1.

Pravo Unije i osobito Uredbu (EZ) br. 1107/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 21. listopada 2009. o stavljanju na tržište sredstava za zaštitu bilja i stavljanju izvan snage direktiva Vijeća 79/117/EEZ i 91/414/EEZ treba tumačiti na način da im se ne protivi nacionalni postupak na temelju kojeg je nadležno tijelo ovlašteno po službenoj dužnosti preuzeti inicijativu kako bi trajanje važenja odobrenja za paralelnu trgovinu prilagodilo trajanju važenja produljenog odobrenja za referentno sredstvo.

2.

Uredbu br. 1107/2009 i osobito njezin članak 52. treba tumačiti na način da prilagodba trajanja važenja odobrenja za paralelnu trgovinu ne proizlazi automatski iz odluke o produljenju odobrenja za referentno sredstvo, nego da se njome zahtijeva da se u tom pogledu donese odluka.

Uredbu br. 1107/2009 treba tumačiti na način da, kad je riječ o prilagodbi trajanja važenja odobrenja za paralelnu trgovinu trajanju važenja produljenog odobrenja za referentno sredstvo, moraju biti ispunjeni uvjeti utvrđeni u članku 52. stavcima 1. do 3. Uredbe br. 1107/2009 potrebni za dobivanje tog odobrenja i da je na nadležnom tijelu dotične države članice da provjeri je li to doista tako.

3.

Članak 52. stavak 3. točku (a) Uredbe br. 1107/2009 treba tumačiti na način da obuhvaća situaciju u kojoj je sredstvo za zaštitu bilja koje je država članica podrijetla odobrila proizvelo društvo A, dok je referentno sredstvo za zaštitu bilja prema istom postupku, ali u različitom mjestu proizvodnje od onog prethodnog, proizvelo društvo B uz pristanak društva A, pod uvjetom da je trajanje tog sporazuma analogno sporazumu o licenciji.

4.

Članak 52. stavke 2. do 4. Uredbe br. 1107/2009 treba tumačiti na način da vlasnik odobrenja za paralelnu trgovinu treba podnijeti novi potpuni zahtjev, navodeći informacije iz stavka 4. tog članka, kako bi dokazao da su dotični proizvodi i dalje „identični” u smislu stavka 3. tog članka, ne dovodeći u pitanje mogućnost nadležnog tijela da od države članice podrijetla uvezenog proizvoda zahtijeva informacije koje su potrebne za ocjenu identičnosti tih proizvoda. U slučaju osporavanja odluke kojom se daje odobrenje za paralelnu trgovinu, nacionalna pravila dotične države članice su ta koja se primjenjuju u području tereta dokazivanja, pod uvjetom da poštuju načelo ekvivalentnosti i da ne čine u praksi nemogućim ili pretjerano otežanim korištenje pravima dodijeljenima pravom Unije.