrijetlo materijala autohtono ili indigeno, neautohtono ili neindigeno ili nepoznato;

(i)	za sjemenski materijal godinom sazrijevanja;

(j)	s pomoći dobi i tipom sadnog materijala sadnica ili reznica, bilo da je riječ o rezanim, presađenim ili biljkama u teglama;

(k)	podatkom o tome je li genetski modificiran.

2.   Ne dovodeći u pitanje odredbu stavka 1. ovog članka i članka 6. stavka 1. točke (c), država članica može predvidjeti naknadno vegetativno razmnožavanje jedne odobrene jedinice kategorija „selekcioniran”, „kvalificiran” i „testiran”. U takvim se slučajevima materijal vodi odvojeno i kao takav se identificira.

3.   Ne dovodeći u pitanje odredbe stavka 1. države članice mogu predvidjeti:

(a)	da se unutar jednog područja provenijencije miješa reprodukcijski materijal iz dviju jedinica odobrenja ili više njih unutar kategorije „poznato podrijetlo” ili unutar kategorije „selekcioniran”;

(b)	da pri miješanju reprodukcijskog materijala iz sjemenskog izvora i sastojine kategorije „poznato podrijetlo” unutar jednog područja provenijencije, novi kombinirani paket bude certificiran kao „reprodukcijski materijal koji potječe od sjemenskog izvora”;

(c)	da pri miješanju reprodukcijskog materijala koji potječe od neautohtonog i neindigenoga osnovnog materijala s onim od osnovnog materijala nepoznatog podrijetla, novi kombinirani paket bude certificiran kao „nepoznato podrijetlo”;

(d)	da se pri miješanju u skladu s podstavcima (a), (b) ili (c) identifikacijska oznaka za područje provenijencije može zamijeniti uputom na registar kako je navedeno u stavku 1. točki (f);

(e)	miješanje reprodukcijskog materijala koji potječe od jedne jedinice odobrenja iz različitih godina sazrijevanja;

(f)	da se pri miješanju u skladu s podstavkom (e) evidentiraju stvarne godine sazrijevanja i omjer materijala iz svake godine.

Članak 14.

1.   Reprodukcijski se materijal može staviti na tržište samo u partijama koje su u skladu s člankom 13. i na kojima je oznaka ili drugi dokument dobavljača („oznaka ili dokument dobavljača”) koji, osim informacija potrebnih na temelju članka 13, daje sljedeće informacije:

(a)	broj (brojeve) glavnoga certifikata izdanog na temelju članka 12. ili upućivanje na drugi dokument dostupan u skladu s člankom 12. stavkom 3.;

(b)	ime dobavljača;

(c)	nabavljenu količinu;

(d)	u slučaju reprodukcijskog materijala kategorije „testiran” čiji je osnovni materijal odobren na temelju članka 4. stavka 5., riječi „privremeno odobren”;

(e)	je li materijal bio vegetativno razmnožen.

2.   U slučaju sjemena, oznaka ili dokument dobavljača iz stavka 1. mora sadržavati i sljedeće dodatne informacije koje su, ako je to moguće, procijenjene međunarodno priznatim tehnikama:

(a)	čistoća: postotak težine čistih sjemenki, drugih sjemenki i nežive tvari proizvoda koji se stavlja na tržište kao paket sjemenki;

(b)	postotak klijanja čistog sjemena ili, kad je postotak klijanja nemoguće ili nepraktično procijeniti, postotak vitalnosti ocijenjen uz navođenje primijenjene metode;

(c)	težinu 1 000 čistih sjemenki;

(d)	broj isklijanih sjemenki po kilogramu proizvoda koji se stavlja na tržište kao sjeme ili kad je broj isklijanih sjemenki nemoguć ili nepraktično procijeniti, broj vitalnih sjemenki po kilogramu.

3.   Kako bi se sjeme proizvedeno u tekućoj sezoni učinilo brzo dostupnim, unatoč činjenici da nije zaključen pregled klijavosti kako je utvrđeno u članku 2. točki (b), države članice mogu odobriti stavljanje na tržište do prvog kupca. Dobavljač u najkraćem mogućem vremenu mora navesti poštivanje uvjeta kako je utvrđeno u stavku 2. točkama (b) i (d).

4.   Za manje količine sjemena, zahtjevi utvrđeni u gore navedenom stavku 2. točkama (b) i (d) ne primjenjuju se. Količine i uvjeti mogu se utvrditi u skladu s postupkom iz članka 26. stavka 2.

5.   U slučaju Populus spp. dijelovi biljke stavljaju se na tržište samo ako je broj klasifikacije EZ-a u skladu s točkom 2. podtočkom (b) Priloga VII. dio C naveden na oznaci ili dokumentu dobavljača.

6.   Ako se za svaku kategoriju šumskog reprodukcijskog materijala upotrebljava obojena oznaka ili dokument, dobavljačeva oznaka ili dokument za reprodukcijski materijal kategorije „poznato podrijetlo” žute je boje, za reprodukcijski materijal kategorije „selekcioniran” zelene, za reprodukcijski materijal kategorije „kvalificiran” roza boje te za reprodukcijski materijal kategorije „testiran” plave boje.

7.   Za šumski reprodukcijski materijali koji potječe od osnovnog materijala koji se sastoji od genetski modificiranih organizama, svaka oznaka ili dokument, službeni ili neslužbeni za cijeli paket jasno navodi tu činjenicu.

Članak 15.

Sjemenski materijal stavlja se na tržište samo u plombiranom pakiranju. Plomba mora biti takva da postane neupotrebljiva kad se pakiranje otvori.

Članak 16.

1.   Države članice službenim sustavnom kontrole koji su osnovale ili odobrile osiguravaju da se reprodukcijski materijal od pojedinačnih jedinica odobrenja ili partija ostane jasno prepoznatljiv kroz cjelokupni postupak od prikupljanja do isporuke krajnjem korisniku. Službeni nadzor registriranih dobavljača mora se redovito provoditi.

2.   Države članice osiguravaju da si odgovarajuća službena tijela međusobno administrativno pomažu pri dobivanju odgovarajućih informacija potrebnih da se osigura ispravna provedba ove Direktive, posebno kada se šumski reprodukcijski materijal prenosi iz jedne države članice u drugu.

3.   Dobavljač dostavlja službenim tijelima evidenciju koja sadrži pojedinosti o svim pošiljkama koje su zadržane i koje su stavljene na tržište.

4.   Detaljna pravila za primjenu stavka 2. sastavljaju se u skladu s postupkom iz članka 26. stavka 2. najkasnije do 30. lipnja 2002.

5.   Države članice poduzimaju sve mjere kako bi osigurale pridržavanje odredaba ove Direktive tako da pripremaju odgovarajuće mehanizme za nadzor nad šumskim reprodukcijskim materijalom tijekom proizvodnje s ciljem stavljanja na tržište i stavljanja na tržište.

6.   Stručnjaci Komisije mogu, u suradnji sa službenim tijelima država članica, provesti provjere na licu mjesta ako je to potrebno kako bi se osigurala jedinstvena primjena ove Direktive. Oni mogu posebno provjeriti je li šumski reprodukcijski materijal usklađen sa zahtjevima iz ove Direktive. Država članica na čijem se državnom području provjera provodi daje svu potrebnu pomoć stručnjacima u provođenju njihovih dužnosti. Komisija o rezultatima istrage izvješćuje države članice.

Članak 17.

1.   Države članice osiguravaju da za reprodukcijski materijal koji se stavlja na tržište u skladu s odredbama ove Direktive ne vrijede nikakva ograničenja s obzirom na njegove značajke, zahtjeve vezane za preglede i inspekcije, označivanje i plombiranje, osim onih utvrđenih u ovoj Direktivi.

2.   Nakon podnošenja zahtjeva, država članica može se ovlastiti, sukladno postupku iz članka 26. stavka 3. da krajnjem korisniku zabrani stavljanje na tržište s ciljem sijanja ili sađenja određenoga reprodukcijskog materijala na svom cjelokupnom državnom području ili na dijelu njezina državnog područja.

Takvo ovlaštenje daje se samo kad postoji bojazan:

(a)

da bi uporaba navedenoga reprodukcijskog materijala zbog njegovih fenotipskih ili genetskih značajka, imala štetan učinak na šumarstvo, okoliš, genetske resurse ili biološku raznovrsnost na cjelokupnom državnom području te države članice ili na dijelu njezina područja na temelju — dokaza koji se odnose na područje provenijencije ili podrijetlo materijala, ili — rezultata pokusa ili znanstvenih istraživanja provedenih na odgovarajućim mjestima unutar ili izvan Zajednice;

(b)

da bi, na temelju poznatih rezultata pokusa, znanstvenih istraživanja ili rezultata dobivenih iz šumarske prakse u vezi s preživljavanjem i razvitkom sadnog materijala s obzirom na morfološke i fiziološke značajke, uporaba navedenog reprodukcijskog materijala zbog njegovih značajka imala štetan učinak na šumarstvo, okoliš, genetske resurse ili biološku raznovrsnost na cjelokupnom državnom području te države članice ili na dijelu njezinog državnog područja.

3.   Detaljna pravila za primjenu stavka 2. sastavljaju se u skladu s postupkom iz članka 26. stavka 3.

4.   Ne dovodeći u pitanje stavak 1., države članice koje su provele članak 8. u odnosu na šumski reprodukcijski materijal iz kategorije poznatog izvora mogu zabraniti stavljanje na tržište takvog materijala krajnjem korisniku.

Članak 18.

1.   Kako bi se uklonile sve privremene poteškoće vezane za opću opskrbu krajnjeg korisnika šumskim reprodukcijskim materijalom koji ispunjava zahtjeve ove Direktive koje se pojave u jednoj ili više država članica, a koje se ne mogu riješiti unutar Zajednice, Komisija na zahtjev barem jedne države članice na koju se to odnosi i u skladu s postupkom iz članka 26. stavka 2. ovlašćuje jednu ili više država članica da odobre, tijekom razdoblja koje utvrđuje Komisija, stavljanje na tržište šumskog reprodukcijskog materijala jedne vrste ili više njih, koji zadovoljava manje stroge uvjete.

Kad je poduzeta takva akcija, na oznakama ili dokumentima dobavljača potrebnim na temelju članka 14. stavka 1. navodi se da materijal o kojem je riječ ispunjava manje strože uvjete.

2.   Detaljna pravila za primjenu stavka 1. mogu se sastaviti u skladu s postupkom iz članka 26. stavka 2.

Članak 19.

1.   Vijeće, djelujući kvalificiranom većinom na prijedlog Komisije, utvrđuje daje li šumski reprodukcijski materijal proizveden u trećoj zemlji ista osiguranja s jamstva na odobrenja njegovog osnovnog materijala i mjera poduzetih pri njegovoj proizvodnji s ciljem stavljanja na tržište kao što je to slučaj sa šumskim reprodukcijskim materijalom proizvedenim unutar Zajednice i u skladu s odredbama ove Direktive.

2.   Osim predmeta iz stavka 1. Vijeće utvrđuje vrste, tip osnovnog materijala i kategorije šumskog reprodukcijskog materijala, kao i njegovo područje provenijencije, koji se smiju stavljati na tržište unutar Zajednice na temelju stavka 1.

3.   Dok Vijeće ne donese odluku na temelju stavka 1., države članice mogu se, u skladu s postupkom iz članka 26. stavka 3., ovlastiti da donesu takve odluke. Takvo ovlaštenje ima za cilj osigurati da materijal koji se uvozi daje jamstva koja su u svakom pogledu jednaka kao i jamstva za šumski reprodukcijski materijal proizveden u Zajednici u skladu s ovom Direktivom. Osobito takav uvezeni materijal mora biti popraćen glavnim certifikatom ili službenim certifikatom koji je izdala zemlja podrijetla i evidencijom koja sadrži pojedinosti o svim pošiljkama za izvoz, a koje treba podastrijeti dobavljač u trećoj zemlji.

Članak 20.

Nakon podnošenja zahtjeva od strane države članice, Komisija, djelujući u skladu s postupkom iz članka 26. stavka 3. može osloboditi državu članicu u potpunosti ili djelomice od odredaba ove Direktive za neke vrste stabala koje nisu važne šumarstvo u toj državi članici, osim kada bi to bilo u suprotnosti s odredbama članka 17. stavka 1.

Članak 21.

S ciljem traženja boljih rješenja za neke odredbe navedene u ovoj Direktivi, može se odlučiti da se organiziraju privremeni pokusi pod posebnim uvjetima na razini Zajednice u skladu s postupkom iz članka 26. stavka 3.

Trajanje pokusa ne smije prijeći sedam godina.

U kontekstu takvih pokusa, države članice mogu se osloboditi od nekih obveza utvrđenih u ovoj Direktivi. Opseg tog oslobođenja utvrđuje se u pogledu odredbi na koje se primjenjuje.

Članak 22.

Šumski reprodukcijski materijal mora, kad je to primjenjivo, ispunjavati odgovarajuće fitosanitarne uvjete utvrđene u Direktivi 77/93/EEZ.

Članak 23.

Sve izmjene u prilozima s obzirom na razvoj znanstvenog ili stručnog znanja donose se u skladu s postupkom iz članka 26. stavka 3.

Članak 24.

Mjere potrebne za provedbu ove Direktive, a koje se odnose na predmete sadržane u člancima navedenima dalje u tekstu, donose se u skladu s postupkom upravljanja iz članka 26. stavka 2.

—	članci 2., 10., 14., 16., 18., 27.

Članak 25.

Mjere potrebne za provedbu ove Direktive, a koje se odnose na predmete sadržane u člancima navedenima dalje u tekstu, donose se u skladu s regulatornim postupkom iz članka 26. stavka 3.

—	članci 3., 4., 5., 6., 17., 19., 20., 21. i 23.

Članak 26.

1.   Komisiji pomaže Stalni odbor za sjeme (dalje u tekstu: „Odbor”).

2.   Kod upućivanja na ovaj stavak primjenjuju se članci 4. i 7. Odluke 1999/468/EZ.

Razdoblje u članku 4. stavku 3. Odluke 1999/468/EZ određuje se na mjesec dana.

3.   Kod upućivanja na ovaj stavak primjenjuju se članci 5. i 7. Odluke 1999/468/EZ.

Razdoblje utvrđeno u članku 5. stavku 6. Odluke 1999/468/EZ određuje se na mjesec dana.

4.   Odbor usvaja svoj poslovnik.

Članak 27.

1.   Za prijelazno razdoblje koje ne prelazi 10 godina od 1. siječnja 2003., država se članica može koristiti, u svrhu odobravanja osnovnog materijala za proizvodnju testiranog reprodukcijskog materijala – koji nije prethodno obuhvaćen Direktivom 66/404/EEZ – rezultatima usporednih ispitivanja koji ne ispunjavaju zahtjeve utvrđene u Prilogu V.

Takva ispitivanja morala su početi prije 1. siječnja 2003. i pokazati da je reprodukcijski materijal koji potječe od osnovnog materijala superiorniji.

2.   Za prijelazno razdoblje koje ne prelazi 10 godina od 1. siječnja 2003., države se članice mogu koristiti, u svrhu odobravanja osnovnog materijala za proizvodnju testiranoga reprodukcijskog materijala svih vrsta i umjetnih hibrida obuhvaćenih ovom Direktivom, rezultatima genetske procjene koji ne ispunjavaju zahtjeve utvrđene u Prilogu V.

Takva ispitivanja morala su početi 1. siječnja 2003. i pokazati da je reprodukcijski materijal koji potječe od osnovnog materijala superiorniji.

3.   U slučaju novih vrsta i umjetnih hibrida koji se Prilogu I. mogu dodati kasnije, prijelazno razdoblje iz stavaka 1. i 2. utvrđuje se u skladu s postupkom iz članka 26. stavka 2.

4.   Države članice mogu se, u skladu s postupkom iz članka 26. stavka 2., ovlastiti da se koriste rezultatima komparativnih ispitivanja i genetske procjene nakon isteka prijelaznog razdoblja.

Članak 28.

1.   Države članice donose zakone i druge propise potrebne za usklađivanje s ovom Direktivom s učinkom od 1. siječnja 2003. One o tome odmah obavješćuju Komisiju.

Kad države članice usvoje te mjere, one sadržavaju uputu na ovu Direktivu ili se uz njih navodi takva uputa prilikom njihove službene objave. Način tog upućivanja određuju države članice.

2.   Države članice Komisiji dostavljaju tekst glavnih odredaba nacionalnog zakonodavstva koje usvoje u području na koje se odnosi ova Direktiva.

3.   Državama članicama dozvoljeno je stavljanje na tržište šumskog reprodukcijskog materijala koji je proizveden prije 1. siječnja 2003. do isteka zaliha.

Članak 29.

Direktiva 66/404/EEZ i Direktiva 71/161/EEZ ovime se stavljaju izvan snage s učinkom od 1. siječnja 2003.

Direktiva 66/404/EEZ ne primjenjuje se na Republiku Finsku i Kraljevinu Švedsku, a Direktiva 71/161/EEZ ne primjenjuje se na Republiku Finsku.

Upućivanje na direktive stavljene izvan snage tumači se kao upućivanje na ovu Direktivu i čita se u skladu s korelacijskom tablicom određenom u Prilogu IX.

Članak 30.

Ova Direktiva stupa na snagu na dan njezine objave u Službenom listu Europskih Zajednica.

Članak 31.

Ova je Direktiva upućena državama članicama.

---

(1)  SL C 199, 14.7.1999., str. 1.

(2)  Mišljenje dostavljeno 1. prosinca 1999. (još nije objavljeno u Službenom listu).

(3)  SL C 329, 17.11.1999., str. 15.

(4)  SL 125, 11.7.1966., str. 2326/66. Direktiva kako je zadnje izmijenjena Aktom o pristupanju iz 1994.

(5)  SL L 87, 17.4.1971., str. 14. Direktiva kako je zadnje izmijenjena Aktom o pristupanju iz 1994.

(6)  SL C 56, 26.2.1999., str. 1.

(7)  SL L 26, 31.1.1977., str. 20. Direktiva kako je zadnje izmijenjena Direktivom Komisije 1999/53/EZ (SL L 142, 5.6.1999., str. 29.).

(8)  SL L 117, 8.5.1990., str. 15. Direktiva kako je zadnje izmijenjena Direktivom Komisije 97/35/EZ (SL L 169, 27.6.1997., str. 72.).

(9)  SL L 184, 17.7.1999., str. 23.

---

---

---

---

---

---

---

---

---

---