Back to EUR-Lex homepage

EUR-Lex Access to European Union law

Back to EUR-Lex homepage

This document is an excerpt from the EUR-Lex website

Use quotation marks to search for an "exact phrase". Append an asterisk (*) to a search term to find variations of it (transp*, 32019R*). Use a question mark (?) instead of a single character in your search term to find variations of it (ca?e finds case, cane, care).
Search tips
Need more search options? Use the Advanced search
You are here

Document 32000L0013

Direktiva 2000/13/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 20. ožujka 2000. o usklađivanju zakonodavstava država članica o označivanju, prezentiranju i oglašavanju hrane

SL L 109, 6.5.2000, p. 29–42 (ES, DA, DE, EL, EN, FR, IT, NL, PT, FI, SV)

⏵Ovaj dokument objavljen je u određenim posebnim izdanjima (CS, ET, LV, LT, HU, MT, PL, SK, SL, BG, RO, HR)

Legal status of the document No longer in force, Date of end of validity: 12/12/2014; Implicitno stavljeno izvan snage 32011R1169

ELI: http://data.europa.eu/eli/dir/2000/13/oj

15/Sv. 007

HR

Službeni list Europske unije

77

32000L0013

L 109/29

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

20.03.2000.

DIREKTIVA 2000/13/EZ EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

od 20. ožujka 2000.

o usklađivanju zakonodavstava država članica o označivanju, prezentiranju i oglašavanju hrane

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske zajednice, a posebno njegov članak 95.,

uzimajući u obzir prijedlog Komisije,

uzimajući u obzir mišljenje Gospodarskog i socijalnog odbora (1),

djelujući u skladu s postupkom utvrđenim u članku 251. Ugovora (2),

budući da:

(1)

Direktiva Vijeća 79/112/EEZ od 18. prosinca 1978. o usklađivanju zakonodavstava država članica koja se odnose na označivanje, prezentiranje i oglašavanje hrane (3) često je i znatno mijenjana (4). Stoga bi se, radi jasnoće i preglednosti, navedena Direktiva trebala konsolidirati u jedinstveni tekst.

(2)

Različitosti između zakona i drugih propisa država članica o označivanju hrane mogle bi onemogućiti slobodan protok tih proizvoda te bi mogle proizvesti nejednake konkurencijske uvjete.

(3)

Stoga bi usklađivanje ovih zakona doprinijelo nesmetanom funkcioniranju unutarnjeg tržišta.

(4)

Svrha ove Direktive je donošenje općih pravila Zajednice koja se horizontalno primjenjuju na svu hranu stavljenu na tržište.

(5)

Posebna pravila koja se vertikalno primjenjuju samo na određenu hranu trebala bi se utvrditi u odredbama koje se odnose na te proizvode.

(6)

Glavni razlog donošenja bilo kakvih pravila o označivanju hrane trebala bi biti potreba za informiranjem i zaštitom potrošača.

(7)

Ta potreba znači da države članice mogu, u skladu s pravilima Ugovora, uvesti zahtjeve o jeziku.

(8)

Detaljno označivanje, pogotovo ono koje navodi točnu prirodu i karakteristike proizvoda, čime potrošaču omogućuje izabrati proizvod uz potpuno poznavanje činjenica, najprikladnije je, budući da stvara najmanje prepreka za slobodnu trgovinu.

(9)

Stoga bi trebalo sastaviti popis svih informacija koje bi u načelu trebale biti uključene u označivanje sve hrane.

(10)

Međutim, horizontalna priroda ove Direktive ne dopušta da se, u početnoj fazi, među obvezne indikacije naznače sve ostale oznake koje se moraju navesti na popisu koji se u načelu odnosi na cijeli asortiman hrane. U kasnijoj je fazi potrebno usvojiti odredbe Zajednice s ciljem dopunjavanja postojećih pravila.

(11)

Nadalje, u nedostatku specifičnih pravila Zajednice, države članice bi trebale zadržati pravo utvrđivanja određenih nacionalnih odredbi koje se mogu dodati općim odredbama ove Direktive. Unatoč tome, ove bi odredbe trebale biti podložne postupku Zajednice.

(12)

Spomenuti postupak Zajednice mora biti u obliku odluke Zajednice kada država članica želi donijeti novo zakonodavstvo.

(13)

Također bi trebalo donijeti odredbu kojom bi zakonodavac Zajednice, u iznimnim slučajevima, mogao odstupiti od određenih općenitih obveza.

(14)

Pravila o označivanju također bi trebala zabranjivati uporabu informacija koje bi kupca mogle dovesti u zabludu ili koje bi hrani mogle pridati zdravstvene učinke. Kako bi bila učinkovita, ova bi se zabrana također trebala primjenjivati na prezentiranje i oglašavanje hrane.

(15)

S ciljem olakšavanja trgovine među državama članicama, moglo bi se predvidjeti da bi se, u fazama koje prethode prodaji krajnjem potrošaču, jedino informacija o osnovnim elementima trebala pojaviti na vanjskoj ambalaži, a određene bi se obvezne pojedinosti koje se moraju navesti na pretpakiranoj hrani, trebale pojaviti samo na komercijalnim ispravama koje se na to odnose.

(16)

Države članice bi trebale, ovisno o lokalnim praktičnim uvjetima i okolnostima, zadržati pravo utvrđivanja pravila u vezi s označivanjem hrane prodane u rasutom stanju; u takvim bi slučajevima informacija isto tako trebala biti pružena potrošaču.

(17)

S ciljem pojednostavnjivanja i ubrzanja postupka, Komisiji bi se trebao povjeriti zadatak usvajanja provedbenih mjera tehničke prirode.

(18)

Mjere potrebne za provedbu ove Direktive potrebno je usvojiti u skladu s Odlukom Vijeća 1999/468/EZ od 28. lipnja 1999. o utvrđivanju postupaka za izvršavanje provedbenih ovlasti dodijeljenih Komisiji (5).

(19)

Ova Direktiva ne bi trebala dovoditi u pitanje obveze država članica u vezi s vremenskim rokom za prenošenje direktiva određene u Prilogu IV. dijelu B,

DONIJELI SU OVU DIREKTIVU:

Članak 1.

1.   Ova se Direktiva odnosi na označivanje hrane koja se kao takva treba dostaviti krajnjem potrošaču, kao i na određene aspekte prezentiranja i oglašavanja.

2.   Ova se Direktiva također primjenjuje na hranu namijenjenu opskrbi ugostiteljskih objekata, bolnica, kantina i ostalih sličnih masovnih pripremnika obroka (dalje u tekstu: „masovni pripremnici obroka”).

3.   Za potrebe ove Direktive,

(a)

„označivanje” znači svaka riječ, pojedinost, tvornička oznaka, zaštitni znak (žig), naziv proizvoda, slikovni prikaz ili simbol koji se odnosi na hranu i koji se nalazi na bilo kojoj ambalaži, ispravi, oglasu, etiketi, obruču ili privjesnici, koji prate ili se odnose na takvu hranu;

(b)

„pretpakirana hrana” znači svaki pojedini proizvod namijenjen prezentiranju krajnjem potrošaču i dobavljačima na veliko, koja se sastoji od hrane i ambalaže u koju je stavljena prije nego što je puštena u prodaju, bilo da takva ambalaža u potpunosti ili samo djelomično omata hranu, ali u svakom slučaju na takav način da se sadržaj ne može promijeniti bez otvaranja ili promjene ambalaže.

Članak 2.

1.   Označivanje i korištene metode ne smiju:

(a)

biti takve da dovode kupca u zabludu, a naročito:

i.

u pogledu karakteristika hrane te pogotovo njene prirode, identiteta, osobina, sastava, količine, trajnosti, podrijetla, metode izrade ili proizvodnje;

ii.

pridavanjem učinaka ili svojstava hrani koja ih ne posjeduje;

iii.

ukazivanjem na posebne karakteristike hrane kad u stvarnosti sva slična hrana posjeduje takve karakteristike;

(b)

pridržavajući se odredbi Zajednice o prirodnim mineralnim vodama i hrani za posebne prehrambene potrebe, pridavati bilo kojoj hrani svojstva prevencije ili liječenja bolesti ljudi ili se pozivati na takva svojstva.

2.   Vijeće, u skladu s postupkom utvrđenim u članku 95. Ugovora, sastavlja netaksativni popis zahtjeva u smislu stavka 1. čija uporaba svakako mora biti zabranjena ili ograničena.

3.   Zabrane ili ograničenja navedena u stavcima 1. i 2. također se primjenjuju na:

(a)

prezentiranje hrane, pogotovo na njezin oblik, izgled ili ambalažu, na način na koji je aranžirana i na okruženje u kojem se izlaže;

(b)

oglašavanje.

Članak 3.

1.   U skladu s člancima od 4. do 17. i uz izuzetke koje sadrže, navođenje sljedećih pojedinosti obvezno je pri označivanju hrane:

(1)

naziv pod kojim se proizvod prodaje;

(2)

popis sastojaka;

(3)

količina određenih sastojaka ili kategorija sastojaka kako je predviđeno u članku 7.;

(4)

u slučaju pretpakirane hrane, neto količina;

(5)

minimalni rok valjanosti ili, u slučaju hrane koja je, s mikrobiološkog stajališta, brzo kvarljiva roba, oznaka „upotrijebiti do”;

(6)

posebni uvjeti skladištenja ili uporabe proizvoda;

(7)

ime ili naziv poduzeća i adresa proizvođača ili onoga koji hranu pakira ili prodaje s poslovnim nastanom u Zajednici.

Međutim, države članice su u slučaju maslaca proizvedenog na vlastitom državnom području ovlaštene zahtijevati samo navođenje proizvođača, pakiratelja ili prodavatelja.

Ne dovodeći u pitanje obavijest predviđenu člankom 24., države članice moraju obavijestiti Komisiju i ostale države članice o svim mjerama poduzetima u skladu s drugim stavkom;

(8)

pojedinosti o mjestu podrijetla u kojima bi nedostatak istih pojedinosti mogao lako dovesti potrošača u zabludu o pravom podrijetlu hrane;

(9)

upute za korištenje u slučaju nemogućnosti pravilne uporabe hrane u odsutnosti takvih uputa;

(10)

za pića koja sadrže više od 1,2 % vol. alkohola, stvarnu alkoholnu jakost po volumenu.

2.   Neovisno o prethodnom stavku, države članice mogu zadržati nacionalne odredbe koje zahtijevaju naznaku proizvodnog pogona ili pogona za pakiranje, u pogledu domaće proizvodnje.

3.   Odredbe ovog članka ne dovode u pitanje preciznije ili šire odredbe o težinama i mjerama.

Članak 4.

1.   Odredbe Zajednice koje su primjenljive na određenu hranu, a ne na hranu općenito, u iznimnim slučajevima mogu dopustiti odstupanje od uvjeta utvrđenih u članku 3. stavku 1. točkama 2. i 5., uz uvjet da to ne rezultira nedostatnom informiranošću kupca.

2.   Odredbe Zajednice koje su primjenljive na određenu hranu, a ne na hranu općenito, mogu predvidjeti obvezno navođenje ostalih pojedinosti na etiketi, uz one navedene u članku 3.

U slučajevima kad ne postoje odredbe Zajednice, države članice mogu dopustiti takve pojedinosti u skladu s postupkom utvrđenim u članku 19.

3.   Odredbe Zajednice iz stavaka 1. i 2. donose se u skladu s postupkom utvrđenim u članku 20. stavku 2.

Članak 5.

1.   Naziv pod kojim se hrana prodaje jest naziv određen u odredbama Zajednice koje se na nju primjenjuju.

(a)

Ako odredbe Zajednice ne postoje, naziv pod kojim se proizvod prodaje jest naziv utvrđen u zakonima i drugim propisima koji se primjenjuju u državama članicama u kojima se proizvod prodaje krajnjem potrošaču ili masovnim pripremnicima obroka.

U nedostatku navedenoga, naziv pod kojim se proizvod prodaje jest naziv uobičajen u državi članici u kojoj se proizvod prodaje krajnjem potrošaču ili masovnim pripremnicima obroka ili opis hrane te, ako je potrebno, i način uporabe, koji je dovoljno jasan kako bi potrošač uvidio njegovu pravu prirodu i mogao ga razlikovati od ostalih proizvoda s kojima bi mogao biti zamijenjen.

(b)

Uporaba promidžbe prodajnog naziva u državi članici pod kojim se proizvod zakonski proizvodi i oglašava također je dozvoljeno.

Međutim, tamo gdje primjena ostalih odredaba ove Direktive, posebno onih određenih u članku 3., ne bi omogućila potrošaču u državi članici u kojoj se proizvod oglašava da bude upoznat s pravom prirodom hrane i da je razlikuje od ostalih proizvoda s kojima bi mogla biti zamijenjena, prodajno je ime popraćeno dodatnim opisnim informacijama koje se nalaze u blizini prodajnog naziva.

(c)

U iznimnim slučajevima, prodajni se naziv države članice u kojoj se proizvod proizvodi ne koristi u državi članici u kojoj se proizvod prodaje ako je hrana koju to ime označava značajno drukčija u sastavu i proizvodnji od hrane poznate pod istim nazivom, a pri čemu odredbe točke (b) ne mogu u potpunosti osigurati ispravnu informaciju za potrošače u državama članicama.

2.   Nikakav zaštitni znak (žig), naziv proizvoda ili zamišljeni naziv ne mogu zamijeniti naziv pod kojim se proizvod prodaje.

3.   Naziv pod kojim se proizvod prodaje uključuje ili je popraćen pojedinostima o njegovu fizičkom stanju ili postupku prerade (npr. u prahu, liofiliziran, duboko smrznut, koncentriran, dimljen) u svim slučajevima gdje bi izostavljanje toga podatka moglo dovesti kupca u zabludu.

Svaka hrana podvrgnuta ionizirajućem zračenju mora nositi jednu od sljedećih oznaka:

—

na španjolskom:

—

„irradiado” ili „tratado con radiación ionizante”,

—

na danskom:

—

„bestrålet/…” ili „strålekonserveret” ili „behandlet med ioniserende stråling” ili „konserveret med ioniserende stråling”,

—

na njemačkom:

—

„bestrahlt” ili „mit ionisierenden Strahlen behandelt”,

—

na grčkom:

—

„επεξεργασμένο με ιονίζουσα ακτινοβολία” ili „ακτινοβολημένο”,

—

na engleskom:

—

„irradiated” ili „treated with ionising radiation”,

—

na francuskom:

—

„traitė par rayonnements ionisants” ili „traitė par ionisation”,

—

na talijanskom:

—

„irradiato” ili „trattato con radiazioni ionizzanti”,

—

na nizozemskom:

—

„doorstrald” ili „door bestraling behandeld” ili „met ioniserende stralen behandeld”,

—

na portugalskom:

—

„irradiado” ili „tratado por irradiação” ili „tratado por irradiação ionizante”,

—

na finskom:

—

„säteilytetty” ili „käsitelty ionisoivalla säteilyllä”,

—

na švedskom:

—

„bestrålad” ili „behandlad med joniserande strålning”.

Članak 6.

1.   Sastojci se navode u skladu s ovim člankom i prilozima I., II., i III.

2.   Navođenje sastojaka nije obvezno kod:

(a)

—

svježeg voća i povrća, uključujući krumpir, koje nije oguljeno, narezano ili obrađeno na sličan način,

—

gazirane vode čiji opis pokazuje da je gazirana,

—

fermentacijskih octeva koji potječe isključivo od jednog osnovnog proizvoda, uz uvjet da nije dodan nijedan drugi sastojak;

(b)

—

sira,

—

maslaca,

—

fermentiranog mlijeka i vrhnja,

uz uvjet da su im dodani samo mliječni sastojci, enzimi i mikrobiološke kulture koji su neophodni za njihovu proizvodnju ili sol koja je potrebna za izradu sira, osim prerađenog i svježeg sira;

(c)

proizvoda koji sadrže samo jedan sastojak, pri čemu:

—

je naziv proizvoda identičan nazivu sastojka, ili

—

naziv proizvoda omogućuje da se priroda sastojka jasno ustanovi.

3.   U slučaju pića koja sadrže više od 1,2 % vol. alkohola Vijeće, odlučujući na prijedlog Komisije, do 22. prosinca 1982. utvrđuje pravila za označivanje sastojaka.

4.

(a)

Oznaka „sastojak” znači sve tvari, uključujući aditive, koje se koriste u proizvodnji i pripremi hrane i koje su prisutne i u konačnom proizvodu, čak i u izmijenjenom obliku.

(b)

Ako je sastojak hrane produkt nekoliko drugih sastojaka, potonji se smatra sastojcima navedene hrane.

(c)

Sljedeći se ne smatraju sastojcima:

i.

komponente sastojka koje su privremeno razdvojene za vrijeme procesa proizvodnje te su kasnije ponovo dodane, ali ne iznad njihovih prvotnih omjera;

ii.

dodaci:

—

koji su prisutni u hrani samo zahvaljujući činjenici da su se nalazili u jednom ili više sastojaka te hrane, uz uvjet da nemaju nikakav tehnološki učinak u konačnom proizvodu,

—

koji su korišteni kao pomoćna tehnološka sredstva;

iii.

tvari korištene u velikim količinama isključivo kao otapala ili sredstva za aditive ili arome.

(d)

U određenim se slučajevima odluke mogu donijeti u skladu s postupkom utvrđenim u članku 20. stavku 2., kako bi utvrdili jesu li uvjeti opisani u točki (c) podtočkama ii. i iii. zadovoljeni.

5.   Popis sastojaka uključuje sve sastojke hrane, prema silaznom redoslijedu mase, zabilježene za vrijeme njihove uporabe u proizvodnji hrane. Predstavlja se pod prikladnim nazivom koji uključuje riječ „sastojci”.

Međutim:

—

dodana voda i hlapivi proizvodi navode se prema redoslijedu udjela njihove mase u gotovom proizvodu; količina vode dodane kao sastojak u hrani izračunava se oduzimanjem od cjelokupnog iznosa gotovog proizvoda cjelokupan iznos svih ostalih uporabljenih sastojaka. Ovaj iznos nije nužno uzeti u obzir ako ne premašuje 5 % mase konačnoga proizvoda,

—

sastojci korišteni u koncentriranom ili dehidriranom obliku, a u proizvodnji su vraćeni u prvobitno stanje, mogu se navesti po redoslijedu udjela njihove mase prije koncentriranja ili dehidriranja,

—

u slučaju koncentrirane ili dehidrirane hrane koju je prije uporabe potrebno obnoviti dodatkom vode, sastojci se mogu navesti po redoslijedu učešća njihove mase u obnovljenoj hrani, uz uvjet da u popisu sastojaka prethodi oznaka kao što je „sastojci obnovljenog proizvoda” ili „sastojci hrane pripravljene za uporabu”,

—

u slučaju mješavina voća ili povrća u kojima nijedno pojedino voće ili povrće nema značajniji udio mase, ti sastojci mogu biti navedeni drukčijim redoslijedom, uz uvjet da je taj popis sastojaka popraćen izrazom kao što je „u promjenljivom omjeru”,

—

u slučaju mješavina začina ili bilja gdje nijedno nema značajniji udio mase, ti sastojci mogu biti navedeni drukčijim redoslijedom, uz uvjet da je taj popis sastojaka popraćen izrazom kao što je „u promjenljivom omjeru”.

6.   Sastojci se naznačuju njihovim specifičnim nazivom, gdje je to primjenljivo, u skladu s pravilima utvrđenima u članku 5.

Međutim:

—

sastojci koji čine dio jedne od kategorija navedenih u Prilogu I. i koji su sastavni dijelovi druge hrane mogu se naznačiti samo nazivom te kategorije.

Promjene u popisu kategorija iz Priloga I. mogu se izvršiti u skladu s postupkom utvrđenim u članku 20. stavku 2.

Međutim, oznaka „škrob” navedena u Prilogu I. uvijek mora biti dopunjena navođenjem njezina specifičnog biljnog podrijetla, kada taj sastojak može sadržavati gluten,

—

sastojci koji pripadaju jednoj ili više kategorija navedenih u Prilogu II. moraju biti označeni imenom te kategorije kojem slijedi njihov specifični naziv ili EZ broj; ako sastojak spada u više od jedne kategorije, potrebno je navesti naziv kategorije koja odgovara primarnoj funkciji dotične hrane.

Izmjene ovog Priloga koje se temelje na napretku u znanstvenom i tehničkom saznanju usvajaju se u skladu s postupkom utvrđenim u članku 20. stavku 2.

Međutim, oznaka „modificirani škrob” navedena u Prilogu II. mora uvijek biti dopunjena navođenjem njezina specifičnoga biljnoga podrijetla, kada taj sastojak može sadržavati gluten,

—

začini su određeni u skladu s Prilogom III.,

—

posebne odredbe Zajednice koje određuju način postupanja s proizvodom podvrgnutim ionizirajućem zračenju naknadno se donose u skladu s člankom 95. Ugovora.

7.   Odredbama Zajednice ili, u slučaju kada takve ne postoje, nacionalnim odredbama može se utvrditi da naziv pod kojim se određena hrana prodaje mora biti popraćen navođenjem određenog sastojka ili sastojaka.

Postupak utvrđen u članku 19. primjenjuje se na sve takve nacionalne odredbe.

Odredbe Zajednice navedene u ovom stavku donose se u skladu s postupkom utvrđenim u članku 20. stavku 2.

8.   U slučaju navedenom u stavku 4. točki (b), složeni sastojak može biti uključen u popis sastojaka pod vlastitim nazivom ako je to propisano zakonom ili određeno običajem, u smislu cjelokupne mase, uz uvjet da odmah nakon njega slijedi popis njegovih sastojaka.

Međutim, takav popis nije obvezan:

(a)

u slučaju kada složeni sastojak čini manje od 25 % gotovog proizvoda; ovo se izuzeće ne primjenjuje na dodatke koji su regulirani odredbama stavka 4. točke (c);

(b)

u slučaju kada je složeni sastojak hrana za koju pravila Zajednice ne zahtijevaju popis sastojaka.

9.   Neovisno o stavku 5., sadržaj vode ne mora biti naveden:

(a)

u slučaju kada je voda koja se koristi u postupku proizvodnje uporabljena samo za obnavljanje sastojka u koncentriranom ili dehidriranom obliku;

(b)

u slučaju tekućeg medija koji se obično ne konzumira.

Članak 7.

1.   Količina sastojka ili kategorije sastojaka korištene u proizvodnji ili pripremi hrane navodi se u skladu s ovim člankom.

2.   Označivanje iz stavka 1. obvezno je:

(a)

u slučaju kada se dotični sastojak ili kategorija sastojaka nalazi u nazivu pod kojim se hrana prodaje ili ako ga potrošač povezuje s tim nazivom; ili

(b)

u slučaju kada je sastojak ili kategorija sastojka naglašena riječima, slikama ili crtežima na naljepnici; ili

(c)

u slučaju kada je sastojak ili kategorija sastojaka neophodan za karakteriziranje hrane ili njezino razlikovanje od proizvoda s kojima bi mogla biti zamijenjena zbog svog naziva ili izgleda; ili

(d)

u slučajevima predviđenima u skladu s postupkom utvrđenim u članku 20. stavku 2.

3.   Stavak 2. ne primjenjuje se:

(a)

na sastojak ili kategoriju sastojaka:

—

čija je ocijeđena neto masa navedena u skladu s člankom 8. stavkom 4., ili

—

na količine koje prema odredbama Zajednice moraju biti naznačene na naljepnici, ili

—

koji se koriste u malim količinama s ciljem davanja okusa ili

—

koji, ako se nalazi u nazivu pod kojim se hrana prodaje, ne utječe na izbor potrošača u zemlji u kojoj se oglašava budući da razlika u količini nije presudna za hranu ili je ne čini različitim od slične hrane. U spornim slučajevima odlučuje se pomoću postupka utvrđenog u članku 20. stavku 2. o tome jesu li ispunjeni uvjeti utvrđeni u ovoj alineji;

(b)

u slučajevima gdje posebne odredbe Zajednice precizno određuju količinu sastojka ili kategorije sastojaka bez postavljanja oznake na deklaraciji;

(c)

na slučajeve navedene u četvrtoj i petoj alineji članka 6. stavka 5.;

(d)

na slučajeve utvrđene u skladu s postupkom utvrđenim u članku 20. stavku 2.

4.   Navedena količina, izražena u postotcima, odgovara količini sastojka ili sastojaka za vrijeme njegove/njihove uporabe. Međutim, odredbe Zajednice mogu dopustiti odstupanje od ovog načela za određene proizvode. Takve se odredbe donose u skladu s postupkom utvrđenim u članku 20. stavku 2.

5.   Oznaka iz stavka 1. nalazi se ili u samom nazivu ili tik uz naziv pod kojim se hrana prodaje ili u popisu sastojaka u vezi sa sastojkom ili kategorijom dotičnih sastojaka.

6.   Ovaj se članak primjenjuje ne dovodeći u pitanje pravila Zajednice o označivanju hranjive vrijednosti hrane.

Članak 8.

1.   Neto količina pretpakirane hrane izražava se:

—

kod tekućina u jedinicama volumena,

—

kod ostalih proizvoda u jedinicama mase,

koristeći, ovisno o slučaju, litru, centilitar, mililitar, kilogram ili gram.

Odredbe Zajednice ili, ako ih nema, nacionalne odredbe primjenljive na određenu navedenu hranu mogu odstupati od ovog pravila.

Postupak utvrđen u članku 19. primjenjuje se na sve takve nacionalne odredbe.

2.

(a)

Ako odredbe Zajednice ili, ako one ne postoje, nacionalne odredbe zahtijevaju oznaku određenog tipa količine (npr. nazivne količine, najmanje količine, prosječne količine), ta se količina za potrebe ove Direktive smatra neto količinom.

Ne dovodeći u pitanje obavijest navedenu u članku 24., države članice obavješćuju Komisiju i ostale države članice o svim mjerama poduzetima u skladu s ovom točkom.

(b)

Odredbe Zajednice ili, ako one ne postoje, nacionalne odredbe, mogu za određenu navedenu hranu razvrstanu u kategoriji prema količini zahtijevati ostale oznake količine.

Postupak utvrđen u članku 19. primjenjuje se na sve takve nacionalne odredbe.

(c)

Ako se pretpakirani proizvod sastoji od dva ili više pojedinačno pakirana proizvoda koja sadrže istu količinu istog proizvoda, neto količina se mora naznačiti navođenjem neto količine svakog pojedinačnog paketa te ukupnog broja takvih paketa. Međutim, naznačivanje ovih pojedinosti nije biti obvezno ako se ukupan broj pojedinih paketa može jasno vidjeti i lako prebrojati izvana te ako se barem jedna oznaka neto količine, koja se nalazi na svakom pojedinom paketu, može jasno vidjeti izvana.

(d)

Ako se pretpakirani proizvod sastoji od dva ili više posebna paketa koji se ne smatraju jedinicama prodaje, neto količina se naznačuje ukupnom neto količinom i ukupnim brojem pojedinih paketa. Odredbe Zajednice ili, ako one ne postoje, nacionalne odredbe kod određene hrane ne moraju zahtijevati oznaku ukupnog broja pojedinih paketa.

Ne dovodeći u pitanje obavijest navedenu iz članka 24., države članice izvješćuju Komisiju i ostale države članice o svim mjerama poduzetima u skladu s ovom točkom.

3.   U slučaju hrane koja se obično prodaje po komadu, države članice ne moraju zahtijevati oznaku neto količine uz uvjet da se broj proizvoda može jasno vidjeti i izbrojati izvana ili, ako ne, da je broj naznačen na etiketi.

Ne dovodeći u pitanje obavijest navedenu u članku 24., države članice izvješćuju Komisiju i ostale države članice o svim mjerama poduzetima u skladu s ovim stavkom.

4.   Ako se čvrsta hrana nalazi u tekućini, ocijeđena neto masa također se naznačuje na naljepnici.

Za potrebe ovog stavka, „tekućina” označava sljedeće proizvode, vjerojatno mješavine te zamrznute ili brzo zamrznute, uz uvjet da je tekućina samo dodatak osnovnim elementima iste smjese, te stoga ne predstavlja presudan faktor pri kupnji: voda, vodene otopine soli, salamura, vodene otopine kiselina u hrani, ocat, vodene otopine šećera, vodene otopina drugih sladila, voćni sokovi ili sokovi od povrća u slučaju voća i povrća.

Ovaj se popis može dopuniti u skladu s postupkom utvrđenim u članku 20. stavku 2.

Metode provjeravanja ocijeđene neto mase određuju se u skladu s postupkom utvrđenim u članku 20. stavku 2.

5.   Nije obvezno naznačiti neto količinu u slučaju hrane:

(a)

koja trpi znatne gubitke u volumenu ili masi i koja se prodaju po komadu ili se važe u prisutnosti kupca;

(b)

čija je neto količina manja od 5 g ili 5 ml; međutim, ova se odredba ne primjenjuje na začine i bilje.

Odredbe Zajednice ili, ako ne postoje, nacionalne odredbe primjenljive na navedenu hranu u iznimnim slučajevima mogu utvrditi granice više od 5 g ili 5 ml uz uvjet da to ne dovede do neodgovarajuće informiranosti kupca.

Ne dovodeći u pitanje obavijest iz članka 24., države članice izvješćuju Komisiju i ostale države članice o svim mjerama poduzetima u skladu s ovim stavkom.

6.   Odredbe Zajednice iz drugog podstavka stavka 1., točaka (b) i (d) stavka 2. i drugog podstavka stavka 5. donose se u skladu s postupkom utvrđenim u članku 20. stavku 2.

Članak 9.

1.   Najkraći rok trajanja hrane jest datum do kojeg hrana zadržava svoja specifična svojstva pri pravilnom čuvanju.

To se navodi u skladu sa stavcima od 2. do 5.

2.   Datumu prethode riječi:

—

„Najbolje upotrijebiti do …” ako datum uključuje naznaku dana,

—

„Najbolje upotrijebiti do kraja …” u ostalim slučajevima.

3.   Riječi iz stavka 2. popraćene su:

—

samim datumom ili

—

uputom gdje se datum nalazi na naljepnici.

Ako je potrebno, na ove se pojedinosti nastavlja opis uvjeta skladištenja koji se moraju poštovati ako se proizvod želi očuvati upotrebljivim unutar određenog razdoblja.

4.   Datum se sastoji od dana, mjeseca i godine u nekodiranom kronološkom obliku.

Međutim, u slučaju hrane:

—

koja neće biti uporabljiva nakon 3 mjeseca, dovoljna je oznaka dana i mjeseca,

—

koja će biti uporabljiva nakon 3 mjeseca, ali ne više od 18 mjeseci, dovoljna je oznaka mjeseca i godine,

—

koja će biti uporabljiva više od 18 mjeseci, dovoljna je oznaka godine.

Način naznačivanja datuma može biti određen prema postupku utvrđenom u članku 20. stavku 2.

5.   Pridržavajući se odredbi Zajednice koje uvode druge vrste naznake datuma, naznaka roka trajanja nije obvezna kod:

—

svježeg voća i povrća, uključujući i krumpir, koje nije oguljeno, izrezano ili slično obrađeno. Ovo se odstupanje ne primjenjuje na sjemenje s klicama i slične proizvode kao što su klice mahunarki,

—

vina, likerskih vina, pjenušaca, aromatiziranih vina i sličnih proizvoda dobivenih od raznih vrsta voća osim grožđa te pića proizvedenih od grožđa koja su razvrstana pod oznake KN 2206 00 91, 2206 00 93 i 2206 00 99,

—

pića koja sadrže 10 % vol. i više alkohola,

—

bezalkoholnih pića, voćnih sokova te alkoholnih pića koja su pakirana u ambalažu veću od 5 litara, namijenjenih masovnim pripremnicima obroka,

—

pekarskih proizvoda i kolača koji se, s obzirom na sastav i namjenu, obično konzumiraju unutar 24 sata od njihove proizvodnje,

—

octa,

—

soli za kuhanje,

—

kristalnog šećera,

—

slastičarskih proizvoda koji gotovo isključivo sadrže aromatizirani i/ili obojeni šećer,

—

žvakaćih guma i sličnih proizvoda za žvakanje,

—

pojedinačnih porcija sladoleda.

Članak 10.

1.   U slučaju hrane koja je, s mikrobiološkoga gledišta, lako kvarljiva te stoga nakon kratkog vremenskog perioda može predstavljati neposrednu opasnost za zdravlje ljudi, rok najkraćeg trajanja zamjenjuje se oznakom „upotrijebiti do”.

2.   Datumu moraju prethoditi riječi:

—

na španjolskom: „fecha de caducidad”,

—

na danskom: „sidste anvendelsesdato”,

—

na njemačkom: „verbrauchen bis”,

—

na grčkom: „ανάλωση μέχρι”,

—

na engleskom: „use by”,

—

na francuskom: „à consommer jusqu’au”,

—

na talijanskom: „da consumare entro”,

—

na nizozemskom: „te gebruiken tot”,

—

na portugalskom: „a consumir até”,

—

na finskom: „viimeinen käyttöajankohta”,

—

na švedskom: „sista förbrukningsdag”,

Ove su riječi popraćene:

—

ili samim datumom, ili

—

uputom gdje se datum nalazi na deklaraciji.

Nakon ovih pojedinosti slijedi opis uvjeta uskladištenja koji se mora poštovati.

3.   Datum se mora sastojati od dana, mjeseca i, vjerojatno, godine, tim redoslijedom i u nekodiranom obliku.

4.   U nekim slučajevima može se pomoću postupka utvrđenog u članku 20. stavku 2. odlučiti jesu li ispunjeni uvjeti utvrđeni u stavku 1.

Članak 11.

1.   Upute za korištenje hrane su naznačene tako da omoguće njegovu pravilnu uporabu.

2.   Odredbe Zajednice ili, ako one ne postoje, nacionalne odredbe mogu u slučaju određene hrane odrediti način na koji bi upute za korištenje trebale biti navedene.

Postupak utvrđen u članku 19. primjenjuje se na slične nacionalne odredbe.

Odredbe Zajednice navedene u ovome stavku donose se u skladu s postupkom utvrđenim u člankom 20. stavkom 2.

Članak 12.

Pravila koja se odnose na naznaku alkoholne jakosti u % vol., u slučaju proizvoda pod tarifnom oznakom br. 22.04 i 22.05, jesu pravila propisana posebnim odredbama Zajednice koje su primjenljive na takve proizvode.

Kod proizvoda koji sadrže više od 1,2 % vol. alkohola ova se pravila utvrđuju u skladu s postupkom navedenim u članku 20. stavku 2.

Članak 13.

1.

(a)

Kod pretpakiranih proizvoda, pojedinosti navedene u članku 3. i članku 4. stavku 2. se nalaze na pretpakiranju ili na deklaraciji koja se na njoj nalazi.

(b)

Bez obzira na točku (a) i ne dovodeći u pitanje odredbe Zajednice o nominalnim količinama, u kojima je pretpakirana hrana:

—

namijenjena krajnjem potrošaču, ali stavljena na tržište prije prodaje krajnjem potrošaču i gdje prodaja masovnim pripremnicima obroka u toj fazi nije uključena,

—

namijenjeni masovnim pripremnicima obroka za pripremu, preradu, razdjeljivanje ili rezanje,

pojedinosti potrebne na temelju članka 3. i članka 4. stavka 2. trebaju se pojavljivati samo na trgovačkim ispravama koje se odnose na hranu, gdje se može jamčiti da takve isprave, koje sadrže sve informacije o označivanju, ili prate hranu na koju se odnose ili su poslane prije ili u isto vrijeme kad i dostava.

(c)

U slučaju navedenom u točki (b), pojedinosti iz članka 3. stavka 1. točaka 1., 5., i 7. i, ako je to potrebno, u članku 10., također se navode na vanjskom pakiranju u kojem je hrana prezentirana za prodaju.

2.   Pojedinosti iz članka 3. i članka 4. stavka 2. jasno su razumljive i stavljene na istaknuto mjesto tako da su lako vidljive, jasno čitljive i neizbrisive.

Ni na kakav način nisu prikrivene, nerazgovijetne ili prekinute drugim pisanim ili slikovnim obilježjima.

3.   Pojedinosti iz članka 3. stavka 1. točaka 1., 4., 5. i 10. moraju se nalaze se u istom vidnom polju.

Ovaj zahtjev može se proširiti na pojedinosti predviđene u članku 4. stavku 2.

4.   U slučaju staklenih boca namijenjenih ponovnoj uporabi koje imaju neizbrisivu oznaku i koje stoga nemaju naljepnicu, obruč ili privjesnicu te ambalažu ili posudu čija najviša površina nije veća od 10 cm2, dovoljno je pružiti samo pojedinosti navedene u članku 3. stavku 1. točkama 1., 4. i 5.

U ovom slučaju, stavak 3. se ne primjenjuje.

5.   Irska, Nizozemska i Ujedinjena Kraljevina mogu odstupati od članka 3. stavka 1. i stavka 3. ovog članka ako se radi o mlijeku i mliječnim proizvodima u staklenim bocama namijenjenima ponovnoj uporabi.

Oni Komisiju obavješćuju o svim mjerama poduzetima u skladu s prvim podstavkom.

Članak 14.

Ako je hrana ponuđena na prodaju krajnjem potrošaču ili masovnim pripremnicima obroka bez pretpakiranja, ili je hrana pakirana u prodajnim prostorima na zahtjev potrošača ili pretpakirana izravno za prodaju, države članice moraju donijeti detaljna pravila u pogledu načina na koji će pojedinosti navedene u članku 3. i članku 4. stavku 2. biti prikazane.

Oni možda neće zahtijevati utvrđivanje svih ili nekih od ovih pojedinosti, uz uvjet da kupac ipak dobije dovoljno informacija.

Članak 15.

Ova Direktiva ne utječe na odredbe nacionalnog prava koje, u nedostatku odredaba Zajednice, uvode blaže uvjete za označivanje hrane prezentirane u elegantnom pakiranju kao što su figurice ili suveniri.

Članak 16.

1.   Države članice osiguravaju da se unutar njihovog državnog područja zabrani prodaja hrane za koju pojedinosti navedene u članku 3. i članku 4. stavku 2. nisu napisane na jeziku lako razumljivom za potrošača, osim ako je potrošač obaviješten o proizvodu putem drugih sredstava koji su utvrđeni u skladu s postupkom utvrđenim u članku 20. stavku 2. u pogledu jedne ili više pojedinosti na etiketi.

2.   Unutar svog državnog područja, država članica u kojoj se proizvod proizvodi može, u skladu s pravilima Ugovora, odrediti da se pojedinosti na deklaraciji napišu na jednom ili više službenih jezika Zajednice.

3.   Stavci 1. i 2. ne isključuju mogućnost da se pojedinosti na naljepnici napišu na nekoliko jezika.

Članak 17.

Države članice se suzdržavaju od utvrđivanja detaljnijih uvjeta od onih već navedenih u člancima od 3. do 13. koji se odnose na način na koji će se pokazati pojedinosti navedene u članku 3. i članku 4. stavku 2.

Članak 18.

1.   Države članice ne smiju zabraniti trgovinu hranom koja zadovoljava detaljnije uvjete propisane ovom Direktivom primjenom neusklađenih nacionalnih odredbi koje uređuju označivanje i prezentiranje određene hrane ili hrane općenito.

2.   Stavak 1. ne primjenjuje se na neusklađene nacionalne odredbe koje su opravdane na temelju:

—

zaštite javnoga zdravlja,

—

sprečavanja prijevare, osim ako takve odredbe ometaju primjenu definicija i pravila utvrđenih ovom Direktivom,

—

sprečavanja industrijskih i komercijalnih prava vlasništva, oznaka podrijetla, registrirane oznake izvornosti i sprečavanja nepoštenog tržišnog natjecanja.

Članak 19.

Prilikom upućivanja na ovaj članak, sljedeći se postupak primjenjuje ako država članica smatra da je nužno usvojiti novo zakonodavstvo.

Obavješćuje Komisiju i ostale države članice o predviđenim mjerama i daje razloge koji ih opravdavaju. Komisija se savjetuje s državama članicama u sklopu Stalnog odbora za hranu koji je osnovan Odlukom Vijeća 69/414/EEZ (6) ako smatra da je takvo savjetovanje korisno ili ako ga to zatraži država članica.

Države članice mogu poduzeti predviđene mjere tek tri mjeseca nakon same obavijesti, uz uvjet da mišljenje Komisije nije negativno.

U potonjem slučaju te prije isteka gore navedenoga razdoblja, Komisija pokreće postupak predviđen člankom 20. stavkom 2. kako bi odredila mogu li predviđene mjere biti provedene podložno, ako je to nužno, prikladnim izmjenama.

Članak 20.

1.   Komisiji pomaže Stalni odbor za hranu (dalje u tekstu: „Odbor”).

2.   Prilikom upućivanja na ovaj stavak primjenjuju se članci 5. i 7. Odluke 1999/468/EZ, uzimajući u obzir njezin članak 8.

Razdoblje iz članka 5. stavka 6. Odluke 1999/468/EZ određuje se na 3 mjeseca.

3.   Odbor usvaja svoj poslovnik.

Članak 21.

Ako se privremene mjere pokažu potrebnima kako bi se olakšala primjena ove Direktive, one se donose u skladu s postupkom predviđenim u članku 20. stavku 2.

Članak 22.

Ova Direktiva ne utječe na odredbe Zajednice koje se odnose na označivanje i prezentiranje određene hrane, koje su već usvojene 22. prosinca 1978.

O mogućim izmjenama koje su potrebne kako bi se takve odredbe uskladile s pravilima utvrđenima ovom Direktivom odlučuje se u skladu s postupkom primjenljivim na svaku od dotičnih odredaba.

Članak 23.

Ova se Direktiva ne primjenjuje na proizvode namijenjene izvozu izvan Zajednice.

Članak 24.

Države članice osiguravaju da Komisija dobije tekst svake bitne odredbe nacionalnog zakona koju one usvoje u području na koje se odnosi ova Direktiva.

Članak 25.

Ova se Direktiva također primjenjuje na francuske prekomorske departmane.

Članak 26.

1.   Direktiva 79/112/EEZ kako je izmijenjena direktivama iz Priloga IV. dijela A stavlja se izvan snage ne dovodeći u pitanje obveze država članica u pogledu rokova za prijenos utvrđenih u Prilogu IV. dijelu B.

2.   Upućivanje na Direktivu stavljenu izvan snage tumači se kao upućivanje na ovu Direktivu i čita se u skladu s korelacijskom tablicom određenom u Prilogu V.

Članak 27.

Ova Direktiva stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europskih zajednica.

Članak 28.

Ova je Direktiva upućena državama članicama.

Sastavljeno u Bruxellesu 20. ožujka 2000.

Za Europski parlament

Predsjednica

N. FONTAINE

Za Vijeće

Predsjednik

J. GAMA

(1)  SL C 258, 10.9.1999., str. 12.

(2)  Mišljenje Europskog parlamenta od 18. siječnja 2000. (još nije objavljeno u Službenom listu) i Odluka Vijeća od 13. ožujka 2000.

(3)  SL L 33, 8.2.1979., str. 1. Direktiva kako je zadnje izmijenjena Direktivom 97/4/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (SL L 43, 14.2.1997., str. 21.).

(4)  Vidjeti Prilog IV. dio B.

(5)  SL L 184, 17.7.1999., str. 23.

(6)  SL L 291, 29.11.1969., str. 9.

PRILOG I.

KATEGORIJE SASTOJAKA KOJE MOGU BITI OZNAČENE NAZIVOM KATEGORIJE UMJESTO ODREĐENIM NAZIVOM

Definicija

Oznaka

Rafinirana ulja osim maslinovog ulja

„Ulje” uz

—

navod „biljno” ili „životinjsko”, već prema slučaju, ili

—

navođenje određenog biljnog, odnosno životinjskog podrijetla

Pridjev „hidrogenirano” mora biti naveden ako je sastojak hidrogenirano ulje

Rafinirane masti

„Mast” uz

—

navod „biljna” ili „životinjska”, već prema slučaju, ili

—

navođenje određenog biljnog ili životinjskog podrijetla

Pridjev „hidrogenirano” mora biti naveden ako je sastojak hidrogenirana mast

Mješavine brašna dobivene od dvije ili više vrste žitarica

„Brašno”, popraćeno popisom žitarica od kojih je dobiveno, prema silaznom redoslijedu mase

Škrobovi, kao i škrobovi modificirani fizikalnim ili enzimatskim metodama

„Škrob”

Sve vrste ribe, gdje riba predstavlja sastojak druge hrane i uz uvjet da naziv i prikazivanje takve hrane ne spominje određenu vrstu ribe

„Riba”

Sve vrste sira, gdje sir ili mješavina sireva predstavlja sastojak druge hrane i uz uvjet da naziv i prikazivanje takve hrane ne spominje određenu vrstu sira

„Sir”

Svi začini koji ne premašuju 2 % mase hrane

„Začin(i)” ili „mješavine začina”

Sve začinsko bilje ili dijelovi začinskoga bilja koji ne premašuju 2 % mase hrane

„Začinsko bilje” ili „mješavine začinskog bilja”

Sve vrste sastojaka koji se koriste u proizvodnji gumenih baza za gume za žvakanje

„Gumi baza”

Sve vrste usitnjenih pečenih proizvoda od žitarica

„Mrvice” ili „hrustavci”, već prema slučaju

Sve vrste saharoze

„Šećer”

Bezvodna ili dekstroza monohidrat

„Dekstroza”

Glukozni sirup ili bezvodni glukozni sirup

„Glukozni sirup”

Sve vrste mliječnog proteina (kazeini, kazeinati i proteini sirutke) i njihove mješavine

„Mliječni proteini”

Prešani, ekspeler ili rafinirani kakaov maslac

„Kakaov maslac”

Sve ušećereno (kandirano) voće koje ne prelazi 10 % mase hrane

„Ušećereno (kandirano) voće”

Mješavine povrća koje ne prelaze 10 % mase hrane

„Povrće”

Sve vrste vina kako je određeno Uredbom Vijeća (EZ) br. 1493/1999 od 17. svibnja 1999. o zajedničkom uređenju tržišta vina (1)

„Vino”

(1)  SL L 179, 14.7.1999., str. 1.

PRILOG II.

KATEGORIJE SASTOJAKA KOJI MORAJU BITI OZNAČENI NAZIVOM NJIHOVE KATEGORIJE IZA KOJE SLIJEDI NJIHOV SPECIFIČAN NAZIV ILI EZ BROJ

 

Bojilo

 

Konzervans

 

Antioksidans

 

Emulgator

 

Zgušnjivač

 

Tvar za želiranje

 

Stabilizator

 

Pojačivač arome

 

Kiselina

 

Regulator kiselosti

 

Tvar za sprečavanje zgrudnjavanja

 

Modificirani škrob (1)

 

Tvar za zaslađivanje (sladilo)

 

Tvar za rahljenje

 

Tvar protiv pjenjenja

 

Tvar za poliranje

 

Emulgatorske soli (2)

 

Tvar za tretiranje brašna

 

Učvršćivač

 

Tvar za zadržavanje vlage

 

Tvar za povećanje volumena

 

Potisni plinovi

(1)  Specifičan naziv ili E broj ne treba biti naveden.

(2)  Samo kod prerađenih sireva i proizvoda od prerađenih sireva.

PRILOG III.

OZNAČIVANJE AROMA NA POPISU SASTOJAKA

1.

Arome se označavaju ili riječju „aroma/arome” ili određenijim nazivom ili opisom arome.

2.

Riječ „prirodan” ili bilo koja druga riječ koja ima slično značenje, može se koristiti samo za arome kod kojih sastojak arome sadrži isključivo komponente arome kako je određeno u članku 1. stavku 2. točki (b) podtočki i. Direktive Vijeća 88/388/EEZ od 22. lipnja 1988. o usklađivanju zakonodavstava država članica o aromama za uporabu u hrani i o izvornim sirovinama za njihovu proizvodnju (1) i/ili pripravaka aroma kako je određeno u članku 1. stavku 2. točki (c) navedene Direktive.

3.

Ako naziv arome sadrži upućivanje na povrće ili životinjsku prirodu ili podrijetlo uključene tvari, riječ „prirodan” ili bilo koja druga riječ sličnoga značenja ne može se uporabiti osim ako je komponenta arome izolirana prikladnim fizičkim postupcima, enzimatskim ili mikrobiološkim postupcima ili tradicionalnim postupcima pripremanja hrane isključivo ili gotovo isključivo iz hrane ili izvora dotične arome.

(1)  SL L 184, 15.7.1988., str. 61. Direktiva kako je izmijenjena Direktivom Komisije 91/71/EEZ (SL L 42, 15.2.1991., str. 25.).

PRILOG IV.

DIO A

DIREKTIVA STAVLJENA IZVAN SNAGE I NJEZINE IZMJENE

(iz članka 26.)

Direktiva Vijeća 79/112/EEZ (SL L 33, 8.2.1979., str. 1.)

 

Direktiva Vijeća 85/7/EEZ (SL L 2, 3.1.1985., str. 22.), samo članak 1. stavak 9.

 

Direktiva Vijeća 86/197/EEZ (SL L 144, 29.5.1986., str. 38.)

 

Direktiva Vijeća 89/395/EEZ (SL L 186, 30.6.1989., str. 17.)

 

Direktiva Komisije 91/72/EEZ (SL L 42, 15.2.1991., str. 27.)

 

Direktiva Komisije 93/102/EZ (SL L 291, 25.11.1993., str. 14.)

 

Direktiva Komisije 95/42/EZ (SL L 182, 2.8.1995., str. 20.)

 

Direktiva Europskog parlamenta i Vijeća 97/4/EZ (SL L 43, 14.2.1997., str. 21.)

DIO B

ROKOVI ZA PRENOŠENJE U NACIONALNO PRAVO

(iz članka 26.)

Direktiva

Rok za prenošenje

Dozvola tržišnih proizvoda u skladu s ovom Direktivom

Zabrana tržišnih proizvoda u skladu s ovom Direktivom

79/112/EEZ

 

22. prosinca 1980.

22. prosinca 1982.

85/7/EEZ

 

 

 

86/197/EEZ

 

1. svibnja 1988.

1. svibnja 1989.

89/395/EEZ

 

20. prosinca 1990.

20. lipnja 1992.

91/72/EEZ

 

30. lipnja 1992.

1. siječnja 1994.

93/102/EZ

30. prosinca 1994.

1. siječnja 1995.

30. lipnja 1996.

95/42/EZ

 

 

 

97/4/EZ

 

14. kolovoza 1998.

14. veljače 2000.

PRILOG V.

KORELACIJSKA TABLICA

Direktiva 79/112/EEZ

Ova Direktiva

Članak 1.

Članak 1.

Članak 2.

Članak 2.

Članak 3. stavak 1. točka 1.

Članak 3. stavak 1. točka 1.

Članak 3. stavak 1. točka 2.

Članak 3. stavak 1. točka 2.

Članak 3. stavak 1. točka 2.a

Članak 3. stavak 1. točka 3.

Članak 3. stavak 1. točka 3.

Članak 3. stavak 1. točka 4.

Članak 3. stavak 1. točka 4.

Članak 3. stavak 1. točka 5.

Članak 3. stavak 1. točka 5.

Članak 3. stavak 1. točka 6.

Članak 3. stavak 1. točka 6.

Članak 3. stavak 1. točka 7.

Članak 3. stavak 1. točka 7.

Članak 3. stavak 1. točka 8.

Članak 3. stavak 1. točka 8.

Članak 3. stavak 1. točka 9.

Članak 3. stavak 1. točka 9.

Članak 3. stavak 1. točka 10.

Članak 3. stavci 2. i 3.

Članak 3. stavci 2. i 3.

Članak 4.

Članak 4.

Članak 5.

Članak 5.

Članak 6. stavci 1., 2. i 3.

Članak 6. stavci 1., 2. i 3.

Članak 6. stavak 4. točke (a) i (b)

Članak 6. stavak 4. točke (a) i (b)

Članak 6. stavak 4. točka (c) podtočka i.

Članak 6. stavak 4. točka (c) podtočka i.

Članak 6. stavak 4. točka (c) podtočka ii., prva alineja

Članak 6. stavak 4. točka (c) podtočka ii.

Članak 6. stavak 4. točka (c) podtočka ii., druga alineja

Članak 6. stavak 4. točka (c) podtočka iii.

Članak 6. stavak 4. točka (d).

Članak 6. stavak 4. točka (d).

Članak 6. stavak 5. točka (a).

Članak 6. stavak 5.

Članak 6. stavak 5. točka (b).

Članak 6. stavak 6.

Članak 6. stavak 6.

Članak 6. stavak 7.

Članak 6. stavak 7., prvi podstavak

Članak 6. stavak 8., prvi podstavak

Članak 6. stavak 7., drugi podstavak, prva i druga alineja

Članak 6. stavak 8., drugi podstavak, točke (a) i (b)

Članak 6. stavak 8.

Članak 6. stavak 9.

Članak 7.

Članak 7.

Članak 8. stavci od 1. do 5.

Članak 8. stavci od 1. do 5.

Članak 8. stavak 6.

—

Članak 8. stavak 7.

Članak 8. stavak 6.

Članak 9. stavci od 1. do 4.

Članak 9. stavci od 1. do 4.

Članak 9. stavak 5.

—

Članak 9. stavak 6.

Članak 9. stavak 5.

Članak 9a.

Članak 10.

Članak 10.

Članak 11.

Članak 10.a

Članak 12.

Članak 11. stavci 1. i 2.

Članak 13. stavci 1. i 2.

Članak 11. stavak 3. točka (a).

Članak 13. stavak 3.

Članak 11. stavak 3. točka (b).

—

Članak 11. stavak 4.

Članak 13. stavak 4.

Članak 11. stavak 5.

—

Članak 11. stavak 6.

Članak 13. stavak 5., prvi podstavak

Članak 11. stavak 7.

Članak 13. stavak 5., drugi podstavak

Članci 12. i 13.

Članci 14. i 15.

Članak 13.a

Članak 16.

Članci 14. i 15.

Članci 17. i 18.

Članak 16. stavak 1.

—

Članak 16. stavak 2.

Članak 19.

Članak 17., prvi stavak

Članak 20. stavak 1.

Članak 17., drugi, treći, četvrti i peti stavak

Članak 20. stavak 2.

Članak 18.

—

Članci 19., 20. i 21.

Članci 21., 22. i 23.

Članak 22. stavci 1., 2. i 3.

—

Članak 22. stavak 4.

Članak 24.

Članak 23.

—

Članak 24.

Članak 25.

Članak 25.

—

Članak 26.

—

—

Članak 26.

—

Članak 27.

—

Članak 28.

Prilog I.

Prilog I.

Prilog II.

Prilog II.

Prilog III.

Prilog III.

—

Prilog IV.

—

Prilog V.
Top