—

utvrdi tuženikovu odgovornost na temelju članka 268. UFEU-a i članka 340. stavka 2. UFEU-a za štetu koju su tužitelji pretrpjeli, u iznosu od oko 263,6 milijuna eura ili u drugom iznosu za koji Sud odluči da je prikladan, koja proizlazi iz nezakonitosti Odluke Komisije C(2013) 431, predmet COMP/M.6570 UPS/TNT Express, od 30. siječnja 2013. kojom se zabranjuje koncentracija između UPS-a i TNT Express NV-a, te posljedično Komisijine povrede ASL-ovog prava na dobru upravu;

—

naloži tuženiku plaćanje zateznih kamata koje teku od dana objave presude Suda kojom se odlučuje o ovoj tužbi do potpune isplate po stopi koju za glavne operacije refinanciranja određuje Europska središnja banka uvećanoj za dva postotna poena na iznos od 263,6 milijuna eura ili na drugi iznos za koji Sud odluči da je prikladan; i

—

naloži tuženiku snošenje troškova ovog postupka.

1.

Prvi tužbeni razlog, koji se temelji na tvrdnji da je Odluka zahvaćena ozbiljnim povredama pravnih pravila kojima je cilj pružanje zaštite pojedincima, uključujući tužiteljima, što kao izravnu posljedicu ima da su tužitelji bili lišeni mogućnosti ostvarenja koristi povezanih sa sporazumima koje su sklopili u studenom 2012.

2.

Drugi tužbeni razlog, koji se temelji na tvrdnji da je tuženikovo postupanje u vidu značajnog nepridržavanja odgovarajućih postupaka pri njegovom ocjenjivanju prijavljene koncentracije, koje je dovelo do poništenja Odluke, toliko daleko od pristupa koji je u skladu s pravima tužiteljâ na dobru upravu i tuženikovom obvezom dužne pažnje u provedbi tog ocjenjivanja kako je to zajamčeno u članku 18. stavku 3. Uredbe Vijeća (EZ) br. 139/2004 (1), članku 41. Povelje Europske unije o temeljnim pravima i općim načelima prava Unije, da su pravna pravila kojima je cilj pružanje zaštite svim pojedincima na koje se Odluka izravno odnosi, uključujući tužiteljima, povrijeđena.

3.

Treći tužbeni razlog, koji se temelji na tvrdnji da je Odluka nadalje zahvaćena očitim i ozbiljnim nedostatcima koji utječu na tuženikovo ocjenjivanje prijavljene koncentracije, kao što to UPS tvrdi u tužbi zbog izvanugovorne odgovornosti koju je protiv Komisije podnio u predmetu T-834/17 – na koju se u interesu ispravnog i učinkovitog sudovanja oslanjanju tužitelji u onoj mjeri u kojoj je to nužno za potporu njihove tužbe za naknadu štete – uzimajući u obzir: analizu koncentracije cijena, analizu učinkovitosti, ocjenu FedExove konkurentnosti i ocjenu intenziteta tržišnog natjecanja koju je tuženik donio u Odluci.

4.

Četvrti tužbeni razlog, koji se temelji na tvrdnji da tužitelji imaju pravo na naknadu štete na temelju tuženikove izvanugovorne odgovornosti zbog toga što je nezakonitim donošenje Odluke i sprečavanjem prijavljene koncentracije povrijedio slobodu poduzetništva tužiteljâ i njihova prava na vlasništvo zaštićena člancima 16. i 17. Povelje Europske unije o temeljnim pravima i općim načelima prava Unije.

5.

Peti tužbeni razlog, koji se temelji na tvrdnji da su te povrede zauzvrat tužiteljima prouzrokovale štetu jer da se nisu dogodile tužitelji bi bili u mogućnosti ostvariti koristi od sporazuma koje su sklopili u studenom 2012. slijedom čega bi se sada putem naknade štete oni trebali staviti u položaj u kojem bi bili da nije bilo nezakonitosti Odluke te je ova tužba jedino sredstvo da im se takva naknada osigura.