Choose the experimental features you want to try

This document is an excerpt from the EUR-Lex website

Document 62014CN0036

    Predmet C-36/14: Tužba podnesena 24. siječnja 2014. — Europska komisija protiv Republike Poljske

    SL C 85, 22.3.2014, p. 18–19 (BG, ES, CS, DA, DE, ET, EL, EN, FR, HR, IT, LV, LT, HU, MT, NL, PL, PT, RO, SK, SL, FI, SV)

    22.3.2014   

    HR

    Službeni list Europske unije

    C 85/18


    Tužba podnesena 24. siječnja 2014. — Europska komisija protiv Republike Poljske

    (Predmet C-36/14)

    2014/C 85/33

    Jezik postupka: poljski

    Stranke

    Tužitelj: Europska komisija (zastupnici: K. Herrmann i M. Patakia, agenti)

    Tuženik: Republika Poljska

    Tužbeni zahtjev

    Komisija zahtijeva da Sud:

    utvrdi da Republika Poljska, provodeći vremenski neograničenu državnu intervenciju, (i) kojom se energetska poduzeća obvezuje da primjenjuju cijene isporuke prirodnog plina koje odobrava predsjednik URE-e, iako se nacionalnim pravom ne nalaže nacionalnim upravnim tijelima da redovno preispituju potrebu i načine primjene spomenute mjere u sektoru plina s obzirom na stupanj razvoja ovog sektora, i (ii) čija je značajka da se primjenjuje na neograničenu skupinu korisnika i da time što ne propisuje različite kategorije, ne pravi razliku između kupaca te ne razlikuje položaje operatora, primjenjuje neproporcionalnu mjeru protivnu članku 3. stavku 2. Direktive 2009/73/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 13. srpnja 2009. o zajedničkim pravilima za unutarnje tržište prirodnog plina i stavljanju izvan snage Direktive 2003/55/EZ [neslužbeni prijevod] (1), kršeći time obveze koje ima na temelju povezanih odredaba članka 3. stavaka 1. i 2. spomenute direktive.

    naloži Republici Poljskoj snošenje troškova.

    Tužbeni razlozi i glavni argumenti

    Obveza kojom se člankom 47. Zakona o energiji pod prijetnjom novčane kazne predviđa, da cijenu isporuke prirodnog plina odobrava predsjednik URE-e predstavlja, s obzirom na to da se primjenjuje na sva energetska poduzeća za opskrbu kupaca koji nisu domaćinstva, državnu intervenciju koja se sastoji u određivanju reguliranih cijena što je u suprotnosti sa zahtjevima načela proporcionalnosti i što slijedom toga predstavlja povredu članka 3. stavaka 1. i 2. Direktive 2009/73/EZ.

    Nadalje, sporna državna intervencija ne zadovoljava kriterije koje je Sud utvrdio u svojoj presudu od 20. travnja 2010., Federutility i.dr. (C-265/08), s obzirom na to da važeće nacionalno pravo (Zakon o energiji od 10. travnja 1997.) predviđa obvezu primjene reguliranih cijena koja premašuje stupanj onoga što je nužno radi postizanja općeg gospodarskog interesa (zaštite od previsokih cijena plina). Točnije, obveza zahtijevanja odobrenja cijene prirodnog plina nije vremenski ograničena i ne podliježe nikakvoj provjeri postojećeg stanja na tržištu plina koje opravdava takvu intervenciju. Osim toga, sva energetska poduzeća na koja se ne primjenjuje izričito izuzeće koje odobrava predsjednik URE-e tome podliježu na jednak način, neovisno o njihovom položaju na tržištu plina i bez razlikovanja s obzirom na kategorije kupaca isporukâ: na jednak način se postupa s krajnjim industrijskim kupcima, veleprodajnim kupcima i domaćinstvima.


    (1)  SL L 211, str. 94.


    Top