1.   Za potrebe ove Direktive, i ne dovodeći u pitanje stavke od 2. do 4., ‚stvarni korisnik’ znači svaka fizička osoba kojoj je isplaćena kamata ili svaka fizička osoba za koju se osigurava isplata kamate, osim ako ona predoči dokaze da kamata nije primljena niti osigurana za njezinu korist, to jest da:

2.   U slučaju da isplatitelj ima informacije koje upućuju na to da fizička osoba koja prima isplatu kamate ili za koju se isplata kamate osigurava možda nije stvarni korisnik, te ako se na tu fizičku osobu ne primjenjuje stavak 1. točka (a), (b) ili (c), tada isplatitelj primitka poduzima razumne mjere za utvrđivanje identiteta stvarnog korisnika u skladu s člankom 3. stavkom 2. Ako isplatitelj nije u mogućnosti utvrditi identitet stvarnog korisnika, s predmetnom fizičkom osobom postupa kao s stvarnim korisnikom.

3.   Kada nositelj gospodarske djelatnosti koji je također obuhvaćen područjem primjene članka 2. Direktive 2005/60/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (*1), izvrši isplatu kamate, ili osigura takvu isplatu, za subjekt ili pravni aranžman, koji ne podliježe stvarnom oporezivanju i koji je osnovan ili ima mjesto stvarne uprave u zemlji ili jurisdikciji izvan područja iz članka 7. ove Direktive i izvan teritorijalnog područja primjene sporazuma i aranžmana koji predviđaju iste mjere ili mjere ekvivalentne onima iz ove Direktive, primjenjuje se ovaj stavak podstavci od drugog do petog.

Smatra se da je isplata izvršena ili osigurana za trenutačnu korist fizičke osobe koja je rezident u državi članici koja nije država članica nositelja gospodarske djelatnosti i definirana je u članku 3. točki 6. Direktive 2005/60/EZ kao stvarni vlasnik subjekta ili pravnog aranžmana. Identitet te fizičke osobe utvrđuje se u skladu s mjerama temeljite identifikacije stranaka iz članka 7. i članka 8. stavka 1. točke (b) te Direktive. Ta fizička osoba također se smatra stvarnim korisnikom za potrebe ove Direktive.

Za potrebe prvog podstavka, smatra se da kategorije subjekata i pravnih aranžmana iz okvirnog popisa iz Priloga I. ne podliježu uspješnom oporezivanju.

Nositelj gospodarske djelatnosti iz prvog podstavka utvrđuje pravni oblik i mjesto osnivanja ili, gdje je to relevantno, mjesto stvarne uprave subjekta ili pravnog aranžmana korištenjem informacija koje otkrije bilo koja fizička osoba koja djeluje u ime subjekta ili pravnog aranžmana, posebno u skladu sa stavkom 1. točkama (b) i (c), osim ako nositelj gospodarske djelatnosti ima na raspolaganju pouzdanije informacije koje upućuju na to da su dobivene informacije netočne ili nepotpune za potrebe primjene ovog stavka.

Kada subjekt ili pravni aranžman nije obuhvaćen kategorijama iz Priloga I. ili kada je obuhvaćen tim kategorijama, ali tvrdi da podliježe uspješnom oporezivanju, nositelj gospodarske djelatnosti iz prvog podstavka utvrđuje podliježe li on uspješnom oporezivanju na temelju činjenica koje su općenito priznate ili na temelju službenih isprava koje predoči subjekt ili pravni aranžman ili koje su dostupne mjerama temeljite identifikacije stranaka poduzetima u skladu s Direktivom 2005/60/EZ.

4.   Kada se smatra da je subjekt ili pravni aranžman isplatitelj, nakon primitka isplate kamate ili nakon osiguravanja takve isplate u skladu s člankom 4. stavkom 2., smatra se da isplata kamate pripada sljedećim fizičkim osobama, koje se smatraju stvarnim korisnicima za potrebe ove Direktive:

1.   Svaka država članica na svojem području donosi i osigurava primjenu potrebnih postupaka koji omogućuju isplatitelju utvrđivanje identiteta stvarnih korisnika i njihove rezidentnosti za potrebe članaka od 8. do 12.

Takvi su postupci u skladu s minimalnim standardima utvrđenima u stavcima 2. i 3.

2.   Isplatitelj utvrđuje identitet stvarnog korisnika na temelju minimalnih standarda koji se razlikuju ovisno o tome kada su isplatitelj i primatelj kamata stupili u ugovorne odnose, i to kako slijedi:

Detalji iz prvog podstavka točke (b) utvrđuju se na osnovi putovnice ili službene osobne iskaznice ili svake druge službene identifikacijske isprave, prema potrebi, kako je navedeno u popisu iz stavka 4., koju stvarni korisnik pruži na uvid. Svaki takav detalj koji se ne pojavi na tim dokumentima utvrđuje se na osnovi svakog drugog dokumentiranog dokaza o identitetu koji predoči stvarni korisnik.

3.   Kada stvarni korisnik dobrovoljno predoči potvrdu o rezidentnosti za potrebe oporezivanja koju je izdalo nadležno tijelo neke zemlje u razdoblju od tri godine prije datuma plaćanja ili na kasniji datum kada se smatra da isplata pripada stvarnom korisniku, smatra se da je njegova rezidentnost u toj zemlji. U suprotnom se smatra da je njegova rezidentnost u zemlji gdje on ima stalnu adresu. Isplatitelj utvrđuje stalnu adresu stvarnog korisnika na temelju sljedećih minimalnih standarda:

U situaciji iz prvog podstavka točke (b), kada stvarni korisnici podnesu na uvid putovnicu ili službenu osobnu iskaznicu ili neku drugu službenu identifikacijsku ispravu koju je izdala država članica i izjave da su rezidenti treće zemlje, rezidentnost se utvrđuje putem potvrde o rezidentnosti za potrebe oporezivanja koja je izdana u razdoblju od tri godine prije datuma isplate ili na kasniji datum kada se smatra da stvarnom korisniku pripada isplata od strane nadležnog tijela treće zemlje za koju stvarni korisnik tvrdi da je njezin rezident. Ako ne može predočiti takvu potvrdu, država članica koja je izdala putovnicu, službenu osobnu iskaznicu ili neku drugu službenu identifikacijsku ispravu smatra se zemljom rezidentnosti. Za stvarne korisnike za koje isplatitelj na raspolaganju ima službenu dokumentaciju kojom se dokazuje da oni imaju rezidentnost za potrebe oporezivanja u zemlji koja je različita od zemlje gdje imaju stalnu adresu zbog povlastica povezanih s njihovim diplomatskim statusom ili drugim međunarodno dogovorenim pravilima, rezidentnost se utvrđuje pomoću takve službene dokumentacije koja je na raspolaganju isplatitelju.

4.   Svaka država članica koja dodjeljuje porezne brojeve ili njihove ekvivalente do 31. prosinca 2014. obavješćuje Komisiju o strukturi i formatu tih brojeva, kao i o službenoj dokumentaciji koja sadrži informacije o dodijeljenim poreznim brojevima. Svaka država članica također obavješćuje Komisiju ako se dogode bilo kakve promjene u tom smislu. Komisija u Službenom listu Europske unije objavljuje objedinjeni popis primljenih informacija.

1.   Nositelj gospodarske djelatnosti osnovan u državi članici koji isplati kamatu, ili osigura takvo plaćanje, za trenutačnu korist stvarnog korisnika smatra se isplatiteljem za potrebe ove Direktive.

Za potrebe ovog stavka nevažno je je li dotični nositelj gospodarske djelatnosti dužnik ili izdavatelj potraživanja ili osiguranja koje proizvodi dohodak ili nositelj gospodarske djelatnosti zadužen od strane dužnika ili izdavatelja potraživanja ili od strane stvarnog korisnika za plaćanje dohotka ili osiguravanje isplate dohotka.

Nositelj gospodarske djelatnosti osnovan u državi članici također se smatra isplatiteljem za potrebe ove Direktive kada su ispunjeni sljedeći uvjeti:

Kada su ispunjeni uvjeti iz prvog podstavka točaka (a) i (b), smatra se da je isplata koju je izvršio ili osigurao prvi nositelj gospodarske djelatnosti izvršena ili osigurana za trenutačnu korist stvarnog korisnika iz prvog podstavka točke (b).

2.   Subjekt ili pravni aranžman koji ima svoje mjesto stvarne uprave unutar države članice i koji ne podliježe uspješnom oporezivanju prema općim pravilima za izravno oporezivanje primjenjivo bilo u toj državi članici ili u državi članici u kojoj je osnovan, ili u bilo kojoj zemlji ili jurisdikciji u kojoj je inače rezident za potrebe oporezivanja, smatra se da je isplatitelj nakon primitka isplate kamate ili nakon osiguravanja takve isplate.

Za potrebe ovog stavka, smatra se da kategorije subjekata i pravnih aranžmana iz okvirnog popisa u Prilogu II. ne podliježu uspješnom oporezivanju.

Kada subjekt ili pravni aranžman ne pripada ni u jednu od kategorija iz okvirnog popisa u Prilogu II. ili kada je obuhvaćen tim prilogom, ali tvrdi da podliježe uspješnom oporezivanju, nositelj gospodarske djelatnosti utvrđuje podliježe li on uspješnom oporezivanju na temelju činjenica koje su općenito priznate ili na temelju službenih isprava koje predoči subjekt ili pravni aranžman ili koje su dostupne mjerama temeljite identifikacije stranaka poduzetima u skladu s Direktivom 2005/60/EZ.

Svaki nositelj gospodarske djelatnosti osnovan u državi članici koji isplati kamatu, ili osigura takvo plaćanje, za subjekt ili pravni aranžman iz ovog stavka i koji ima svoje mjesto stvarne uprave u državi članici koja nije država u kojoj je nositelj gospodarske djelatnosti osnovan obavješćuje nadležno tijelo u svojoj državi članici u kojoj je osnovan o sljedećem, koristeći se informacijama navedenima u članku 2. stavku 3. četvrtom podstavku ili drugim raspoloživim informacijama:

Fizičke osobe koje se smatraju stvarnim korisnicima isplate kamate izvršene ili osigurane za subjekte ili pravne aranžmane iz prvog podstavka ovog stavka utvrđuju se u skladu s pravilima predviđenima u članku 2. stavku 4. Kada se primjenjuje članak 2. stavak 4. točka (c), subjekt ili pravni aranžman, kad god fizička osoba na neki kasniji datum stekne pravo na imovinu iz koje proizlazi isplata kamate, ili drugu imovinu koja predstavlja isplatu kamate, dostavlja nadležnom tijelu države članice u kojoj ima mjesto stvarne uprave informacije navedene u članku 8. stavku 1. drugom podstavku. Subjekt ili pravni aranžman također obavješćuje svoje nadležno tijelo o svakoj promjeni svog mjesta stvarne uprave.

Obveze iz petog podstavka ostaju 10 godina od datuma posljednje isplate kamate koju subjekt ili pravni aranžman primi ili se za njega osigura ili posljednjeg datuma kad je fizička osoba stekla pravo na imovinu iz koje proizlazi isplata kamate ili drugu imovinu koja predstavlja isplatu kamate, već prema tome koji datum je kasniji.

Ako subjekt ili pravni aranžman, u slučaju kada se primjenjuje članak 2. stavak 4. točka (c), promijeni svoje mjesto stvarne uprave u drugu državu članicu, nadležno tijelo prve države članice izvješćuje nadležno tijelo nove države članice o sljedećim informacijama:

Ovaj stavak ne primjenjuje se ako subjekt ili pravni aranžman podnese dokaz o tome da je on obuhvaćen jednim od sljedećih slučajeva:

3.   Subjekt iz stavka 2. koji je sličan društvu za zajednička ulaganja ili zajedničkom investicijskom fondu ili programu iz stavka 2. osmog podstavka točke (a) ima mogućnost da se za potrebe ove Direktive s njim postupa kao s takvim društvom, investicijskim fondom ili programom.

Kada subjekt iskoristi mogućnost iz prvog podstavka ovog stavka, država članica u kojoj taj subjekt ima stvarnu upravu izdaje potvrdu o tome. Subjekt predočuje tu potvrdu nositelju gospodarske djelatnosti koji izvršava isplatu kamate ili je osigurava. Nositelj gospodarske djelatnosti je u tom slučaju oslobođen od obveza utvrđenih u stavku 2. četvrtom podstavku.

Države članice utvrđuju detaljna pravila za korištenje mogućnosti iz prvog podstavka ovog stavka od strane subjekata koji imaju stvarnu upravu na njihovom području, kako bi se osigurala učinkovita primjena ove Direktive.”

1.   Za potrebe ove Direktive ‚isplata kamate’ znači:

2.   Što se tiče stavka 1. prvog podstavka točke (b), kada isplatitelj nema informacije o iznosu dohotka koji se plaća, koji je ostvaren ili doznačen, ukupan iznos isplate smatra se isplatom kamate.

Što se tiče stavka 1. prvog podstavka točke (c), kada isplatitelj nema informacije o iznosu kamate ili dohotka koji je obračunan ili se pripisuje pri prodaji, povratu ili otkupu, ukupan iznos isplate smatra se isplatom kamate.

Što se tiče stavka 1. prvog podstavka točaka (d) i (e), kada isplatitelj nema informacije o dijelu dohotka koji proizlazi iz isplata kamata u smislu točke (a), (b) ili (c) tog podstavka, ukupan iznos dohotka smatra se isplatom kamate.

Što se tiče stavka 1. prvog podstavka točke (f), kada isplatitelj nema informacije o iznosu beneficije od ugovora o životnom osiguranju, ukupan iznos isplate smatra se isplatom kamate.

3.   Što se tiče stavka 1. prvog podstavka točke (e), kada isplatitelj nema informacije o postotku imovine uložene u potraživanja duga ili relevantne vrijednosne papire, ili u dionice ili udjele definirane tom točkom, smatra se da je taj postotak iznad 40 %. Ako ne može odrediti iznos dohotka koji ostvaruje stvarni korisnik, smatra se da dohodak odgovara primicima od prodaje, povrata ili otkupa dionica ili udjela.

Što se tiče stavka 1. prvog podstavka točke (f) podtočke ii., kada isplatitelj nema informacije o postotku rezultata povezanog s isplatom kamate u smislu točke (a), (b), (c), (d) ili (e) tog podstavka, smatra se da je taj postotak iznad 40 %.

4.   Kada je isplata kamate kako je definirana u stavku 1. izvršena subjektu ili pravnom aranžmanu iz članka 4. stavka 2. ili je doznačena na račun takvog subjekta ili pravnog aranžmana, smatra se da pripada fizičkoj osobi iz članka 2. stavka 4. U slučaju subjekta, to se primjenjuje samo ako subjekt nije iskoristio mogućnost iz članka 4. stavka 3.

5.   Što se tiče stavka 1. prvog podstavka točaka (c) i (e), države članice imaju mogućnost zatražiti od isplatitelja na njihovom području da obračunaju kamate ili drugi relevantni dohodak tijekom određenog razdoblja koje ne može biti dulje od godine dana, te postupati s tako obračunanom kamatom ili drugim relevantnim dohotkom kao s isplatom kamate iako nije bilo prodaje, otkupa ili povrata tijekom tog razdoblja.

6.   Odstupajući od stavka 1. prvog podstavka točaka (d) i (e), države članice imaju mogućnost isključiti iz definicije isplate kamate svaki dohodak naveden u tim odredbama koji distribuiraju društva ili subjekti ili investicijski fondovi ili programi koji imaju pravila fonda ili osnivačke dokumente uređene njihovim pravom, kad izravna ili neizravna ulaganja takvih društava, subjekata, fondova ili programa u potraživanjima duga iz točke (a) tog podstavka ili u vrijednosnim papirima iz točke (b) tog podstavka ne prelaze 15 % njihove imovine.

Odstupajući od stavka 4., države članice imaju mogućnost iz definicije isplate kamate u stavku 1. isključiti isplatu kamate plaćenu ili pripisanu na račun subjekta ili pravnog aranžmana, navedenog u članku 4. stavku 2., koji ima mjesto stvarne uprave unutar njihovog područja, kad izravna ili neizravna ulaganja takvog subjekta ili pravnog aranžmana u potraživanja duga iz stavka 1. prvog podstavka točke (a) ili u vrijednosne papire iz točke (b) tog podstavka ne prelazi 15 % njegove imovine. U slučaju subjekta, to se primjenjuje samo ako subjekt nije iskoristio mogućnost iz članka 4. stavka 3.

Kada država članica iskoristi jednu ili obje mogućnosti iz prvog i drugog podstavka, o tome obavješćuje Komisiju. Komisija u Službenom listu Europske unije objavljuje činjenicu da je mogućnost iskorištena i, s učinkom od datuma takve objave, iskorištenje mogućnosti je obvezujuće za druge države članice.

7.   Pragovi od 40 % iz stavka 1. prvog podstavka točke (e) i točke (f) podtočke ii. i iz stavka 3. od 1. siječnja 2016. iznose 25 %.

8.   Pragovi iz stavka 1. prvog podstavka točke (e) i iz stavka 6. određuju se u odnosu na politiku ulaganja, ili u odnosu na strategiju i ciljeve ulaganja, kako je to utvrđeno dokumentacijom kojom se uređuje djelovanje dotičnih društava ili subjekata ili investicijskih fondova ili programa.

Za potrebe ovog stavka dokumentacija uključuje:

Kada dokumentacija ne definira politiku ulaganja ili strategiju i ciljeve ulaganja, ti postoci se utvrđuju u odnosu na stvarni sastav imovine dotičnih društava ili subjekata ili investicijskih fondova ili programa, koja proizlazi iz prosjeka imovine na početku, ili na datum njihovog prvog polugodišnjeg izvješća, te na kraju njihovog posljednjeg računovodstvenog razdoblja prije datuma kada isplatitelj izvrši ili osigura isplatu kamate stvarnom korisniku. Za novoosnovana društva ili subjekte ili investicijske fondove ili programe, takav stvarni sastav proizlazi iz imovine na početni datum i na datum prve evaluacije imovine kako je utvrđeno dokumentacijom kojom se uređuje djelovanje dotičnih društava ili subjekata ili investicijskih fondova ili programa.

Sastav imovine mjeri se u skladu s pravilima primjenjivima u državi članici ili u zemlji Europskoga gospodarskog prostora koja ne pripada Uniji, u kojoj su kao takvi registrirani društvo za zajednička ulaganja ili drugi zajednički investicijski fond ili program, ili prema pravu kojim se uređuju njihova pravila ili osnivački dokumenti. Sastav izmjeren kao takav obvezujući je za druge države članice.

9.   Dohodak iz stavka 1. prvog podstavka točke (b) smatra se isplatom kamate samo ako su vrijednosni papiri iz kojih proizlazi taj dohodak bili prvi put izdani 1. srpnja 2014. ili kasnije. Vrijednosni papiri izdani prije tog datuma ne uzimaju se u obzir za postotke iz točke (e) tog podstavka i iz stavka 6.

10.   Beneficije iz ugovora o životnom osiguranju smatraju se isplatom kamate u skladu sa stavkom 1. prvim podstavkom točkom (f) samo ako je taj ugovor o životnom osiguranju koji proizvodi takve beneficije bio prvi put potpisan 1. srpnja 2014. ili kasnije.

11.   Države članice imaju mogućnost smatrati dohodak iz stavka 1. prvog podstavka točke (e) podtočke i., ostvaren prodajom, povratom ili otkupom dionica ili udjela u registriranim društvima za zajednička ulaganja koja nisu UCITS ovlaštena u skladu s Direktivom 2009/65/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (*2), isplatom kamate samo ako se ona obračunava za ta društva 1. srpnja 2014. ili kasnije.

1.   Ako je stvarni korisnik rezident u državi članici koja nije ona u kojoj je osnovan isplatitelj, minimalna količina informacija koju isplatitelji moraju priopćiti nadležnim tijelima države članice u kojoj su osnovani jest:

Ako je stvarni korisnik rezident u državi članici koja nije ona u kojoj isplatitelj prema članku 4. stavku 2. ima svoje mjesto stvarne uprave, takav isplatitelj dostavlja nadležnom tijelu države članice u kojoj ima svoje mjesto stvarne uprave informacije iz prvog podstavka točaka od (a) do (d) ovog stavka. Osim toga, takvi isplatitelji izvješćuju o sljedećem:

2.   Minimalna količina informacija o isplati kamate koju isplatitelj mora priopćiti raščlanjuje se na sljedeće kategorije isplate kamata i sadržava:

Kada izvješćuje o ukupnim iznosima u skladu s prvim podstavkom točkama (b), (c), (d) i (g) ovog stavka, isplatitelj obavješćuje nadležno tijelo države članice u kojoj je osnovan ili, u slučaju isplatitelja iz članka 4. stavka 2., nadležno tijelo države članice u kojoj ima mjesto stvarne uprave.

3.   U slučajevima kada ima više stvarnih korisnika, isplatitelj obavješćuje nadležno tijelo države članice u kojoj je osnovan ili, u slučaju isplatitelja iz članka 4. stavka 2., nadležno tijelo države članice u kojoj ima mjesto stvarne uprave, je li iznos o kojem je izvijestio za svakog stvarnog korisnika puni iznos koji se može pripisati zajedno svim stvarnim korisnicima, stvarni udio koji se odnosi na dotičnog stvarnog korisnika ili jednaki udio.

4.   Neovisno o stavku 2., države članice mogu dopustiti isplatiteljima da izvijeste samo o sljedećem:

Isplatitelj obavješćuje o tome priopćuje li ukupan iznos u skladu s prvim podstavkom točkama (a), (b) i (c) ovog stavka.”

1.   Države članice koje ubiru porez po odbitku u skladu s člankom 11. propisuju sljedeće postupke kako bi osigurale da stvarni korisnik može zatražiti da se ne primjenjuje porez po odbitku:

2.   Na zahtjev stvarnog korisnika, nadležno tijelo države članice u kojoj on ima rezidentnost za potrebe oporezivanja izdaje potvrdu koja sadrži:

Takva potvrda vrijedi za razdoblje od najviše tri godine. Izdaje se svakom stvarnom korisniku koji to zatraži unutar dva mjeseca od podnošenja zahtjeva.”

1.   Komisija može, odlučujući u skladu s postupkom iz članka 18.b stavka 2., donijeti mjere u sljedeće svrhe:

2.   Komisija ažurira popis iz Priloga III. na zahtjev države članice koja je izravno zainteresirana.

1.   Komisiji pomaže Odbor za administrativnu suradnju u oporezivanju (‚Odbor’).

2.   Kod upućivanja na ovaj stavak, primjenjuje se članak 5. Uredbe (EU) br. 182/2011.”