16.12.2014   

HR

Službeni list Europske unije

C 451/127

Izvjestitelj:

Seppo KALLIO

Suizvjestitelj:

Brendan BURNS

1.1

EGSO pozdravlja novu strategiju EU-a za šume i dva popratna radna dokumenta službi Komisije. Nova je strategija prijeko potrebna s obzirom na sve veću potražnju i na opasnosti kojima su izložene šume, kao i na mnoge EU-ove sektorske politike i pripadajuće propise kojima podliježu šumarstvo i šume. Stoga EGSO poziva i Komisiju i države članice da se pobrinu za učinkovitu i djelotvornu provedbu strategije.

1.2

S tim u vezi Odbor podsjeća Komisiju da se u Ugovoru o funkcioniranju Europske unije ne spominje zajednička politika EU-a za šume i da bi kontrola politike šumarstva trebala ostati u nadležnosti država članica.

1.3

Odbor se zalaže za cjeloviti i uravnoteženi pristup koji počiva na tri stupa održivosti (gospodarskom, ekološkom i socijalnom), koji se odražavaju u tri glavne tematske cjeline strategije EU-a za šume, podijeljene na ukupno osam prioriteta. EGSO smatra da bi se strateške orijentacije svakog prioriteta trebale koristiti da se osigura brza provedba strategije.

1.4

S obzirom na veliku važnost šuma za razvoj ruralnih krajeva te radi postizanja ciljeva zacrtanih u strategiji, EGSO se zalaže za to da programi ruralnog razvoja sadrže mjere povezane sa šumarstvom i da se te mjere promiču kako bi se osigurala bolja iskorištenost dostupnih sredstava.

1.5

Kao odgovor na rastuće potrebe radne snage uslijed sve veće mehaniziranosti duž lanca vrijednosti šumarske industrije i kao odgovor na izazove klimatskih i ekoloških promjena, EGSO naglašava potrebu promicanja obrazovanja, obuke i prijenosa znanja na svim razinama sektora šumarstva. S tim u vezi Odbor također poziva Komisiju i države članice da potaknu istraživanje o povećanju potencijala zapošljavanja i uvjetima rada u sektoru šumarstva.

1.6

EGSO smatra da se sve rasprave o kriterijima za održivo upravljanje šumama, neovisno o krajnjoj upotrebi drvne građe, trebaju temeljiti na općepriznatim i prihvaćenim kriterijima i pokazateljima definiranim u okviru procesa FOREST EUROPE (1) i da se također trebaju uzeti u obzir posebna obilježja država članica te njihovi postojeći sustavi i zakonodavstvo na području šumarstva.

1.7

Kad je riječ o načelima za utvrđivanje prioriteta za upotrebu drvne građe, Odbor odbija sve pravno obvezujuće propise i zalaže se za pristup otvorenog tržišta i slobodu tržišnih sudionika.

1.8

U svrhu svladavanja izazova klimatskih promjena EGSO potiče države članice na prekograničnu suradnju i podržava pozive da se europske šume učini prilagodljivijima i otpornijima, što obuhvaća protupožarnu zaštitu i druga prilagodljiva rješenja za zaštitu od prirodnih nepogoda. Primjerene mjere trebale bi biti usmjerene na otpornost i multifunkcionalnost šuma.

1.9

EGSO podupire primjenu planova upravljanja šumama, ali naglašava da bi se oni i dalje trebali primjenjivati na dobrovoljnoj osnovi i da bi trebali biti jasno odvojeni od planova upravljanja Natura 2000. kako bi se izbjegli nepotrebni troškovi i birokracija.

1.10

Poboljšana baza znanja ključna je za razumijevanje brojnih izazova s kojima se suočava sektor šumarstva. Stoga EGSO smatra potrebnim da se radi na usklađivanju podataka te na djelotvornijoj razmjeni informacija i transparentnosti, uz istodobno poštovanje prava vlasništva.

1.11

EGSO podržava promicanje drva i drugog šumskog materijala uključujući pluto kao domaću, održivu, obnovljivu klimatski neutralnu i ekološki prihvatljivu sirovinu i uvjeren je da sektor šumarstva mora odigrati glavnu ulogu u uspješnosti budućeg biogospodarstva.

1.12

Radi poticanja konkurentnosti sektora šumarstva, EGSO naglašava važnost učinkovitog iskorištavanja sadašnjih i budućih mogućnosti financiranja za poticanje istraživačkog rada i inovativnosti te ističe ulogu inicijativa poput europskog partnerstva za inovacije (EIP) (2) i javno-privatnog partnerstva za bioindustriju (JPP) (3).

1.13

S obzirom na ogromni potencijal i brojne koristi koje korištenje biomase na drvnoj bazi ima za zeleno gospodarstvo, EGSO potiče Komisiju i države članice da se angažiraju na pronalaženju načina za promicanje aktivnog upravljanja šumama i boljeg iskorištavanja drvne građe radi postizanja ciljeva za 2020. Godinu (4), uz uvažavanje granica održivosti.

1.14

Odbor poziva Komisiju i države članice da povećaju napore u ocjenjivanju usluga ekosustava i da jačaju njihovo tržište. Države članice trebale bi, kao odgovor na trenutačne tržišne poremećaje, poduzeti koordinirane akcije i uvesti mehanizme kompenzacije.

1.15

Bit će potrebna snažna koordinacija i komunikacija sa svim relevantnim interesnim skupinama radi uspješnog razvoja EU-ove strategije šumarstva i daljnjih aktivnosti. Stoga EGSO ističe važnost osiguranja i povećanja sudjelovanja dionika, što će zahtijevati jačanje relevantnih skupina za civilni dijalog, poput Savjetodavnog povjerenstva za šumarstvo. Pozornost treba posvetiti i osnivanju ad hoc skupina u kojima će biti zastupljeni predstavnici EGSO-a i OR-a.

1.16

EGSO poziva Komisiju, države članice i sve druge relevantne aktere da ponovno pokrenu pregovore i u konačnici postignu dogovor o pravno obvezujućem sporazumu o europskim šumama. Pravno obvezujući sporazum, zajedno sa strategijom EU-a za šume, bio bi ključan za jačanje sektora šumarstva u cijelosti. Osim toga, jasne definicije i ciljevi za održivo upravljanje šumama na paneuropskoj razini imali bi utjecaja diljem svijeta.

1.17

Najzad, EGSO će pratiti i uključiti se u sve sadašnje i buduće inicijative zasnovane na strategiji EU-a za šume ili drugim s njom povezanim dokumentima, uključujući radne dokumente službi Komisije.

2.1

Šume i druga pošumljena područja prostiru se na više od 40 % europske kopnene mase, a njihova iznimna važnost nije sporna. Između regija postoje znatne razlike u resursima, strukturi, upravljanju i korištenju šuma. Sve u svemu, pokrivenost europskog teritorija šumom sve je veća i u posljednjih nekoliko desetljeća rasla je za oko 0,4 % godišnje, a i nove zalihe stabala u dobrom su stanju jer se posiječe samo oko 60-70 % godišnjeg prirasta. Oko 60 % šumom pokrivenog područja u privatnom je posjedu, a ostatak je u javnom vlasništvu.

2.2

Multifunkcionalnost je naglašena u čitavoj Europskoj uniji, a posebno u jako pošumljenim regijama jer šume ispunjavaju društvene, ekološke i gospodarske funkcije. Šume su staništa životinja i biljaka i imaju važnu ulogu u ublažavanju posljedica klimatskih promjena i pružanju drugih usluga ekosustava, od kojih treba spomenuti lov, šumsko voće, ljudsko zdravlje, rekreaciju i turizam. Šume su važne i u socioekonomskom pogledu, što se, međutim, često zanemaruje. Šumarstvo i s njim povezane industrijske grane zapošljavaju više od tri milijuna osoba i ključne su za blagostanje i zapošljavanje.

2.3

Održivo šumarstvo nije nova ideja. Koncept održivog upravljanja pojavio se u šumarstvu prije 300 godina; otad se taj pristup odgovornog upravljanja neprestano razvija i postupno se proširio na sve gospodarske grane. Osnovna definicija održivog upravljanja šumama, iznesena u Helsinškoj rezoluciji ministarske konferencije o zaštiti europskih šuma iz 1993. godine, predstavlja prekretnicu u tom procesu i smješta načelo održivosti u globalni kontekst.

2.4

Europska unija već 15 godina ima strategiju za sektor šumarstva. Europska komisija je na temelju rezolucije Europskog parlamenta (5) 1998. objavila komunikaciju (6) za provedbu te političke smjernice.

2.5

Na zahtjev Vijeća (7), Komisija je u proljeće 2005. godine objavila izvješće o provedbi strategije šumarstva (8), koja je zatim upotpunjena izradom EU-ovog akcijskog plana za šume koji pokriva petogodišnje razdoblje od 2007. do 2011 (9).

2.6

Ex-post ocjenjivanje akcijskog plana (koje je poslužilo kao sredstvo provedbe strategije šumarstva iz 1998. godine) provedeno je 2011. godine, koja je bila međunarodna godina šuma.

2.7

Premda se u Ugovoru o funkcioniranju Europske unije ne spominje zajednička politika EU-a za šume, mnoge sektorske politike i s njima povezani propisi koji se, primjerice, tiču opskrbe energijom ili pitanja okoliša i klime dovode do de facto osmišljavanja zajedničke EU-ove politike šumarstva. Europska komisija objavila je 20. rujna 2013. komunikaciju o novoj strategiji EU-a za šume, reagirajući njome na sve veće i ponekad oprečne izazove za šume i sektor zasnovan na šumama te na potrebu za koherentnijom i dosljednijom politikom.

3.1

Temeljnom Komisijinom dokumentu priložena su dva dodatna, iscrpnija radna dokumenta službi Komisije, pri čemu je prvi usredotočen na proces, analizu i daljnje postupke predložene u strategiji, dok se u drugom pruža detaljan uvid u europske industrije zasnovane na šumama, tj. obradu drva, proizvodnju namještaja, proizvodnju i preradu drvenjače i papira te u tiskarstvo (10). S obzirom na njihovu komplementarnu narav i važnost, popratne bi se dokumente trebalo pomno razmotriti. EGSO bi trebao pratiti i uključiti se u sve sadašnje i buduće inicijative zasnovane na strategiji EU-a za šume ili na s njom povezanim dokumentima.

3.2

Komisija je odlučila buduća područja djelovanja strategije razvrstati u tri glavne tematske cjeline, podijeljene na ukupno osam prioriteta.

3.3

„Strateškim orijentacijama” iznesenim za svaki od osam prioriteta također će se osigurati da strategija ispunjava uvjet predlaganja opipljivih mjera, a ne da se naprosto daju opće izjave o namjeri.

3.4

Da bi se omogućila brza provedba nove strategije za šume, Komisija nije predložila izradu novog, zasebnog akcijskog plana. Umjesto toga, strategija sadrži popis konkretnih mjera osmišljenih za ostvarivanje njezinih ciljeva.

3.5

Nova strategija za šume objavljena je nakon završnog ocjenjivanja prethodne strategije, nedugo prije početka novog programskog razdoblja EU-a i višegodišnjeg financijskog okvira za razdoblje 2014. – 2020.

3.6

Gospodarska i politička klima u EU-u drastično se promijenila otkako je 1998. godine objavljena prethodna strategija. Nova strategija počiva na potpuno novom regulatornom okviru, i to ne samo u pogledu međunarodnih obveza.

3.7

Komisija je objavila novu strategiju za šume paralelno s pregovorima Međuvladinog povjerenstva FOREST EUROPE za pregovore o pravno obvezujućem sporazumu o europskim šumama (11). Taj bi sporazum, ako bude proveden, trebao zamijeniti sadašnje preporuke te sadržavati jasne definicije i ciljeve za održivo upravljanje šumama, koje će države potpisnice morati usvojiti.

3.8

EGSO je podržavao nekoliko procesa relevantnih za šumarstvo (v. Prilog 1.), uključujući novu strategiju za šume od samog začetka (12), time što je iznosio preporuke. Kad je 2005. godine objavljeno Komisijino izvješće o provedbi, Odbor je iskoristio priliku da izradi opsežno mišljenje o ulozi šuma i šumarstva u promijenjenom okruženju. Ovo mišljenje djelomice služi za ažuriranje prethodnog mišljenja Odbora u svjetlu budućih izazova.

4.1

Strategija se temelji na činjenici da se u Ugovoru o funkcioniranju Europske unije ne spominje zajednička politika EU-a za šume i da stoga kontrola nad politikama šumarstva ostaje u nadležnosti država članica. Pored toga, strategija sadrži cjelovite i uravnotežene gospodarske, socijalne i ekološke aspekte održivog šumarstva te pokriva i prerađivačku industriju i sektor šuma i šumarstva.

4.2

Strategija stavlja naglasak na održivo upravljanje šumama i multifunkcionalnost, koje na uravnotežen način proizvodi niz proizvoda i usluga te jamči zaštitu šuma. U EU-u se trenutačno siječe samo nešto više od 60 % godišnjeg šumskog prirasta; stoga je cilj ove strategije promicati zapošljavanje povezano sa šumama i blagostanje u Europi time što će se povećati konkurentnost sektora šumarstva i svestranost upotrebe drvne građe, sve u okviru nastojanja da se razvije biogospodarstvo utemeljeno na obnovljivim sirovinama.

4.3

Nova strategija predstavlja cjelovit pristup i pokušaj poboljšanja koordinacije šumarstva u EU-u, time što promiče učinkovitu i djelotvornu provedbu te nastoji izbjeći nepotrebnu birokraciju i ojačati produktivnost sektora šuma i šumarstva u EU-u.

4.4

Šumarstvo i prerađivačka industrija zasnovana na šumama mogu dati istinski doprinos uspjehu strategije Europa 2020. Međutim, da bi se to postiglo, potrebno je usko povezati strategiju za šume s ostvarivanjem ciljeva Europe 2020. promicanjem učinkovite i djelotvorne provedbe prvospomenute strategije u svim relevantnim političkim područjima.

4.5

Ocjena najnovijih podataka o mjerama za šumarstvo koje države članice provode u okviru ruralnog razvoja pokazala je da instrumenti ruralne politike nisu bili u potpunosti iskorišteni. Radi boljeg postizanja ciljeva zacrtanih u strategiji za šume, u strategiji se države članice pozivaju da prilikom planiranja i provedbe programa pridaju primjerenu težinu mjerama povezanima sa šumama. To je posebno važno s obzirom na sve veću uključenost i mobilizaciju mnoštva malih obiteljskih poduzeća i šuma u privatnom posjedu, a moglo bi se podržavati pojednostavnjivanjem postupaka i rezanjem birokracije.

4.6

Namjera je da se ciljevi strategije ubuduće podupiru mjerama i instrumentima iz paketa o šumarstvu sadržanom u uredbi o ruralnom razvoju (13).

4.7

Strategija potiče države članice da u suradnji sa socijalnim partnerima razvijaju mjere za bolje iskorištavanje potencijala zapošljavanja koji ima ovaj sektor, za usavršavanje vještina radnika u sektoru te za daljnje poboljšavanje uvjeta rada. Trebalo bi pokrenuti novo, ciljano istraživanje o radnoj snazi zaposlenoj u europskim šumama, npr. o onima koji rade na izgradnji cesta, pošumljavanju, održavanju šuma, sječi, izvlačenju, prijevozu te u informacijskim službama i na zaštiti okoliša. Sve u svemu, politike i programi država članica trebale bi pridonijeti povećanju konkurentnosti šumarstva i cijelog sektora zasnovanog na šumama radi poticanja rasta i stvaranja radnih mjesta u dugom roku.

4.8

U strategiji se naglašava svestrani doprinos šuma postizanju ciljeva povezanih s klimom i energijom. Ostvarivanje tih ciljeva može se podupirati aktivnim upravljanjem i korištenjem šuma, što će dovesti do većeg šumskog prirasta i sekvestracije ugljika te omogućiti prelazak s izvora fosilne energije i fosilnih materijala na obnovljivu drvnu građu.

4.9

Strategija uviđa da uslijed klimatskih promjena i drugih vanjskih prijetnji šume i njezini ekosustavi iziskuju posebnu zaštitu.

4.10

Strategija prepoznaje važnost boljeg informiranja javnosti o šumama i šumarstvu te o drvnoj građi kao obnovljivoj sirovini. Komisija i države članice trebale bi to podupirati ciljanim kampanjama usmjerenim na povećanje javne svijesti o važnosti šuma za naše društvo i obrnuto.

5.1

Strategijom se naglašava činjenica da je drvna građa održiva, obnovljiva, klimatski neutralna i ekološki prihvatljiva sirovina sa širokom mogućnošću primjene. Resursno i energetski učinkoviti i ekološki prihvatljivi procesi i proizvodi pridonose konkurentnosti šumskog sektora te će, posebice, imati veću ulogu u biogospodarstvu EU-a. To će povećati potražnju, a time i potrebu za većim, održivim korištenjem drvne građe. Smatra se kako je potrebno ponovno ocijeniti potencijale drvnih zaliha, npr. kartografiranjem vlasničke strukture šuma i olakšavanjem sve većeg održivog korištenja drvne građe. Primjerena rješenja za povećano korištenje drvne građe trebalo bi razviti uz savjetovanje s cijelim lancem vrijednosti sektora šumarstva.

5.2

Strategija iziskuje da Komisija u suradnji s državama članicama i dionicima formulira načela utvrđivanja prioriteta za korištenje drvne građe. Međutim, pravno obvezujući propisi o hijerarhiji korištenja šumske biomase, kojima bi se definirali prioriteti upotrebe drvne građe, bili bi u očitoj suprotnosti s načelom otvorenog tržišta i slobode tržišnih sudionika.

5.3

Kao što se navodi u strategiji, Komisija i države članice pokrenut će 2014. godine procjenu kumulativnih troškova zakonodavstva EU-a koje utječe na vrijednosne lance u industriji zasnovanoj na šumama. Budući da je to od presudne važnosti za cijeli sektor šuma, u toj procjeni trebali bi sudjelovati svi dionici u vrijednosnom lancu sektora šuma te tako osigurati sveobuhvatan i potpuni uvid u sektor i koherentan pristup.

5.4

Šume se odlikuju velikom biološkom raznolikošću i, pored sirovina poput drvne građe i raznih drugih šumskih proizvoda (npr. pluta), pružaju mnoštvo usluga ekosustava o kojima ovise ruralne i urbane sredine. Promjena okolnosti uslijed, primjerice, klimatskih promjena, širenja invazivnih stranih vrsta, oskudice vode, požara, vremenskih nepogoda i epidemija povećava pritisak na šume i rizik od prirodnih opasnosti. Primjerene zaštitne mjere trebale bi biti usmjerene na otpornost i multifunkcionalnost šuma.

5.5

U strategiji je zacrtan cilj osiguravanja i postizanja ravnoteže između održivog upravljanja i raznih funkcija šuma do 2020. godine. EU bi u tom kontekstu trebao pojačati napore u ocjenjivanju usluga ekosustava i stvaranju njihovog tržišta. Za bolje funkcioniranje takvog tržišta nužno je da države članice imaju koordinirane mehanizme radi ublažavanja trenutačnih tržišnih poremećaja, što podrazumijeva i to da zemljoposjednici budu primjereno obeštećeni u zamjenu za prihvaćanje ograničenja potrebnih radi zaštite usluga ekosustava.

5.6

Pored drvne građe za preradu i proizvodnju energije, šume nude i niz drugih proizvoda kojima se u strategiji ne posvećuje dovoljno pažnje. Na primjer, posebice u Sredozemlju vrlo je važna proizvodnja pluta, koje ima nekoliko prednosti: to je prirodni proizvod iz obnovljivih izvora, nastao u ekološki prihvatljivom procesu koji ne iziskuje potpunu sječu stabala. Važnost industrije pluta očituje se u njezinom značajnom doprinosu stvaranju radnih mjesta, uz istodobno održavanje ekološke stabilnosti krhkog i ugroženog sredozemnog ekosustava.

5.7

Razvoj i provedba planova upravljanja šumama temelje se na načelu održivosti i na dobrim praksama. Ova strategija sadrži prijedlog da se u planove upravljanja šumama uvrste aspekti biološke raznolikosti, poput ciljeva za očuvanje zacrtanih u okviru mreže Natura 2000. Povezivanje planova upravljanja šumama, koji vlasnicima šuma služe kao instrumenti operativnog planiranja, s planovima upravljanja mreže Natura 2000, koji na razini lokalne vlasti služe kao instrumenti javnog planiranja, uvelo bi pomutnju u razgraničenje između razina i nadležnosti planiranja. Povrh toga, to bi znatno povećalo birokraciju i s njom povezane troškove razvoja plana upravljanja šumama.

5.8

Aktivan pristup europskim šumama potreban je i zbog sve češćih ekstremnih vremenskih prilika, koje nagovještavaju klimatske promjene. Komisija namjerava održavati i povećavati otpornost i prilagodljivost europskih šuma. Šumski repromaterijal drvnih vrsta i umjetnih hibrida koji su važni za šumarstvo trebao bi stoga biti ne samo genetski prilagođen okolnostima i kvalitetan, već bi trebao znatno pridonositi očuvanju biološke raznolikosti.

5.9

Komisija u strategiji poziva na izradu okvira za djelovanje u svrhu sprečavanja, smanjivanja i ublažavanja štetnih učinaka invazivnih stranih vrsta na biološku raznolikost i usluge ekosustava. Takvo bi se djelovanje trebalo usmjeriti i na ublažavanje socijalne i gospodarske štete. Međutim, prilikom utvrđivanja prioriteta u pogledu invazivnih stranih vrsta trebalo bi primjenjivati i cjeloviti, znanstveni pristup utemeljen na strogim kriterijima uvrštavanja na odgovarajući popis. Stoga strani šumski repromaterijal koji se ne širi invazivno i nema negativnih učinaka na novo stanište ne bi trebao biti uvršten na taj popis, budući da on – naročito s obzirom na klimatske promjene – može pozitivno pridonijeti sadašnjoj i budućoj zalihi sirovina i drugim uslugama ekosustava.

5.10

Komisija bi u okviru strategije uz pomoć država članica i dionika trebala izraditi popis kriterija održivog upravljanja šumama koje bi trebalo primjenjivati neovisno o konačnoj upotrebi drvne građe. Prilikom izrade kriterija, održivom upravljanju šumama treba pristupati holistički, neovisno o konačnoj upotrebi drvne građe. Ti bi se kriteriji trebali temeljiti na postojećim kriterijima, pokazateljima i načelima održivog upravljanja šumama, poput onih definiranih u okviru procesa FOREST EUROPE, pri čemu se održivost mora sagledavati i iz nacionalne i iz regionalne perspektive. Kriteriji bi također trebali uzimati u obzir posebne karakteristike država članica te postojeće nacionalne zakone o šumama.

5.11

U strategiji se predlaže da bi relevantne interesne skupine i dalje trebale biti uključene u razvoj i provedbu strategije za šume. I tijela koja su se već dokazala u praksi, poput Savjetodavnog povjerenstva za šumarstvo i pluto i Savjetodavnog povjerenstva za industrije zasnovane na šumama, trebala bi biti uključena u platformu za buduću suradnju dionika s Komisijom. Kad je riječ o provedbi, te bi se skupine trebale redovito baviti pitanjima povezanim sa šumama i napretkom provedbe strategije za šume. Prema potrebi treba razmatrati i mogućnost osnivanja ad hoc skupina u kojima će biti zastupljeni predstavnici EGSO-a i OR-a.