This document is an excerpt from the EUR-Lex website
Document 62017CA0056
Case C-56/17: Judgment of the Court (Second Chamber) of 4 October 2018 (request for a preliminary ruling from the Administrativen sad Sofia-grad — Bulgaria) — Bahtiar Fathi v Predsedatel na Darzhavna agentsia za bezhantsite (Reference for a preliminary ruling — Area of freedom, security and justice — Borders, asylum and immigration — Regulation (EU) No 604/2013 — Article 3 — Determining the Member State responsible for examining an application for international protection made in one of the Member States by a third-country national — Examination of an application for international protection without an express decision on the determination of the Member State responsible for the examination — Directive 2011/95/EU — Articles 9 and 10 — Reasons for persecution based on religion — Evidence — Iranian legislation on apostasy — Directive 2013/32/EU — Article 46(3) — Effective remedy)
Predmet C-56/17: Presuda Suda (drugo vijeće) od 4. listopada 2018. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Administrativen sad Sofia-grad – Bugarska) – Bahtiyar Fathi protiv Predsedatel na Darzhavna agentsia za bezhantsite (Zahtjev za prethodnu odluku — Područje slobode, sigurnosti i pravde — Granice, azil i useljavanje — Uredba (EU) br. 604/2013 — Članak 3. — Određivanje države članice odgovorne za ispitivanje zahtjeva za međunarodnu zaštitu koji je u jednoj od država članica podnio državljanin treće zemlje — Razmatranje zahtjeva za međunarodnu zaštitu bez izričite odluke o određivanju države članice odgovorne za ispitivanje — Direktiva 2011/95/EU — Članci 9. i 10. — Razlozi za proganjanje koji se temelje na vjeri — Dokaz — Iransko zakonodavstvo o otpadništvu od vjere — Direktiva 2013/32/EU — Članak 46. stavak 3. — Učinkoviti pravni lijek)
Predmet C-56/17: Presuda Suda (drugo vijeće) od 4. listopada 2018. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Administrativen sad Sofia-grad – Bugarska) – Bahtiyar Fathi protiv Predsedatel na Darzhavna agentsia za bezhantsite (Zahtjev za prethodnu odluku — Područje slobode, sigurnosti i pravde — Granice, azil i useljavanje — Uredba (EU) br. 604/2013 — Članak 3. — Određivanje države članice odgovorne za ispitivanje zahtjeva za međunarodnu zaštitu koji je u jednoj od država članica podnio državljanin treće zemlje — Razmatranje zahtjeva za međunarodnu zaštitu bez izričite odluke o određivanju države članice odgovorne za ispitivanje — Direktiva 2011/95/EU — Članci 9. i 10. — Razlozi za proganjanje koji se temelje na vjeri — Dokaz — Iransko zakonodavstvo o otpadništvu od vjere — Direktiva 2013/32/EU — Članak 46. stavak 3. — Učinkoviti pravni lijek)
SL C 436, 3.12.2018, p. 7–8
(BG, ES, CS, DA, DE, ET, EL, EN, FR, HR, IT, LV, LT, HU, MT, NL, PL, PT, RO, SK, SL, FI, SV)
|
3.12.2018 |
HR |
Službeni list Europske unije |
C 436/7 |
Presuda Suda (drugo vijeće) od 4. listopada 2018. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Administrativen sad Sofia-grad – Bugarska) – Bahtiyar Fathi protiv Predsedatel na Darzhavna agentsia za bezhantsite
(Predmet C-56/17) (1)
((Zahtjev za prethodnu odluku - Područje slobode, sigurnosti i pravde - Granice, azil i useljavanje - Uredba (EU) br. 604/2013 - Članak 3. - Određivanje države članice odgovorne za ispitivanje zahtjeva za međunarodnu zaštitu koji je u jednoj od država članica podnio državljanin treće zemlje - Razmatranje zahtjeva za međunarodnu zaštitu bez izričite odluke o određivanju države članice odgovorne za ispitivanje - Direktiva 2011/95/EU - Članci 9. i 10. - Razlozi za proganjanje koji se temelje na vjeri - Dokaz - Iransko zakonodavstvo o otpadništvu od vjere - Direktiva 2013/32/EU - Članak 46. stavak 3. - Učinkoviti pravni lijek))
(2018/C 436/07)
Jezik postupka: bugarski
Sud koji je uputio zahtjev
Administrativen sad Sofia-grad
Stranke glavnog postupka
Tužitelj: Bahtiyar Fathi
Tuženik: Predsedatel na Darzhavna agentsia za bezhantsite
Izreka
|
1. |
Članak 3. stavak 1. Uredbe (EU) br. 604/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o utvrđivanju kriterija i mehanizama za određivanje države članice odgovorne za razmatranje zahtjeva za međunarodnu zaštitu koji je u jednoj od država članica podnio državljanin treće zemlje ili osoba bez državljanstva u situaciji poput one o kojoj je riječ u glavnom postupku treba tumačiti na način da mu se ne protivi to da tijela države članice ispitaju osnovanost zahtjeva za međunarodnu zaštitu u smislu članka 2. točke (d) te uredbe ako ne postoji izričita odluka tih tijela kojom se na temelju kriterija predviđenih navedenom uredbom utvrđuje da je ta država članica odgovorna za takvo ispitivanje. |
|
2. |
Članak 46. stavak 3. Direktive 2013/32/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o zajedničkim postupcima za priznavanje i oduzimanje međunarodne zaštite, u situaciji poput one o kojoj je riječ u glavnom postupku, treba tumačiti na način da u okviru tužbe koju je podnositelj zahtjeva za međunarodnu zaštitu podnio protiv odluke kojom se njegov zahtjev za međunarodnu zaštitu smatra neosnovanim, nadležni sud države članice nije dužan po službenoj dužnosti provjeriti jesu li kriteriji i mehanizmi za određivanje države članice odgovorne za razmatranje navedenog zahtjeva predviđeni Uredbom 603/2013, pravilno primijenjeni. |
|
3. |
Članak 10. stavak 1. točku (b) Direktive 2011/95/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 13. prosinca 2011. o standardima za kvalifikaciju državljana trećih zemalja ili osoba bez državljanstva za ostvarivanje međunarodne zaštite, za jedinstveni status izbjeglica ili osoba koje ispunjavaju uvjete za supsidijarnu zaštitu te sadržaj odobrene zaštite valja tumačiti na način da podnositelj zahtjeva za međunarodnu zaštitu koji u potporu svojem zahtjevu navodi opasnost od proganjanja zbog razloga koji se temelje na vjeri ne treba, kako bi potkrijepio svoje tvrdnje o svojim vjerskim uvjerenjima, podnijeti izjave ili dokumente koji se odnose na sve elemente pojma „religija” iz te odredbe. Međutim, podnositelj zahtjeva mora uvjerljivo pokrijepiti navedene tvrdnje podnošenjem elemenata koji nadležnom tijelu omogućuju da se uvjeri u njihovu istinitost. |
|
4. |
Članak 9. stavke 1. i 2. Direktive 2011/95 valja tumačiti na način da zabrana djela koja su protivna državnoj religiji zemlje podrijetla podnositelja zahtjeva za međunarodnu zaštitu pod prijetnjom pogubljenja ili zatvora može predstavljati „djelo proganjanja” u smislu tog članka, pod uvjetom da tijela te zemlje u praksi nalažu takva kažnjavanja u vezi s tom zabranom, provjera čega je na sudu koji je uputio zahtjev. |