1.

Treba li članak 1. stavak 2. Uredbe br. 1896/2006 (1) tumačiti na način da je odlučivanje o tužbi koja se odnosi na tražbinu u pogledu koje je sud države članice izdao europski platni nalog i proglasio njegovu izvršivost u suprotnosti s odredbom nacionalnog prava kao što je članak 371. stavak 1. točka 4. estonskog Zakonika o parničnom postupku (na temelju kojeg sud ne dopušta tužbu, među ostalim, ako je u sporu između istih stranaka o istom predmetu na temelju iste osnove donesena odluka estonskog suda kojom se okončava postupak, a koja je postala pravomoćna i koja isključuje pokretanje sudskog postupka o istoj stvari)?

2.

Ako se odgovorom na prvo pitanje općenito potvrdi postojanje prepreke navedene u tom prethodnom pitanju, bi li odgovor bio drukčiji u slučaju da se nakon proglašenja izvršivosti europskog platnog naloga utvrdi da platni nalog nije dostavljen u skladu s minimalnim standardima propisanima u člancima 13. do 15. Uredbe br. 1896/2006?

3.

Ako se odgovorom na drugo pitanje potvrdi postojanje prepreke navedene u tom prethodnom pitanju, može li sud koji je izdao europski platni nalog i proglasio ga izvršivim, po službenoj dužnosti ili na tužiteljev zahtjev, odlučiti da je proglašenje izvršivosti platnog naloga nevaljano u slučaju da se nakon proglašenja izvršivosti europskog platnog naloga utvrdi da platni nalog nije dostavljen u skladu s minimalnim standardima propisanima u člancima 13. do 15. Uredbe br. 1896/2006?

4.

U slučaju potvrdnog odgovora na treće pitanje, može li sud koji je izdao europski platni nalog i proglasio ga izvršivim odlučiti o nevaljanosti proglašenja izvršivosti platnog naloga, neovisno o provedbi, obustavi ili ishodu postupka izvršenja pred sudom države članice izvršenja?