1

Svojom žalbom Illumina Inc. traži poništenje presude Općeg suda Europske unije od 13. srpnja 2022., Illumina/Komisija (T‑227/21, u daljnjem tekstu: pobijana presuda, EU:T:2022:447) kojom je Opći sud odbio tužbu za poništenje, kao prvo, Odluke Komisije C(2021) 2847 final od 19. travnja 2021. o prihvaćanju zahtjeva francuskog tijela za tržišno natjecanje za ispitivanje koncentracije radi stjecanja isključive kontrole društva Illumina, Inc. nad društvom Grail, Inc. (predmet COMP/M.10188 – Illumina/Grail), kao drugo, odluka Komisije C(2021) 2848 final, C(2021) 2849 final, C(2021) 2851 final, C(2021) 2854 final i C(2021) 2855 final od 19. travnja 2021. o prihvaćanju zahtjevâ grčkog, belgijskog, norveškog, islandskog i nizozemskog tijela za tržišno natjecanje da se pridruže tom zahtjevu za upućivanje predmeta te, kao treće, Komisijina dopisa od 11. ožujka 2021. kojim se društva Illumina i Grail obavještava o navedenom zahtjevu za upućivanje predmeta.

2

Aktom podnesenim tajništvu Suda 21. prosinca 2022., Biocom California, strukovno udruženje za zaštitu poduzetnika u gospodarskom sektoru prirodnih znanosti koje ima veliki broj članova, tražilo je, na temelju članka 40. drugog stavka Statuta Suda Europske unije te članaka 130. i 190. Poslovnika Suda, da mu se dopusti intervencija u ovom predmetu u potporu Illuminina zahtjeva.

3

Nakon što je tajnik Suda u skladu s člankom 131. stavkom 1. Poslovnika, koji se primjenjuje na žalbeni postupak na temelju članka 190. stavka 1. tog Poslovnika, dostavio strankama zahtjev za intervenciju koji je podnio Biocom California, Illumina, Grail i Komisija podnijeli su očitovanja o tom zahtjevu u za to određenom roku.

4

Dok su Illumina i Grail naveli da se slažu sa zahtjevom za intervenciju udruženja Biocom California, Komisija je pak zahtijevala da se taj zahtjev odbije.

5

Na temelju članka 40. drugog stavka Statuta Suda Europske unije, svaka osoba koja dokaže svoj pravni interes za ishod postupka pred Sudom, osim postupaka među državama članicama, među institucijama Unije ili između država članica i institucija Unije, može se uključiti u taj postupak.

6

U skladu s ustaljenom sudskom praksom, pojam „pravni interes za ishod postupka” u smislu te odredbe treba definirati s obzirom na predmet spora i shvatiti kao izravan i stvaran interes isključivo za ishod samog zahtjeva, a ne kao interes u odnosu na istaknute razloge ili argumente. Naime, izraz „ishod postupka” upućuje na konačnu odluku koja se zahtijeva, kakva bi se nalazila u izreci buduće presude (rješenje predsjednika Suda od 7. veljače 2019., Bayer CropScience i Bayer/Komisija, C‑499/18 P, neobjavljeno, EU:C:2019:107, t. 5. i navedena sudska praksa).

7

U tom pogledu osobito valja provjeriti utječe li osporavani akt izravno na podnositelja zahtjeva za intervenciju i je li njegov pravni interes za ishod postupka nedvojben. Međutim, u načelu, pravni interes za ishod postupka može se smatrati dovoljno izravnim samo ako taj ishod može izmijeniti pravni položaj podnositelja zahtjeva za intervenciju (rješenje predsjednika Suda od 27. veljače 2019., Uniwersytet Wrocławski i Poljska/REA, C‑515/17 P i C‑561/17 P, neobjavljeno, EU:C:2019:174, t. 8. i navedena sudska praksa).

8

Međutim, iz ustaljene sudske prakse također proizlazi da reprezentativnom strukovnom udruženju, kojem je svrha zaštita interesa njegovih članova, može biti dozvoljena intervencija ako se u sporu javljaju temeljna pitanja koja mogu utjecati na navedene interese (rješenja predsjednika Suda od 1. listopada 2019., Komisija/Ville de Paris i dr., C‑179/19 P, neobjavljeno, EU:C:2019:836, t. 7. i od 1. rujna 2022., Google i Alphabet/Komisija, C‑48/22 P, neobjavljeno, EU:C:2022:667, t. 7. i navedena sudska praksa). Stoga, zahtjev koji se odnosi na izravan i stvaran interes takvog udruženja za ishod spora treba smatrati ispunjenim ako to udruženje dokaže da se nalazi u takvoj situaciji i to neovisno o pitanju može li ishod spora izmijeniti pravni položaj udruženja kao takvog.

9

Naime, cilj takvog širokog tumačenja prava na intervenciju u korist reprezentativnih strukovnih udruženja jest omogućiti da se bolje ocijeni kontekst predmeta pokrenutih pred sudom Unije, istovremeno izbjegavajući višestruke pojedinačne intervencije kojima se ugrožava učinkovitost i dobro odvijanje postupka (vidjeti u tom smislu rješenja predsjednika Suda od 17. lipnja 1997., National Power i PowerGen/Komisija, C‑151/97 P(I) i C‑157/97 P(I), EU:C:1997:307, t. 66. i od 1. listopada 2019., Komisija/Ville de Paris i dr., C‑179/19 P, neobjavljeno, EU:C:2019:836, t. 12.). Međutim, za razliku od fizičkih ili pravnih osoba koje djeluju za vlastiti račun, reprezentativna strukovna udruženja mogu podnijeti zahtjev za intervenciju u sporu koji se vodi pred Sudom ne kako bi branila pojedinačne interese, nego kako bi branila kolektivne interese svojih članova. Naime, intervencija takvog udruženja pruža perspektivu svih tih kolektivnih interesa, na koje utječe temeljno pitanje o kojem ovisi ishod spora i stoga može omogućiti Sudu da bolje ocijeni kontekst u kojem mu je podnesen predmet.

10

Stoga, u skladu s ustaljenom sudskom praksom navedenom u točki 8. ovog rješenja i, konkretnije, kao što to proizlazi iz sudske prakse Općeg suda (vidjeti rješenje predsjednika trećeg proširenog vijeća Općeg suda od 6. listopada 2021., Illumina/Komisija, T‑227/21, neobjavljeno, EU:T:2021:672, t. 24. i navedena sudska praksa), udruženju se može dopustiti intervencija u predmet, kao prvo, ako ono zastupa velik broj poduzetnika koji posluju u sektoru o kojem je riječ, kao drugo, ako njegova svrha uključuje zaštitu interesa njegovih članova, kao treće, ako se u predmetu javljaju temeljna pitanja koja utječu na funkcioniranje sektora o kojem je riječ i stoga, kao četvrto, ako na interese njegovih članova znatno može utjecati buduća presuda.

11

S obzirom na te okolnosti, koje valja potvrditi, valja ispitati osnovanost zahtjeva za intervenciju koji je podnio Biocom California.

12

U ovom slučaju, valja napomenuti, kao prvo, da to udruženje zastupa velik broj poduzetnika koji posluju u sektoru farmaceutskih i medicinskih proizvoda. Međutim, koncentracija o kojoj je riječ u ovom predmetu odnosi se na sektor krvnih pretraga za rano otkrivanje raka sekvenciranjem genoma nove generacije (next‑generation sequencing, pod nazivom NGS) i, općenitije, farmaceutski sektor i/ili sektor medicinskih proizvoda.

13

U tom pogledu, Biocom California u svojem je zahtjevu za intervenciju naveo da ima više od 1365 članova koji posluju u sektoru farmaceutskih i medicinskih proizvoda, među kojima je 155 poduzetnika specijaliziranih za genomiku i dijagnostiku, kao i brojni poduzetnici koji rade na krvnim testovima za otkrivanje raka sekvenciranjem genoma nove generacije. Biocom California stoga zastupa velik broj poduzetnika koji posluju u gospodarskom sektoru na koji se odnosi koncentracija o kojoj je riječ u ovom predmetu te se stoga može smatrati reprezentativnim strukovnim udruženjem u smislu onoga što se utvrdilo u točki 10. ovog rješenja.

14

Kao drugo, iz zahtjeva za intervenciju udruženja Biocom California i iz njemu priloženih dokumenata proizlazi da ono ima pravnu osobnost i da mu njegov statut dopušta da „poduzima sve potrebne ili poželjne zakonite radnje radi ostvarivanja njegove posebne svrhe”, odnosno razvijanja, podupiranja i poticanja sektora prirodnih znanosti. Statut udruženja Biocom California, u kojem se navodi da mu je svrha zaštititi svoje članove, stoga mu omogućuje da pokrene sudske postupke radi zaštite interesa svojih članova.

15

Kao treće, valja istaknuti da u ovom predmetu Sud može, među ostalim, odlučiti o tome je li na temelju članka 22. Uredbe Vijeća (EZ) br. 139/2004 od 20. siječnja 2004. o kontroli koncentracija između poduzetnika (SL 2004., L 24, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 8., svezak 5., str. 73.) Komisija nadležna za prihvaćanje zahtjeva za upućivanje predmeta koncentracije koji je podnijela država članica koja ima nacionalni sustav kontrole koncentracija, ako koncentracija o kojoj je riječ nije obuhvaćena područjem primjene navedenog nacionalnog sustava.

16

Kao što je to tvrdio Biocom California, u tom se predmetu stoga javlja temeljno pitanje koje se može pokazati ključnim za sektor prirodnih znanosti te osobito za farmaceutske poduzetnike, među kojima su članovi udruženja Biocom California koji su obuhvaćeni tim sektorom. Naime, kao što to proizlazi iz Komisijinih Smjernica o primjeni mehanizma upućivanja iz članka 22. Uredbe [br. 139/2004] na određene kategorije predmeta (SL 2021., C 113, str. 1.), farmaceutski sektor jedan je od posebnih gospodarskih sektora u pogledu kojih Komisija potiče i prihvaća više upućivanja tijela nadležnih za tržišno natjecanje država članica na temelju članka 22. te uredbe. Stoga je vjerojatnije da će ta tijela pomnije nadzirati koncentracije unutar farmaceutskog sektora koje su ispod pragova nadležnosti predviđenih navedenom uredbom i nacionalnim sustavima kontrole koncentracija te da će u pogledu njih upućivati predmete na temelju te odredbe ako Sud potvrdi tumačenje utvrđeno u pobijanoj presudi.

17

Činjenica da će se u ovom predmetu donijeti presuda koja će imati poseban utjecaj na način na koji će se određene koncentracije unutar sektora prirodnih znanosti moći razmatrati u budućnosti na temelju članka 22. Uredbe br. 139/2004 dovoljna je kako bi se smatralo da se u navedenom predmetu javljaju temeljna pitanja koja utječu na funkcioniranje specifičnog sektora, u kojem posluju određeni članovi udruženja Biocom California.

18

Na isti način valja utvrditi, kao četvrto, da članovi udruženja Biocom California imaju interes za odgovor koji se može pružiti na temeljna pitanja koja se javljaju u ovom slučaju. Konkretno, kao što je to navelo to udruženje, vjerojatnije je da se tumačenje članka 22. Uredbe br. 139/2004 koje zastupa Komisija odnosi na koncentracije neeuropskih poduzetnika te osobito poduzetnika koji posluju u sektorima kao što su prirodne znanosti, kojima je svojstvena prisutnost na tržištu velikog broja start‑up poduzeća. Uostalom, općenito je vjerojatnije da se društva uključena u te koncentracije, s obzirom na mjesto njihova poslovnog nastana i zbog činjenice da ostvaruju ograničen promet u Uniji, nalaze ispod pragova prometa za prijavu takvih koncentracija, na europskoj i na nacionalnoj razini.

19

U tom pogledu, Biocom California tvrdio je da zastupa najprije poduzetnike koji se bave prirodnim znanostima sa poslovnim nastanom u Sjedinjenim Američkim Državama, konkretnije u Kaliforniji, uključujući start‑up poduzeća u potrazi za financiranjem i velike poduzetnike u potrazi za poslovnim mogućnostima ulaganja u takva start‑up poduzeća.

20

Iz svih tih razmatranja proizlazi da, s obzirom na široko tumačenje prava na intervenciju reprezentativnih strukovnih udruženja poduzetnika iz sektora na koji se odnosi predmet, treba smatrati da je Biocom California u ovom slučaju u dovoljnoj mjeri dokazao da ima izravan i stvaran interes u pogledu Illuminina zahtjeva za poništenje pobijane presude i, prema tome, pravni interes za ishod postupka o kojem odlučuje Sud u okviru ove žalbe u smislu članka 40. drugog stavka Statuta Suda Europske unije.

21

Stoga u skladu s člankom 131. stavkom 3. Poslovnika, koji se primjenjuje na žalbeni postupak na temelju članka 190. stavka 1. tog Poslovnika, valja dozvoliti intervenciju udruženja Biocom California u potporu Illumininu zahtjevu.

22

Budući da se prihvaća zahtjev za intervenciju, udruženju Biocom California dostavit će se u skladu s člankom 131. stavkom 3. Poslovnika, koji se primjenjuje na žalbeni postupak na temelju članka 190. stavka 1. tog Poslovnika, svi postupovni akti dostavljeni strankama, osim ako neka od tih stranaka zahtijeva da se ne dostave određeni dokazi ili dokumenti.

23

Budući da je taj zahtjev podnesen u roku od jednog mjeseca predviđenom u članku 190. stavku 2. Poslovnika, Biocom California moći će, u skladu s člankom 132. stavkom 1. tog Poslovnika, koji se primjenjuje na žalbeni postupak na temelju članka 190. stavka 1. tog poslovnika, podnijeti intervencijski podnesak u roku od jednog mjeseca od dostave iz prethodne točke.

24

Konačno, Biocom California moći će iznijeti usmena očitovanja ako se održi rasprava.

25

Na temelju članka 137. Poslovnika Suda, koji se primjenjuje na žalbeni postupak na temelju članka 184. stavka 1. tog poslovnika, odluka o troškovima donosi se u presudi ili rješenju kojim se završava postupak.

26

Budući da je u ovom slučaju prihvaćen zahtjev za intervenciju udruženja Biocom California, o troškovima u vezi s njegovom intervencijom valja odlučiti naknadno.

Slijedom navedenog, predsjednik Suda rješava: