—

Tužitelj smatra da u predmetu o kojem je riječ nepravilno ocijenjeno ograničenje izuzeća koje je navela Komisija, glede pristupa dokumentima koji se odnose na postupak utvrđivanja povrede br. 2009/4426, pri čemu se to ograničenje odnosi na „prevladavajući javni interes za objavu” iz zadnjeg dijela spomenutog članka 4. stavka 2. Uredbe (EZ) br. 1049/2001.

—

Projekt sanacije, koje je bio odobren i koji je na području Cengio neposredno trebalo provesti društvo Syndial (vlasnik područja), u potpunosti je u skladu s načelima Zajednice o saniranju u prošlosti zagađenih područja.

—

Čini se da Talijanska Republika u postupku br. 2009/4426 svojim stajalištem neočekivano žrtvuje javni interes koji se ostvaruje na nacionalnoj razini tako što se nekritički pridružuje Komisijinim prigovorima, zaboravljajući pritom da je postupku koji je doveo do odobrenja projekta sanacije područja prethodio postupak dodjele odobrenja predviđen na nacionalnoj razini, i to pri istom onom ministarstvu koje danas nastoji osporiti njegovu valjanost. Omogućavanje društvu Syndial da provjeri nadzire li se i dalje konkretno usklađenost s načelima Zajednice predstavlja stoga relevantni i prevladavajući javni interes u smislu članka 4. stavka 2.

—

Interes na kojem se temelje zahtjevi društva Syndial nije privatne naravi, što bi bilo legitimno, već obuhvaća značajniji interes javne naravi, čiji je cilj djelotvorna zaštita interesa pravilnog odvijanja postupka Zajednice o kojem je riječ i nacionalnog upravnog djelovanja (koji je predmet izričite zaštite na temelju članka 41. Povelje Europske unije o temeljnim pravima i članka 97. Ustava Talijanske Republike) i koji je povezan ne samo s pravom na obranu pojedinca (na kojeg se učinci odluke donesene u postupku utvrđivanja povrede izravno odnose), već i, posebno, s temeljnim pravom na informiranje o okolišu koje je potvrđeno načelima prava Unije (članak 191. stavak 2. i stavak 3., podstavak 1. u vezi s načelom iz članka 11. UFEU-a, koji se, među ostalim, provodi pristupanjem Europske unije Aarhuškoj konvenciji od 27. lipnja 1998.).

—

Opća pretpostavka za neotkrivanje, predviđena člankom 4. stavkom 2. podstavkom 3. Uredbe br. 1049/2001 „ne isključuje pravo zainteresiranih osoba da dokažu da se na određeni dokument, čije se otkrivanje zahtijeva, ne primjenjuje spomenuta pretpostavka ili da postoji prevladavajući javni interes koji opravdava otkrivanje dokumenta u smislu članka 4. stavka 2. Uredbe br. 1049/2001” (vidjeti presudu Općeg suda od 2. ožujka 2015. u predmetu T-456/13, t. 64.).

—

U ovom predmetu riječ je o zahtjevu za pristup dokumentima čije otkrivanje nije u suprotnosti ni sa kakvim javnim interesom, već doprinosi ostvarenju tog interesa, s obzirom na to da je samo upoznavanjem sa sadržajem tih dokumenata iz istih moguće izvući korisne elemente, koji mogu, ne samo s tehničkog i pravnog aspekta pobiti prigovore istaknute u postupku utvrđivanja povrede, već i dokazati zakonitost primijenjenog postupka, s punom suglasnošću nadležnih tijela, za odabir najprikladnijeg projekta sanacije područja Cengio, bivšeg ACNA, u skladu s načelima Zajednice o saniranju u prošlosti zagađenih područja i održivosti mjera vezanih uz okoliš, kao i za ostvarenje tog projekta.

—

Pristup se mogao ograničiti na dokumente koje je u spis uložila Talijanska Republika, nakon uklanjanja ostalih dokumenata iz spisa postupka.