13.6.2014

HR

Službeni list Europske unije

L 174/16

---

DELEGIRANA UREDBA KOMISIJE (EU) br. 625/2014

оd 13. ožujka 2014.

o dopuni Uredbe (EU) br. 575/2013 Europskog parlamenta i Vijeća regulatornim tehničkim standardima kojima se određuju zahtjevi za institucije ulagatelje, sponzore, izvorne zajmodavce i inicijatore koji se odnose na izloženosti prenesenom kreditnom riziku

(Tekst značajan za EGP)

EUROPSKA KOMISIJA,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije,

uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 575/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o bonitetnim zahtjevima za kreditne institucije i investicijska društva i o izmjeni Uredbe (EU) br. 648/2012 (1), a posebno njezin članak 410. stavak 2.,

budući da:

(1)

Svrha je zadržavanja ekonomskog udjela uskladiti udjele među stranama koje prenose odnosno preuzimaju kreditni rizik sekuritizacijskih izloženosti. Ako subjekt sekuritizira vlastite obveze, usklađenje udjela utvrđuje se automatski, bez obzira na to je li konačni dužnik osigurao svoj dug. Ako je jasno da kreditni rizik ostaje kod inicijatora, zadržavanje udjela inicijatora nepotrebno je te se time ne bi poboljšala prethodna pozicija.

(2)

Primjereno je razjasniti kada se smatra da izloženost prenesenom kreditnom riziku nastaje u vezi s određenim specifičnim slučajevima u kojima institucije, osim institucija u svojstvu inicijatora, sponzora ili izvornog zajmodavca, mogu postati izložene kreditnom riziku sekuritizacijske pozicije, uključujući slučajeve u kojima institucije djeluju kao druga ugovorna strana izvedenog instrumenta sa sekuritizacijskom transakcijom, kao druga ugovorna strana u zaštiti sa sekuritizacijskom transakcijom, kao pružatelj likvidnosne linije u transakciji i slučajeve u kojima institucije drže sekuritizacijske pozicije u knjizi trgovanja u kontekstu aktivnosti održavanja tržišta.

(3)

U resekuritizacijskim transakcijama prijenos kreditnog rizika nastaje na razini prve sekuritizacije imovine i na drugoj „pretvorenoj” razini transakcije. Navedene dvije razine transakcije i dva odgovarajuća slučaja prijenosa kreditnog rizika neovisni su u pogledu zahtjeva iz ove Uredbe. Na svakoj razini transakcije zadržavanje neto ekonomskog udjela i dubinsku analizu trebale bi osigurati institucije koje postanu izložene prenesenom kreditnom riziku na toj konkretnoj razini. Stoga, ako institucije postanu izložene samo drugoj „pretvorenoj” razini transakcije, zahtjevi koji se odnose na zadržavanje neto ekonomskog udjela i dubinsku analizu primjenjuju se samo na tu instituciju u odnosu na drugu razinu transakcije. U okviru iste resekuritizacijske transakcije navedene institucije koje su postale izložene prvoj razini sekuritizacije imovine trebale bi postupati u skladu sa zahtjevima za zadržavanje i zahtjevima u vezi s dubinskom analizom u odnosu na prvu razinu sekuritizacije u transakciji.

(4)

Primjereno je detaljnije odrediti primjenu spremnosti za zadržavanje, uključujući usklađenost ako postoji više inicijatora, sponzora ili izvornih zajmodavaca, podatke o različitim opcijama zadržavanja, način mjerenja zahtjeva za zadržavanje na početku sekuritizacije i na kontinuiranoj osnovi te način primjene izuzeća.

(5)	Člankom 405. stavkom 1. točkama (a) do (e) Uredbe (EU) br. 575/2013 utvrđene su različite opcije u skladu s kojima se može provesti potrebno zadržavanje udjela. Ovom se Uredbom detaljno pojašnjavaju načini postupanja u skladu sa svakom od tih opcija.

(6)

Zadržavanje udjela moglo bi se postići i sintetskim ili potencijalnim oblikom zadržavanja pod uvjetom da su te metode u potpunosti u skladu s jednom od opcija utvrđenih u članku 405. stavku 1. točkama (a) do (e) Uredbe (EU) br. 575/2013 s kojom se sintetski ili potencijalni oblik može izjednačiti te pod uvjetom da se osigura usklađenost sa zahtjevima za objavu.

(7)	Zabranjena je zaštita ili prodaja zadržanog udjela ako se navedenim tehnikama ugrožava svrha zahtjeva za zadržavanje, podrazumijevajući da se oni mogu odobriti ako se njima subjekt koji zadržava udjel ne štiti od kreditnog rizika zadržanih sekuritizacijskih pozicija ili zadržanih izloženosti.

(8)

Kako bi se osiguralo kontinuirano održavanje neto ekonomskog udjela, institucije bi trebale osigurati da ne postoji mehanizam koji je ugrađen u sekuritizacijsku strukturu kojim bi se minimalni zahtjev za zadržavanje na početku sekuritizacije nužno smanjivao brže od prenesenog udjela. Slično tome, zadržani udjel ne bi trebao imati prioritet u pogledu novčanih tokova kako bi se ostvarila korist od otplate ili se ne bi trebao amortizirati tako da iznosi manje od 5 % kontinuirane nominalne vrijednosti prodanih tranši ili sekuritiziranih izloženosti. Nadalje, kreditna potpora pružena instituciji koja preuzima izloženost prema sekuritizacijskoj poziciji ne bi se trebala nerazmjerno smanjiti u odnosu na stopu otplate odnosnih izloženosti.

(9)

Institucije bi trebale moći iskoristiti financijske modele koje su razvile treće osobe, osim VIPKR-ova, kako bi smanjile administrativno opterećenje i troškove povezane s usklađivanjem u cilju ispunjavanja obveza dubinske analize. Institucije bi trebale upotrebljavati financijske modele trećih osoba samo ako su prije ulaganja s dužnom pozornošću vrednovale relevantne pretpostavke i strukturu modela te razumjele metodologiju, pretpostavke i rezultate tih modela.

(10)

Potrebno je dodatno odrediti učestalost kojom bi institucije trebale preispitivati svoju usklađenost sa zahtjevima u vezi s dubinskom analizom, način procjene je li upotreba različitih politika i postupaka za knjigu trgovanja i knjigu pozicija kojima se ne trguje primjerena, način procjene usklađenosti ako se pozicije odnose na korelacijski portfelj namijenjen trgovanju te pojasniti određene pojmove u skladu s člankom 406. Uredbe (EU) br. 575/2013, kao što su „rizične karakteristike” i „strukturne odlike”.

(11)

U skladu s člankom 14. stavkom 2. Uredbe (EU) br. 575/2013 za subjekte s poslovnim nastanom u trećim zemljama koji su uključeni u konsolidaciju u skladu s člankom 18. Uredbe (EU) br. 575/2013, ali koji nisu izravno obuhvaćeni opsegom primjene dodatnih pondera rizika ne bi se trebalo, u ograničenim okolnostima, kao na primjer za izloženosti koje se drže u knjizi trgovanja za potrebe aktivnosti održavanja tržišta, smatrati da krše članak 405. Uredbe (EU) br. 575/2013. Za institucije se ne bi trebalo smatrati da krše navedeni članak ako bilo koja takva izloženost ili pozicija u knjizi trgovanja nije značajna i ne čini nerazmjeran udjel u aktivnostima trgovanja, pod uvjetom da u cijelosti razumiju navedene izloženosti ili pozicije i da imaju implementirane formalne politike i postupke primjerene i razmjerne ukupnom profilu rizičnosti subjekta i grupe.

(12)

Početna i kontinuirana objava ulagateljima razine spremnosti za zadržavanje i svih materijalno značajnih podataka, uključujući podatke o kreditnoj kvaliteti i uspješnosti odnosne izloženosti, potrebne su za učinkovitu dubinsku analizu sekuritizacijskih pozicija. Objavljeni podaci trebali bi uključivati pojedinosti o identitetu subjekta koji zadržava udjel, odabranoj opciji zadržavanja te početnoj i kontinuiranoj spremnosti za zadržavanje ekonomskog udjela. Ako se primjenjuju izuzeća iz članka 405. stavaka 3. i 4. Uredbe (EU) br. 575/2013, potrebno je izrijekom objaviti sekuritizirane izloženosti ako se ne primjenjuje zahtjev za zadržavanje i razlog neprimjenjivanja.

(13)	Ova se Uredba temelji na nacrtu regulatornih tehničkih standarda koje je europsko nadzorno tijelo (Europsko nadzorno tijelo za bankarstvo) dostavilo Komisiji.

(14)

Europsko nadzorno tijelo (Europsko nadzorno tijelo za bankarstvo) provelo je otvoreno javno savjetovanje o nacrtu regulatornih tehničkih standarda na kojem se temelji ova Uredba, napravilo analizu mogućih povezanih troškova i koristi te zatražilo mišljenje Interesne skupine za bankarstvo osnovane u skladu s člankom 37. Uredbe (EU) br. 1093/2010 Europskog parlamenta i Vijeća (2),

DONIJELA JE OVU UREDBU:

POGLAVLJE I.

DEFINICIJE I IZLOŽENOST RIZIKU SEKURITIZACIJE

Članak 1.

Definicije

Za potrebe ove Uredbe primjenjuju se sljedeće definicije:

(a)	„subjekt koji zadržava udjel” znači subjekt u svojstvu inicijatora, sponzora ili izvornog zajmodavca koji zadržava neto ekonomski udjel u sekuritizaciji u skladu s člankom 405. stavkom 1. Uredbe (EU) br. 575/2013.;

(b)	„sintetski oblik zadržavanja” znači zadržavanje ekonomskog udjela upotrebnom izvedenih instrumenata;

(c)	„potencijalni oblik zadržavanja” znači zadržavanje ekonomskog udjela upotrebom jamstava, akreditiva i drugih sličnih oblika kreditne potpore kojima se osigurava neposredna provedba zadržavanja;

(d)	„vertikalna tranša” znači tranša kojom se imatelja tranše izlaže kreditnom riziku svake izdane tranše sekuritizacijske transakcije na proporcionalnoj osnovi.

POGLAVLJE II.

IZLOŽENOST KREDITNOM RIZIKU SEKURITIZACIJSKE POZICIJE

Članak 2.

Posebni slučajevi izloženosti kreditnom riziku sekuritizacijske pozicije

1.   Ako institucija djeluje u svojstvu druge ugovorne strane u izvedenicama ili ugovorne strane koja pruža zaštitu ili pružatelja likvidnosne linije u sekuritizacijskoj transakciji, smatra se da je postala izložena kreditnom riziku sekuritizacijske pozicije ako se izvedenim instrumentom, zaštitom ili likvidnosnom linijom preuzima kreditni rizik sekuritiziranih izloženosti ili sekuritizacijskih pozicija.

2.   Za potrebe članaka 405. i 406. Uredbe (EU) br. 575/2013, ako je likvidnosna linija u skladu s uvjetima iz članka 255. stavka 2. Uredbe (EU) br. 575/2013, smatra se da pružatelj likvidnosti nije postao izložen kreditnom riziku sekuritizacijske pozicije.

3.   U kontekstu resekuritizacije s više razina sekuritizacije ili s više zasebnih odnosnih transakcija, smatra se da je institucija postala izložena kreditnom riziku samo pojedinačne sekuritizacijske pozicije ili transakcije za koju preuzima izloženost.

4.   Ne smatra se da institucije krše članak 405. Uredbe (EU) br. 575/2013 u skladu s člankom 14. stavkom 2. Uredbe (EU) br. 575/2013 ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:

(a)	subjekt koji drži sekuritizacijske pozicije ima poslovni nastan u trećoj zemlji i uključen je u konsolidiranu grupu u skladu s člankom 18. Uredbe (EU) br. 575/2013;

(b)	sekuritizacijske pozicije drže se u knjizi trgovanja subjekta iz točke (a) za potrebe aktivnosti održavanja tržišta;

(c)	sekuritizacijske pozicije nisu značajne s obzirom na ukupni profil rizičnosti knjige trgovanja grupe iz točke (a) i ne čine nerazmjeran udjel u aktivnostima trgovanja grupe.

POGLAVLJE III.

ZADRŽAVANJE NETO EKONOMSKOG UDJELA

Članak 3.

Subjekti koji zadržavaju značajan neto ekonomski udjel

1.   Zadržani značajni ekonomski udjel ne smije se dijeliti među različitim vrstama subjekata koji zadržavaju udjel. Zahtjev za zadržavanje značajnog neto ekonomskog udjela mora u cijelosti ispuniti netko od sljedećih:

(a)	inicijator ili više inicijatora;

(b)	sponzor ili više sponzora;

(c)	izvorni zajmodavac ili više izvornih zajmodavaca.

2.   Ako je sekuritizirane izloženosti stvorilo više inicijatora, zahtjev za zadržavanje mora ispuniti svaki inicijator u odnosu na udio u ukupnim sekuritiziranim izloženostima za koje je inicijator.

3.   Ako je sekuritizirane izloženosti stvorilo više izvornih zajmodavaca, zahtjev za zadržavanje mora ispuniti svaki izvorni zajmodavac u odnosu na udio u ukupnim sekuritiziranim izloženostima za koje je izvorni zajmodavac.

4.   Odstupajući od stavaka 2. i 3., ako je sekuritizirane izloženosti stvorilo više inicijatora ili više izvornih zajmodavaca, zahtjev za zadržavanje može u cijelosti ispuniti jedan inicijator ili izvorni zajmodavac ako je ispunjen bilo koji od sljedećih uvjeta:

(a)	inicijator ili izvorni zajmodavac uspostavio je program ili sekuritizacijsku strukturu i njima upravlja; ili

(b)	inicijator ili izvorni zajmodavac uspostavio je program ili sekuritizacijsku strukturu i pridonio s više od 50 % ukupnih sekuritiziranih izloženosti.

5.   Ako sekuritizirane izloženosti financira više sponzora, zahtjev za zadržavanje mora ispuniti netko od sljedećih:

(a)	sponzor čiji je ekonomski udjel najviše usklađen s ulagateljima kako je dogovoreno s više sponzora na temelju objektivnih kriterija, uključujući strukturu naknade, uključenost u uspostavljanje programa ili sekuritizacijske strukture i upravljanje njima te izloženost kreditnom riziku sekuritizacije;

(b)	svaki sponzor razmjerno s obzirom na broj sponzora.

Članak 4.

Ispunjavanje zahtjeva za zadržavanje sintetskim ili potencijalnim oblikom zadržavanja

1.   Zahtjev za zadržavanje može se ispuniti na način istovjetan jednoj od opcija iz članka 405. stavka 1. drugog podstavka Uredbe (EU) br. 575/2013 sintetskim ili potencijalnim oblikom zadržavanja ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:

(a)	zadržani iznos najmanje je jednak zahtjevu u skladu s opcijom s kojom se sintetski ili potencijalni oblik zadržavanja može izjednačiti;

(b)	subjekt koji zadržava udjel izrijekom je objavio da će na kontinuiranoj osnovi na taj način zadržati značajan neto ekonomski udjel, uključujući podatke o obliku zadržavanja, metodologiji primijenjenoj u njegovom određivanju i njegovoj usklađenosti s jednom od navedenih opcija.

2.   Ako subjekt koji nije kreditna institucija kako je definirana u članku 4. stavku 1. točki 1. Uredbe (EU) br. 575/2013 djeluje u svojstvu subjekta koji zadržava udjel sintetskim ili potencijalnim oblikom zadržavanja, udjel zadržan na sintetskoj ili potencijalnoj osnovi u potpunosti je osiguran gotovinskim kolateralom i drži se odvojeno kao novac „klijenata” iz članka 13. stavka 8. Direktive 2004/39/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (3).

Članak 5.

Opcija zadržavanja (a): razmjerno zadržavanje u svim tranšama prodanima ili prenesenima ulagateljima

1.   Zadržavanje najmanje 5 % nominalne vrijednosti svih tranši prodanih ili prenesenih ulagateljima iz članka 405. stavka 1. točke (a) Uredbe (EU) br. 575/2013 može se ostvariti i na sljedeći način:

(a)

zadržavanjem najmanje 5 % nominalne vrijednosti svih sekuritiziranih izloženosti, pod uvjetom da je kreditni rizik tih izloženosti jednako rangiran ili podređen u odnosu na kreditni rizik koji je sekuritiziran za iste izloženosti. U slučaju obnovljive sekuritizacije, kako je definirana u članku 242. stavku 13. Uredbe (EU) br. 575/2013, to bi se ostvarilo zadržavanjem udjela inicijatora, uz pretpostavku da je udjel inicijatora činio najmanje 5 % nominalne vrijednosti svake od sekuritiziranih izloženosti i da je bio jednako rangiran ili podređen u odnosu na kreditni rizik koji je sekuritiziran u pogledu tih istih izloženosti;

(b)

pružanjem, u kontekstu programa ABCP, likvidnosne linije koja može biti nadređena u ugovorenom redoslijedu ako su ispunjeni sljedeći uvjeti: i. likvidnosnom linijom obuhvaćeno je 100 % kreditnog rizika sekuritiziranih izloženosti; ii. likvidnosnom linijom obuhvaćen je kreditni rizik dok god subjekt koji zadržava udjel mora zadržati ekonomski udjel s pomoću te likvidnosne linije za relevantnu sekuritizacijsku poziciju; iii. likvidnosnu liniju pruža inicijator, sponzor ili izvorni zajmodavac u sekuritizacijskoj transakciji; iv. institucija koja preuzima izloženost prema toj sekuritizaciji dobila je pristup odgovarajućim informacijama kako bi mogla provjeriti usklađenost s točkama i., ii. i iii.

(c)	Zadržavanje vertikalne tranše čija nominalna vrijednost iznosi najmanje 5 % ukupne nominalne vrijednosti svih izdanih tranši zapisa.

Članak 6.

Opcija zadržavanja (b): zadržavanje udjela inicijatora za obnovljive izloženosti

Zadržavanje iz članka 405. stavka 1. točke (b) Uredbe (EU) br. 575/2013 može se postići zadržavanjem najmanje 5 % nominalne vrijednosti svake sekuritizirane izloženosti, pod uvjetom da je zadržani kreditni rizik tih izloženosti jednako rangiran ili podređen u odnosu na kreditni rizik koji je sekuritiziran za iste izloženosti.

Članak 7.

Opcija zadržavanja (c): zadržavanje nasumice odabranih izloženosti

1.   Skup od najmanje 100 potencijalno sekuritiziranih izloženosti od kojih se nasumice odabiru zadržane i sekuritizirane izloženosti iz članka 405. stavka 1. točke (c) drugog podstavka Uredbe (EU) br. 575/2013 mora biti dovoljno različit kako bi se izbjegla pretjerana koncentracija zadržanog udjela. Pri pripremi za postupak odabira subjekt koji zadržava udjel uzima u obzir odgovarajuće kvantitativne i kvalitativne čimbenike kako bi osigurao da je razlika između zadržanih i sekuritiziranih izloženosti zaista nasumična. Subjekt koji zadržava nasumice odabrane izloženosti pri odabiru izloženosti u obzir prema potrebi uzima čimbenike kao što su datum izdavanja, proizvod, geografija, datum početka izloženosti, datum dospijeća, stopa pokrivenosti kredita vrijednošću kolaterala, vrsta imovine, industrijski sektor i iskorišteni iznos kredita.

2.   Subjekt koji zadržava udjel ne određuje pojedinačne izloženosti kao zadržane izloženosti u različitim vremenskim intervalima, osim ako je to potrebno radi ispunjavanja zahtjeva za zadržavanje u odnosu na sekuritizaciju u kojoj sekuritizirane izloženosti variraju tijekom vremena zbog novih izloženosti koje se dodaju sekuritizaciji ili promjena razine pojedinačnih sekuritiziranih izloženosti.

Članak 8.

Opcija zadržavanja (d): zadržavanje tranše prvoga gubitka

1.   Zadržavanje tranše prvoga gubitka u skladu s člankom 405. stavkom 1. točkom (d) Uredbe (EU) br. 575/2013 provodi se na bilančnim ili izvanbilančnim pozicijama, a može se provesti i bilo čime od sljedećeg:

(a)

pružanjem potencijalnog oblika zadržavanja iz članka 1. stavka 1. točke (c) likvidnosne linije u kontekstu programa ABCP koji ispunjava sljedeće kriterije: i. njime je obuhvaćeno najmanje 5 % nominalne vrijednosti sekuritiziranih izloženosti; ii. čini poziciju prvoga gubitka u odnosu na sekuritizaciju; iii. njime je obuhvaćen kreditni rizik za čitavo razdoblje trajanja spremnosti za zadržavanje; iv. pruža ga inicijator, sponzor ili izvorni zajmodavac u sekuritizaciji; v. institucija koja preuzima izloženost prema toj sekuritizaciji dobila je pristup odgovarajućim informacijama kako bi mogla provjeriti usklađenost s točkama i., ii., iii. i iv.

(b)	prekomjernim osiguranjem u obliku kreditnog poboljšanja ako navedeno prekomjerno osiguranje djeluje kao zadržavanje „prvoga gubitka” najmanje 5 % nominalne vrijednosti tranši izdanih sekuritizacijom.

2.   Ako tranša prvoga gubitka premašuje 5 % nominalne vrijednosti sekuritiziranih izloženosti, subjekt koji zadržava udjel može zadržati samo udio te tranše prvoga gubitka ako taj udio iznosi najmanje 5 % nominalne vrijednosti sekuritiziranih izloženosti.

3.   U cilju ispunjavanja zahtjeva za zadržavanje rizika na razini sekuritizacijske strukture institucije ne uzimaju u obzir postojanje odnosnih transakcija u kojima inicijatori ili izvorni zajmodavci zadržavaju izloženost prvoga gubitka na razini specifičnoj za transakciju.

Članak 9.

Opcija zadržavanja (e): zadržavanje prvoga gubitka u svakoj sekuritiziranoj izloženosti

1.   Zadržavanje izloženosti prvoga gubitka na razini svake sekuritizirane izloženosti u skladu s člankom 405. stavkom 1. točkom (e) drugog podstavka primjenjuje se tako da je zadržani kreditni rizik uvijek podređen kreditnom riziku koji je sekuritiziran u odnosu na te iste izloženosti.

2.   Zadržavanje iz stavka 1. može se provesti kada inicijator ili izvorni zajmodavac prodaje odnosne izloženosti po diskontiranoj vrijednosti ako iznos diskonta iznosi najmanje 5 % nominalne vrijednosti svake izloženosti i ako se diskontni prodajni iznos može vratiti inicijatoru ili izvornom zajmodavcu ako nije apsorbiran gubicima povezanima s kreditnim rizikom koji se odnosi na sekuritizirane izloženosti.

Članak 10.

Mjerenje razine zadržavanja

1.   Ako se mjeri razina zadržavanja neto ekonomskog udjela, primjenjuju se sljedeći kriteriji:

(a)	početkom sekuritizacije smatra se trenutak u kojom su izloženosti prvi put sekuritizirane;

(b)	izračun razine zadržavanja temelji se na nominalnim vrijednostima i ne uzima se obzir nabavna cijena imovine;

(c)	„višak raspona” kako je definiran u članku 242. stavku 1. Uredbe (EU) br. 575/2013 ne uzima se u obzir pri mjerenju neto ekonomskog udjela subjekta koji zadržava udjel;

(d)	Ista opcija i metodologija zadržavanja upotrebljavaju se za izračun neto ekonomskog udjela tijekom trajanja sekuritizacijske transakcije, osim ako je promjena potrebna zbog iznimnih okolnosti i ta se promjena ne upotrebljava kao sredstvo smanjenja iznosa zadržanog udjela;

2.   Osim kriterija iz stavka 1., pod uvjetom da ne postoji ugrađeni mehanizam kojim bi se zadržani udjel na početku sekuritizacije smanjivao brže od prenesenog udjela, smatra se da na ispunjenje zahtjeva za zadržavanje nije utjecala amortizacija zadržavanja raspoređivanjem novčanog toka ili raspoređivanjem gubitaka kojima se de facto smanjuje razina zadržavanja tijekom vremena. Subjekt koji zadržava udjel nije obvezan stalno popunjavati ili ponovno prilagođavati svoj zadržani udjel na najmanje 5 % jer se gubici realiziraju na osnovi njegovih izloženosti ili se razvrstavaju u njegovu zadržanu poziciju.

Članak 11.

Mjerenje zadržavanja neiskorištenih iznosa u izloženostima u obliku kreditnih linija

Izračun neto ekonomskog udjela koji je potrebno zadržati za kreditne linije, uključujući kreditne kartice, temelji se samo na iznosima koji su već iskorišteni, realizirani ili primljeni i prilagođava se u skladu s promjenama tih iznosa.

Članak 12.

Zabrana zaštite ili prodaje zadržanog udjela

1.   Obveza iz članka 405. stavka 1. trećeg podstavka Uredbe (EU) br. 575/2013 u pogledu neprimjenjivanja bilo kakvog smanjenja kreditnog rizika, kratkih pozicija, druge zaštite ili prodaje na zadržani neto ekonomski udjel primjenjuje se s obzirom na svrhu zahtjeva za zadržavanje i uzimajući u obzir ekonomsku bit transakcije. Zaštite neto ekonomskog udjela ne smatraju se zaštitom za potrebe članka 405. stavka 1. trećeg podstavka Uredbe (EU) br. 575/2013 i mogu se u skladu s tim odobriti samo ako se njima ne štiti subjekt koji zadržava udjel od kreditnog rizika zadržanih sekuritizacijskih pozicija ili zadržanih izloženosti.

2.   Subjekt koji zadržava udjel može upotrijebiti zadržane izloženosti ili sekuritizacijske pozicije kao kolateral za potrebe osiguranog financiranja dok god se tom upotrebom kreditni rizik navedenih zadržanih izloženosti ili sekuritizacijskih pozicija ne prenosi na treću osobu.

Članak 13.

Izuzeća od članka 405. stavka 1. Uredbe (EU) br. 575/2013

Transakcije iz članka 405. stavka 4. Uredbe (EU) br. 575/2013 uključuju sekuritizacijske pozicije u korelacijskom portfelju namijenjenom trgovanju koje su referentni instrumenti koji ispunjavaju kriterij iz članka 338. stavka 1. točke (b) Uredbe (EU) br. 575/2013 ili se priznaju za uključivanje u korelacijski portfelj namijenjen trgovanju.

Članak 14.

Zadržavanje na konsolidiranoj osnovi

U slučaju da subjekt koji zadržava udjel više nije uključen u opseg nadzora na konsolidiranoj razini, institucija koja ispunjava zahtjev za zadržavanje na temelju konsolidirane situacije povezane matične kreditne institucije u EU-u, financijskog holdinga u EU-u ili mješovitog financijskog holdinga u EU-u u skladu s člankom 405. stavkom 2. Uredbe (EU) br. 575/2013 osigurava da su jedan preostali subjekt ili više njih uključeni u opseg nadzora na konsolidiranoj razini preuzimaju izloženost u sekuritizaciji kako bi se osiguralo kontinuirano ispunjavanje zahtjeva.

POGLAVLJE IV.

ZAHTJEVI U VEZI S DUBINSKOM ANALIZOM ZA INSTITUCIJE KOJE POSTAJU IZLOŽENE SEKURITIZACIJSKOJ POZICIJI

Članak 15.

Eksternalizacija i druga opća razmatranja

1.   Ako ne postoje informacije o specifičnim izloženostima koje je potrebno sekuritizirati, uključujući ako izloženosti nastaju prije njihove sekuritizacije ili se mogu zamijeniti postojećom obnovljivom sekuritizacijom, smatra se da je institucija ispunila svoje obveze dubinske analize iz članka 406. Uredbe (EU) br. 575/2013 za svaku od svojih pojedinačnih sekuritizacijskih pozicija na temelju relevantnih kriterija za priznavanje tih izloženosti.

2.   Pri eksternalizaciji određenih zadatka u okviru procesa u cilju ispunjavanja obveza iz članka 406. Uredbe (EU) br. 575/2013, uključujući vođenje evidencije, institucije koje postaju izložene rizicima sekuritizacije zadržavaju punu kontrolu nad tim procesom.

Članak 16.

Određivanje rizičnih karakteristika i strukturnih odlika

1.   Rizične karakteristike pojedinačne sekuritizacijske pozicije iz članka 406. stavka 1. točke (b) Uredbe (EU) br. 575/2013 uključuju sljedeće najprimjerenije značajne karakteristike kao što su:

(a)	razina nadređenosti tranše;

(b)	profil novčanog toka;

(c)	svaki postojeći rejting;

(d)	povijesni rezultati sličnih tranši;

(e)	obveze povezane s tranšama uključenima u dokumentaciju koja se odnosi na sekuritizaciju;

(f)	kreditno poboljšanje.

2.   Rizične karakteristike izloženosti koje su osnova za sekuritizacijske pozicije iz članka 406. stavka 1. točke (c) Uredbe (EU) br. 575/2013 uključuju najprimjerenije značajne karakteristike, uključujući informacije o rezultatima iz članka 406. stavka 2. Uredbe (EU) br. 575/2013 koje se odnose na izloženosti osigurane stambenim nekretninama. Institucije utvrđuju primjerena i usporediva mjerila za analizu rizičnih karakteristika ostalih kategorija imovine.

3.   Dodatne strukturne odlike iz članka 406. stavka 1. točke (g) Uredbe (EU) br. 575/2013 uključuju izvedene instrumente, jamstva, akreditive i druge slične oblike kreditne potpore.

Članak 17.

Učestalost provjere

Nakon što postanu izložene sekuritizacijskoj poziciji, institucije preispituju svoju usklađenost s člankom 406. Uredbe (EU) br. 575/2013 najmanje jednom godišnje i češće čim institucije postanu svjesne kršenja obveza uključenih u dokumentaciju koja se odnosi na sekuritizaciju ili značajne promjene bilo čega od sljedećeg:

(a)	strukturnih odlika koje mogu značajno utjecati na rezultate sekuritizacijske pozicije;

(b)	rizične karakteristike sekuritizacijskih pozicija i odnosnih izloženosti.

Članak 18.

Testiranja otpornosti na stres

1.   Testiranja otpornosti na stres iz članka 406. stavka 1. drugog podstavka Uredbe (EU) br. 575/2013 uključuju sve relevantne sekuritizacijske pozicije i uključuju se u strategije i procese testiranja otpornosti na stres koje institucije provode u skladu s postupkom procjene adekvatnosti internog kapitala iz članka 73. Direktive 2013/36/EU Europskog parlamenta i Vijeća (4).

2.   Kako bi ispunile zahtjeve za testiranje otpornosti na stres iz članka 406. stavka 1. drugog podstavka Uredbe (EU) br. 575/2013, institucije se mogu koristiti usporedivim financijskim modelima koje su razvile treće osobe, uz one koje su razvili VIPKR-ovi, ako prije ulaganja mogu dokazati, kada se to od njih zatraži, da su s dužnom pozornošću vrednovale relevantne pretpostavke i strukture modela te da razumiju metodologiju, pretpostavke i rezultate.

3.   Pri provođenju testiranja otpornosti na stres iz članka 406. stavka 1. Uredbe (EU) br. 575/2013 u okviru programa ABCP iz članka 242. stavka 9. Uredbe (EU) br. 575/2013, uz potporu likvidnosne linije kojom je u potpunosti obuhvaćen kreditni rizik sekuritiziranih izloženosti, institucije mogu provesti testiranje otpornosti na stres na kreditnoj sposobnosti pružatelja likvidnosne linije, a ne na sekuritiziranim izloženostima.

Članak 19.

Izloženosti koje proizlaze iz stavki u knjizi trgovanja i knjizi pozicija kojima se ne trguje

1.   Držanje sekuritizacijske pozicije u knjizi trgovanja ili knjizi pozicija kojima se ne trguje ne predstavlja samo po sebi dostatno obrazloženje za primjenu različitih politika i postupaka ili različitog intenziteta provjere u cilju ispunjavanja obveza dubinske analize iz članka 406. Uredbe (EU) br. 575/2013. Pri određivanju primjenjuju li se različite politike i postupci ili različit intenzitet provjere, razmatraju se svi relevantni čimbenici koji značajno utječu na profil rizičnosti svake knjige i relevantnih sekuritizacijskih pozicija, uključujući veličinu pozicija, utjecaj na kapitalnu osnovu institucije tijekom razdoblja stresa te koncentraciju rizika u jednoj specifičnoj transakciji, izdavatelju ili kategoriji imovine.

2.   Institucije osiguravaju da se svaka značajna promjena kojom se povećava profil rizičnosti sekuritizacijskih pozicija u njihovoj knjizi trgovanja i knjizi pozicija kojima se ne trguje odražava u razmjernoj promjeni njihovih postupaka dubinske analize u pogledu navedenih sekuritizacijskih pozicija. U tom pogledu institucije u svojim formalnim politikama i postupcima koji se odnose na knjigu trgovanja i knjigu pozicija kojima se ne trguje utvrđuju okolnosti koje bi pokrenule preispitivanje obveza dubinske analize.

Članak 20.

Pozicije u korelacijskom portfelju namijenjenom trgovanju

Smatra se da postoji usklađenost s člankom 406. Uredbe (EU) br. 575/2013 ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:

(a)	sekuritizacijske pozicije drže se u korelacijskom portfelju namijenjenom trgovanju i referentni su instrumenti iz članka 338. stavka 1. točke (b) navedene Uredbe ili se priznaju za uključivanje u korelacijski portfelj namijenjen trgovanju;

(b)	institucija postupa u skladu s člankom 377. navedene Uredbe u pogledu izračuna kapitalnih zahtjeva koji se odnose na korelacijski portfelj namijenjen trgovanju;

(c)	pristup institucije izračunu regulatornog kapitala u odnosu na njezin portfelj namijenjen trgovanju dovodi do sveobuhvatnog i cjelovitog razumijevanja profila rizičnosti njezina ulaganja u sekuritizacijske pozicije.

(d)

institucija je provela formalne politike i postupke koji su primjereni korelacijskom postupku namijenjenom trgovanju i razmjerni profilu rizičnosti njezinih ulaganja u odgovarajuće sekuritizacijske pozicije u cilju analize i bilježenja relevantnih informacija iz članka 406. stavka 1. Uredbe (EU) br. 575/2013.

POGLAVLJE V.

ZAHTJEVI ZA INICIJATORE, SPONZORE I IZVORNE ZAJMODAVCE

Članak 21.

Politike odobravanja kredita

1.   Ispunjavanjem obveza institucija inicijatora ili sponzora iz članka 408. Uredbe (EU) br. 575/2013 ne podrazumijeva se da vrste dužnika i krediti moraju biti jednaki za sekuritizirane i nesekuritizirane izloženosti.

2.   Ako institucije sponzora i inicijatora nisu bile uključene u izvorno odobravanje kredita na izloženosti koje se sekuritiziraju ili ne posluju u području odobravanja kredita na specifične vrste izloženosti koje se sekuritiziraju, navedene institucije moraju dobiti sve potrebne informacije radi procjene jesu li kriteriji koji se primjenjuju na odobravanje kredita na te izloženosti dobri i detaljno definirani kao kriteriji koji se primjenjuju na nesekuritizirane izloženosti.

Članak 22.

Objava razine spremnosti za održavanje neto ekonomskog udjela

1.   U skladu s člankom 409. Uredbe (EU) br. 575/2013 subjekt koji zadržava udjel ulagateljima mora objaviti najmanje sljedeće informacije o razini svoje spremnosti za održavanje neto ekonomskog udjela u sekuritizaciji:

(a)	potvrdu identiteta subjekta koji zadržava udjel i zadržava li udjel kao inicijator, sponzor ili izvorni zajmodavac;

(b)	primjenjuju li se načini predviđeni u članku 405. stavku 1. točkama (a), (b), (c), (d) ili (e) drugog podstavka Uredbe (EU) br. 575/2013 na zadržavanje neto ekonomskog udjela;

(c)	sve promjene načina zadržavanja neto ekonomskog udjela iz točke (b) u skladu s člankom 10. stavkom 1. točkom (d);

(d)

potvrdu razine zadržavanja na početku sekuritizacije i spremnosti za zadržavanje na kontinuiranoj osnovi koja se odnosi samo na nastavak ispunjavanja izvorne obveze i za koju nisu potrebni podaci o sadašnjoj nominalnoj ili tržišnoj vrijednosti ili umanjenju ili smanjenju vrijednosti zadržanog udjela.

2.   Ako se izuzeća iz članka 405. stavaka 3. ili 4. Uredbe (EU) br. 575/2013 primjenjuju na sekuritizacijsku transakciju, institucije koje djeluju kao inicijator, sponzor ili izvorni zajmodavac moraju ulagateljima objaviti informacije o primjenjivom izuzeću.

3.   Objava iz stavaka 1. i 2. mora se primjereno dokumentirati i učiniti javno dostupnom, osim u bilateralnim ili privatnim transakcijama kada strane smatraju da je privatna objava dovoljna. Uključivanje izjave o spremnosti za zadržavanje u brošuru o vrijednosnim papirima izdanima u okviru sekuritizacijskog programa smatra se primjerenim sredstvom ispunjavanja zahtjeva.

4.   Objava se potvrđuje i nakon početka sekuritizacije u jednakim intervalima kao što je to učestalost izvješćivanja o transakciji, najmanje jednom godišnje i u bilo kojoj od sljedećih okolnosti:

(a)	ako je prekršena spremnost za zadržavanje iz članka 405. stavka 1. Uredbe (EU) br. 575/2013;

(b)	ako se uspješnost sekuritizacijske pozicije ili rizične karakteristike sekuritizacije ili odnosne izloženosti značajno promijene;

(c)	nakon kršenja obveza uključenih u dokumentaciju koja se odnosi na sekuritizaciju.

Članak 23.

Objava materijalno značajnih podataka

1.   Inicijatori, sponzori i izvorni zajmodavci osiguravaju da su materijalno značajni podaci iz članka 409. Uredbe (EU) br. 575/2013 dostupni ulagateljima bez prekomjernog administrativnog opterećenja.

2.   Primjerena objava iz članka 409. Uredbe (EU) br. 575/2013 provodi se najmanje jednom godišnje i u sljedećim okolnostima:

(a)	ako se uspješnost sekuritizacijske pozicije ili rizične karakteristike sekuritizacije ili odnosne izloženosti značajno promijene;

(b)	nakon kršenja obveza uključenih u dokumentaciju koja se odnosi na sekuritizaciju.

(c)

Kako bi se podaci smatrali materijalno značajnima u pogledu pojedinačnih odnosnih izloženosti, općenito se moraju dostaviti za svaki kredit pojedinačno. Međutim, u nekim se slučajevima podaci mogu dostaviti na agregiranoj osnovi. Pri procjenjivanju jesu li ukupne informacije dovoljne, čimbenici koje je potrebno uzeti u obzir uključuju granularnost odnosnog skupa i informaciju o tome temelji li se upravljanje izloženostima u tom skupu na samom skupu ili ovisi o svakom pojedinačnom kreditu.

3.   Zahtjev za objavu podliježe svim ostalim zakonskim ili regulatornim zahtjevima koji se primjenjuju na subjekt koji zadržava udjel.

POGLAVLJE VI.

ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 24.

Stupanje na snagu

Ova Uredba stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

---

(1)  SL L 176, 27.6.2013., str. 1.

(2)  Uredba (EU) br. 1093/2010 Europskog parlamenta i Vijeća od 24. studenoga 2010. o osnivanju europskog nadzornog tijela (Europskog nadzornog tijela za bankarstvo), kojom se izmjenjuje Odluka br. 716/2009/EZ i stavlja izvan snage Odluka Komisije 2009/78/EZ (SL L 331, 15.12.2010., str. 12.).

(3)  Direktiva 2004/39/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 21. travnja 2004. o tržištima financijskih instrumenata te o izmjeni direktiva Vijeća 85/611/EEZ i 93/6/EEZ i Direktive 2000/12/EZ Europskog parlamenta i Vijeća te stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 93/22/EEZ (SL L 145, 30.4.2004., str. 1.).

(4)  Direktiva 2013/36/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o pristupanju djelatnosti kreditnih institucija i bonitetnom nadzoru nad kreditnim institucijama i investicijskim društvima, izmjeni Direktive 2002/87/EZ te stavljanju izvan snage direktiva 2006/48/EZ i 2006/49/EZ (SL L 176, 27.6.2013., str. 338.).

---