—

utvrdi da je tužba dopuštena i osnovana;

—

djelomično poništi Delegiranu uredbu Komisije (EU) 2018/212 od 13. prosinca 2017. u dijelu u kojem se odnosi na uvrštavanje Tunisa na popis trećih zemalja čiji SPFT režimi, prema njezinoj izjavi, predstavljaju strateške nedostatke;

—

naloži Komisiji snošenje ukupnih troškova.

1.

Prvi tužbeni razlog temelji se na Komisijinoj nenadležnosti i na bitnim povredama postupka, s obzirom na to da je Komisija prekoračila svoje ovlasti u pogledu Sporazuma o pridruživanju između Tunisa i Europske unije na temelju kojih je ona morala podnijeti pitanje Vijeću za pridruživanje kako bi potonje riješilo spor ili, podredno, omogućiti strankama da poduzmu mjere potrebne za zaštitu njihovih interesa.

2.

Drugi tužbeni razlog temelji se na očitoj pogrešci u ocjeni kada je riječ o, s jedne strane, procjeni Tunisa koju je provela Europska unija i, s druge strane, procjeni Tunisa koju je provela međunarodna Radna skupina za financijsko djelovanje. U tom pogledu, tužitelj smatra da Komisija nije poduzela odgovarajuće mjere za rješavanje pogoršanja rizika koji delegirana uredba predstavlja za gospodarski razvoj Tunisa.

3.

Treći tužbeni razlog temelji se na povredi ugovorâ Europske unije, posebice članka 216. stavka 2. Ugovora o funkcioniranju Europske unije prema kojem su međunarodni sporazumi obvezujući za institucije.