26.10.2013   

HR

Službeni list Europske unije

C 313/27

—

ocijeni tužbu dopuštenom;

—

poništi, u skladu s člankom 263. UFEU-a, Provedbenu odluku Komisije C(2012) 4391 final od 2. srpnja 2012. kojom se odobravaju dopunska nacionalna izravna plaćanja u Litvi za 2012. (priopćena pod brojem K(2012) 4391);

—

u skladu s člankom 277. UFEU-a, proglasi neprimjenjivim posljednji podstavak članka 132. stavka 2. Uredbe (EZ) br. 73/2009 kojim se uređuju dodatna nacionalna izravna plaćanja i izravna plaćanja, a kojim je podstavkom određeno: „Ukupna izravna potpora koja se može dodijeliti poljoprivredniku u novoj državi članici nakon pristupanja u okviru odgovarajućeg izravnog plaćanja, uključujući sva dodatna nacionalna izravna plaćanja, ne smije prijeći iznos izravne potpore na koju bi poljoprivrednik imao pravo u okviru odgovarajućeg izravnog plaćanja koje se tada primjenjuje u državama članicama koje nisu nove države članice, uzimajući u obzir, i to od 2012., primjenu članka 7. u vezi s člankom 10.“;

—

u skladu s člankom 277. UFEU-a, proglasi neprimjenjivim dio članka 10. stavka 1. Uredbe br. 73/2009 kojim se utvrđuju posebna pravila za modulaciju u novim državama članicama, a u kojem je dijelu naznačeno: „uzimajući u obzir sva sniženja primijenjena na temelju članka 7. stavka 1. članka 10. stavka 1. Uredbe“;

—

naloži tuženicima snošenje svih troškova koji su nastali tužiteljima, o čemu je potrebno podnijeti dokaz Općem sudu.

1.

Prvi tužbeni razlog odnosi se na nedostatak u obrazloženju i neosnovanost Provedbene odluke Komisije C(2012) 4391 final.

Provedbena odluka Komisije C(2012) 4391 final od 2. srpnja 2012. neobrazložena je i neosnovana jer uopće ne postoje činjenice koje bi potvrdile ujednačenost (izjednačenost) razina izravnih plaćanja u novim i starim državama članicama.

2.

Drugi tužbeni razlog odnosi se na činjenicu da razina izravnih plaćanja u Litvi ne odgovara razini koja je dogovorena u aktu o pristupanju i razini izravnih plaćanja u starim državama članicama.

Stvarna razina izravnih plaćanja u Litvi ne odgovara razini dogovorenoj u aktu o pristupanju od 23. rujna 2003. Uredba (EZ) br. 1782/2003 izmijenjena je 22. ožujka 2004. Uredbom br. 583/2004 o utvrđivanju nacionalnih gornjih granica potpore za poljoprivrednike u novim državama članicama (članak 71.c i Prilog VIII.A Uredbi br. 1782/2003), čime je povrijeđen akt o pristupanju.

Razina izravnih plaćanja u Litvi u 2012., izražena u postotku, nije dosegla onu starih država članica: u starim državama članicama modulacija se primjenjuje isključivo na iznose više od 5 000 eura, što znači da se ne moduliraju (snižavaju) za 10 % sva izravna plaćanja odobrena poljoprivrednicima u starim državama članicama, nego isključivo ona koja su viša od navedenog iznosa. Stoga je neosnovano i nezakonito tvrditi da je razina izravnih plaćanja u starim državama članicama u 2012. iznosila 90 % („100 % — modulacija za 10 %“). Razina izravnih plaćanja u starim državama članicama viša je od 90 % jer se dio iznosâ, onih nižih od 5 000 eura, ne modulira.

3.

Treći tužbeni razlog odnosi se na razliku između iznosa izravnih plaćanja u Litvi u usporedbi sa starim državama članicama.

Direktna plaćanja stvarno izvršena litavskim poljoprivrednicima iz proračuna Unije za 2012. su među najnižima, dosežući manje od polovice onih izvršenih u starim državama članicama, unatoč modulaciji potonjih za 10 %.

4.

Četvrti tužbeni razlog odnosi se na povredu akta o pristupanju počinjenu završnim riječima članka 10. stavka 1. i posljednjim podstavkom članka 132. stavka 2. Uredbe br. 73/2009, kao i Provedbenom odlukom br. C(2012) 4391 final od 2. srpnja 2012. koja je donesena na temelju Uredbe.

Akt o pristupanju nije sadržavao odredbu koja bi predviđala modulaciju uvedenih izravnih plaćanja ili snižavanje dopunskih nacionalnih izravnih plaćanja u Litvi.

Određenje „uzimajući u obzir sva sniženja primijenjena na temelju članka 7. stavka 1. Uredbe“ iz članka 10. stavka 1. Uredbe br. 73/2009, koji se nalazi u njenoj glavi 2., protivno je aktu o pristupanju, u mjeri u kojoj ima za posljedicu ubrzavanje pretpostavljenog izjednačavanja razina izravnih plaćanja u starim i novim državama članicama.

Odredba članka 132. stavka 2. Uredbe br. 73/2009 kojom se uređuje planirano izjednačavanje razina izravnih plaćanja između starih i novih država članica u 2012., a prema kojoj „ukupna izravna potpora (…), uzimajući u obzir, i to od 2012., primjenu članka 7. u vezi s člankom 10.“, protivna je aktu o pristupanju u mjeri u kojoj utvrđuje točno određenu godinu (2012.) u kojoj bi se razine izvršenih potpora trebale izjednačiti.

U članku 132. stavku 2. Uredbe br. 73/2009 pojam „iznos“ zamijenjen je, protivno aktu o pristupanju, pojmom „razina“ koji ne odražava stvarno primljene potpore nego pretpostavljeni postotak.

Nezakonito je uspoređivati izravna plaćanja u starim i novim državama članicama uspoređujući potpore isplaćene u starim državama članicama (100 % — modulacija) s onima koje su isplaćene u novim državama članicama prema postotku koji je za uvođenje potpora predviđen aktom o pristupanju.

5.

Peti tužbeni razlog odnosi se na protivnost pobijanog akta ciljevima zajedničke poljoprivredne politike koji su navedeni u UFEU-u.

U skladu s aktom o pristupanju, potpore za poljoprivrednike u novim državama članicama izračunavaju se na temelju referentnog prinosa i osnovne površine. Kako su u 2012. referentni prinos i osnovna površina u Litvi značajno izmijenjeni, primjena modulacije i snižavanje dopunskih nacionalnih izravnih plaćanja su kao takvi protivni ciljevima zajedničke poljoprivredne politike, posebno cilju povećanja poljoprivredne produktivnosti.