Choose the experimental features you want to try

This document is an excerpt from the EUR-Lex website

Document 62017CA0213

    Predmet C-213/17: Presuda Suda (treće vijeće) od 5. srpnja 2018. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Rechtbank Den Haag, stalna služba u Amsterdamu – Nizozemska) – X protiv Staatssecretaris van Veiligheid en Justitie (Zahtjev za prethodnu odluku — Uredba (EU) br. 604/2013 — Određivanje države članice odgovorne za razmatranje zahtjeva za međunarodnu zaštitu koji je u jednoj od država članica podnio državljanin treće zemlje — Članci 17., 18., 23. i 24. — Postupak za međunarodnu zaštitu koji je prethodno pokrenut i koji je u tijeku u državi članici — Novi zahtjev u drugoj državi članici — Nepostojanje zahtjeva za ponovni prihvat u predviđenim rokovima — Predaja predmetne osobe u svrhu kaznenog progona)

    SL C 301, 27.8.2018, p. 7–7 (BG, ES, CS, DA, DE, ET, EL, EN, FR, HR, IT, LV, LT, HU, MT, NL, PL, PT, RO, SK, SL, FI, SV)

    27.8.2018   

    HR

    Službeni list Europske unije

    C 301/7


    Presuda Suda (treće vijeće) od 5. srpnja 2018. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Rechtbank Den Haag, stalna služba u Amsterdamu – Nizozemska) – X protiv Staatssecretaris van Veiligheid en Justitie

    (Predmet C-213/17) (1)

    ((Zahtjev za prethodnu odluku - Uredba (EU) br. 604/2013 - Određivanje države članice odgovorne za razmatranje zahtjeva za međunarodnu zaštitu koji je u jednoj od država članica podnio državljanin treće zemlje - Članci 17., 18., 23. i 24. - Postupak za međunarodnu zaštitu koji je prethodno pokrenut i koji je u tijeku u državi članici - Novi zahtjev u drugoj državi članici - Nepostojanje zahtjeva za ponovni prihvat u predviđenim rokovima - Predaja predmetne osobe u svrhu kaznenog progona))

    (2018/C 301/08)

    Jezik postupka: nizozemski

    Sud koji je uputio zahtjev

    Rechtbank Den Haag, zittingsplaats Amsterdam

    Stranke glavnog postupka

    Tužitelj: X

    Tuženik: Staatssecretaris van Veiligheid en Justitie

    Izreka

    1.

    Članak 23. stavak 3. Uredbe (EU) br. 604/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o utvrđivanju kriterija i mehanizama za određivanje države članice odgovorne za razmatranje zahtjeva za međunarodnu zaštitu koji je u jednoj od država članica podnio državljanin treće zemlje ili osoba bez državljanstva treba tumačiti na način da je država članica u kojoj je podnesen novi zahtjev za međunarodnu zaštitu odgovorna za razmatranje zahtjeva ako ta država članica nije podnijela zahtjev za ponovni prihvat u rokovima određenima u članku 23. stavku 2. te uredbe, iako je, s jedne strane, druga država članica bila odgovorna za razmatranje prethodno podnesenih zahtjeva za međunarodnu zaštitu i, s druge strane, pred sudom potonje države članice nakon isteka tih rokova bio je u tijeku postupak po tužbi zbog odbijanja jednog od tih zahtjeva.

    2.

    Članak 18. stavak 2. Uredbe br. 604/2013 treba tumačiti na način da podnošenje zahtjeva države članice za ponovni prihvat državljanina treće zemlje koji se na njezinu državnu području nalazi bez dokumenta o boravku ne nalaže toj državi članici da obustavi ispitivanje tužbe podnesene zbog odbijanja prethodno podnesenog zahtjeva za međunarodnu zaštitu, a zatim da okonča to ispitivanje u slučaju da zamoljena država članica prihvati taj zahtjev.

    3.

    Članak 24. stavak 5. Uredbe br. 604/2013 treba tumačiti na način da u situaciji poput one u glavnom postupku država članica koja podnosi zahtjev za ponovni prihvat na temelju članka 24. te uredbe, nakon što u zamoljenoj državi članici isteknu rokovi iz članka 23. stavka 2. navedene uredbe, nije dužna obavijestiti tijela potonje države članice da je pred sudom države članice moliteljice u tijeku postupak o tužbi uloženoj zbog odbijanja prethodno podnesenog zahtjeva za međunarodnu zaštitu.

    4.

    Članak 17. stavak 1. i članak 24. Uredbe br. 604/2013 treba tumačiti na način da u situaciji kao što je ona o kojoj je riječ u glavnom postupku, na dan odluke o transferu kojom je prva država članica predala podnositelja zahtjeva za međunarodnu zaštitu drugoj državi članici izvršavajući europski uhidbeni nalog, pri čemu se taj podnositelj nalazi na području potonje a da u njoj nije podnio novi zahtjev za međunarodnu zaštitu, ta druga država članica može od te prve države članice zahtijevati da ponovno prihvati tog podnositelja te nije dužna odlučiti razmotriti njegov zahtjev.


    (1)  SL C 239, 24. 7. 2017.


    Top