(1)

Europska komisija („Komisija”) pokrenula je 4. prosinca 2020. antidampinški postupak u vezi s uvozom aluminijske konverterske folije podrijetlom („ACF”) iz Narodne Republike Kine („Kina”, „NRK” ili „predmetna zemlja”) na temelju članka 10. Uredbe (EU) 2016/1037 („osnovna uredba”). Objavila je Obavijest o pokretanju postupka u Službenom listu Europske unije („Obavijest o pokretanju postupka”) (2).

(2)

Komisija je pokrenula ispitni postupak nakon pritužbe koju je 21. listopada 2020. podnijelo šest proizvođača iz Unije („podnositelji pritužbe”), koji čine više od 50 % ukupne proizvodnje aluminijske konverterske folije u Uniji. Pritužba je sadržavala dokaze o subvencioniranju i posljedičnoj šteti dostatne za opravdanje pokretanja ispitnog postupka.

(3)

Komisija je prije pokretanja antisubvencijskog ispitnog postupka obavijestila kinesku vladu („kineska vlada”) (3) da je zaprimila propisno dokumentiranu pritužbu te ju je pozvala na konzultacije u skladu s člankom 10. stavkom 7. osnovne uredbe. Konzultacije su održane 30. studenoga 2020. Međutim, nije bilo moguće postići sporazumno rješenje.

(4)

Komisija je 22. listopada 2020. pokrenula zasebni antidampinški ispitni postupak za isti proizvod podrijetlom iz NRK-a („zasebni antidampinški ispitni postupak”). (4) Analize štete, uzročnosti i interesa Unije koje su provedene u navedenom antisubvencijskom i zasebnom antidampinškom ispitnom postupku istovjetne su mutatis mutandis jer su definicija industrije Unije, proizvođači iz Unije u uzorku, razmatrano razdoblje i razdoblje ispitnog postupka isti u oba ispitna postupka.

(5)

Kineska vlada tvrdila je prije i nakon pokretanja postupka da ispitni postupak ne bi trebalo pokretati jer u pritužbi nisu ispunjeni zahtjevi o dokazima iz članaka 11.2. i 11.3. Sporazuma WTO-a o subvencijama i kompenzacijskim mjerama te iz članka 10. stavka 2. osnovne uredbe. Prema navodima kineske vlade nije bilo dostatnih dokaza o postojanju subvencija protiv kojih se mogu uvesti kompenzacijske mjere, o šteti i uzročno-posljedičnoj vezi između subvencioniranog uvoza i štete. U svojem podnesku nakon pokretanja postupka kineska vlada ponovila je da pritužba, s obzirom na broj navodnih programa subvencioniranja, nije sadržavala dostatne dokaze da bi zadovoljila standard dokaza te da, bez obzira na to koje su informacije mogle u razumnoj mjere biti dostupne podnositelju pritužbe, uvijek moraju postojati dostatni dokazi o postojanju i prirodi subvencije, materijalne štete i uzročno-posljedične veze. Kineska vlada ponovila je tu tvrdnju i nakon konačne objave.

(6)

U svojem podnesku nakon pokretanja postupka i nakon konačne objave kineska vlada tvrdila je i da se u izvješću Komisije o dostatnosti dokaza i antisubvencijskim upitnicima prelaze okviri navoda iznesenih u pritužbi te da je Komisija pritužbi dodala dodatne dokaze kako bi opravdala pokretanje postupka. Kineska vlada tvrdila je da je Komisija dodavanjem tih elemenata proširila opseg ispitnog postupka. Točnije, kineska vlada tvrdila je da je Komisija proširila opseg ispitnog postupka dodavanjem upućivanja na dokumente kao što su izvješće o aluminiju iz 2018., strategija „Made in China 2025” i odluka Ministarstva trgovine SAD-a o utvrđenim činjenicama o aluminijskim proizvodima iz 2018. te dodavanjem Kineskog društva za osiguranje izvoza i kredita („Sinosure”) na popis financijskih institucija koje treba ispitati odnosno traženjem informacija o Kineskom regulatornom tijelu za bankarstvo i osiguranje („CBIRC”).

(7)

Komisija je odbacila tvrdnju kineske vlade o dostatnosti dokaza. Dokaze dostavljene u pritužbi čine informacije koje su u razumnoj mjeri bile dostupne podnositelju pritužbe u toj fazi. Kako je navedeno u izvješću o dostatnosti dokaza, koje sadržava Komisijinu procjenu svih dokaza koji su joj dostupni za Narodnu Republiku Kinu, i na temelju kojih je pokrenula ispitni postupak, u fazi pokretanja postupka postojalo je dovoljno dokaza o tome da se protiv navodnih subvencija mogu uvesti kompenzacijske mjere u pogledu njihova postojanja, iznosa i prirode. Pritužba je sadržavala i dostatne dokaze o postojanju štete za industriju Unije koju je uzrokovao subvencionirani uvoz.

(8)

Komisija je odbacila i tvrdnju o opsegu ispitnog postupka. Izvješće o dostatnosti dokaza sadržava ispitivanje elemenata kojima raspolaže Komisija, uključujući, ali ne ograničavajući se na one koje je iznio podnositelj pritužbe. Elementi pritužbe doista su analizirani zajedno i potkrijepljeni drugim činjenicama koje je Komisija znala u skladu s ustaljenom praksom. Kako je navedeno u Obavijesti o pokretanju postupka, s obzirom na članak 10. stavke 2. i 3. osnovne uredbe, Komisija je pripremila izvješće o dostatnosti dokaza koje sadržava Komisijinu procjenu svih dokaza o NRK-u koji su joj bili dostupni i na temelju kojih je pokrenula ispitni postupak. Stoga opseg ispitnog postupka nije sužen na dokaze i navode iz pritužbe, već se može dopuniti i drugim informacijama dostupnima Komisiji. Nadalje, tijekom ispitnog postupka Komisija može ispitivati sve informacije koje su relevantne za navodne subvencije i nije ograničena na informacije koje se nalaze u pritužbi. To se odnosi i na financijske institucije koje pružaju povlašteno financiranje, kao što je društvo Sinosure, i relevantna regulatorna tijela, kao što je CBIRC.

(9)

Iako je kineska vlada ponovila tvrdnje o dostatnosti dokaza i opsegu ispitnog postupka i nakon konačne objave, nije iznijela nikakve nove bitne argumente ili dokaze. Stoga su te tvrdnje odbačene.

(10)

U svojem podnesku nakon pokretanja postupka kineska vlada tvrdila je da je podnositelj pritužbe selektivno koristio kineske zakone i pogrešno protumačio njihovu povezanost s industrijom aluminijske konverterske folije. Kineska vlada navela je da su dokumenti o politikama, kao što su 10.–13. petogodišnji plan, Katalog smjernica za restrukturiranje industrije (2005.) i Plan razvoja industrije obojenih metala (2016.–2020.), samo smjernice koje nisu obvezujuće. Kineska vlada navela je i da se u petogodišnjim planovima izričito ne navodi aluminijska konverterska folija.

(11)

Komisija je napomenula da kineska vlada ne osporava postojanje tih planova, programa ili preporuka, već samo mjeru u kojoj su oni obvezujući za industriju aluminijske konverterske folije. Komisija je nadalje primijetila da je podnositelj pritužbe dostavio dokaze koji upućuju na to da se industrije obojenih metala, kojima pripada industrija aluminija, navode u nekoliko vladinih dokumenata. Kineska vlada nije dostavila nikakve dokaze koji bi upućivali na to da ti dokumenti ne bi bili primjenjivi na predmetni proizvod.

(12)

Kineska vlada navela je i da se poduzeća u državnom vlasništvu, banke u državnom vlasništvu ili društvo Sinosure ne mogu smatrati javnim tijelima te da se podnositelj pritužbe neopravdano oslanjao na formalne pokazatelje vladine kontrole, kao što su državno vlasništvo i navodna ovlast kineske vlade da imenuje ili predlaže članove rukovodstva, kako bi izveo neopravdani zaključak da sva poduzeća u državnom vlasništvu/banke u državnom vlasništvu djeluju kao javna tijela. Kineska vlada tvrdila je i da se podnositelj pritužbe oslanjao na prethodne predmete Komisije ili Ministarstva trgovine SAD-a pri ocjenjivanju prirode funkcija koje banke izvršavaju te prirode i opsega javnih ovlasti koje su im povjerene. Kineska vlada tvrdila je i da prijašnji nalazi Komisije o nepovezanim industrijama ne mogu činiti dostatne dokaze u pritužbi te da se njima isto tako ne potkrepljuje tvrdnja da su banke u državnom vlasništvu i društvo Sinosure djelovali kao javna tijela u ovom ispitnom postupku.

(13)

Komisija je napomenula da je ta tvrdnja kineske vlade povezana s tvrdnjom koja je već prethodno navedena i da se u pritužbi, među ostalim, spominje Zakon o bankama u Kini, za koji kineska vlada ne osporava da je dio kineskog zakonodavstva. Komisija ističe da je u nedavnim antisubvencijskim ispitnim postupcima EU-a koji su se odnosili na iste programe subvencioniranja koji su navedeni i u pritužbi, a u kojima se isto tako ispitivalo jesu li poduzeća u državnom vlasništvu/banke u državnom vlasništvu djelovali kao javna tijela, zaključeno da jesu (5). Činjenica da su se ti ispitni postupci odnosili na industrije koje nisu povezane s industrijom aluminijske konverterske folije ne poništava zaključak da se prethodno navedene institucije mogu smatrati javnim tijelima. Nadalje, dokaz o državnom vlasništvu može se smatrati dokazom kojim se „potvrđuje ili upućuje na” to da je određeni subjekt javno tijelo koje može davati financijski doprinos (6).

(14)

U svom podnesku nakon pokretanja postupka kineska vlada tvrdila je i da su se posljednjih godina dogodile znatne promjene i reforme u financijskom sektoru te da se pritužba stoga ne može temeljiti ni na jednoj prethodno postojećoj situaciji. Međutim, Komisija je istaknula da je podnositelj pritužbe u pritužbi dostavio i dodatne dokaze o tome da programi subvencioniranja i dalje postoje. Nadalje, Komisija podsjeća da kineska vlada nije dostavila dokaze kojima bi osporila nastavak provedbe relevantnih programa. Stoga su u fazi pokretanja postupka raspoloživi dokazi upućivali na to da predmetni programi subvencioniranja nisu bitno izmijenjeni.

(15)

U istom je podnesku kineska vlada tvrdila i da su određene smjernice, uključujući Privremene odredbe o promicanju industrijskog restrukturiranja (Odluka Državnog vijeća br. 40 iz 2005.) („Odluka br. 40”) s upućivanjem na „jedanaeste petogodišnje planove”, zastarjele i da se više nisu primjenjivale tijekom razdoblja ispitnog postupka.

(16)

III. poglavlje Odluke br. 40. odnosi se na „Katalog smjernica za restrukturiranje industrije” koji se sastoji od triju vrsta sadržaja, odnosno sadržaja poticanih projekata, sadržaja ograničenih projekata i sadržaja isključenih projekata.

(17)

Prema saznanjima Komisije posljednja izmjena Kataloga smjernica za restrukturiranje industrije odobrena je Dekretom br. 29 Nacionalnog povjerenstva za razvoj i reforme Narodne Republike Kine od 27. kolovoza 2019. i stupila je na snagu 1. siječnja 2020. (7) Taj novi „Katalog smjernica za restrukturiranje industrije (verzija iz 2019.)” donesen je i stupio je na snagu tijekom razdoblja ispitnog postupka. Stoga se „Katalog smjernica za restrukturiranje industrije” iz Odluke br. 40 primjenjivao tijekom razdoblja ispitnog postupka.

(18)

Nakon konačne objave kineska vlada ponovila je tvrdnju da je Komisija pogrešno protumačila ulogu planova i projekata kineske vlade te je tvrdila da su to isključivo smjernice i da nisu pravno obvezujući. Osim toga, nije se složila s oslanjanjem na činjenice utvrđene u prethodnim ispitnim postupcima, kao ni s upotrebom upućivanja iz radnog dokumenta službi Komisije iz 2017. o znatnim poremećajima u gospodarstvu Narodne Republike Kine u svrhu ispitnih postupaka trgovinske zaštite (8), koji kineska vlada smatra netočnim i neobjektivnim jer je napisan upravo radi lakšeg pokretanja ispitnih postupaka trgovinske zaštite. Nadalje, kineska vlada usprotivila se stajalištu Komisije da se može razumno pretpostaviti da su zakoni, propisi i vladini planovi i dalje primjenjivi osim ako se dokaže da su stavljeni izvan snage ili zamijenjeni.

(19)

Prvo, Komisija je napomenula da kineska vlada nije iznijela nove bitne argumente ili dokaze o općoj ulozi planova i projekata kineske vlade i njihovoj obvezujućoj prirodi.

(20)

Drugo, kad je riječ o upotrebi informacija sadržanih u izvješću o Kini, činjenica da je taj dokument izdan imajući na umu njegovu moguću upotrebu u ispitnim postupcima trgovinske zaštite ne čini sama po sebi objektivne dokaze koji su u njemu sadržani netočnima ili nepristranima, kako tvrdi kineska vlada. Komisija napominje i da je u trenutačnom ispitnom postupku samo dvaput uputila na taj dokument, jedanput kao opći uvod u sustav petogodišnjih planova i jedanput u kontekstu uspostave veze između planskih dokumenata i poticanih sektora. Ta su upućivanja upotrijebljena u kombinaciji s drugim upućivanjima i potkrijepljena njima, uključujući dokumente koje je izdala sama kineska vlada.

(21)

Treće, Komisija i dalje tvrdi da se može razumno pretpostaviti da su postojeći zakoni, propisi i vladini planovi i dalje primjenjivi dok se ne dokaže da su stavljeni izvan snage ili zamijenjeni. U okviru ispitnog postupka Komisija je kineskoj vladi poslala popis referentnih dokumenata o općem pravnom okviru, pravilima i postupcima koji se primjenjuju u NRK-u, kao i neke specifične dokumente koji se odnose na predmetnu industriju. Od kineske vlade zatraženo je da preispita potpunost i valjanost tih dokumenata te da ih prema potrebi ažurira ili dopuni. Nakon što je primila obrazloženi odgovor i ažurirane referentne dokumente od kineske vlade, Komisija je smatrala da može razumno pretpostaviti da su dokumenti koji nisu stavljeni izvan snage ili zamijenjeni još uvijek primjenjivi.

(22)

Stoga su tvrdnje kineske vlade u tom pogledu odbačene.

(23)

Nakon pokretanja postupka kineska vlada tvrdila je i da podnositelj pritužbe nije utvrdio uvjete za primjenu referentne vrijednosti izvan zemlje za prava korištenja zemljišta. Međutim, Komisija je utvrdila da su navodi sadržani u pritužbi potkrijepljeni nedavnim antisubvencijskim ispitnim postupcima EU-a u kojima se u pogledu tih pitanja utvrdila potreba za prilagodbom vanjskih referentnih vrijednosti prevladavajućim uvjetima u NRK-u (9).

(24)

Nadalje, kineska vlada tvrdila je da se razni programi subvencioniranja koje je naveo podnositelj pritužbe ne mogu smatrati subvencijom jer u pritužbi nisu navedeni detaljni dokazi o postojanju, iznosu i prirodi tih subvencija ni o izravnom odnosu između subvencije i predmetnog proizvoda. Kineska vlada usto je tvrdila, u pogledu različitih subvencija, da podnositelj pritužbe nije dostavio dokaze o koristi i specifičnosti.

(25)

Komisija smatra da je podnositelj pritužbe dostavio dostatne dokaze o postojanju, iznosu, prirodi, koristi i specifičnosti, u mjeri u kojoj su mu ti dokazi bili razumno dostupni. Nadalje, Komisija ističe da su se u nedavnim antisubvencijskim ispitnim postupcima EU-a koji su se odnosili na iste programe subvencioniranja koji su navedeni i u pritužbi ispitivale i koristi i specifičnost tih istih programa te su o tim pitanjima doneseni drukčiji zaključci9. U svakom slučaju, Komisija je ispitala dokaze iz pritužbe i dala svoju procjenu svih relevantnih elemenata u izvješću o dostatnosti dokaza koje je uvršteno u otvorenu dokumentaciju nakon pokretanja postupka. Kineska vlada ponovila je svoje primjedbe nakon pokretanja postupka, ali nije dostavila nikakve dodatne dokaze.

(26)

Komisija je stoga zaključila da su u pritužbi navedeni dostatni dokazi koji ukazuju na postojanje navodnog subvencioniranja koje je pružala kineska vlada.

(27)

U svojem podnesku nakon pokretanja postupka kineska vlada navela je da je obustavljen porezni program kojim su se pružala smanjenja PDV-a na domaće proizvedenu opremu. Komisija je tu primjedbu primila na znanje, no istaknula je da bi se poreznim programima koji su se odnosili na smanjenja PDV-a ili oslobođenja od plaćanja uvoznih carina i PDV-a na uvezenu opremu i dalje mogle pružati kontinuirane koristi, kao što je amortizacija tijekom vijeka trajanja odgovarajuće opreme, što možda obuhvaća razdoblje ispitnog postupka.

(28)

Nakon pokretanja postupka kineska vlada tvrdila je i da su podnositelji pritužbe neopravdano zanemarili činjenicu da industrija aluminijske konverterske folije u Uniji ostvaruje koristi od više izravnih i neizravnih subvencija, potpora i poticaja u različitim oblicima koje prima od tijela EU-a i država članica te da Komisija ne bi smjela primjenjivati dvostruke standarde. Nakon konačne objave i kineska vlada ponovila je tu tvrdnju.

(29)

Ta tvrdnja o subvencijama u EU-u nije utjecala na procjenu Komisije na kojoj se temelji pokretanje ovog predmeta jer one nisu obuhvaćene čimbenicima koji se razmatraju u tu svrhu.

(30)

Industrija Unije nije podnijela zahtjev za evidentiranje uvoza na temelju članka 24. stavka 5. osnovne uredbe.

(31)

Komisija je 6. kolovoza 2021., u skladu s člankom 29.a stavkom 2. osnovne uredbe, obavijestila zainteresirane strane da ne namjerava uvesti privremene kompenzacijske mjere i da će nastaviti ispitni postupak. Budući da nisu uvedene nikakve privremene kompenzacijske mjere, Komisija nije evidentirala uvoz na temelju članka 24. stavka 5.a osnovne uredbe. Komisija je nastavila prikupljati i provjeravati sve informacije koje je smatrala potrebnima za svoje konačne nalaze.

(32)

Ispitnim postupkom o subvencioniranju i šteti obuhvaćeno je razdoblje od 1. srpnja 2019. do 30. lipnja 2020. („razdoblje ispitnog postupka” ili „RIP”). Ispitivanjem kretanja relevantnih za procjenu štete obuhvaćeno je razdoblje od 1. siječnja 2017. do kraja razdoblja ispitnog postupka („razmatrano razdoblje”).

(33)

I tekući antisubvencijski postupak i zasebni antidampinški postupak iz uvodne izjave 4. imaju isto razdoblje ispitnog postupka i isto razmatrano razdoblje.

(34)

Komisija je u Obavijesti o pokretanju postupka pozvala zainteresirane strane da joj se obrate radi sudjelovanja u ispitnom postupku. Osim toga, Komisija je o pokretanju ispitnog postupka obavijestila podnositelja pritužbe, kinesku vladu, druge poznate proizvođače iz Unije, poznate proizvođače izvoznike, poznate uvoznike i korisnike te ih je pozvala na sudjelovanje.

(35)

Zainteresirane strane imale su priliku dostaviti primjedbe na pokretanje ispitnog postupka i zatražiti saslušanje pred Komisijom i/ili službenikom za saslušanje u trgovinskim postupcima.

(36)

Nekoliko strana zatražilo je saslušanje sa službama Komisije. Strane koje su podnijele zahtjev u propisanim rokovima dobile su priliku da ih se sasluša. Društvo Xiamen Xiashun Aluminium Foil Co. Ltd. zatražilo je intervenciju službenika za saslušanje te je 8. travnja 2021. održano saslušanje sa službenikom za saslušanje.

(37)

Komisija je u Obavijesti o pokretanju postupka navela da je odabrala privremeni uzorak proizvođača iz Unije. Uzorak je odabrala na temelju obujma proizvodnje i prodaje istovjetnog proizvoda u Uniji tijekom razdoblja ispitnog postupka. Uzorak se sastojao od tri proizvođača iz Unije. Proizvođači iz Unije u uzorku činili su više od 50 % procijenjene ukupne proizvodnje i 40 % procijenjenog ukupnog obujma prodaje istovjetnog proizvoda u Uniji. Komisija je pozvala zainteresirane strane da dostave primjedbe o privremenom uzorku. Nije zaprimljena nijedna primjedba te je uzorak stoga potvrđen.

(38)

Kako bi odlučila je li odabir uzorka potreban i, ako jest, kako bi odabrala uzorak, Komisija je od nepovezanih uvoznika zatražila da dostave informacije navedene u Obavijesti o pokretanju postupka.

(39)

Dva nepovezana uvoznika dostavila su zatražene informacije i pristala da ih se uključi u uzorak. S obzirom na mali broj odgovora, odabir uzorka nepovezanih uvoznika nije bio potreban.

(40)

Kako bi odlučila je li odabir uzorka potreban i, ako jest, kako bi odabrala uzorak, Komisija je od svih proizvođača izvoznika u Kini zatražila da dostave informacije navedene u Obavijesti o pokretanju postupka. Uz to, Komisija je od Misije Narodne Republike Kine zatražila da utvrdi ostale proizvođače izvoznike koji bi mogli biti zainteresirani za sudjelovanje u ispitnom postupku, i/ili da stupi u kontakt s njima.

(41)

Devet proizvođača izvoznika ili skupina proizvođača izvoznika iz NRK-a dostavilo je zatražene informacije i pristalo da ih se uključi u uzorak. U skladu s člankom 27. stavkom 1. osnovne uredbe Komisija je odabrala uzorak od tri skupine proizvođača izvoznika na temelju najvećeg reprezentativnog obujma izvoza u Uniju koji se razumno mogao ispitati u raspoloživom vremenu. Ta su društva predstavljala više od 90 % procijenjenog ukupnog uvoza predmetnog proizvoda u Uniju.

(42)

U skladu s člankom 27. stavkom 2. osnovne uredbe svim poznatim predmetnim proizvođačima izvoznicima i tijelima predmetne zemlje pružena je prilika da dostave primjedbe o odabiru uzorka. Nije zaprimljena nijedna primjedba.

(43)

Uzorak skupina proizvođača izvoznika jest sljedeći:

(44)

Četiri kineska proizvođača izvoznika koji su dostavili obrazac za odabir uzorka obavijestilo je Komisiju da namjerava zatražiti pojedinačno ispitivanje na temelju članka 27. stavka 3. osnovne uredbe. Komisija je na dan pokretanja postupka objavila upitnik na internetu. Nadalje, Komisija je obavijestila proizvođače izvoznike koji nisu uključeni u uzorak da moraju dostaviti odgovor na upitnik ako žele da ih se pojedinačno ispita. Međutim, nijedno od tih društava nije dostavilo odgovor na upitnik. Stoga pojedinačno ispitivanje nije bilo moguće.

(45)

Komisija je poslala upitnik podnositelju pritužbe, a upitnici za proizvođače iz Unije, uvoznike, korisnike i proizvođače izvoznike u Kini objavljeni su na internetu na dan pokretanja postupka (10).

(46)

Komisija je upitnik poslala i kineskoj vladi, a u njega su bili uključeni posebni upitnici za društvo Sinosure, banke i druge financijske institucije koje su osiguravale financiranje ili zajmove za financiranje izvoza proizvođačima izvoznicima u uzorku te posebni upitnici za deset najvećih proizvođača i distributera ulaznih materijala koje su koristili proizvođači izvoznici u uzorku. Radi administrativnog rasterećenja od kineske vlade zatraženo je i da prikupi sve odgovore koje dostave te financijske institucije i proizvođači ili distributeri ulaznih materijala te da ih izravno pošalje Komisiji.

(47)

Komisija je zaprimila odgovor na upitnik od kineske vlade, u koji su bili uključeni odgovori na upitnik od Kineske izvozno-uvozne banke („banka EXIM”) i društva Sinosure. Međutim, nije zaprimljen odgovor ni od jedne druge banke ili financijske institucije, kao ni od glavnih proizvođača i distributera ulaznih materijala.

(48)

Komisija je zaprimila i odgovore na upitnik od svih skupina proizvođača izvoznika u uzorku, triju proizvođača iz Unije u uzorku, devet korisnika i jednog nepovezanog uvoznika.

(49)

Ne dovodeći u pitanje primjenu članka 28. osnovne uredbe, Komisija je tražila i provjerila sve informacije koje je smatrala potrebnima za utvrđivanje subvencije, posljedične štete i interesa Unije. Zbog izbijanja pandemije bolesti COVID-19 i odgovarajućih mjera poduzetih za njezino suzbijanje („Obavijest o bolesti COVID-19”) (11) Komisija nije mogla obaviti posjete radi provjere u prostorima kineske vlade, društava u uzorku te proizvođača izvoznika i korisnika koji surađuju. Umjesto toga, Komisija je provela provjeru na daljinu informacija koje je dostavila kineska vlada, u kojoj su sudjelovali dužnosnici iz relevantnih ministarstava i drugih državnih tijela. Komisija je nadalje putem videokonferencije provela provjere na daljinu sljedećih društava:

(50)

Provjera na daljinu dogovorena s društvom Manreal nije se mogla dovršiti zbog nedovoljne suradnje tog društva. Manreal je zatražio intervenciju službenika za saslušanje, koji je potvrdio da prekidom provjere na daljinu nisu povrijeđena prava na obranu društva Manreal. Stoga odgovor društva Manreal na upitnik nije uzet u obzir pri donošenju konačnih nalaza. No to nije utjecalo na zaključke o interesu Unije. Unatoč prekidu provjere na daljinu to se društvo i dalje smatralo zainteresiranom stranom i njegove primjedbe iznesene u okviru ispitnog postupka uzete su u obzir.

(51)

Komisija je 3. studenoga 2021. obavijestila sve strane o bitnim činjenicama i razmatranjima na temelju kojih namjerava uvesti konačnu antisubvencijsku pristojbu na uvoz predmetnog proizvoda („konačna objava”).

(52)

Svim je stranama odobreno razdoblje unutar kojeg su mogle podnijeti primjedbe na konačnu objavu. Zainteresirane strane imale su priliku dostaviti primjedbe na pokretanje ispitnog postupka i zatražiti saslušanje pred Komisijom i/ili službenikom za saslušanje u trgovinskim postupcima.

(53)

Komisija je u ovoj Uredbi razmotrila primjedbe dostavljene tijekom antisubvencijskog postupka. Primjedbe dostavljene u kontekstu zasebnog antidampinškog ispitnog postupka nisu razmatrane u ovoj Uredbi, osim ako su strane izričito navele da dostavljene primjedbe obuhvaćaju oba postupka.

(54)

Predmetni proizvod je aluminijska konverterska folija debljine manje od 0,021 mm, bez podloge, samo valjana i dalje neobrađena, u svicima mase veće od 10 kg („predmetni proizvod”).

(55)

Isključeni su sljedeći proizvodi:

(56)

Ispitni je postupak pokazao da sljedeći proizvodi imaju ista osnovna fizička, kemijska i tehnička svojstva te iste osnovne namjene:

(57)

Komisija je u ovoj fazi stoga odlučila da su ti proizvodi istovjetni proizvodi u smislu članka 2. točke (c) osnovne uredbe.

(58)

Nekoliko strana podnijelo je zahtjeve za isključenje proizvoda koji se odnose na sljedeće proizvode: aluminijska konverterska folija debljine manje od 6 mikrona („ACF< 6”) i aluminijska konverterska folija za akumulatore za električne automobile („ACF za automobilske akumulatore”).

(59)

Neki korisnici (Walki, Gascogne i Alupol) tvrdili su da proizvođači iz Unije ne nude ACF< 6. Tomu je navodno dokaz to što proizvođači iz Unije ne promoviraju taj proizvod na svojim internetskim stranicama ili u brošurama i što su odbili narudžbe tog proizvoda. Proizvođači iz Unije nisu zainteresirani u ponudu uvrstiti proizvod ACF< 6 jer je njihov proizvodni kapacitet ispunjen narudžbama drugih proizvoda, uzimajući u obzir i očekivanu potražnju za folijom za automobilske akumulatore. Proizvođači iz Unije ne mogu pružiti traženu „komercijalnu” kvalitetu, posebno u pogledu poroznosti/propusnosti, mjerenu u maksimalnom broju rupica po kvadratnom metru. Osim toga, upotreba tanje aluminijske konverterske folije prihvatljivija je za okoliš te bi i zbog toga trebala biti isključena iz opsega proizvoda.

(60)

Nadalje, Huhtamäki je tvrdio da je industrija Unije ograničena kad je riječ o ponudi tanje aluminijske konverterske folije.

(61)

Komisija je od svih devetero korisnika koji surađuju u ispitnom postupku zatražila da navedu svoju trenutačnu potražnju za proizvodom ACF< 6 i izvore iz kojih ga nabavljaju. Samo jedan korisnik potvrdio je da je u razdoblju ispitnog postupka kupio količinu proizvoda ACF< 6 koji je veće kvalitete od praga kvalitete za komercijalnu proizvodnju, i to od jednog kineskog proizvođača. Međutim, čak i za tog korisnika ACF< 6 čini vrlo mali dio njegove potrošnje aluminijske konverterske folije. Ostali su korisnici naveli samo zahtjeve svojih kupaca za proizvode koji uključuju ACF< 6, zbog kojih su izvršili probne narudžbe od industrije aluminijske konverterske folije iz Unije i kineskih proizvođača nakon razdoblja ispitnog postupka.

(62)

U odgovorima se navodi da je potražnja za proizvodom ACF< 6 započela tek nedavno i da je u porastu. U posljednjih deset godina postojala je ograničena potražnja za tim proizvodom, ali nema jasnih trendova. To je u skladu s objašnjenjima proizvođača iz Unije da se u prošlosti postupno prešlo na tanju aluminijsku konvertersku foliju; raspon od 7 do 8 mikrona u prošlosti je bio niži raspon, a danas su 6 i 6,35 mikrona standard za mnoge primjene.

(63)

Iako je istraživanje među proizvođačima iz Unije pokazalo da, osim izravnih pregovora, nijedan od njih trenutačno aktivno ne stavlja na tržište ACF< 6, Komisija je prikupila dovoljno dokaza da su proizvođači iz Unije sposobni proizvoditi ACF< 6. To uključuje proizvodnju testnih svitaka nakon razdoblja ispitnog postupka, koji su prema dokumentaciji o testiranju ispunili tehničke zahtjeve kupca. Nadalje, Komisija je mogla potvrditi prodaju proizvoda ACF< 6 raznih proizvođača iz Unije u količinama komercijalne proizvodnje, premda u ograničenom obujmu, u razdoblju od deset godina prije razdoblja ispitnog postupka. Komisija je uočila i ulaganja u kontrolu kvalitete. Stoga je zaključila da industrija Unije može ponuditi kvalitetu koja odgovara zahtjevima tržišta.

(64)

Drugo, kapacitet proizvodnje proizvoda ACF< 6 ograničen je posljednjom fazom, tj. valjačkim stanovima. Stoga je Komisija analizirala kapacitete raznih proizvođača iz Unije u toj posljednjoj fazi, uzimajući u obzir i potražnju za ostalim proizvodima u različitim fazama proizvodnje. Svi proizvođači iz Unije u uzorku imaju dovoljno slobodnog kapaciteta koji im omogućuje da ponude ACF< 6, čak i ako se u budućnosti poveća potražnja za folijom za automobilske akumulatore. Komisija stoga nije mogla potvrditi rizik od nestašice u opskrbi za buduće povećanje potražnje za proizvodom ACF< 6.

(65)

Treće, u vezi s argumentom da je upotreba tanje aluminijske konverterske folije ekološki prihvatljivija, Komisija je podsjetila da namjeravani učinak mjera trgovinske zaštite u obliku pristojbi nije sprečavanje uvoza određenog proizvoda, već osiguravanje da se taj uvoz obavlja po neštetnim cijenama. Komisija je podsjetila i na sposobnost proizvođača iz Unije da proizvode ACF< 6.

(66)

Konačno, kad je riječ o argumentu društva Huthamaki u vezi s ograničenom ponudom, u ispitnom postupku utvrđeno je da je proizvodni kapacitet industrije Unije u pogledu proizvoda ACF< 6 znatno veći od potražnje.

(67)

S obzirom na prethodna razmatranja Komisija je odbila zahtjev za isključenje proizvoda ACF< 6 iz opsega proizvoda iz ispitnog postupka.

(68)

Društvo Gascogne zatražilo je da se njegovi argumenti izneseni u zasebnom antidampinškom postupku u pogledu istog proizvoda podrijetlom iz NRK-a uključe u ovaj antisubvencijski ispitni postupak. Komisija je već razmotrila iste argumente u uvodnim izjavama 25.–28. Uredbe (EU) 2021/2170.

(69)

I društvo Walki zatražilo je da se njegovi argumenti izneseni u zasebnom antidampinškom ispitnom postupku uključe u ovaj antisubvencijski ispitni postupak. U tom pogledu Komisija upućuje na nalaze iz uvodnih izjava 29.–32. Uredbe (EU) 2021/2170.

(70)

Osim toga, društvo Walki objasnilo je tijekom saslušanja nakon konačne objave da nakon RIP-a u listopadu 2021. europski proizvođači još uvijek nisu na otvorenom tržištu aktivno prodavali ili stavljali na tržište ACF< 6. Walki je dostavio dokaze da nakon RIP-a nije dobio pozitivan odgovor na svoje zahtjeve za ponudu za ACF< 6 te je objasnio da će samo jedan proizvođač iz Unije moći prihvatiti narudžbe proizvoda ACF< 6 u komercijalnoj količini. Komisija je već razmotrila iste argumente u uvodnoj izjavi 28. Uredbe (EU) 2021/2170.

(71)

Jedna zainteresirana strana, Xiamen, zatražila je isključenje aluminijske folije za automobilske akumulatore iz sljedećih razloga:

(72)

Komisija je najprije napomenula da sve slitine koje je navela zainteresirana strana imaju istu karakteristiku, tj. da sadržavaju više od 98 % aluminija, i da pritužba nije ograničena na određenu slitinu. Upotreba različitih slitina za različite varijacije proizvoda nije neobična i ne može biti kriterij za isključenje.

(73)

Drugo, sjajna/mat površina posljedica je valjanja dvaju slojeva aluminijske konverterske folije zajedno u posljednjem valjačkom stanu, gdje strane aluminijske konverterske folije okrenute jedna prema drugoj tijekom valjanja postaju mat. Ta proizvodna metoda obuhvaćena je pritužbom, u kojoj je izričito navedeno da obje površine aluminijske konverterske folije mogu biti sjajne ako to kupac odredi. Stoga namjeravana upotreba aluminijske konverterske folije za automobilske akumulatore ne može opravdati bilo kakvo isključenje iz opsega proizvoda jer su fizičke karakteristike proizvoda iste. Isto se odnosi na veći trošak zbog jednoslojnog valjanja.

(74)

Treće, proizvodnja automobilskih akumulatora u Uniji još je u početnoj fazi. Komisija je prikupila dokaze koji pokazuju da se proizvođači iz Unije pripremaju zadovoljiti potražnju tog segmenta tržišta u nastajanju. Argument je nadalje protivan tvrdnji društva Walki u vezi s isključenjem proizvoda ACF< 6, tj. da bi se industrija Unije mogla toliko usredotočiti na foliju za automobilske akumulatore da je možda ne bi zanimalo posvetiti dovoljno proizvodnog kapaciteta proizvodu ACF< 6.

(75)

Četvrto, činjenica da trenutačno nema znatnog izvoza iz NRK-a odražava činjenicu da je proizvodnja akumulatora za električne automobile u EU-u još uvijek u povojima i stoga nije valjan argument za isključenje.

(76)

Analiza je pokazala da je aluminijska konverterska folija za akumulatore za električne automobile tehnički gledano ACF koji je uključen u definirani opseg ispitnog postupka.

(77)

S obzirom na prethodna razmatranja Komisija je odbila zahtjev za isključenje ACF-a za akumulatore za električne automobile iz opsega proizvoda iz ispitnog postupka.

(78)

Nakon konačne objave društvo Xiamen Xiashun tvrdilo je da su četiri argumenta Komisije u prilog odbijanju isključenja pogrešna, da ne odgovaraju na argumente koje je iznijelo društvo Xiamen Xiashun i da ne pružaju materijalne podatke na temelju kojih je Komisija došla do tih zaključaka. Komisija u svojim podnescima i na saslušanju održanom 23. veljače nije iznijela nijedan činjenični dokaz kojim se odgovara na zahtjev za isključenje društva Xiamen Xiashun. Odbijanjem navođenja na kojim je dokazima Komisija temeljila svoje odbijanje povrijeđena su prava na obranu društva Xiamen Xiashun. Društvo Xiamen Xiashun nadalje je tvrdilo da činjenica da je podnositelj pritužbe kasno dostavio dokaze u pogledu zahtjeva za isključenje folije za akumulatore u antidampinškom postupku izaziva sumnje u pogledu toga koje je dokaze Komisija stvarno razmotrila u antisubvencijskom ispitnom postupku. Društvo Xiamen Xiashun tvrdilo je da je podnesak podnositelja pritužbe od 19. srpnja 2021. dostavljen nakon isteka roka za dostavljanje primjedbi u privremenoj fazi antidampinškog ispitnog postupka i da ga ne bi trebalo uzeti u obzir. Nadalje, zbog prekomjerne povjerljivosti u podnesku društvo Xiamen Xiashun ne može smisleno odgovoriti na njega.

(79)

Podnesak podnositelja pritužbe od 19. srpnja 2021. bio je reakcija na podnesak društva Xiamen Xiashun od 5. srpnja 2021. u kojem je to društvo iznijelo argumente za isključenje aluminijske konverterske folije za akumulatore za električne automobile iz opsega postupka. Otvorena verzija tog podneska nije prekomjerno redigirana. Redigiranje imena društva koje je pripremilo tehničke pojedinosti podneska i redigiranje pojedinosti o njegovoj tehničkoj proizvodnji bili su potrebni kako se ne bi otkrile povjerljive pojedinosti o poslovanju tog društva. Komisija stoga odbija argument prema kojem je uzimanjem u obzir tog podneska povrijedila prava društva Xiamen Xiashun. Nadalje, Komisija odbija tvrdnju da nije navela koje je dokaze uzela u obzir. Komisija je nužno uzela u obzir sve dokaze iz spisa predmeta.

(80)

Društvo Xiamen Xiashun tvrdilo je da bi zbog različite upotrebe i tehničkih svojstava aluminijska folija za akumulatore za električne automobile bila novi proizvod za industriju, čak i ako se radi o aluminijskoj foliji. Međutim, Komisija je na sve te argumente odgovorila jasno navodeći da i aluminijska konverterska folija za akumulatore za električne automobile ima ista tehnička svojstva i faze proizvodnje. Tehničke razlike koje je društvo Xiamen Xiashun razradilo pokazale su samo razliku u odnosu na druge vrste aluminijske konverterske folije, ali nisu pokazale da aluminijska konverterska folija za akumulatore za električne automobile ne dijeli svojstva utvrđena u opsegu proizvoda iz ispitnog postupka. Komisija je odgovorila i na argument da industrija Unije ne bi mogla proizvoditi aluminijsku konvertersku foliju za akumulatore za električne automobile. Komisija je stoga tu tvrdnju odbacila.

(81)

Društvo Xiamen Xiashun tvrdilo je da je Komisija napravila očite pogreške u procjeni i da je povrijedila načelo dobre uprave jer nije pažljivo i nepristrano ispitala dostavljene dokaze i nije uzela u obzir sve relevantne dokaze pri donošenju odluka jer nije dostavila smislen sažetak planova proizvođača iz Unije da povećaju svoj kapacitet radi zadovoljavanja potražnje za folijama za akumulatore i jer je odbacila dokaze koje je dostavilo društvo Xiamen Xiashun u pogledu očekivane potražnje za folijom za akumulatore.

(82)

Xiamen Xiashun tvrdio je da je izjava Komisije da „znatni rezervni kapacitet industrije Unije može zadovoljiti potražnju na tržištu folija za akumulatore u nastajanju” bila u suprotnosti s njezinom izjavom da su „podaci koji pokazuju pripremu proizvođača iz Unije za zadovoljavanje potražnje za folijom za akumulatore vrlo povjerljivi i da se ne mogu sažeti jer ti projekti još nisu javni i stoga su vrlo osjetljivi”.

(83)

Xiamen Xiashun tvrdio je i da je Komisija odbacila njegov sveobuhvatni pregled očekivane potražnje jer je navedeno da će se nekoliko projekata povezanih s akumulatorima provesti u neodređenom trenutku u budućnosti. Društvo Xiamen Xiashun tvrdilo je da je to svojstveno podacima o planiranim projektima.

(84)

Izjava Komisije da industrija Unije može zadovoljiti potražnju na tržištu folije za akumulatore u nastajanju odnosi se na ukupni rezervni kapacitet u valjaonicama. Podaci koji pokazuju pripremu proizvođača iz Unije za zadovoljavanje potražnje za folijom za akumulatore odnose se na aktivnosti koje industrija Unije provodi kako bi mogla proizvoditi proizvode s posebnim značajkama koje zatraže proizvođači akumulatora. Dostavljanjem sažetka tih aktivnosti Komisija bi otkrila poslovne strategije proizvođača iz Unije. Stoga ne postoji proturječje između prethodno navedenih izjava. Komisija je stoga odbacila tu tvrdnju.

(85)

Pri ocjenjivanju pregleda očekivane buduće potražnje koji je Xiamen Xiashun osigurao iz javno dostupnog izvora Komisija je razlikovala projekte u fazi planiranja s određenim vremenskim okvirom i planirane projekte za koje nema naznaka godine u kojoj će oni postati operativni. To nije odbacivanje dokaza koje je dostavio Xiamen Xiashun, nego temeljita analiza stvarne potražnje koja se može očekivati. Naime, procjena može li industrija Unije ispuniti očekivanu buduću potražnju primjereno se temeljila na projektima povezanima s akumulatorima čija je realizacija planirana u određenoj godini u budućnosti. Ta je tvrdnja stoga odbačena.

(86)

Ovaj je predmet pokrenut u prijelaznom razdoblju nakon povlačenja Ujedinjene Kraljevine („UK”) iz EU-a. U tom prijelaznom razdoblju na Ujedinjenu Kraljevinu i dalje se primjenjivalo pravo Unije. Prijelazno razdoblje završilo je 31. prosinca 2020. Stoga se od 1. siječnja 2021. društva i udruženja smještena u Ujedinjenoj Kraljevini više ne mogu smatrati zainteresiranim stranama u ovom postupku. Zaključno, budući da se na Ujedinjenu Kraljevinu više ne primjenjuje pravo Unije, nalazi o subvencioniranju i šteti temelje se na podacima o tržištu za EU-a s 27 država članica.

(87)

Prije analize navodnog subvencioniranja u obliku subvencija ili programa subvencioniranja Komisija je ocijenila vladine planove, projekte i druge dokumente koji su bili relevantni za analizu programâ subvencioniranja koji se ispituju. Utvrdila je da su sve ocijenjene subvencije ili programi subvencioniranja dio provedbe središnjeg planiranja kineske vlade za poticanje industrije ACF-a zbog razloga navedenih u nastavku.

(88)

Smjerom kineskog gospodarstva uvelike se upravlja u okviru razrađenog sustava planiranja u kojem se utvrđuju prioriteti i postavljaju ciljevi na koje se moraju usredotočiti središnja vlast i lokalne vlasti. Relevantni planovi postoje na svim razinama vlasti i obuhvaćaju sve gospodarske sektore. Ciljevi utvrđeni planskim instrumentima obvezni su, a tijela na svakoj razini uprave nadziru kako odgovarajuća niža razina vlasti provodi te planove. Sustav planiranja u NRK-u općenito dovodi do toga da se resursi usmjeravaju u sektore za koje je vlada utvrdila da su strateški ili u nekom drugom političkom smislu važni, umjesto da ih se raspodjeljuje u skladu s tržišnim silama (12).

(89)

Kineska vlada aluminijsku konvertersku foliju smatra ključnim proizvodom, kako je navedeno u dokumentima i popisima o javnim politikama. Takva je kategorizacija veoma važna jer zbog nje određeni sektori mogu biti obuhvaćeni nizom posebnih politika i mjera potpore osmišljenih za poticanje razvoja u svakom sektoru (13). Aluminijska konverterska folija uvrštena je i u nove materijale u strategiji „Made in China 2025” (14) te je uključena u brojne planove, direktive i druge dokumente koji se izdaju na nacionalnoj, regionalnoj i lokalnoj razini i međusobno su povezani. Primjeri takvih ključnih dokumenata o politikama uključuju sljedeće planove, projekte i druge dokumente.

(90)

U „10. petogodišnjem planu gospodarskog i socijalnog razvoja (2001.–2005.)” navodi se će se provoditi ubrzavanje industrijskog restrukturiranja i reorganizacije radi razvoja industrijskih proizvoda, uključujući industriju sirovina i, konkretnije, glinice (15).

(91)

U „Nacionalnom 11. petogodišnjem planu gospodarskog i socijalnog razvoja (2006.–2010.)” poziva se na razvoj prerade aluminija i povećanje „razine sveobuhvatnog iskorištavanja resursa industrije aluminija” (16).

(92)

U „12. petogodišnjem planu gospodarskog i socijalnog razvoja (2011.–2015.)” navodi se da bi restrukturiranje ključnih industrija trebalo uključivati novi napredak industrije taljenja metala i industrije građevinskog materijala u području istraživanja i razvoja, integriranog iskorištavanja resursa, uštede energije i smanjenja emisija (17).

(93)

U 13. petogodišnjem planu nacionalnoga gospodarskog i socijalnog razvoja NRK-a („13. petogodišnji plan”), koji obuhvaća razdoblje 2016.–2020., naglašava se strateška vizija kineske vlade za razvoj i promicanje ključnih industrija. U 13. petogodišnjem planu istaknuta je namjera kineske vlade da pojača razvoj strateških visokih tehnologija te se pokazuje kako kineska vlada daje prednost „ključnim” industrijama, koje bi trebalo promicati i poboljšavati. U tom se planu industrija obojenih metala, kojoj pripada industrija aluminijske folije, utvrđuje kao jedna od tih „ključnih” industrija za koje bi trebalo usavršiti sustav usluga potpore, koji uključuje financiranje, oporezivanje, osiguranje i platforme za ulaganja (18).

(94)

U „Odluci Državnog vijeća o objavi privremenih odredaba kojima se promiče restrukturiranje industrije radi provedbe (Guo Fa (2005.) br. 40)” („Odluka br. 40”) navodi se da je „Katalog smjernica za restrukturiranje industrije” važna osnova za usmjeravanje ulaganja i državno upravljanje politikama kao što su javno financiranje, oporezivanje i kreditiranje. U Odluci br. 40 nadalje se navodi da će se projektima u „poticanim” industrijama pružati kreditna potpora u skladu s kreditnim načelima (19).

(95)

U „Katalogu smjernica za restrukturiranje industrije” industrija aluminija (i razvoj proizvodne tehnologije u okviru nje) izričito se navodi kao poticana industrija (20). To je potvrđeno u Katalogu smjernica za restrukturiranje industrije (verzija iz 2019.), prema kojem se redom potiču prerada valjanjem aluminija, vakuumsko aluminiziranje za ambalažu i prerada slitine aluminija.

(96)

U „Planu razvoja industrije obojenih metala (2016.–2020.)” industrija obojenih metala opisuje se kao važan temelj proizvodne industrije i potpora za „ostvarivanje proizvodne snage”. Nadalje, kao prioritet navodi se razvoj industrije aluminijske folije (21).

(97)

U „Obavijesti o smjernicama za ubrzavanje restrukturiranja industrije aluminija (2006.)” navodi se da je „aluminij važna sirovina za razvoj nacionalnog gospodarstva”. (22) U tom se dokumentu navodi ciljana financijska potpora za sektor aluminija: „Prema nacionalnim zahtjevima u pogledu makroekonomske kontrole, industrijske politike i kreditiranja, financijske institucije moraju provoditi razumnu raspodjelu kreditnih sredstava. Kreditna potpora mora se nastaviti davati poduzećima za glinicu i poduzećima za elektrolitički aluminij koja su usklađena s nacionalnim industrijskim politikama, uvjetima za pristup tržištu i kreditnim načelima, dok se nikakav oblik kreditne potpore ne smije pružati poduzećima koja nisu u skladu s nacionalnom industrijskom politikom i uvjetima za pristup tržištu, koja imaju zaostalu tehnologiju te su navedena u okviru zabranjenih stavki ili su isključena” (23).

(98)

U Katalogu kineskih izvoznih proizvoda visoke tehnologije koji su izdali Ministarstvo znanosti i tehnologije, Ministarstvo vanjske trgovine i Opća carinska uprava navodi se 1 900 visokotehnoloških proizvoda razvrstanih u kategorije na koje su usmjerene vladine politike povlaštenog izvoza. Jedna od kategorija jesu i tzv. „novi materijali”, koji obuhvaćaju aluminijsku konvertersku foliju (24).

(99)

Budući da se smatra poticanom industrijom u okviru strategije „Made in China 2025”, industrija aluminijske konverterske folije ostvaruje pravo na primanje znatnih državnih sredstava. Osnovan je niz fondova za potporu inicijativi „Made in China 2025” (25), a time i industriji aluminijske konverterske folije (26).

(100)

U planu strategije „Made in China 2025” (27) navedeno je deset strateških sektora koje kineska vlada smatra ključnim industrijama. Ona uključuje sektor 9. „Novi materijali”, za koji se navode ciljevi „aktivnog razvijanja posebnih novih materijala za vojnu i civilnu namjenu, ubrzavanja dvosmjernog prijenosa i preobrazbe tehnologija i promicanja integriranog vojnog i civilnog razvoja industrije novih materijala te ubrzavanja modernizacije industrije osnovnih materijala” (28). Aluminijska konverterska folija kao dio sektora novih materijala obuhvaćena je razvojnim prioritetima tog sektora. Novi materijali tako ostvaruju koristi koje proizlaze iz mehanizama potpore navedenih u tom dokumentu, a koji među ostalim uključuju politike financijske potpore, fiskalne politike i politike oporezivanja te nadzor i potporu Državnog vijeća.

(101)

Pristup kineske vlade definiranju poticanih industrija i proizvoda u katalozima radi odgovarajuće raspodjele resursa, na temelju njihove strateške ili političke važnosti kako ju je odredila kineska vlada, i radi provedbe i nadzora planova na svakoj razini uprave dodatno je vidljiv u Katalogu strateških i perspektivnih proizvoda i usluga Nacionalnog povjerenstva za razvoj i reforme („NDRC”) iz 2016. (29) Aluminijska konverterska folija uključena je u kategoriju novih materijala.

(102)

III. poglavlje Odluke br. 40. odnosi se na „Katalog smjernica za restrukturiranje industrije” koji se sastoji od triju vrsta sadržaja, odnosno sadržaja poticanih projekata, sadržaja ograničenih projekata i sadržaja isključenih projekata. U skladu s člankom XVII. Odluke, ako „investicijski projekt pripada poticanom sadržaju, ispituje se i odobrava te evidentira u skladu s relevantnim nacionalnim propisima o ulaganjima; sve financijske institucije pružaju kreditnu potporu u skladu s kreditnim načelima; vlastita oprema uvezena u ukupnom iznosu ulaganja, uz iznimku robe u Sadržaju neizuzete uvezene robe projekata s domaćim ulaganjima (izmijenjen 2000.) koji je izdalo Ministarstvo financija, može se izuzeti od uvoznih carina i poreza na dodanu vrijednost povezanog s uvozom ako ne postoje novi propisi o sadržaju neizuzetih investicijskih projekata. Ostale povlaštene politike o poticanim industrijskim projektima provode se u skladu s relevantnim nacionalnim propisima”.

(103)

Slijedom toga, Odlukom br. 40 i Katalogom smjernica za restrukturiranje industrije predviđa se poseban tretman određenih projekata unutar određenih poticanih industrija.

(104)

Uzimajući u obzir prethodno navedene planove i programe, industrija aluminijske konverterske folije smatra se ključnom/strateškom industrijom čiji razvoj kineska vlada aktivno potiče kao cilj politike. Na temelju dokumenata o politikama iz ovog odjeljka Komisija je zaključila da kineska vlada intervenira u industriju aluminijske konverterske folije radi provedbe povezanih politika i upliće se u slobodno djelovanje tržišnih sila u sektoru aluminijske konverterske folije, ponajprije promicanjem i podupiranjem sektora različitim sredstvima.

(105)

Nakon konačne objave kineska vlada tvrdila je da dokumenti navedeni u ovom odjeljku ne pružaju osnovu za posebnu potporu ili poticanje industrije aluminijske konverterske folije. Kineska vlada smatra da ne postoji dovoljno dokaza kojima bi se dokazalo da je industrija aluminijske konverterske folije poticana industrija, a dokumenti koji se odnose na obojene metale, industriju aluminija i/ili nove materijale ne obuhvaćaju aluminijsku konvertersku foliju.

(106)

Komisija se nije složila s tim. Prvo, tvrdi da se može razumno pretpostaviti da opis proizvoda kao što su novi materijali, obojeni metali i industrija aluminija obuhvaća i aluminijsku foliju. Drugo, u nekim prethodno navedenim dokumentima, kao što su „Plan razvoja industrije obojenih metala (2016.–2020.)” iz uvodne izjave 96. i Katalog kineskih izvoznih proizvoda visoke tehnologije iz uvodne izjave 98., izričito se spominje aluminijska folija. Treće, u ispitnom postupku utvrđeno je da su proizvođači izvoznici koji surađuju ostvarili korist od subvencija koje su dostupne samo poticanim industrijama kako je navedeno u Odluci br. 40 i detaljno analizirano u odgovarajućim odjeljcima u nastavku. Komisija je stoga odbacila tvrdnje kineske vlade.

(107)

Nakon konačne objave kineska vlada iznijela je neke opće primjedbe u vezi s odlukom Komisije da primijeni odredbe članka 28. stavka 1. osnovne uredbe u pogledu davanja povlaštenih zajmova, osiguranja zajmova za financiranje izvoza i ulaznih materijala.

(108)

Kineska vlada tvrdila je da su svi zahtjevi Komisije za dostavu informacija na koje nije mogla odgovoriti bili nerazumni jer se u njima pretpostavljalo postojanje pravnih ovlasti koje kineska vlada nema.

(109)

Nadalje, kineska vlada tvrdila je da Komisija nije pravilno ocijenila činjenice kojima je raspolagala i da nije pružila odgovarajuće objašnjenje o tome zašto su raspoloživi podaci razumno zamijenili sve potrebne informacije koje su nedostajale.

(110)

Kako je navedeno u uvodnoj izjavi 118., Komisija je smatrala da kineska vlada ima pravnu ovlast za pribavljanje zatraženih informacija kao dioničar ili odgovorno tijelo subjekata za koje je Komisija zatražila informacije. Komisija je u komunikaciji kineskoj vladi, ponovljenoj u odjeljcima od 3.2.1. do 3.2.3., navela zašto se morala osloniti na raspoložive podatke. Komisija je smatrala da su javno dostupne informacije razumna zamjena za informacije koje kineska vlada nije dostavila. Komisija je stoga odbila tvrdnje kineske vlade.

(111)

Radi administrativnog rasterećenja Komisija je od kineske vlade zatražila da proslijedi posebne upitnike svim financijskim institucijama koje su davale zajmove ili zajmove za financiranje izvoza društvima u uzorku.

(112)

Isprva je zaprimljen samo odgovor banke EXIM i društva Sinosure. Kineska vlada nije odgovorila na zahtjev Komisije da dostavi upitnike svim financijskim institucijama koje su davale zajmove ili zajmove za financiranje izvoza društvima u uzorku. Komisija je stoga u dopisu za dopunu podataka ponovila svoj zahtjev u pogledu financijskih institucija u svrhu maksimalnog povećanja njihova sudjelovanja u ispitnom postupku dostavljanjem potrebnih informacija Komisiji kako bi se utvrdili postojanje i opseg navodnog subvencioniranja.

(113)

Nakon slanja dopisa za dopunu podataka kineska vlada navela je da nije ovlaštena tražiti informacije od poslovnih banaka. Komisija se nije složila s tim stajalištem. Kao prvo, prema shvaćanju Komisije, informacije koje su zatražene od subjekata u državnom vlasništvu dostupne su kineskoj vladi za sve subjekte u kojima je kineska vlada glavni ili veliki dioničar. Osim toga, kineska vlada ima i potrebne ovlasti za interakciju s financijskim institucijama čak i ako one nisu u državnom vlasništvu, s obzirom na to da je za sve njih nadležan CBIRC.

(114)

Na kraju je Komisija informacije o korporativnoj strukturi, upravljanju i vlasništvu primila jedino od banke EXIM, no ne i od ostalih financijskih institucija koje su dale zajmove društvima u uzorku. Nadalje, Komisija ni od jedne banke ili financijske institucije nije primila nikakve informacije o pojedinim društvima koje su se mogle provjeriti.

(115)

Budući da nije primila nikakve informacije o većini banaka koje su dale zajmove društvima u uzorku, Komisija smatra da nije primila bitne informacije relevantne za taj aspekt ispitnog postupka.

(116)

Stoga je Komisija obavijestila kinesku vladu da će možda morati upotrijebiti raspoložive podatke na temelju članka 28. stavka 1. osnovne uredbe pri ispitivanju postojanja i opsega navodnog subvencioniranja putem davanja povlaštenih zajmova.

(117)

U svojem odgovoru kineska vlada protivila se primjeni članka 28. stavka 1. osnovne uredbe. Kineska vlada tvrdila je da nije obvezna dostaviti zatražene informacije, da bi ta pitanja trebalo uputiti izravno predmetnim subjektima, a ne kineskoj vladi kao ulagatelju ili dioničaru, te da zatražene informacije nisu nužne informacije.

(118)

Komisija se slaže da bi odgovore trebala primiti izravno od predmetnih subjekata. Međutim, Komisija je radi administrativnog rasterećenja od kineske vlade zatražila da proslijedi posebne upitnike svim relevantnim financijskim institucijama, što kineska vlada nije učinila. Nadalje, kako je navedeno u uvodnoj izjavi 113., Komisija ostaje pri svojem stajalištu da kineska vlada, kao regulatorno tijelo, može tražiti odgovore na posebna pitanja od financijskih institucija koje su osigurale financiranje proizvođačima izvoznicima u uzorku.

(119)

Konačno, Komisija je smatrala da su zatražene informacije bitne za procjenu kontrole kineske vlade nad postupanjem financijskih institucija u pogledu njihovih politika davanja zajmova i procjene rizika u slučajevima u kojima su davale zajmove industriji aluminijske konverterske folije.

(120)

Stoga je Komisija zaključila da se mora djelomično osloniti na raspoložive podatke pri ispitivanju postojanja i opsega navodnog subvencioniranja omogućenog davanjem povlaštenih zajmova.

(121)

Radi administrativnog rasterećenja Komisija je od kineske vlade zatražila da proslijedi poseban upitnik društvu Sinosure.

(122)

Iako je odgovor na upitnik primljen, društvo Sinosure nije dostavilo zatraženu prateću dokumentaciju o svojem korporativnom upravljanju, primjerice svoj statut. Nadalje, ni od kineske vlade ni od društva Sinosure nisu primljene konkretne informacije o osiguranju zajmova za financiranje izvoza koje je pruženo industriji aluminijske konverterske folije, o razini premija tog osiguranja ni o detaljnim brojčanim podacima koji se odnose na profitabilnost poslovanja društva Sinosure u području osiguranja zajmova za financiranje izvoza.

(123)

Komisija je smatrala da bez tih informacija nije primila bitne informacije relevantne za taj aspekt ispitnog postupka. Stoga je Komisija obavijestila kinesku vladu da će možda morati upotrijebiti raspoložive podatke na temelju članka 28. stavka 1. osnovne uredbe pri ispitivanju postojanja i opsega navodnog subvencioniranja putem osiguranja zajmova za financiranje izvoza.

(124)

U svojem odgovoru i nakon konačne objave kineska vlada ostala je pri stajalištu da društvo Sinosure nije davalo posebne subvencije industriji aluminijske konverterske folije te da ono u obavljanju relevantnog poslovanja s osiguranjem slijedi tržišna načela i da ne primjenjuje poseban povlašteni tretman u odnosu na industriju aluminijske konverterske folije. Osim toga, osiguranje zajmova za financiranje izvoza nije bilo uključeno u pritužbu, stoga zatražene informacije nisu bile ni nužne ni bitne za Komisijin postupak utvrđivanja činjenica.

(125)

Kako je navedeno u uvodnoj izjavi 8., Komisija ima diskrecijsku slobodu ispitati sve informacije relevantne za navodne subvencije i nije ograničena na informacije koje se nalaze u pritužbi. Komisija nadalje napominje da su, općenitije gledano, u pritužbu i Obavijest o pokretanju postupka bili uključeni programi koji su se odnosili na povlašteno financiranje i izravni prijenos sredstava, što obuhvaća i osiguranje zajmova za financiranje izvoza. Komisija je smatrala i da informacije koje je kineska vlada dostavila o društvu Sinosure nisu bile potpune i nisu omogućile Komisiji da donese zaključke o ključnim dijelovima ispitnog postupka u pogledu osiguranja zajmova za financiranje izvoza, to jest o tome je li društvo Sinosure javno tijelo i jesu li premije naplaćene društvima u uzorku bile u skladu s tržištem. Stoga je ta tvrdnja odbačena.

(126)

Komisija je stoga zaključila da se u svojim nalazima o osiguranju zajmova za financiranje izvoza djelomično mora osloniti na raspoložive podatke.

(127)

Komisija je od kineske vlade zatražila da proslijedi poseban upitnik na adresu deset najvećih proizvođača i distributera ulaznih materijala koji se upotrebljavaju u proizvodnji aluminijske konverterske folije te svih drugih dobavljača predmetnih materijala koji su osiguravali ulazne materijale društvima u uzorku. U svojem odgovoru na upitnik kineska vlada tvrdila je da nema kontrolu nad dobavljačima ulaznih materijala na temelju koje bi od njih mogla tražiti da dostave povjerljive informacije zatražene u upitniku te da bi joj koordiniranje tog postupka s vrlo velikim brojem dobavljača ulaznih materijala društava u uzorku predstavljalo neopravdano opterećenje.

(128)

Kineska vlada nije dostavila pregled s imenima i vlasničkom strukturom kineskih dobavljača ulaznih materijala iz ispitnog postupka, tvrdeći da su to povjerljive informacije. Nadalje, kineska vlada nije dostavila podrobne informacije o većini značajki kineskog domaćeg tržišta ulaznih materijala za aluminijsku konvertersku foliju, među ostalim o udjelu poduzeća u državnom vlasništvu u domaćoj proizvodnji i potrošnji, veličini domaćeg tržišta, politikama određivanja cijena koje primjenjuju država i/ili poduzeća u državnom vlasništvu, stvarnim cijenama ulaznih materijala na domaćem tržištu i statističkim podacima.

(129)

Budući da Komisija od kineske vlade nije primila nikakve informacije ni o jednom od navedenih elemenata, među ostalim o strukturi domaćeg tržišta, mehanizmima za određivanje cijena i cijenama te o vlasničkoj strukturi društava, Komisija je smatrala da nije primila bitne informacije koje su relevantne za ispitni postupak.

(130)

Komisija je stoga zaključila da se u svojim nalazima o ulaznim materijalima djelomično mora osloniti na raspoložive podatke.

(131)

U skladu s upitnikom o subvencijama povezana društva koja osiguravaju ulazne materijale i sredstva za proizvodni proces proizvođača izvoznika u uzorku moraju odgovoriti na odjeljke A i E upitnika. Međutim, društvo Yongxin, koje je povezani dobavljač ulaznih materijala društva Xiamen Xiashun, jednog od proizvođača izvoznika u uzorku, prvotno nije dostavilo taj odgovor. Društvo Xiamen Xiashun navelo je da zbog prirode svojeg odnosa s društvom Yongxin ono nema načina da prisili to društvo da odgovori na upitnik te da nesuradnja društva Yongxin ne bi trebala imati nikakav utjecaj na ovaj ispitni postupak.

(132)

Komisija je napomenula da su društva Xiamen Xiashun i Yongxin osnovala društvo za zajednički pothvat Yongshun, zbog čega su ta društva povezana u smislu članka 127. Provedbene uredbe Komisije (EU) 2015/2447 (30). Nadalje, društvo za zajednički pothvat Yongshun bilo je važan dobavljač sirovina društvu Xiamen Xiashun za proizvodnju aluminijske konverterske folije. Stoga bi ono trebalo dostaviti odgovor na upitnik o subvencijama u skladu s uputama iz upitnika i dopisa za dopunu podataka od 19. veljače 2021.

(133)

Kad je riječ o nepostojanju utjecaja na ispitni postupak, Komisija je napomenula da postoje brojne transakcije između društava Yongxin i Yongshun koje se odnose na zemljište, sirovine i financiranje. Komisija je stoga smatrala da je bez odgovora društva Yongxin nemoguće utvrditi puni opseg subvencija koje je primila ta grupa.

(134)

Stoga je Komisija 15. ožujka 2021. obavijestila društvo Xiamen Xiashun da će možda morati upotrijebiti raspoložive podatke na temelju članka 28. stavka 1. osnovne uredbe pri ispitivanju postojanja i opsega navodnog subvencioniranja putem davanja povlaštenih zajmova. U odgovoru na dopis Komisije društvo Xiamen Xiashun zatražilo je saslušanje pred službenikom za saslušanje 23. ožujka 2021. Službenik za saslušanje predložio je da se društvo Xiamen Xiashun dodatno potrudi kako bi društvo Yongxin dostavilo zatražene informacije. Konačno, 7. svibnja 2021. od društva Yongxin primljen je odgovor na posebna pitanja Komisije te su primljeni podaci 2. lipnja 2021. provjereni provjerom na daljinu.

(135)

U skladu s upitnikom o subvencijama, od društava u uzorku te od njihovih povezanih društava zatraženo je da dostave podatke i prateću dokumentaciju o kupnji prava korištenja zemljišta, uključujući potvrde o pravu korištenja zemljišta te kupoprodajne ugovore iz izvornih transakcija sa Zemljišnim uredom, u kojima se navode uvjeti pod kojima su dobivena prava korištenja zemljišta. Međutim, društva iz grupe Nanshan nisu dostavila zatraženu dokumentaciju, zbog čega je Komisiji bilo nemoguće provjeriti uvjete pod kojima su dobivena prava korištenja zemljišta, uključujući kupovnu cijenu.

(136)

Osim toga, neka društva iz grupe Nanshan nisu ispunila zatražene tablice o uvezenim i domaćim strojevima te stoga nisu dostavila zatražene informacije o kupnji uvezenih i domaćih strojeva te povezanim oslobođenjima od plaćanja PDV-a i sniženjima uvozne carine za korištenje uvezene opreme i tehnologije.

(137)

Konačno, suradnja matičnog društva grupe Nanshan, to jest društva Nanshan Group Co., Ltd., bila je ograničena u pogledu i. dostupnosti njegova osoblja radi odgovaranja na pitanja Komisije i ii. dostavljenih dokumenata. Na primjer, dokumentacija o kupnji zemljišta te dodjeljivanju niza bespovratnih sredstava i zajmova uopće nije dostavljena ili je bila nepotpuna. To ograničenje znatno je otežalo ispitni postupak, ponajprije zbog toga što su mnoga društva u okviru grupe Nanshan svoja prava korištenja zemljišta i financiranje dobila preko društva Nanshan Group Co., Ltd.

(138)

Stoga je Komisija dopisom od 3. rujna 2021. obavijestila grupu Nanshan da će možda morati upotrijebiti raspoložive podatke u skladu s člankom 28. stavkom 1. osnovne uredbe u pogledu informacija koje nedostaju, kako su navedene u uvodnim izjavama 135.–137.

(139)

U svojim primjedbama na prethodno navedeni dopis o primjeni članka 28. grupa Nanshan iznijela je nekoliko tvrdnji koje su opisane u nastavku.

(140)

Kad je riječ o pravima korištenja zemljišta, grupa Nanshan tvrdila je, s obzirom na to da su ostala društva iz grupe prijavila svoje kupnje od društva Nanshan Group Co. Ltd., da bi se cijena tih transakcija unutar društva trebala koristiti za utvrđivanje kupovne cijene za prava korištenja zemljišta koje je društvo Nanshan Group Co. Ltd. kupilo od trećih strana. Tvrdila je i da su cijene prijenosa zemljišta unutar društva utvrđene na temelju vrijednosti zemljišta navedenih u izvješću o procjeni vrijednosti zemljišta koje je izradio neovisni procjenitelj. Grupa Nanshan tvrdila je i da bi se, kao druga mogućnost, ostale transakcije pravima korištenja zemljišta koje su provodila druga društva iz grupe mogle koristiti kao približna vrijednost za utvrđivanje cijene transakcija društva Nanshan Group Co. Ltd.

(141)

Kad je riječ o zatraženim informacijama o kupnji uvezenih i domaćih strojeva te povezanim oslobođenjima od plaćanja PDV-a i sniženjima uvozne carine za korištenje uvezene opreme i tehnologije, grupa Nanshan tvrdila je da je dostavila popis dugotrajne imovine za većinu društava. Tvrdila je i da je program oslobođenja od plaćanja PDV-a obustavljen još 2009., stoga bi bilo koja korist koja je možda primljena u tom kontekstu bila u potpunosti amortizirana prije početka razdoblja ispitnog postupka.

(142)

Kad je riječ o ograničenoj suradnji društva Nanshan Group Co., Ltd., grupa Nanshan tvrdila je da je postupala najbolje što je mogla i da je nedostatak suradnje bio posljedica nepovoljnog trenutka provođenja provjere na daljinu i drugih nepovoljnih okolnosti. Grupa Nanshan tvrdila je da Komisija ne bi trebala odbaciti sve informacije koje je dostavilo društvo Nanshan Group Co., Ltd. te da bi Komisija te podatke trebala dopuniti podacima iz usporedivih transakcija povezanih sa zemljištem i zajmovima koje su proveli to društvo ili druga društva iz grupe. Komisija se nije složila s primjedbama o pravima korištenja zemljišta. Iznos subvencioniranja za grupu utvrđuje se na temelju cijene izvorne transakcije sa Zemljišnim uredom, a ne na temelju prijenosa zemljišta unutar društva, pa je u nedostatku potrebne dokumentacije od društva koje je bilo stranka u izvornoj kupoprodajnoj transakciji, tj. od društva Nanshan Group Co., Ltd. bilo nemoguće utvrditi puni opseg subvencija koje je ta grupa primila.

(143)

Kad je riječ o zatraženim informacijama o kupnji uvezenih i domaćih strojeva te povezanim oslobođenjima od plaćanja PDV-a i sniženjima uvozne carine, Komisija se nije složila s primjedbama koje je iznijela grupa Nanshan. Prvo, iako je grupa Nanshan dostavila popis dugotrajne imovine za neka društva iz te grupe, nije dostavila sveobuhvatne podatke o oslobođenjima od plaćanja PDV-a i sniženjima uvozne carine koje je Komisija zatražila. Drugo, u slučaju društava u uzorku Komisija je utvrdila postojanje oslobođenja i od plaćanja PDV-a i od plaćanja uvoznih carina tijekom razdoblja ispitnog postupka. U to su uključena izuzeća za opremu kupljenu prethodnih godina za koju je korist amortizirana tijekom vijeka trajanja te opreme te je ona djelomično dodijeljena tijekom razdoblja ispitnog postupka. Međutim, Komisija je utvrdila da su društva u uzorku ipak ostvarila korist na temelju tog programa.

(144)

Konačno, tvrdnja da bi se druge transakcije društva Nanshan Group Co. Ltd. ili drugih društava iz grupe Nanshan mogle koristiti kao približna vrijednost za transakcije povezane s pravima korištenja zemljišta ili opremom ako nisu dostavljeni dostatni podaci nije utemeljena jer nijedno društvo iz te grupe nije dostavilo potpune informacije koje su zatražene.

(145)

Na temelju informacija sadržanih u pritužbi, Obavijesti o pokretanju postupka i odgovora na upitnike Komisije ispitane su sljedeće subvencije kineske vlade:

(146)

Prema informacijama koje su dostavile tri skupine proizvođača izvoznika u uzorku, 48 financijskih institucija sa sjedištem u NRK-u pružilo im je financiranje. Od tih 48 financijskih institucija njih 47 bile su u državnom vlasništvu. Preostale financijske institucije bile su u privatnom vlasništvu ili Komisija nije mogla utvrditi jesu li u državnom ili privatnom vlasništvu. Međutim, samo je jedna banka u državnom vlasništvu ispunila posebni upitnik unatoč zahtjevu kineskoj vladi kojim su obuhvaćene sve financijske institucije koje su davale zajmove društvima u uzorku.

(147)

Komisija je ispitala jesu li banke u državnom vlasništvu djelovale kao javna tijela u smislu članka 3. i članka 2. točke (b) osnovne uredbe. U tom pogledu za utvrđivanje je li poduzeće u državnom vlasništvu javno tijelo primjenjiv je sljedeći test (31): „Važno je je li subjektu povjerena ovlast za izvršavanje javnih funkcija, a ne kako se to postiže. Postoje brojni različiti načini na koje bi vlada u užem smislu mogla subjektima dati ovlast. U skladu s tim, različite vrste dokaza mogu biti relevantne kako bi se pokazalo da je ta ovlast dodijeljena konkretnom subjektu. Dokaz da subjekt, de facto, izvršava javne funkcije može služiti kao dokaz da posjeduje ili da su mu povjerene javne ovlasti, posebno ako se tim dokazom upućuje na stalnu i sustavnu praksu. Smatramo da iz toga proizlazi da dokaz da vlada provodi znatnu kontrolu nad subjektom i njegovim postupanjem može, u određenim okolnostima, poslužiti kao dokaz da odgovarajući subjekt ima javne ovlasti i te ovlasti izvršava pri obavljanju javnih funkcija. Međutim, naglašavamo da, osim izričite delegacije ovlasti u okviru pravnog instrumenta, postojanje samo formalnih veza između subjekta i vlade u užem smislu vjerojatno nije dovoljno za utvrđivanje nužnog posjedovanja javnih ovlasti. Stoga se, na primjer, samom činjenicom da je vlada većinski dioničar subjekta ne dokazuje da vlada izvršava znatnu kontrolu nad postupanjem tog subjekta, a još manje da mu je vlada dodijelila javne ovlasti. Međutim, u nekim se slučajevima, kad dokazi upućuju na to da su formalni pokazatelji vladine kontrole višestruki te pritom postoje dokazi da se takva kontrola provodi u znatnoj mjeri, na temelju tih dokaza može zaključiti da predmetni subjekt izvršava javne ovlasti.”

(148)

Komisija je zatražila informacije o državnom vlasništvu te formalne pokazatelje vladine kontrole u bankama u državnom vlasništvu. Analizirala je i je li se kontrola provodila u znatnoj mjeri. Komisija se, za te potrebe, morala djelomično oslanjati na raspoložive podatke zbog odbijanja kineske vlade i banaka u državnom vlasništvu da dostave dokaze o procesu donošenja odluka koji je doveo do davanja povlaštenih zajmova.

(149)

Kako bi provela tu analizu, Komisija je najprije ispitala informacije dobivene od banke u državnom vlasništvu koja je odgovorila na posebni upitnik.

(150)

Samo jedna banka u državnom vlasništvu, to jest banka EXIM, dostavila je odgovor na upitnik.

(151)

Na temelju informacija koje je primila u odgovorima na upitnike Komisija je utvrdila da je kineska vlada izravno ili neizravno posjedovala više od 50 % dionica u toj financijskoj instituciji.

(152)

U pogledu formalnih pokazatelja vladine kontrole nad bankom u državnom vlasništvu koja surađuje Komisija ju je označila „ključnom financijskom institucijom u državnom vlasništvu”. Konkretnije, u obavijesti „Privremeni pravilnik o nadzornim odborima u ključnim financijskim institucijama u državnom vlasništvu” (32) navodi se sljedeće: „Ključne financijske institucije u državnom vlasništvu navedene u ovom Pravilniku odnose se na banke za provedbu državne politike u državnom vlasništvu, poslovne banke, društva za upravljanje financijskom imovinom, društva za vrijednosne papire, osiguravajuća društva itd. (dalje u tekstu ‚financijske institucije u državnom vlasništvu’) kojima Državno vijeće određuje nadzorni odbor”.

(153)

Nadzorni odbor ključnih financijskih institucija u državnom vlasništvu imenuje se u skladu s „Privremenim pravilnikom o nadzornim odborima u ključnim financijskim institucijama u državnom vlasništvu”. Na temelju članaka 3. i 5. tog Privremenog pravilnika Komisija je utvrdila da Državno vijeće određuje članove nadzornog odbora i da mu oni odgovaraju, čime se pokazuje da država ima institucionalnu kontrolu nad poslovnim aktivnostima banke u državnom vlasništvu koja surađuje.

(154)

Osim tih općenito primjenjivih pokazatelja Komisija je utvrdila sljedeće u pogledu banke EXIM: Banka EXIM osnovana je i posluje u skladu s „Obaviješću o osnivanju Kineske izvozno-uvozne banke” koju je izdalo Državno vijeće te Statutom banke EXIM. Prema tom Statutu država izravno imenuje upravu banke EXIM. Državno vijeće imenuje nadzorni odbor u skladu s „Privremenim pravilnikom o nadzornim odborima u ključnim financijskim institucijama u državnom vlasništvu” i drugim zakonima i propisima te mu je nadzorni odbor odgovoran.

(155)

U Statutu se navodi i da partijski odbor banke EXIM ima vodeću i političku ključnu ulogu kako bi se osiguralo da banka EXIM provodi politike i glavne inicijative Partije i države. Vodstvo Partije uključeno je u sve aspekte korporativnog upravljanja.

(156)

U Statutu se nadalje navodi da je banka EXIM usmjerena na potporu razvoju vanjske trgovine i gospodarske suradnje, prekograničnih ulaganja, inicijative „Jedan pojas, jedan put”, suradnje u međunarodnom svojstvu i proizvodnje opreme. Njezin opseg poslovanja uključuje kratkoročne, srednjoročne i dugoročne zajmove kako su oni odobreni i u skladu s državnim politikama vanjske trgovine i ulaganja u inozemstvu, kao što su zajmovi za financiranje izvoza, zajmovi za financiranje uvoza, zajmovi za inozemne inženjerske usluge, zajmovi za prekomorska ulaganja, zajmovi kineske vlade za inozemnu pomoć i izvozni zajmovi za kupce.

(157)

Nadalje, u svojem godišnjem izvješću iz 2019. banka EXIM navela je da je u potpunosti provodila sve glavne politike i odluke koje su donijeli Centralni komitet Komunističke partije Kine i Državno vijeće.

(158)

Komisija je utvrdila i da su financijske institucije u državnom vlasništvu, uključujući banku EXIM, promijenile svoje statute 2017. kako bi povećale ulogu Komunističke partije Kine („KPK”) na najvišoj razini donošenja odluka u bankama (33).

(159)

U tim se novim statutima propisuje sljedeće:

(160)

Ti dokazi pokazuju da je kineska vlada provodila znatnu kontrolu nad postupanjem tih institucija.

(161)

Komisija je zatim tražila informacije o tome je li kineska vlada provodila znatnu kontrolu nad postupanjem banke EXIM u pogledu njezinih politika davanja zajmova i procjene rizika kada je dala zajmove industriji aluminijske konverterske folije. U tom su pogledu u obzir uzeti sljedeći regulatorni dokumenti:

(162)

Pregledom tih regulatornih dokumenata Komisija je utvrdila da financijske institucije u NRK-u posluju u općem pravnom okruženju u kojem ih se usmjerava da se pri donošenju financijskih odluka usklade s ciljevima industrijske politike kineske vlade zbog sljedećih razloga.

(163)

Kad je riječ o banci EXIM, njezina je zadaća u području javne politike utvrđena u obavijesti o osnivanju banke EXIM-a te u njezinu statutu.

(164)

Općenito, člankom 34. Zakona o bankama, koji se primjenjuje na sve financijske institucije koje posluju u Kini, utvrđuje se da „poslovne banke odobravaju zajmove u skladu s potrebama nacionalnoga gospodarskog i društvenog razvoja te industrijskim politikama države”. Iako se u članku 4. Zakona o bankama navodi da „poslovne banke, u skladu sa zakonom, posluju bez uplitanja bilo kojeg subjekta ili osobe te neovisno preuzimaju građanskopravnu odgovornost i odgovaraju svojom cijelom imovinom pravne osobe”, u ispitnom postupku pokazalo se da se članak 4. Zakona o bankama primjenjuje u skladu s člankom 34. Zakona o bankama, tj. kada država utvrdi javnu politiku, banke je provode i slijede državne upute.

(165)

Usto, člankom 15. Općih pravila o zajmovima predviđa se sljedeće: „U skladu s državnom politikom relevantne službe mogu subvencionirati kamate na zajmove radi promicanja rasta određenih industrija i gospodarskog razvoja u određenim područjima.”

(166)

Slično tome Odlukom br. 40 sve se financijske institucije upućuju da kreditnu potporu posebno pruže „poticanim” projektima. Kako je već objašnjeno u odjeljku 3.1. i detaljnije u uvodnoj izjavi 94., projekti industrije aluminijske konverterske folije svrstani su u kategoriju „poticanih” projekata. Odlukom br. 40 stoga se potvrđuje prethodni nalaz u pogledu Zakona o bankama da banke izvršavaju javne ovlasti u obliku aktivnosti povezanih s povlaštenim zajmovima.

(167)

Komisija je utvrdila i da CBIRC ima dalekosežne ovlasti u pogledu odobravanja svih aspekata upravljanja svim financijskim institucijama osnovanima u NRK-u (uključujući financijske institucije u privatnom vlasništvu i u stranom vlasništvu), kao što su (36):

(168)

Zakon o bankama pravno je obvezujući. Obvezujuća priroda petogodišnjih planova i Odluke br. 40 utvrđena je prethodno u odjeljku 3.1. Obvezujuća priroda regulatornih dokumenata CBIRC-a proizlazi iz njegovih ovlaštenja kao bankarskog regulatornog tijela. Obvezujuća priroda ostalih dokumenata pokazuje se u klauzulama o nadzoru i evaluaciji koje se u njima nalaze.

(169)

Odluka br. 40 Državnog vijeća upućuje sve financijske institucije da kreditnu potporu pruže samo poticanim projektima te obećava provedbu „drugih povlaštenih politika za poticane projekte”. Na toj se osnovi od banaka zahtijeva da pruže kreditnu potporu industriji aluminijske konverterske folije.

(170)

Nadalje, čak i odluke privatnih poslovnih banaka mora nadgledati KPK i moraju biti u skladu s nacionalnim politikama. Štoviše, jedan od tri opća cilja države u vezi s upravljanjem bankama sad je jačanje vodstva Partije u sektoru bankarstva i osiguranja, među ostalim u odnosu na operativna i upravljačka pitanja u društvima. S obzirom na to, u Trogodišnjem akcijskom planu CBIRC-a za razdoblje od 2020. do 2022. nalaže se „daljnja provedba smjera iz uvodnog govora glavnog tajnika Xi Jinpinga o unapređenju reforme korporativnog upravljanja financijskim sektorom”. Nadalje, cilj je odjeljka II. Plana promicanje organske integracije vodstva Partije u korporativno upravljanje: „integracija vodstva Partije u korporativno upravljanje bit će sustavnija i standardiziranija te će se temeljiti na postupcima […]. O važnim operativnim i upravljačkim pitanjima mora se raspravljati u partijskom odboru prije nego što o njima odluči upravni odbor ili više rukovodstvo.”

(171)

Osim toga, kineska vlada nedavno je propisala da čak i dioničari financijskih institucija moraju olakšavati izvršavanje kontrole kineske vlade putem okvira za korporativno upravljanje određene institucije, kako slijedi: „Veliki dioničari bankovnih i osiguravateljskih institucija moraju podupirati bankovne i osiguravateljske institucije u uspostavljanju neovisne i dobre strukture korporativnog upravljanja s djelotvornim sustavom provjere i ravnoteže te poticati i podržavati bankovne i osiguravateljske institucije kako bi se osigurala organska integracija vodstva Partije u korporativno upravljanje” (37).

(172)

Konačno, kriterijima CBIRC-a za ocjenjivanje uspješnosti poslovnih banaka sada se mora posebno uzeti u obzir kako financijske institucije „služe nacionalnim razvojnim ciljevima i realnom gospodarstvu”, a posebno kako „služe strateškim industrijama i industrijama u nastajanju” (38).

(173)

Stoga je Komisija zaključila da je kineska vlada stvorila normativni okvir kojeg se moraju pridržavati rukovoditelji i nadzorna tijela banke u državnom vlasništvu koja surađuje, koje imenuje kineska vlada i koji su joj odgovorni. Stoga se kineska vlada oslanjala na taj normativni okvir kako bi provodila znatnu kontrolu nad postupanjem banke u državnom vlasništvu koja surađuje kad god je davala zajmove industriji aluminijske konverterske folije.

(174)

Komisija je zatražila i konkretne dokaze o izvršavanju znatne kontrole na temelju konkretnih zajmova koji su odobreni proizvođačima izvoznicima u uzorku. U svojem odgovoru na upitnik banka u državnom vlasništvu koja surađuje objasnila je da pri odobravanju predmetnih zajmova primjenjuje napredne politike i modele za procjenu kreditnog rizika (sustav rejtinga). Banka EXIM nadalje je objasnila da se u poslovnoj politici ne pravi razlika s obzirom na industriju u kojoj zajmoprimac posluje, njegovu kreditnu situaciju i stanje kapitala itd.; unatoč tomu, takvi čimbenici utječu na procjenu kreditnog rejtinga i troškove rizika zajmoprimca. To se može odnositi na relevantne planove i politike davanja zajmova; međutim, pri utvrđivanju pojedinačnih projekata za zajmove banka primjenjuje tržišno utemeljenu procjenu.

(175)

Međutim, banka u državnom vlasništvu koja surađuje odbila je dostaviti konkretne primjere svoje procjene kreditnog rizika koji se odnose na društva u uzorku zbog toga što su zatražene informacije interne prirode i sadržavaju povjerljive poslovne informacije koje banka ne smije otkrivati iako je Komisija imala pisani pristanak društava u uzorku kojim se ona odriču svojih prava na povjerljivost.

(176)

Zbog nepostojanja konkretnih dokaza o procjenama kreditne sposobnosti Komisija je ispitala opće pravno okruženje, kako je prethodno opisano u uvodnim izjavama 161.–169., zajedno s postupanjem banke u državnom vlasništvu koja surađuje u pogledu zajmova danih društvima u uzorku. U ispitnom postupku otkriveno je da je to postupanje bilo u suprotnosti sa službenim stajalištem banke jer ona u praksi nije postupala na osnovi temeljitih tržišno utemeljenih procjena rizika.

(177)

Tijekom ispitnog postupka Komisija je utvrdila da su zajmovi trima skupinama proizvođača izvoznika u uzorku odobreni po kamatnim stopama koje su bile niže od referentne stope za zajmove Narodne banke Kine („NBK”) ili blizu nje te niže od ili blizu povlaštene stope za zajmove kako ju je objavio Nacionalni međubankovni centar za financiranje („NIFC”), a koja je uvedena 20. kolovoza 2019. (39), neovisno o financijskom stanju i kreditnom riziku tih društava. Stoga su zajmovi dani sa stopama nižima od tržišnih stopa u usporedbi sa stopom koja odgovara profilu rizičnosti proizvođača izvoznika u uzorku.

(178)

Komisija je stoga zaključila da je kineska vlada provodila znatnu kontrolu nad postupanjem banke u državnom vlasništvu koja surađuje u pogledu njezinih politika davanja zajmova i procjene rizika u vezi s industrijom aluminijske konverterske folije.

(179)

Nakon konačne objave kineska vlada tvrdila je da Komisija nije dokazala da je banka u državnom vlasništvu koja surađuje, odnosno banka EXIM, javno tijelo i da je kineska vlada imala znatnu kontrolu nad tom bankom. Kineska vlada tvrdila je da formalne veze nisu dovoljne kako bi se dokazala znatna kontrola vlade i postojanje javnog tijela. Osim toga, kineska vlada tvrdila je da Komisija nije dokazala nedostatak neovisnosti uprave banke EXIM navodeći da kineska vlada ima kontrolu nad bankom EXIM samo u nadzoru imenovanja uprave banke i njezina upravnog odbora. Nadalje, kineska vlada tvrdila je da se Komisija prekomjerno oslonila na članak 34. kineskog Zakona o bankama, za koji smatra da služi samo kao smjernice bez specifičnih navoda na temelju kojih se može zaključiti da bi banci EXIM ili drugim financijskim institucijama bile povjerene javne ovlasti.

(180)

Kineska vlada nadalje je tvrdila da nije provodila znatnu kontrolu nad bankom EXIM niti da joj je povjerila javne ovlasti. Iako se člankom 34. kineskog Zakona o bankama zahtijeva da poslovne banke djeluju „u skladu s industrijskim politikama kineske vlade”, kineska vlada tvrdila je da bi odredbu trebalo smatrati vodećim načelom za kineske banke. Nadalje, tvrdila je da ni članak 15. Općih pravila o zajmovima ni Odluka br. 40 nisu obvezni, nego služe samo kao smjernice. Naposljetku, kineska vlada nije se složila s tvrdnjom da je banka EXIM „pružala zajmove po stopama koje su bile niže od relevantne referentne stope ili blizu nje” i tvrdila je da Komisija nije dostavila podatke kojima bi potkrijepila tu tvrdnju.

(181)

Komisija se nije složila s navodima kineske vlade. Komisija se nije oslanjala samo na „formalne veze” kako bi kvalificirala banku EXIM u državnom vlasništvu koja surađuje kao javno tijelo, nego je dokazala da je kineska vlada imala znatnu kontrolu nad bankom i zbog sljedećih razloga.

(182)

Kako je objašnjeno u uvodnoj izjavi 168., Komisija je smatrala da su kineski Zakon o bankama i Odluka br. 40 obvezujuće prirode. Nadalje, nalazi ovog ispitnog postupka (i nalazi Komisije u prijašnjim ispitnim postupcima o istom programu subvencioniranja) ne potkrjepljuju tvrdnju da banke nisu uzimale u obzir vladine politike i planove pri odlučivanju o davanju zajmova. Na primjer, Komisija je utvrdila da su proizvođači izvoznici ostvarili korist od povlaštenih zajmova po kamatnim stopama nižima od tržišnih.

(183)

U ispitnom se postupku pokazalo da se članak 15. Općih pravila o zajmovima zapravo primjenjivao u praksi te da su se članci 4., 5. i 41. Zakona o bankama primjenjivali u skladu s člankom 34. Zakona o bankama, tj. kada država utvrdi javnu politiku, banke je provode i slijede državne upute. Naime, iako su članci 4. i 5. Zakona o bankama dio poglavlja I., u kojem su utvrđene opće odredbe, članak 34. dio je poglavlja IV., u kojem su utvrđena osnovna pravila o zajmovima. Tekst članka 34.: „poslovne banke svoje poslovanje sa zajmovima provode u skladu s potrebama nacionalnoga gospodarstva i društvenog razvoja te industrijskim politikama države” pokazuje da ta odredba nema vodeću, nego obvezujuću prirodu i daje jasne upute bankama da pri provođenju svojeg poslovanja sa zajmovima uzmu u obzir industrijske politike države. Komisija je napomenula i da se Odlukom br. 40 Državnog vijeća sve financijske institucije upućuju da kreditnu potporu pruže samo poticanim projektima te se njome obećava provedba „drugih povlaštenih politika za poticane projekte”. Iako se člankom 17. iste odluke od banaka zahtijeva da poštuju kreditna načela, Komisija tijekom ispitnog postupka nije mogla utvrditi da je to bio slučaj u praksi. Naprotiv, zajmovi su proizvođačima izvoznicima dani bez obzira na njihovo financijsko stanje i kreditnu sposobnost.

(184)

Nadalje, kad je riječ konkretno o banci EXIM, neosporno je da je riječ o banci za provedbu državne politike koja prema vlastitom priznanju izravno provodi vladine politike. Kako je objašnjeno na njezinim internetskim stranicama (40), EXIM je banka za provedbu državne politike u državnom vlasništvu koju financira država i koja je pod izravnim vodstvom Državnog vijeća te je posvećena, među ostalim, pružanju potpore kineskoj vanjskoj trgovini i provedbi strategije širenja na međunarodno tržište. Upravni odbor (41), nadzorni odbor (42) i najviši rukovoditelji (43) banke EXIM imaju članove koji su visokorangirani u KPK-u i/ili predstavljaju ministarstvo.

(185)

Na temelju toga Komisija ostaje pri stajalištu da se kineska vlada oslanjala na normativni okvir kako bi provodila znatnu kontrolu nad postupanjem banke u državnom vlasništvu koja surađuje kad god je davala zajmove industriji aluminijske konverterske folije kako je opisano u uvodnoj izjavi 173. To je vidljivo iz uvodne izjave 170., u kojoj se jasno navodi da kineska vlada intervenira u sve važne odluke uprave banke. To pokazuje da se normativnim okvirom rukovoditeljima i nadzornicima banke nije ostavio nikakav manevarski prostor kad je riječ o tome treba li slijediti taj okvir u pogledu proizvođača izvoznika u uzorku, čime je upravljanje tom bankom stavljeno u položaj ovisnosti.

(186)

Naposljetku, kako je navedeno u uvodnoj izjavi 177., tijekom ispitnog postupka Komisija je utvrdila da su zajmovi trima skupinama proizvođača izvoznika u uzorku dani s kamatnim stopama koje su bile niže od referentne stope ili blizu nje za zajmove Narodne banke Kine („NBK”) i niže od ili blizu povlaštene stope za zajmove, neovisno o financijskom stanju i kreditnom riziku tih društava. Stoga, s obzirom na profil rizičnosti proizvođača izvoznika u uzorku opisan u odjeljku 3.4.2.3. i to da su, u skladu s analizom rizika koju je provela Komisija, proizvođači izvoznici trebali dobiti niži kreditni rejting te su stoga trebali plaćati kamatne stope u znatno većem iznosu od nerizične kamatne stope, Komisija je zaključila da su predmetni zajmovi dani sa stopama nižima od tržišnih stopa. Zbog osjetljive prirode podataka detaljne informacije o tim zajmovima mogu se otkriti samo odgovarajućim proizvođačima izvoznicima.

(187)

Komisija je stoga zaključila da je kineska vlada provodila znatnu kontrolu nad postupanjem banke u državnom vlasništvu koja surađuje s obzirom na njezine politike davanja zajmova i procjene rizika u pogledu industrije aluminijske konverterske folije.

(188)

Komisija je utvrdila da je banka u državnom vlasništvu koja surađuje provodila prethodno navedeni pravni okvir pri izvršavanju javnih funkcija u pogledu sektora aluminijske konverterske folije. Stoga je djelovala kao javno tijelo u smislu članka 2. točke (b) osnovne uredbe u vezi s člankom 3. stavkom 1. točkom (a) podtočkom i. osnovne uredbe, te u skladu s relevantnom sudskom praksom WTO-a.

(189)

Kako je prethodno utvrđeno u uvodnoj izjavi 146., nijedna druga financijska institucija u državnom vlasništvu koja je dala zajmove društvima u uzorku nije odgovorila na posebni upitnik. Kineska vlada dostavila je neke informacije o vlasničkoj strukturi određenog broja banaka, ali ne i o njihovoj upravljačkoj strukturi, procjeni rizika ili primjerima koji se odnose na posebne zajmove industriji aluminijske konverterske folije.

(190)

Stoga je Komisija, u skladu sa zaključcima iz odjeljka 3.2.1., odlučila upotrijebiti raspoložive podatke kako bi utvrdila mogu li se te financijske institucije u državnom vlasništvu smatrati javnim tijelima.

(191)

U prethodnim ispitnim postupcima (44) Komisija je utvrdila da su sljedeće banke, koje su dale zajmove grupama proizvođača izvoznika u uzorku u predmetnom ispitnom postupku, bile u djelomičnom ili potpunom vlasništvu same države ili pravnih osoba u državnom vlasništvu: Agricultural Bank of China, Bank of Beijing, Bank of China, Bank of Communications, Bank of Jiangsu, Bank of Kunlun, Bank of Nanjing, Bank of Ningbo, Bank of Qingdao, Bank of Shanghai, Bank of Tianjin, Bank of Yantai, CCB, China Bohai Bank, China CITIC Bank, China Construction Bank, China Development Bank, China Everbright Bank, China Guangfa Bank, China Industrial Bank, China Industrial International Trust Limited, China Merchants Bank, China Merchants Bank Financial Leasing Co., Ltd., China Minsheng Bank, Chongqing Rural Commercial Bank, Daye Trust Co., Ltd., Dongying Bank, EverGrowing Bank, Fudian Bank, Guangdong Development Bank, Guosen Securities Co., Hang Fung Bank, Ltd., Hangzhou Bank, Hankou Bank, Hengfeng Bank Co., Ltd., Huaxia Bank, Hubei Bank, Industrial and Commercial Bank of China (ICBC), Minsheng Securities Co.,Ltd., Postal Savings Bank, Qilu Bank, Shanghai Pudong Development Bank, Shanghai Rural Commercial Bank, Shenyang Rural Commercial Bank, Sinotruk Finance Co. Ltd. i Zheshang Bank. Budući da nisu dostavljene nikakve informacije koje bi upućivale na suprotno, Komisija je ostala pri istom zaključku i u ovom ispitnom postupku.

(192)

Upotrebom javno dostupnih informacija, kao što su internetske stranice predmetnih financijskih institucija, godišnja izvješća, informacije dostupne u imenicima banaka ili na internetu, Komisija je utvrdila da su se sljedeće financijske institucije koje su dale zajmove trima skupinama proizvođača izvoznika u uzorku nalazile u djelomičnom ili potpunom vlasništvu same države ili pravnih osoba u državnom vlasništvu:

(193)

Budući da predmetne financijske institucije nisu dostavile konkretne informacije koje bi upućivale na suprotno, Komisija je na temelju formalnih pokazatelja dodatno utvrdila da vlasništvo i kontrola pripadaju kineskoj vladi zbog istih razloga prethodno iznesenih u točki 3.4.1.3. Konkretno, na temelju raspoloživih podataka čini se da rukovoditelje i nadzornike u financijskim institucijama u državnom vlasništvu koje ne surađuju imenuje kineska vlada i da su joj oni odgovorni na isti način kao u banci u državnom vlasništvu koja surađuje.

(194)

S obzirom na provođenje znatne kontrole, Komisija je smatrala da se nalazi koji se odnose na financijsku instituciju u državnom vlasništvu koja surađuje mogu smatrati reprezentativnima i za financijske institucije u državnom vlasništvu koje ne surađuju. Normativni okvir analiziran u odjeljku 3.4.1.3. primjenjuje se na njih na jednak način. U nedostatku dokaza koji bi upućivali na suprotno i na temelju raspoloživih podataka može se utvrditi da nije bilo konkretnih dokaza o procjeni njihove kreditne sposobnosti, kao što ih nije bilo ni za banku u državnom vlasništvu koja surađuje.

(195)

Nakon konačne objave kineska vlada tvrdila je da argumenti Komisije nisu dostatni za zaključak da su sve financijske institucije u državnom vlasništvu ujedno i javna tijela. Kineska vlada tvrdila je da se Komisija oslonila na prethodne antisubvencijske predmete i vlastite zaključke u pogledu financijskih institucija u državnom vlasništvu te da nije provela analizu svakog pojedinačnog slučaja pridajući posebnu važnost specifičnim okolnostima svakog slučaja i u odnosu na svaku financijsku instituciju. Kineska vlada nadalje je tvrdila da Komisija nije dostavila dostatne dokaze da bi se utvrdilo postoji li znatna kontrola nad financijskim institucijama u državnom vlasništvu te da se oslonila samo na formalne veze koje predstavljaju vlasništvo i kontrolu.

(196)

Komisija je u tom pogledu podsjetila da se zbog nesuradnje ostalih banaka u državnom vlasništvu, osim banke EXIM, morala osloniti na raspoložive podatke. Kako je već navedeno u njezinim upitnicima i u nedostatku novih informacija koje bi dostavila kineska vlada, Komisija je zaključila da su informacije iz prethodnih ispitnih postupaka, u kombinaciji s formalnim pokazateljima kontrole i dodatnim nalazima samog ispitnog postupka u pogledu banke EXIM i u pogledu stvarnog postupanja banaka prema proizvođačima izvoznicima, bili najbolji raspoloživi podaci u ovom predmetu. U svakom slučaju, normativni okvir analiziran u odjeljku 3.4.1.3. primjenjuje se na sve banke na jednak način. Nadalje, kineska vlada nije iznijela nijedan dokaz ni argument kojim bi opovrgnula nalaze Komisije u pogledu činjenice da su ostale banke u državnom vlasništvu koje su davale zajmove društvima u uzorku javna tijela u smislu članka 2. točke (b) u vezi s člankom 3. stavkom 1. točkom (a) podtočkom i. osnovne uredbe. Komisija je ostala pri svojem stajalištu.

(197)

Na temelju prethodno navedenih razmatranja Komisija je utvrdila da su sve kineske financijske institucije u državnom vlasništvu koje su davale financiranje trima skupinama proizvođača izvoznika u uzorku koji surađuju javna tijela u smislu članka 2. točke (b) u vezi s člankom 3. stavkom 1. točkom (a) podtočkom i. osnovne uredbe.

(198)

Osim toga, čak i da se financijske institucije u državnom vlasništvu ne smatraju javnim tijelima, Komisija je utvrdila da bi se iz istih razloga smatralo da im je kineska vlada povjerila funkcije koje se obično povjeravaju javnim tijelima ili ih usmjeravala u njihovu izvršavanju u smislu članka 3. stavka 1. točke (a) podtočke iv. osnovne uredbe, kako je utvrđeno u odjeljku 3.5.1.2. u nastavku. Stoga bi se njihovo postupanje u svakom slučaju pripisalo kineskoj vladi.

(199)

Na temelju nalaza utvrđenih u prethodnim antisubvencijskim ispitnim postupcima (45), koji su dopunjeni javno dostupnim informacijama, smatralo se da je društvo Overseas-Chinese Banking Corporation, Limited u privatnom vlasništvu. Komisija je analizirala je li toj financijskoj instituciji kineska vlada povjerila dodjelu subvencija sektoru aluminijske konverterske folije ili je na to usmjeravala u smislu članka 3. stavka 1. točke (a) podtočke iv. osnovne uredbe.

(200)

Žalbeno tijelo WTO-a smatra da se riječ „povjeriti” pojavljuje kad vlada privatnom tijelu prenosi odgovornost, dok se „usmjeriti” odnosi na situacije u kojima vlada nad privatnim tijelom provodi svoje ovlasti (46). U oba slučaja vlada privatno tijelo upotrebljava kao zamjenski put za izvršenje financijskog doprinosa i „u većini bi se slučajeva očekivalo da povjeravanje zadaće privatnom tijelu ili usmjeravanje privatnog tijela uključuje i određeni oblik prijetnje ili navođenja” (47). Istodobno, u skladu s člankom 3. stavkom 1. točkom (a) podtočkom iv. članicama se ne dopušta uvođenje kompenzacijskih mjera za proizvode „kad vlada samo provodi svoje opće regulatorne ovlasti” (48) ili kad intervencija vlade „može ili ne mora dovesti do određene posljedice samo na temelju određenih činjeničnih okolnosti i na temelju prava sudionika na tom tržištu na slobodan izbor” (49). Točnije, povjeravanje ili usmjeravanje podrazumijeva „aktivniju ulogu vlade od pukog poticanja” (50).

(201)

Komisija je napomenula da se normativni okvir u pogledu industrije, kako je prethodno naveden u uvodnim izjavama 161.–168., primjenjuje na sve financijske institucije u NRK-u, uključujući financijske institucije u privatnom vlasništvu. To je potkrijepljeno činjenicom da Zakon o bankama i različite uredbe CBIRC-a obuhvaćaju sve banke s kineskim kapitalom i banke sa stranim kapitalom kojima upravlja CBIRC.

(202)

Nadalje, većina ugovora o zajmu s privatnim financijskim institucijama imala je slične uvjete kao i ugovori s bankama u državnom vlasništvu te su ugovorene kamatne stope za zajmove privatnih financijskih institucija bile slične stopama financijskih institucija u državnom vlasništvu.

(203)

Budući da od privatnih financijskih institucija nisu primljene drugačije informacije, Komisija je zaključila da je država u pogledu industrije aluminijske konverterske folije svim financijskim institucijama (uključujući privatne financijske institucije) koje posluju u Kini pod nadzorom CBIRC-a povjerila da u smislu članka 3. stavka 1. točke (a) podtočke iv. prve alineje osnovne uredbe slijede vladine politike i osiguravaju zajmove po povlaštenim stopama za industriju aluminijske konverterske folije ili ih usmjeravala na to.

(204)

Nakon konačne objave kineska vlada tvrdila je da Komisija nije dokazala njezino povjeravanje ili usmjeravanje, posebno vezu između vlade i specifičnog postupanja svih financijskih institucija. Kineska vlada tvrdi da izvršavanje njezinih općih regulatornih ovlasti davanjem pukih smjernica ili poticanja nije dovoljno za dokazivanje povjeravanja i usmjeravanja. Osim toga, tvrdila je da Komisija nije ispunila svoju dužnost da provede takvu analizu za svaki subjekt.

(205)

Komisija se nije složila s tim stajalištem. Budući da je normativni okvir objašnjen u uvodnim izjavama od 161. do 173. koji se primjenjuje na sve banke u Kini, tj. na one u javnom i privatnom vlasništvu, pravno obvezujuć, kako je dodatno potvrđeno u uvodnim izjavama 182. i 183., ne predstavlja puko poticanje ili smjernice vlade. Komisija je u uvodnoj izjavi 169. već utvrdila da se Odlukom br. 40 sve financijske institucije upućuju da kreditnu potporu pruže samo poticanim projektima iako se člankom 17. iste Odluke od banaka traži i da poštuju kreditna načela. Nadalje, Komisija je u uvodnoj izjavi 185. utvrdila da se kineska vlada oslanjala na taj normativni okvir kako bi provodila znatnu kontrolu nad financijskim institucijama, ne ostavljajući im pritom manevarski prostor u pogledu njegove provedbe. Stoga postoji jasna veza između kineske vlade i specifičnog postupanja privatnih banaka, što dokazuje povjeravanje i usmjeravanje kineske vlade.

(206)

Osim toga, Komisija je podsjetila da se zbog nesuradnje privatnih banaka morala osloniti na raspoložive podatke. Budući da je djelomično surađivala samo jedna banka u državnom vlasništvu, Komisija je upotrijebila informacije dostupne za tu banku, za koju je dokazano da je javno tijelo, i usporedila ih s uvjetima davanja zajmova koje su nudile privatne banke koje ne surađuju. Nadalje, provjerama na daljinu društava u uzorku nisu otkrivene znatne razlike između uvjeta zajmova ili kamatnih stopa privatnih financijskih institucija i uvjeta zajmova ili kamatnih stopa financijskih institucija u državnom vlasništvu. Činjenica da je postojalo preklapanje između kamatnih stopa pokazuje da su i privatne banke davale zajmove po uvjetima nižima od onih na tržištu u skladu s prethodno navedenim normativnim okvirom. Stoga je tvrdnja kineske vlade da Komisija nije ispunila svoju dužnost da provede takvu analizu za svaki subjekt neutemeljena.

(207)

Nakon konačne objave grupa Nanshan tvrdila je i da, s obzirom na to da su financijske institucije mijenjale svoje kamatne stope, uvjete i vrste proizvoda ovisno o društvu kojem su pružile financiranje, to je upućivalo na to da im država nije povjerila nuđenje posebnih ili povlaštenih uvjeta davanja zajmova i usmjeravala ih na to, već da osiguravaju financiranje u skladu s tržišnim uvjetima i financijskim položajem svojih klijenata.

(208)

Činjenica da su društva u uzorku tijekom razdoblja ispitnog postupka ostvarila korist od različitih vrsta zajmova uz razlike u pogledu kamatnih stopa i drugih uvjeta ne znači nužno da su ti zajmovi primljeni po tržišnim uvjetima. Kako je već navedeno u uvodnoj izjavi 177., Komisija je utvrdila da su zajmovi trima skupinama proizvođača izvoznika u uzorku dani s kamatnim stopama koje su bile niže od referentne stope ili blizu nje za zajmove Narodne banke Kine („NBK”) i niže od ili blizu povlaštene stope za zajmove kako ju je objavio Nacionalni međubankovni centar za financiranje („NIFC”), a koja je uvedena 20. kolovoza 2019. (51), neovisno o financijskom stanju i kreditnom riziku tih društava. Stoga su zajmovi dani s kamatnim stopama nižima od tržišnih, a ta je tvrdnja odbačena.

(209)

Slijedom toga Komisija je potvrdila zaključak da je država u pogledu industrije aluminijske konverterske folije svim financijskim institucijama (uključujući privatne financijske institucije) koje posluju u Kini povjerila da u smislu članka 3. stavka 1. točke (a) podtočke iv. prve alineje osnovne uredbe slijede vladine politike i osiguravaju zajmove po povlaštenim stopama za industriju aluminijske konverterske folije ili ih je u tome usmjeravala.

(210)

Komisija je u prethodnim antisubvencijskim ispitnim postupcima već utvrdila da domaći kreditni rejtinzi dodijeljeni kineskim društvima nisu pouzdani s obzirom na studiju Međunarodnog monetarnog fonda (52), u kojoj je vidljiva neusklađenost međunarodnih i kineskih kreditnih rejtinga, i nalaze ispitnog postupka o društvima u uzorku. Prema MMF-u više od 90 % kineskih obveznica ima rejting od AA do AAA koji su dodijelile lokalne agencije za kreditni rejting. To nije usporedivo s drugim tržištima kao što su tržište Unije ili SAD-a. Na primjer, na tržištu SAD-a tako visoki rejting ima manje od 2 % poduzeća. Kineske agencije za kreditni rejting stoga su jako usmjerene na davanje rejtinga na gornjem kraju ljestvice rejtinga. Imaju vrlo opsežne ljestvice rejtinga i sklone su uključivati obveznice sa znatno različitim rizicima od neplaćanja u jednu široku kategoriju rejtinga (53). Prema izvješću društva Bloomberg o kineskom tržištu obveznica iz 2021. (54) na tržištu obveznica dominira pet lokalnih kineskih agencija za rejting: China Chengxin, Dagong, Lianhe, Shanghai Brilliance i Golden Credit Rating, a približno 90 % obveznica ima rejting AAA, koji su im dodijelile lokalne agencije za rejting. Međutim, prema ljestvici agencije S&P (Standard and Poor’s) mnogim izdavateljima dodijeljen je niži globalni rejting izdavatelja A i BBB (55).

(211)

Osim toga, kad ocjenjuju kineske obveznice izdane u inozemstvu, strane agencije za kreditni rejting kao što su Standard and Poor’s i Moody’s u pravilu povećavaju osnovni kreditni rejting izdavatelja na temelju procjene strateške važnosti društva za kinesku vladu i pouzdanosti svih implicitnih jamstava ako postoje (56).

(212)

Komisija je otkrila i dodatne informacije kojima je dopunila tu analizu. Prvo, Komisija je utvrdila da država može u određenoj mjeri utjecati na tržište kreditnih rejtinga. Prema informacijama koje je dostavila kineska vlada, tijekom razdoblja ispitnog postupka na kineskom tržištu obveznica poslovalo je 12 domaćih agencija za kreditni rejting, od kojih je većina u državnom vlasništvu. Agencija za kreditni rejting u državnom vlasništvu ocijenila je ukupno 60 % svih ocijenjenih korporativnih obveznica u Kini (57).

(213)

Drugo, nema slobodnog ulaza na kinesko tržište kreditnih rejtinga. To je u načelu zatvoreno tržište jer Kinesko regulatorno tijelo za vrijednosne papire („CSRC”) ili NBK mora odobriti agencije za kreditni rejting prije nego što one mogu početi poslovati (58). NBK je sredinom 2017. najavio da će stranim agencijama za kreditni rejting biti dopušteno dodjeljivanje kreditnog rejtinga na dijelu domaćeg tržišta obveznica pod određenim uvjetima. Komisija je utvrdila i da su tijekom razdoblja ispitnog postupka na kineskom tržištu poslovale i dvije agencije za kreditni rejting u stranom vlasništvu te dvije agencije za kreditni rejting koje su zajednički pothvat kineskih i stranih vlasnika. No agencija za kreditni rejting pridržavaju se kineskih ljestvica rejtinga i stoga, kako je prethodno objašnjeno, ti rejtinzi nisu potpuno usporedivi s međunarodnim rejtinzima.

(214)

Naposljetku, studija koju je 2017. proveo sam NBK potvrđuje nalaze Komisije i u svojim zaključcima navodi da „ako se razina ulaganja stranih obveznica postavi na međunarodni rejting BBB ili viši, investicijski rejting domaćih obveznica može se ocijeniti na razini AA i višoj, uzimajući u obzir razliku između prosječnog domaćeg rejtinga i međunarodnog rejtinga od 6 ili više stupnjeva” (59).

(215)

S obzirom na situaciju prethodno opisanu u uvodnim izjavama 210.–214. Komisija je zaključila da kineski kreditni rejtinzi nisu pouzdana procjena kreditnog rizika odnosne imovine. Iako je kineska agencija za kreditni rejting nekim društvima u uzorku dodijelila dobar rejting, Komisija je na temelju prethodno navedenoga zaključila da ti rejtinzi nisu pouzdani. Ti su rejtinzi iskrivljeni i ciljevima politike za poticanje ključnih strateških industrija, kao što je industrija aluminijske konverterske folije.

(216)

Nakon konačne objave kineska vlada osporavala je da su uvjeti zajmova i financiranja uvijek povezani s kreditnim rejtinzima te je tvrdila da pouzdaniji, tj. manje povoljni kreditni rejtinzi ne bi značili da bi se zajam dao po višim kamatnim stopama. Kineska vlada nije se složila ni s upućivanjem Komisije na radni dokument NBK-a br. 2017/5 naveden u uvodnoj izjavi 214., u kojem je potvrđena razlika između prosječnog domaćeg rejtinga i međunarodnih rejtinga. Kineska vlada tvrdila je da nije riječ o radnom dokumentu koji je objavio NBK, nego o akademskom radu čiji je suautor član osoblja NBK-a te stoga ne predstavlja stajališta NBK-a.

(217)

Nadalje, prema kineskoj vladi, u tom se dokumentu pokušava objasniti da postoji razlika u stupnjevima u pogledu kreditnog rejtinga kineskog društva između domaćeg sustava i međunarodnog sustava zbog činjenice da se domaći sustav temelji na rangiranju rizika društva među kineskim domaćim društvima, dok se međunarodni sustav temelji na rangiranju rizika tog istog društva među svim društvima u svijetu. Naposljetku, kineska vlada tvrdila je da su međunarodne agencije nekolicini kineskih društava dodijelile više kreditne rejtinge.

(218)

Komisija je prvo napomenula da financijska literatura ne potkrepljuje tvrdnju da razlika u kreditnim rejtinzima ne bi utjecala na određivanje cijena zajmova. Naime, osnovna je svrha kreditnih rejtinga pomoći financijskim subjektima da točno odrede cijenu kreditnog rizika pri odlučivanju o davanju zajmova. Nepostojanje korelacije između kreditnog rejtinga i cijene (kamatne stope) zajmova doista bi upućivalo na to da je tržište iskrivljeno i da je financijskim institucijama povjereno davanje zajmova društvima neovisno o njihovu financijskom stanju i kreditnoj sposobnosti ili da ih se u tome usmjeravalo.

(219)

Drugo, činjenica da su međunarodne agencije nekolicini kineskih društava dodijelile više kreditne rejtinge ne dovodi u pitanje ukupnu ocjenu Komisije. Kako je navedeno u uvodnoj izjavi 211., kad ocjenjuju kineske obveznice izdane u inozemstvu, strane agencije za kreditni rejting u pravilu povećavaju osnovni kreditni rejting izdavatelja na temelju procjene strateške važnosti društva za kinesku vladu i pouzdanosti svih implicitnih jamstava ako postoje.

(220)

Kad je riječ o radnom dokumentu NBK-a br. 2017/5, Komisija je napomenula da ga je pronašla u odjeljku s istraživanjima na internetskim stranicama NBK-a u kojem se navodi sljedeće: „Radni dokumenti sadržavaju akademske radove osoblja NBK-a. Stajališta izražena u tim dokumentima stajališta su autora i ne predstavljaju nužno stajališta organizacije. U izvješćima i pozivanjima na njih trebalo bi navesti izvor kao „radni dokument NBK-a” (60). Stoga, iako sam po sebi ne predstavlja službeno stajalište NBK-a, ispravno je na njega upućivati kao na radni dokument NBK-a. Osim toga, budući da su ti dokumenti objavljeni na službenim internetskim stranicama organizacije, razumno je pretpostaviti da NBK u najmanju ruku smatra da ti dokumenti ispunjavaju kriterije valjanog akademskog istraživanja.

(221)

Komisija se ne slaže ni s pretpostavkom da postoji razlika u stupnjevima zbog činjenice da se domaći rejting temelji na rangiranju rizika među kineskim domaćim društvima, dok se strani rejting temelji na rangiranju rizika među svim društvima u svijetu. Slijedeći tu pretpostavku i s obzirom na činjenicu da približno 90 % obveznica u Kini ima rejting AAA, to bi dovelo do zaključka da su gotovo sva društva u Kini jednako rangirana u smislu rizika jer sva ostvaruju iznimno dobre rezultate jedna u usporedbi s drugima, što se čini vrlo malo vjerojatnim u smislu ekonomske stvarnosti.

(222)

U svakom slučaju Komisija je napomenula da, s obzirom na to da nijedna banka koja je dala zajmove proizvođačima izvoznicima nije surađivala u ispitnom postupku, nije mogla provjeriti jesu li i na koji način procjena rizika i kreditni rejting uzeti u obzir. Stoga se morala osloniti na raspoložive podatke koji su potvrdili da su kamatne stope za odobrene zajmove bile znatno niže od tržišnih stopa i da su te vladine politike i radni dokument stoga imali ulogu u određivanju kamatnih stopa koje nisu povezane sa stvarnim odnosnim rizikom.

(223)

Naposljetku, Komisija je podsjetila da se njezina procjena odgovarajućeg kreditnog rejtinga ne temelji na automatskom pristupu, već da je pojedinačno ocijenila financijsko stanje svake skupine proizvođača izvoznika u uzorku kako bi uzela u obzir njihove posebnosti, kako je opisano u uvodnoj izjavi 237.

(224)

Komisija je utvrdila da su društva iz svih triju skupina u uzorku koristila razne kratkoročne i dugoročne zajmove za financiranje svojih aktivnosti. Ti su se zajmovi uglavnom koristili za svakodnevno poslovanje, potrebe za obrtnim kapitalom, posebne projekte, ulaganja ili za zamjenjivanje drugih zajmova. Svaka je grupa koristila i kratkoročne i dugoročne zajmove za financiranje izvoza.

(225)

Tijekom ispitnog postupka Komisija je utvrdila da su sve skupine u uzorku ugovarale zajmove s posebnom namjenom zamjenjivanja zajmova dobivenih od drugih banaka. Komisija je utvrdila da su tom praksom određena društva mogla preurediti svoje obveze i dobiti sredstva bez kojih ne bi mogla ispuniti svoje obveze otplate, što je dokaz postojanja problema s otplatom duga.

(226)

Nakon konačne objave kineska vlada tvrdila je da revolving zajmovi nisu nužno naznaka problema s likvidnošću. Tvrdila je da su takvi postupci uobičajeni za sva trgovačka društva, uključujući ona u Uniji. Kineska vlada nadalje je tvrdila da postoje razni razlozi za takvo refinanciranje i da ništa ne upućuje na to da društva koja se koriste takvim postupcima ne bi mogla otplatiti dug.

(227)

Komisija se nije složila s procjenom kineske vlade. Sama kineska tijela smatraju revolving zajmove dodatnim čimbenikom kreditnog rizika. Kako je navedeno u „Smjernicama o razvrstavanju zajmova na temelju rizika” CBRC-a, revolving zajmovi trebali bi se smatrati barem „zajmovima koji izazivaju zabrinutost” (61). Ako zajam ulazi u tu kategoriju, znači da postoje određeni čimbenici koji bi mogli negativno utjecati na njegovu otplatu čak i ako dužnik trenutačno može plaćati glavnicu i kamate.

(228)

Revolving zajmovi doista postoje u Europi, no njihovi se uvjeti znatno razlikuju od kineskih revolving zajmova. Revolving zajmovi u Uniji u osnovi su kreditne linije s prethodno utvrđenim najvišim iznosima koji se mogu podignuti i otplatiti u nekoliko navrata tijekom unaprijed određenog razdoblja. Osim toga, takvi zajmovi podrazumijevaju dodatni trošak, neovisno o tome radi li se o ugovornim maržama koje se dodaju uobičajenim kratkoročnim tržišnim stopama ili unaprijed određenim naknadama za upravljanje.

(229)

S druge strane, uvjeti revolving zajmova utvrđeni u kineskim društvima u uzorku nisu se razlikovali od uvjeta drugih kratkoročnih zajmova. Nisu bili označeni kao kreditne linije ili revolving zajmovi i nisu postojale dodatne povezane naknade ili marže. Na prvi pogled činilo se da je riječ o uobičajenim kratkoročnim zajmovima. Međutim, ponekad je kao svrha zajma bila navedena „otplata zajmova”. Osim toga, pri provjeri otplate tih zajmova tijekom provjera na daljinu postalo je jasno da se glavnica ustvari otplaćuje novim zajmovima dobivenima od iste banke u istom iznosu u roku od tjedan dana prije ili poslije datuma dospijeća prvotnog zajma. Komisija je zatim svoju analizu proširila na druge zajmove u tablicama zajmova i u većini slučajeva utvrdila druge primjere s potpuno istim obilježjima. Zbog toga je Komisija zadržala svoje stajalište o revolving zajmovima.

(230)

Kako je navedeno u uvodnim izjavama 161.–168., na temelju više pravnih dokumenata usmjerenih na društva u sektoru, financijske institucije usmjerava se na pružanje zajmova po povlaštenim stopama industriji aluminijske konverterske folije. Ti dokumenti pokazuju da financijske institucije omogućuju povlašteno financiranje samo ograničenom broju industrija/društava koja postupaju u skladu s relevantnim politikama kineske vlade. Osim toga, Komisija je smatrala da je upućivanje na industriju aluminijske konverterske folije dovoljno jasno jer je ta industrija navedena ili nazivom ili upućivanjem na proizvod koji proizvodi ili industrijsku skupinu kojoj pripada.

(231)

Nakon konačne objave kineska vlada nije se složila s nalazom Komisije o specifičnosti u smislu članka 4. stavka 2. točke (a) osnovne uredbe. Kineska vlada ponovila je tvrdnje da je pravni okvir na temelju kojeg je financijskim institucijama povjereno davanje zajmova poticanim industrijama ili su u tome usmjeravane isključivo neobvezujuće prirode i da industrija aluminijske konverterske folije nije poticana industrija.

(232)

Prvo, obvezujuća priroda pravnog okvira već je potvrđena u uvodnim izjavama 182. i 183. Drugo, o činjenici da je industrija aluminijske konverterske folije poticana industrija već se opširno raspravljalo i potvrđena je u odjeljku 3.1.

(233)

Stoga je Komisija ostala pri zaključku da subvencije u obliku davanja povlaštenih zajmova nisu općenito dostupne svim industrijama, već su specifične u smislu članka 4. stavka 2. točke (a) osnovne uredbe.

(234)

Komisija je iznos subvencija protiv kojih se mogu uvesti kompenzacijske mjere izračunala na temelju koristi za primatelje tijekom razdoblja ispitnog postupka. U skladu s člankom 6. točkom (b) osnovne uredbe smatra se da je korist za primatelje razlika između iznosa kamate koju društvo plaća na povlašteni zajam i iznosa koji bi društvo platilo za usporedivi komercijalni zajam koji je moglo dobiti na tržištu.

(235)

Kako je prethodno objašnjeno u odjeljcima 3.4.1. i 3.4.2., zajmovi koje daju kineske financijske institucije odražavaju znatnu intervenciju vlade i ne odražavaju kamatne stope uobičajene na funkcionirajućem tržištu.

(236)

Skupine društava u uzorku razlikuju se po općem financijskom stanju. Sve su grupe tijekom razdoblja ispitnog postupka ostvarile korist od različitih vrsta zajmova uz razlike u pogledu dospijeća, kolaterala, jamstava i ostalih uvjeta. Zbog tih dvaju razloga svako je društvo imalo prosječnu kamatnu stopu koja se temeljila na skupu primljenih zajmova.

(237)

Komisija je ocijenila financijsko stanje svake grupe proizvođača izvoznika u uzorku kako bi te posebnosti uzela u obzir. U te je svrhe Komisija primijenila metodu izračuna za povlašteno financiranje u obliku zajmova koja je utvrđena u antisubvencijskom ispitnom postupku o toplovaljanim plosnatim proizvodima od čelika podrijetlom iz NRK-a te u antisubvencijskim ispitnim postupcima o gumama podrijetlom iz NRK-a i o određenim tkanim i/ili prošivenim tkaninama od staklenih vlakana podrijetlom iz NRK-a (62), kako je objašnjeno u uvodnim izjavama u nastavku. Na temelju toga Komisija je za svaku skupinu proizvođača izvoznika u uzorku pojedinačno izračunala korist koju je ostvarila od prakse povlaštenog financiranja u obliku zajmova i tu korist pripisala predmetnom proizvodu.

(238)

Nakon konačne objave grupa Daching tvrdila je da Komisija nije dostavila analizu o tome bi li metodologija izračuna upotrijebljena u tim antisubvencijskim ispitnim postupcima o gumama podrijetlom iz NRK-a i o određenim tkanim i/ili prošivenim tkaninama od staklenih vlakana podrijetlom iz NRK-a (63) trebala biti pravno i činjenično primjerena za primjenu u trenutačnom ispitnom postupku. Isto tako, nije bilo naznaka da je metodologija izračuna bila ista.

(239)

Analiza povlaštenog financiranja, kako je navedena u uvodnim izjavama od 224. do 236., bila je usporediva s analizom provedenom u prethodnim predmetima (64) navedenima u uvodnoj izjavi 237. Metodologija izračuna slijedila je ista načela, dok je korist od prakse povlaštenog financiranja u obliku zajmova za svaku skupinu proizvođača izvoznika u uzorku pojedinačno izračunana, kako je objašnjeno u uvodnoj izjavi 237. i objavljeno tim proizvođačima. Stoga je tvrdnja zainteresirane strane odbačena.

(240)

Komisija je napomenula da društvu Donghai Foil, proizvođaču izvozniku iz grupe Nanshan, nije dodijeljen kreditni rejting za razmatrano razdoblje. Ostalim društvima unutar grupe Nanshan kineske agencije za kreditni rejting dodijelile su rejtinge u rasponu od AA+ do AAA–. Uzimajući u obzir činjenicu da su kineski kreditni rejtinzi općenito iskrivljeni, kako je navedeno u odjeljku 3.4.1.8. Komisija je zaključila da su ti rejtinzi nepouzdani.

(241)

Kako je navedeno u uvodnim izjavama 176.–178., kineske kreditne financijske institucije nisu dostavile nikakvu procjenu kreditne sposobnosti u okviru ovog ispitnog postupka. Kako bi utvrdila korist, Komisija je stoga morala procijeniti jesu li kamatne stope za zajmove dodijeljene grupi Nanshan bile u skladu s tržišnim stopama.

(242)

Društvo Donghai Foil bilo je na temelju vlastitih financijskih izvještaja u općenito profitabilnom financijskom stanju, s profitnim maržama u rasponu od 0,5 % do 7,2 %, iako su se profitne marže posljednjih godina smanjile te su od 2018. ispod 1 %. To je društvo za financiranje svojeg poslovanja koristilo samo kratkoročno zaduživanje. Komisija je procijenila kratkoročnu likvidnost tog društva.

(243)

Kad je riječ o kratkoročnoj likvidnosti, Komisija je koristila koeficijente likvidnosti kao što su koeficijent tekuće likvidnosti, koeficijent ubrzane likvidnosti, koeficijent trenutne likvidnosti i koeficijent novčanog toka. Tim se koeficijentima mjeri sposobnost društva da plati kratkoročne obveze, uključujući kratkoročni dug. Društvo je u razdoblju ispitnog postupka iskazivalo prosječni koeficijent tekuće likvidnosti od 1,6. Iako je koeficijent tekuće likvidnosti viši od 1, obrtni kapital društva dostatan je tek za plaćanje kratkoročnih obveza, što nije dostatno da bi se opravdao visoki kreditni rejting, za koji bi društvo trebalo iskazivati koeficijent od najmanje 2. Koeficijent ubrzane likvidnosti društva iznosio je 1,3 u 2019. i 1,2 u 2020., dok se referentnim koeficijentom smatra koeficijent ubrzane likvidnosti od barem 1. Naime, društvo s koeficijentom ubrzane likvidnosti manjim od 1 možda neće moći otplatiti svoje tekuće obveze u kratkom roku. Koeficijent trenutne likvidnosti društva u razdoblju ispitnog postupka iznosio je u prosjeku 0,01, stoga društvo nije raspolagalo dostatnim iznosom novčanih sredstava za otplaćivanje svojeg kratkoročnog duga. Društvo je 2016., 2017. i 2019. iskazivalo i negativan novčani tok od poslovnih aktivnosti. Koeficijent novčanog toka od poslovnih aktivnosti bio je izrazito nizak: –0,02 u 2019. i –0,04 u 2020. Koeficijent novčanog toka od poslovnih aktivnosti koji je manji od 1 znači da društvo ne prikuplja dovoljno gotovine za pokrivanje svojih tekućih obveza.

(244)

Uzimajući u obzir pokazatelje likvidnosti opisane u uvodnoj izjavi 243., Komisija je zaključila da predmetno društvo ima problema s kratkoročnom likvidnošću, što mu daje profil dužnika visoke rizičnosti.

(245)

Komisija je procjenu rizika dugoročne solventnosti temeljila na raznim stopama solventnosti kao što su stope zaduženosti i stope pokrivenosti. Stopama solventnosti mjeri se sposobnost društva da ispunjava svoje dugoročne dužničke obveze. Koriste ih zajmodavci i ulagatelji u obveznice pri procjeni kreditne sposobnosti društva.

(246)

Stopama zaduženosti mjeri se iznos obveza, osobito dugoročnog duga. Društvo je imalo visok omjer duga i imovine od 0,54, što znači da se 54 % imovine društva financira kratkoročnim dugom. Osim toga, taj se omjer s godinama izrazito povećava. I omjer duga i vlasničkog kapitala stalno se povećavao: s 0,3 u 2016. na 1,2 u 2020., što upućuje na činjenicu da društvo sve više svojih aktivnosti financira uglavnom zaduživanjem. Što su viši omjeri duga u odnosu na imovinu i duga u odnosu na vlasnički kapital, to je viši financijski rizik društva, što znači da će društvu možda biti teže servisirati svoje postojeće dugove.

(247)

Stopama pokrivenosti mjeri se sposobnost društva da servisira svoj dug i ispunjava svoje financijske obveze. Budući da je društvo u većini godina imalo negativan novčani tok od poslovnih aktivnosti, njegov prosječni omjer novčanog toka od poslovnih aktivnosti i duga u razdoblju ispitnog postupka bio je isto tako negativan. To znači da društvo ne bi moglo otplatiti svoj ukupni dug operativnim novčanim tokom koji ostvaruje. Podaci iz 2020. pokazuju nešto bolje stanje. Unatoč tomu, društvu bi i dalje trebalo 25 godina da otplati svoj dug, što upućuje na ozbiljne probleme koje društvo ima s prikupljanjem dovoljno novčanih sredstava za otplatu duga.

(248)

Stoga je Komisija smatrala, uzimajući u obzir probleme s likvidnošću i solventnošću opisane u uvodnim izjavama 242.–247., da je društvo u nestabilnom financijskom stanju i da ima visokorizični profil za potencijalne zajmodavce i ulagatelje. Stoga, s obzirom na nestabilno stanje likvidnosti tog proizvođača izvoznika, ne iznenađuje što ono uopće nije imalo vanjskog financiranja, već se financiralo isključivo zajmovima među društvima.

(249)

Komisija je stoga razmotrila i financijsko stanje dvaju matičnih društava te grupe, društava Nanshan Group i Shandong Nanshan. Iako je njihovo financijsko stanje na prvi pogled djelovalo bolje, s višim stopama profitabilnosti (približno od 8 do 10 %) i nižim stopama zaduženosti (s omjerom duga i imovine od približno 25 % za oba ta društva), moglo se primijetiti postojanje sličnih problema s likvidnošću. Naime, koeficijenti trenutne likvidnosti matičnih društva stalno su bili niži od 1, a u razdoblju ispitnog postupka iznosili su u prosjeku 0,6. Stoga su ta društva raspolagala nedostatnim novčanim sredstvima za plaćanje svojeg kratkoročnog duga. Ta su društva imala i stalno nizak omjer novčanog toka od poslovnih aktivnosti i duga, koji je u razdoblju ispitnog postupka iznosio 0,4, što znači da nisu prikupljala dovoljno gotovine za pokrivanje svojih tekućih obveza.

(250)

Nadalje, neka su društva iz grupe ugovorila zajmove i izdala obveznice kako bi otplatila prijašnje zajmove ili zajmove od drugih banaka. Ta vrsta zajmova smatra se pokazateljem da je društvo u lošijem financijskom stanju nego što bi se to na prvi pogled moglo zaključiti iz financijskih izvještaja te da postoji dodatan rizik povezan s njegovim kratkoročnim i dugoročnim financiranjem. Konačno, Komisija je utvrdila da je društvo Shandong Nanshan u prošlosti prošlo postupak restrukturiranja duga te da je sklopilo sporazum o zamjeni duga za vlasnički udio, kako se dodatno objašnjava u uvodnoj izjavi 358.

(251)

Uzimajući u obzir ozbiljne probleme s likvidnošću i solventnošću na koje je upućivala financijska analiza društava iz grupe Nanshan, kako je opisano u uvodnim izjavama 242.–247., Komisija je smatrala da ukupno financijsko stanje grupe Nanshan odgovara rejtingu BB, što je najviši rejting nakon kategorije „investicijski rejting”. „Investicijski rejting” znači da agencije za kreditni rejting smatraju da se obveznicama koje je izdalo određeno društvo u dovoljnoj mjeri jamči da će ono ispuniti obveze plaćanja i da banke u njih smiju ulagati.

(252)

Na temelju javno dostupnih podataka koje je objavilo društvo Bloomberg, Komisija je radi utvrđivanja tržišne stope kao referentnu vrijednost koristila očekivanu premiju na obveznice koje su izdala poduzeća s rejtingom BB, koja je primijenjena na referentnu stopu za zajmove NBK-a, odnosno, nakon 20. kolovoza 2019., na povlaštenu stopu za zajmove kako ju je objavio NIFC (65).

(253)

To uvećanje utvrđeno je izračunom relativnog raspona između indeksa korporativnih obveznica s rejtingom AA i korporativnih obveznica s rejtingom BB u SAD-u na temelju podataka društva Bloomberg za industrijske segmente. Tako izračunan relativni raspon zatim je dodan referentnoj stopi za zajmove koju je objavio NBK ili, nakon 20. kolovoza 2019., povlaštenoj stopi za zajmove koju je objavio NIFC, na dan dodjele zajma (66), i za isto razdoblje kao u predmetnom zajmu. To je učinjeno pojedinačno za svaki zajam odobren skupini društava.

(254)

Kad je riječ o zajmovima u stranim valutama, situacija u pogledu poremećaja na tržištu i izostanka valjanih kreditnih rejtinga jednaka je jer i te zajmove odobravaju iste kineske financijske institucije. Stoga su za određivanje odgovarajuće referentne vrijednosti, kako je prethodno utvrđeno, upotrijebljene korporativne obveznice s rejtingom BB izražene u odgovarajućim valutama i izdane tijekom razdoblja ispitnog postupka.

(255)

Korist je utvrđena primjenom referentne vrijednosti opisane u uvodnim izjavama 252. i 253. na razdoblje financiranja zajma tijekom razdoblja ispitnog postupka.

(256)

Nakon konačne objave kineska vlada smatrala je da je Komisija pogrešno zanemarila kreditni rejting proizvođača izvoznika koji surađuju i nije se složila s metodologijom koju je Komisija upotrijebila za utvrđivanje referentne vrijednosti, koja bi se trebala temeljiti na utvrđivanju usporedive referentne vrijednosti na domaćem tržištu umjesto na primjeni „kreditnih rejtinga izvan zemlje”. Komisija je umjesto toga trebala upotrijebiti usporedive zajmove na koje ne utječu poremećaji na tržištu u predmetnoj zemlji. Kineska vlada smatrala je i da je Komisija došla do proizvoljnog zaključka kad je navela da bi većina kineskih izvoznika u uzorku trebala odgovarati rejtingu BB.

(257)

Nadalje, kineska vlada prigovorila je upotrebi relativnog raspona između obveznica s rejtingom AA i obveznica s rejtingom BB kao uvećanja i njegovu dodavanju stopama NBK-a. Prema kineskoj vladi metoda relativnog raspona manjkava je jer razina prilagodbe na višu vrijednost prvenstveno ovisi o razini aktualnih kamatnih stopa i jer su referentne stope NBK-a u NRK-u tijekom relevantnih godina bile mnogo više od referentne stope u SAD-u. Nadalje, upotreba relativnog raspona podrazumijeva da uvećanje postaje promjenjiva brojka.

(258)

Kao odgovor na te tvrdnje Komisija je navela sljedeće.

(259)

Prvo, kad je riječ o upotrebi referentne vrijednosti izvan zemlje, kako je prethodno objašnjeno, smatralo se da su domaći kreditni rejtinzi dodijeljeni kineskim društvima iskrivljeni ciljevima politike kineske vlade da potakne ključne strateške industrije te da stoga nisu pouzdani. Stoga je Komisija morala utvrditi referentnu vrijednost koja se temelji na neiskrivljenim kreditnim rejtinzima, a koja se može pronaći samo izvan zemlje.

(260)

Drugo, kad je riječ o primjeni rejtinga BB na društva, Komisija podsjeća da nije donijela proizvoljnu odluku, nego je provela pojedinačnu financijsku analizu svih predmetnih društava, koja je ukazala na financijsko stanje koje odgovara rejtingu BB.

(261)

Treće, upotreba relativnog raspona već je objašnjena u prethodnim ispitnim postupcima (67). Naime, relativni raspon obuhvaća promjene u temeljnim tržišnim uvjetima za pojedine zemlje, a te promjene nisu izražene kad se slijedi logika apsolutnog raspona. Rizik povezan sa zemljom i valutom često se, kao u ovom slučaju, mijenja s vremenom, a promjene se razlikuju od zemlje do zemlje. Stoga se nerizične kamatne stope s vremenom znatno mijenjaju i ponekad su niže u SAD-u, a ponekad u Kini. Te su razlike povezane s čimbenicima kao što su utvrđeni i očekivani rast BDP-a, gospodarsko raspoloženje i razine inflacije. Budući da se nerizična kamatna stopa mijenja s vremenom, isti nominalni apsolutni raspon može značiti vrlo različitu procjenu rizika. Na primjer, ako banka procijeni da je rizik od neplaćanja povezan s društvom viši od nerizične kamatne stope za 10 % (relativna procjena), posljedični apsolutni raspon može biti između 0,1 % (pri nerizičnoj kamatnoj stopi od 1 %) i 1 % (pri nerizičnoj stopi od 10 %). Stoga je iz perspektive ulagača relativni raspon bolji mjerni instrument jer odražava opseg raspona prihoda i način na koji na njega utječe osnovna kamatna stopa. 332. Treće, relativni raspon usto je neutralan prema svim zemljama. Na primjer, ako je nerizična kamatna stopa u SAD-u niža od nerizične kamatne stope u Kini, primjenom te metode dobit će se više apsolutne vrijednosti uvećanja. S druge strane, ako je nerizična kamatna stopa u Kini niža od nerizične kamatne stope u SAD-u, primjenom te metode dobit će se niže apsolutne vrijednosti uvećanja.

(262)

Nakon konačne objave grupa Nanshan osporavala je i rejting BB koji je Komisija utvrdila za društva u grupi, tvrdeći da je kreditne rejtinge trebalo promatrati zasebno za svako društvo, da je analiza bila pogrešno ograničena na razdoblje ispitnog postupka i da nema dokaza da grupa Nanshan stvarno nije ispunila svoje financijske obveze.

(263)

Nadalje, analiza koristi koju je provela Komisija isto je manjkava jer referentna vrijednost koju je Komisija upotrijebila: a. ne odražava tržišne uvjete koji prevladavaju u Kini, b. proturječi tvrdnjama Komisije da su financijska tržišta u Kini iskrivljena (jer je početna točka referentna stopa NBK-a) i c. temelji se na dvama zasebnim instrumentima financiranja (zajmovi i obveznice), što je nerealna hibridna referentna vrijednost koja ne odražava standardne tržišne prakse.

(264)

Grupa Nanshan dostavila je i popis obveznica denominiranih u RMB izdanih na hongkonškom tržištu za strane ulagače, dobiven od društva Bloomberg, navodeći da bi referentna vrijednost na temelju Hong Konga (koja se temelji isključivo na stopama prinosa obveznica) bolje odražavala tržišne uvjete u Kini od izračunanog hipotetskog modela zajmova i obveznica SAD-a i Kine.

(265)

Kad je riječ o kreditnim rejtinzima grupe Nanshan, Komisija je napomenula da je provela pojedinačnu procjenu glavnih društava obuhvaćenih opsegom ispitnog postupka, tj. proizvođača izvoznika, i društava s najvećim udjelom financiranja u skupini, tj. posredničkog matičnog društva i krajnjeg matičnog društva, kako je istaknuto u uvodnim izjavama 242., 249. i 250. Suprotno tvrdnjama društva, Komisija je uzela u obzir razvoj financijskih pokazatelja tijekom cijelog razmatranog razdoblja (tj. od 2017. do razdoblja ispitnog postupka). Komisija nije pronašla nikakve značajne razlike između financijskog stanja tih društava. Nije pronašla ni značajne razlike u kamatnim stopama. Činjenica da je grupa Nanshan ispunila svoje obveze sama po sebi nije u suprotnosti sa zaključcima o ukupnom financijskom stanju grupe Nanshan. Stoga je Komisija ostala pri zaključcima o kreditnom rejtingu.

(266)

Kad je riječ o referentnoj vrijednosti koja je upotrijebljena za izračun koristi, Komisija želi naglasiti da je upravo upotreba referentne stope NBK-a kao polazne točke za utvrđivanje referentne vrijednosti način na koji se referentna vrijednost prilagođava prevladavajućim tržišnim uvjetima u Kini jer predstavlja nerizičnu stopu u Kini, koja je specifična za pojedinu zemlju, kako je već navedeno u uvodnoj izjavi 261. Stoga ne postoji proturječnost. Nadalje, Komisija ne vidjeti problem s kombinacijom nerizične kamatne stope na zajmove i upotrebe relativnog raspona na temelju obveznica. Naime, Komisija ne zbraja samo stopu zajma NBK-a i stopu prinosa obveznica s rejtingom BB u SAD-u. Umjesto toga izračunava raspon između obveznica s rejtingom AA i obveznica s rejtingom BB, što odgovara faktoru rizika koji se primjenjuje na nerizičnu stopu.

(267)

Osim toga, zajmovi i korporativne obveznice u načelu su slični financijski dužnički instrumenti. Zapravo, korporativna obveznica vrsta je zajma koji veliki subjekti upotrebljavaju za prikupljanje kapitala. I zajmovi i korporativne obveznice ugovaraju se/izdaju na određeno razdoblje i na njih se obračunava kamata/kuponska stopa. Činjenica da financiranje putem zajma osigurava financijska institucija, a da financiranje putem korporativne obveznice osiguravaju ulagatelji, koji su u većini slučajeva isto financijske institucije, nije relevantna za utvrđivanje temeljnih značajki obaju instrumenata. Naime, oba instrumenta služe za financiranje poslovanja, imaju istu vrstu naknade i slične uvjete otplate. Stoga se može razumno pretpostaviti da faktor rizika između društava s rejtingom AA i društava s rejtingom BB ostaje isti, neovisno o tome je li riječ o izdavanju zajmova ili obveznica. Stoga je ta tvrdnja odbačena.

(268)

Komisija je ispitala i alternativnu referentnu vrijednost koju je predložila grupa Nanshan. Međutim, predložene obveznice denominirane u RMB koje su izdane u Hong Kongu odnosile su se gotovo isključivo na obveznice koje su izdale kineska vlada ili financijske institucije te se stoga ne mogu usporediti s korporativnim obveznicama. Većina izdanih obveznica ujedno nije sadržavala indikaciju kreditnog rejtinga. Komisija je stoga utvrdila da se ne mogu upotrijebiti kao razumna alternativa za referentnu vrijednost koja se trenutačno upotrebljava.

(269)

Naposljetku, grupa Nanshan tvrdila je da je Komisija počinila određene pogreške u izračunu za nekoliko društava u skupini zbog formatiranja ćelija, udvostručenja zajmova, netočnog početnog iznosa zajmova u dostavljenim tablicama ili pogrešaka uočenih u formulama. Komisija je doista primijetila da je počinila neke administrativne pogreške i stoga je u skladu s tim prilagodila izračun koristi od zajmova.

(270)

Komisija je primijetila da je kineska agencija za kreditni rejting grupi Wanshun 2018. dodijelila rejting AA+.

(271)

Kako je navedeno u uvodnim izjavama 176.–178., kineske kreditne financijske institucije nisu dostavile nikakvu procjenu kreditne sposobnosti. Kako bi utvrdila korist, Komisija je stoga morala procijeniti jesu li kamatne stope za zajmove dodijeljene grupi Wanshun bile na tržišnoj razini.

(272)

Na temelju vlastitih financijskih izvještaja, proizvođač izvoznik iz grupe Wanshun općenito je ostvarivao dobit.

(273)

Taj je proizvođač izvoznik za financiranje svojeg poslovanja koristio kratkoročno i dugoročno zaduživanje. Komisija je procijenila stanje kratkoročne likvidnosti i dugoročne solventnosti tog društva.

(274)

Kad je riječ o kratkoročnoj likvidnosti, Komisija je koristila koeficijente likvidnosti kao što su: a. koeficijent tekuće likvidnosti, b. koeficijent trenutne likvidnosti, c. koeficijent ubrzane likvidnosti i d. koeficijent novčanog toka od poslovnih aktivnosti. Tim se koeficijentima mjeri sposobnost društva da plati kratkoročne obveze, uključujući kratkoročni dug.

(275)

Koeficijent tekuće likvidnosti tog društva iznosio je 1,04 u 2018., smanjio se na 0,96 u 2019. i potom ponovno povećao na 0,98 u 2020. Stoga, unatoč rejtingu AA+ koji je dodijeljen tom društvu 2019., obrtni kapital društva nije bio dovoljan za plaćanje kratkoročnih obveza. To ne opravdava visoki kreditni rejting, za koji bi društvo trebalo iskazivati koeficijent od barem 2.

(276)

Koeficijent trenutne likvidnosti društva iznosio je u prosjeku 0,1 u razdoblju 2016.–2019. i 0,2 do kraja razdoblja ispitnog postupka, stoga društvo nije raspolagalo dostatnim iznosom novčanih sredstava za otplaćivanje svojeg kratkoročnog duga.

(277)

Koeficijent ubrzane likvidnosti društva iznosio je 0,11 u 2018. i 0,14 u 2019. i 2020., dok se referentnim koeficijentom smatra koeficijent ubrzane likvidnosti od barem 1. Naime, društvo s koeficijentom ubrzane likvidnosti manjim od 1 možda neće moći otplatiti svoje tekuće obveze u kratkom roku.

(278)

Društvo je od 2017. iskazivalo pozitivan novčani tok od poslovnih aktivnosti, koji se nakon udvostručenja 2018. smanjio za 90 % do 2020. Koeficijent novčanog toka od poslovnih aktivnosti iznosio je 0,25 u 2018., 0,04 u 2019. i 0,02 do 2020. Koeficijent novčanog toka od poslovnih aktivnosti koji je manji od 1 znači da društvo ne prikuplja dovoljno gotovine za pokrivanje svojih tekućih obveza.

(279)

Uzimajući u obzir pokazatelje kratkoročne likvidnosti opisane u uvodnoj izjavi 297., Komisija je zaključila da predmetno društvo ima problema s kratkoročnom likvidnošću, što mu daje profil dužnika visoke rizičnosti.

(280)

Komisija je procjenu rizika dugoročne solventnosti temeljila na raznim stopama solventnosti kao što su: a. stope zaduženosti i b. stope pokrivenosti. Tim stopama mjeri se sposobnost društva da ispunjava svoje dugoročne dužničke obveze. Koriste ih zajmodavci i ulagatelji u obveznice pri procjeni kreditne sposobnosti društva.

(281)

Stopama zaduženosti mjeri se iznos obveza, osobito dugoročnog duga. Društvo je imalo visok omjer duga i imovine od 0,5, što znači da se 50 % imovine društva financira dugom. Omjer duga i vlasničkog kapitala u razdoblju ispitnog postupka iznosio je 0,5, što upućuje na činjenicu da društvo svoje aktivnosti financira zaduživanjem. Što su viši omjeri duga u odnosu na imovinu i duga u odnosu na vlasnički kapital, to je viši financijski rizik društva, što znači da će društvu možda biti teže servisirati svoje postojeće dugove.

(282)

Stopama pokrivenosti mjeri se sposobnost društva da servisira svoj dug i ispunjava svoje financijske obveze. Komisija je svoju procjenu temeljila na stopi pokrivenosti kamata i omjeru novčanog toka od poslovnih aktivnosti i duga, koji pokazuje sposobnost društva da otplati svoj dug novčanim sredstvima ostvarenima od poslovnih aktivnosti. Prosječni omjer novčanog toka od poslovnih aktivnosti i duga tog izvoznika u razdoblju ispitnog postupka iznosio je 0,03. To znači da bi tom društvu trebale 33 godine da otplati svoj ukupni dug novčanim tokom od poslovnih aktivnosti koji je ostvarivalo u razdoblju ispitnog postupka. Stoga postoje naznake ozbiljnih problema koje društvo ima s prikupljanjem dovoljno novčanih sredstava za otplatu duga.

(283)

Stoga je Komisija smatrala, uzimajući u obzir stope dugoročne solventnosti opisane u uvodnoj izjavi 303., da to društvo nije u dobrom financijskom stanju i da ima rizični profil za potencijalne zajmodavce i ulagatelje.

(284)

Nadalje, društvo je ugovorilo zajmove u svrhu otplate zajmova od drugih banaka. Ta vrsta zajmova smatra se pokazateljem da je društvo u lošijem financijskom stanju nego što bi se to na prvi pogled moglo zaključiti iz financijskih izvještaja te da postoji dodatan rizik povezan s njegovim kratkoročnim i dugoročnim financiranjem.

(285)

Slijedom prethodno navedenoga i uzimajući u obzir činjenicu da su kineski kreditni rejtinzi općenito iskrivljeni, kako je navedeno u odjeljku 3.5.2., Komisija je zaključila da je kreditni rejting AA+ koji je dodijeljen grupi Wanshun nepouzdan.

(286)

Komisija je smatrala da opće financijsko stanje grupe odgovara rejtingu BB, što je najviši rejting nakon kategorije „investicijski rejting”.

(287)

Korist je utvrđena primjenom metodologije opisane u uvodnim izjavama 252.–255. na razdoblje financiranja zajma tijekom razdoblja ispitnog postupka.

(288)

Nakon konačne objave grupa Wanshun zatražila je od Komisije da pojasni činjeničnu osnovu za tvrdnju da je društvo iz grupe „ugovorilo zajmove u svrhu otplate zajmova od drugih banaka”. Ta je strana tvrdila i da:

(289)

Kad je riječ o prvoj točki, Komisija je potvrdila da se pokazatelji navedeni u ovom odjeljku temelje na financijskim izvještajima društva Zhongji Lamination Materials Co. Ltd. Kako je već objašnjeno u uvodnoj izjavi 265., Komisija je provela pojedinačnu procjenu glavnih društava obuhvaćenih opsegom ispitnog postupka, tj. proizvođača izvoznika, i društava s najvećim udjelom financiranja u grupi, tj. matičnog društva. Taj se pristup čini razumnim jer se zajmovi daju pravnim subjektima, a ne grupi. Komisija je uzela u obzir i razvoj financijskih pokazatelja tijekom cijelog razmatranog razdoblja (tj. od 2017. do razdoblja ispitnog postupka).

(290)

U svakom slučaju, Komisija nije utvrdila nikakve značajne razlike u financijskom stanju društava u grupi. Čak i ako se uzmu u obzir konsolidirani podaci koje je dostavilo samo društvo nakon objave, još uvijek vidimo nestabilno stanje likvidnosti, uz niski koeficijent trenutne likvidnosti i omjer novčanog toka od poslovnih aktivnosti i duga. Omjer duga i imovine ujedno je vrlo sličan omjeru duga i imovine jedinog proizvođača izvoznika. Osim toga, Komisija nije utvrdila nikakve značajne razlike u kamatnim stopama zajmova odobrenih različitim društvima u grupi. Stoga je ta tvrdnja odbačena.

(291)

Komisija nije prihvatila tvrdnju iznesenu u drugoj točki jer je datum koji je predložilo društvo uslijedio nakon datuma početka zajma, dok je Komisija upotrijebila referentnu vrijednost za datum koja neposredno prethodi datumu početka zajma i koja je stoga još uvijek bila primjenjiva na taj datum početka.

(292)

Komisija se složila s tvrdnjom iz treće točke i u skladu s tim prilagodila izračune.

(293)

Komisija je primijetila da je kineska agencija za kreditni rejting grupi Daching 2019. dodijelila rejting AAA-.

(294)

Kako je navedeno u uvodnim izjavama 176.–178., kineske kreditne financijske institucije nisu dostavile nikakvu procjenu kreditne sposobnosti. Kako bi utvrdila korist, Komisija je stoga morala procijeniti jesu li kamatne stope za zajmove dodijeljene grupi Daching bile na tržišnoj razini.

(295)

Na temelju vlastitih financijskih izvještaja, proizvođač izvoznik Xiamen Xiashun općenito je ostvarivao dobit.

(296)

Društvo Xiamen Xiashun za financiranje svojeg poslovanja koristilo je kratkoročno i dugoročno zaduživanje. Komisija je procijenila stanje kratkoročne likvidnosti i dugoročne solventnosti tog društva.

(297)

Kad je riječ o kratkoročnoj likvidnosti, Komisija je koristila koeficijente likvidnosti kao što su: a. koeficijent tekuće likvidnosti, b. koeficijent trenutne likvidnosti, c. koeficijent ubrzane likvidnosti i d. koeficijent novčanog toka od poslovnih aktivnosti. Tim se koeficijentima mjeri sposobnost društva da plati kratkoročne obveze, uključujući kratkoročni dug.

(298)

Koeficijent tekuće likvidnosti tog društva iznosio je 0,9 u 2018., povećao se na 1,0 u 2019. i potom ponovno smanjio na 0,9 do kraja razdoblja ispitnog postupka (prva polovina 2020.). Unatoč rejtingu AAA–, koji je dodijeljen tom društvu 2019., obrtni kapital društva bio je dostatan tek za plaćanje kratkoročnih obveza. To nije dovoljno da bi opravdao visoki kreditni rejting, za koji bi društvo trebalo iskazivati koeficijent od barem 2.

(299)

Koeficijent trenutne likvidnosti društva iznosio je u prosjeku 0,1 u razdoblju 2016.–2019. i 0,2 do kraja razdoblja ispitnog postupka, stoga društvo nije raspolagalo dostatnim iznosom novčanih sredstava za otplaćivanje svojeg kratkoročnog duga.

(300)

Koeficijent ubrzane likvidnosti društva iznosio je 0,4 u 2017. i 2018. te 0,5 u 2019. i do kraja razdoblja ispitnog postupka, dok se referentnim koeficijentom smatra koeficijent ubrzane likvidnosti od barem 1. Naime, društvo s koeficijentom ubrzane likvidnosti manjim od 1 možda neće moći otplatiti svoje tekuće obveze u kratkom roku.

(301)

Društvo je iskazivalo pozitivan novčani tok od poslovnih aktivnosti, no on se smanjio gotovo za polovinu od 2016. do 2019. i kraja razdoblja ispitnog postupka. Koeficijent novčanog toka od poslovnih aktivnosti iznosio je 0,2 u 2019. i do kraja razdoblja ispitnog postupka. Koeficijent novčanog toka od poslovnih aktivnosti koji je manji od 1 znači da društvo ne prikuplja dovoljno gotovine za pokrivanje svojih tekućih obveza.

(302)

Uzimajući u obzir pokazatelje kratkoročne likvidnosti opisane u uvodnoj izjavi 297., Komisija je zaključila da predmetno društvo ima problema s kratkoročnom likvidnošću, što mu daje profil dužnika visoke rizičnosti.

(303)

Komisija je procjenu rizika dugoročne solventnosti temeljila na raznim stopama solventnosti kao što su: a. stope zaduženosti i b. stope pokrivenosti. Tim stopama mjeri se sposobnost društva da ispunjava svoje dugoročne dužničke obveze. Koriste ih zajmodavci i ulagatelji u obveznice pri procjeni kreditne sposobnosti društva.

(304)

Stopama zaduženosti mjeri se iznos obveza, osobito dugoročnog duga. Društvo je imalo visok omjer duga i imovine od 0,6, što znači da se 60 % imovine društva financira dugom. Omjer duga i vlasničkog kapitala u razdoblju ispitnog postupka iznosio je 1,5, što upućuje na činjenicu da društvo svoje aktivnosti financira zaduživanjem. Što su viši omjeri duga u odnosu na imovinu i duga u odnosu na vlasnički kapital, to je viši financijski rizik društva, što znači da će društvu možda biti teže servisirati svoje postojeće dugove.

(305)

Stopama pokrivenosti mjeri se sposobnost društva da servisira svoj dug i ispunjava svoje financijske obveze. Komisija je svoju procjenu temeljila na stopi pokrivenosti kamata i omjeru novčanog toka od poslovnih aktivnosti i duga. Stopa pokrivenosti kamata pokazuje sposobnost društva da financira troškove kamata. Ta stopa kod tog izvoznika iznosila je približno 1,2 u razdoblju ispitnog postupka. Takva stopa koja je manja od 1,5 upućuje na to da društvo ima poteškoća u pokrivanju svojih troškova kamata. Omjer novčanog toka od poslovnih aktivnosti i duga pokazuje sposobnost društva da otplati svoj dug novčanim sredstvima ostvarenima od poslovnih aktivnosti. Prosječni omjer novčanog toka od poslovnih aktivnosti i duga tog izvoznika u razdoblju ispitnog postupka iznosio je 0,1. To znači da bi tom društvu trebalo 10 godina da otplati svoj ukupni dug novčanim tokom od poslovnih aktivnosti koji je ostvarivalo u razdoblju ispitnog postupka. Stoga postoje naznake ozbiljnih problema s prikupljanjem dovoljno novčanih sredstava za otplatu duga.

(306)

Nadalje, društvo je ugovorilo zajmove u svrhu otplate zajmova od drugih banaka. Ta vrsta zajmova smatra se pokazateljem da je društvo u lošijem financijskom stanju nego što bi se to na prvi pogled moglo zaključiti iz financijskih izvještaja te da postoji dodatan rizik povezan s njegovim kratkoročnim i dugoročnim financiranjem.

(307)

Stoga je Komisija smatrala, uzimajući u obzir stope dugoročne solventnosti opisane u uvodnoj izjavi 276., da to društvo nije u dobrom financijskom stanju i da ima rizični profil za potencijalne zajmodavce i ulagatelje.

(308)

Uzimajući u obzir elemente likvidnosti i solventnosti proizvođača izvoznika, kako je opisano u uvodnim izjavama 297.–305., Komisija je smatrala da ukupno financijsko stanje grupe Daching odgovara rejtingu B/BB (pri čemu je rejting B primijenjen za zajmove uzete u svrhu otplate zajmova od drugih banaka), što je najviši rejting nakon kategorije „investicijski rejting”.

(309)

Korist je utvrđena primjenom referentne vrijednosti opisane u uvodnim izjavama 252.–253. na razdoblje financiranja zajma tijekom razdoblja ispitnog postupka.

(310)

Nakon konačne objave grupa Daching tvrdila je sljedeće:

(311)

Prvo, kad je riječ o primjedbi na upotrebu referentne kamatne stope koju je objavio NBK ili povlaštene stope za zajmove koju je objavio NIFC kao početne točke u izračunu referentne vrijednosti, Komisija je istaknula da se te stope smatraju nerizičnim stopama koje bi se, prema konzervativnom pristupu, primjenjivale na društva s rejtingom AA. Kako je Komisija utvrdila u trenutačnom ispitnom postupku, referentna stopa za zajmove NBK-a i povlaštena stopa za zajmove koju je objavio NIFC primjenjivale su se na najbolje klijente tih banaka, odnosno na društva koja su imala najviši rejting. Kako je navedeno u dokumentaciji koju je kineska vlada dostavila tijekom ispitnog postupka, „svaka banka koja nudi povlaštenu stopu za zajmove nudi tu stopu u skladu sa stopama za zajmove odobrene svojim glavnim klijentima (naknadno istaknuto) 20. dana svakog mjeseca” (69). Osim toga, Komisija je napomenula da rejting društava u grupi u posljednje četiri godine, kako ga je strana ponovno ocijenila primjenom metodologije društva Bloomberg, nije bio klasificiran kao „investicijski rejting”,

(312)

Drugo, metodologija za izračun kreditnog rejtinga koju je upotrijebila Komisija uključivala je niz koeficijenata kojima se mjeri trenutačna sposobnost društva da plati kratkoročne obveze, koja se pokazala nedovoljnom kad je riječ o prodaji obrtnog kapitala (koeficijent tekuće likvidnosti), upotrebi novčanih sredstava (koeficijent trenutne likvidnosti) i upotrebi operativnog novčanog toka (koeficijent operativnog novčanog toka). Svi ti koeficijenti pokazali su probleme s kratkoročnom likvidnošću proizvođača izvoznika, što je dovelo do profila dužnika visoke rizičnosti, kako je objašnjeno u uvodnim izjavama od 296. do 302. Istodobno, strana nije dokazala zašto je te koeficijente trebalo tretirati na ikoji drugi način specifičan za industriju aluminijske konverterske folije. Osim toga, ti koeficijenti upućuju na „trenutačnu” sposobnost društva da plati kratkoročne obveze i upotrebljavaju se u svrhu procjene rizika dužnika samo za potrebe ovog ispitnog postupka. Ta je ocjena zasebna i može se razlikovati od pretpostavke uprave u postupku pripreme financijskih izvještaja, u kojem se ocjenjuje sposobnost društva da nastavi s poslovanjem.

(313)

Treće, jamstva za zajmove dale su povezane strane u grupi, na koje se primjenjuje isti kreditni rejting. Stoga to samo po sebi ne bi trebalo utjecati na procjenu Komisije. Stoga su tvrdnje te strane odbačene.

(314)

Grupa Daching nadalje je tvrdila da je Komisija pri izračunu koristi od kamata na zajmove za grupu upotrijebila pogrešan iznos glavnice za dva zajma. Točnije, za dva prvotno pozajmljena zajma glavnica je bila djelomično otplaćena, a glavnica koja se primjenjuje na plaćanje kamata trebala je biti niža od početnog iznosa. Isto tako, kamate za druga dva zajma stvarno su plaćene nakon razdoblja ispitnog postupka i Komisija u izračunu nije trebala smatrati da je plaćanje kamata jednako nuli. Komisija je preispitala izračun i ispravila ga u pogledu tih tvrdnji.

(315)

Komisija je utvrdila da su sve skupine proizvođača izvoznika u uzorku ostvarile korist od povlaštenog financiranja u obliku zajmova tijekom razdoblja ispitnog postupka. S obzirom na postojanje financijskog doprinosa, korist za proizvođače izvoznike i specifičnost, Komisija je povlašteno financiranje u obliku zajmova smatrala subvencijom protiv koje se mogu uvesti kompenzacijske mjere.

(316)

Stope subvencije utvrđene u odnosu na davanje povlaštenog financiranja u obliku zajmova tijekom razdoblja ispitnog postupka za skupine društava u uzorku iznosila je:

Povlašteno financiranje: zajmovi

(317)

Svrha je kreditne linije utvrditi ograničenje zaduživanja koje društvo u bilo kojem trenutku može upotrijebiti za financiranje svojeg tekućeg poslovanja, čime financiranje obrtnog kapitala postaje fleksibilno i odmah dostupno kada bude potrebno. Stoga je Komisija smatrala da bi u načelu sva kratkoročna financiranja društava u uzorku, kao što su kratkoročni zajmovi, bankovni akcepti mjenice itd., trebala biti pokrivena instrumentom kreditne linije.

(318)

Komisija je utvrdila da su kineske financijske institucije u vezi s pružanjem financiranja osiguravale kreditne linije svim skupinama u uzorku. Oni su se sastojali od okvirnih sporazuma prema kojima banka društvima u uzorku omogućuje korištenje različitih dužničkih instrumenata, kao što su zajmovi za obrtni kapital, bankovni akcepti mjenice i drugi oblici trgovačkih zajmova, u određenom maksimalnom iznosu.

(319)

Kako je navedeno u uvodnoj izjavi 317., sva kratkoročna financiranja trebala bi biti pokrivena kreditnom linijom. Stoga je Komisija usporedila iznos kreditnih linija dostupnih društvima koja surađuju tijekom razdoblja ispitnog postupka s iznosom kratkoročnog financiranja koji su ta društva iskoristila tijekom istog razdoblja kako bi utvrdila je li cjelokupno kratkoročno financiranje pokriveno kreditnom linijom. U slučajevima u kojima je iznos kratkoročnog financiranja premašio ograničenje kreditne linije, Komisija je uvećala iznos postojeće kreditne linije za iznos koji su proizvođači izvoznici stvarno iskoristili iznad tog ograničenja kreditne linije.

(320)

U uobičajenim tržišnim okolnostima za kreditne linije plaćala bi se takozvana naknada za „obradu” ili „otvaranje” kako bi se bankama nadoknadili troškovi i rizici za otvaranje kreditne linije, ali i naknada za produljenje koja se naplaćuje jedanput godišnje za produljenje valjanosti kreditnih linija. No Komisija je utvrdila da su sve skupine društava u uzorku ostvarile korist od kreditnih linija koje su dobile bez naknade. Stoga je skupinama društava obuhvaćenima ispitnim postupkom dodijeljena korist u smislu članka 6. točke (d) osnovne uredbe.

(321)

Kako je navedeno u uvodnoj izjavi 99., u skladu s Odlukom br. 40 financijske institucije pružaju kreditnu potporu poticanim industrijama.

(322)

Komisija je smatrala da su kreditne linije oblik povlaštene financijske potpore koju financijske institucije pružaju poticanim industrijama kao što je sektor aluminijske konverterske folije. Kako je navedeno u prethodnom odjeljku 3.1., sektor aluminijske konverterske folije ubraja se među poticane industrije i stoga ispunjava uvjete za svu moguću financijsku potporu.

(323)

Nakon konačne objave kineska vlada tvrdila je da kreditne linije koje se navodno pružaju industriji aluminijske konverterske folije ne donose korist i da nisu specifične. Kineska vlada ponovila je svoje argumente o neobvezujućoj prirodi Odluke br. 40, kao i obrazloženje kojim se osporava kvalifikacija kineskih financijskih institucija kao javnih tijela. U tom je pogledu Komisija napomenula da kineska vlada nije dokazala da društva u NRK-u mogu jednako imati koristi od povlaštenih uvjeta koji su opaženi za industriju aluminijske konverterske folije. Nadalje, budući da su kreditne linije neodvojivo povezane s drugim vrstama povlaštenog financiranja kao što su zajmovi i budući da su dio kreditne potpore koja se posebno pruža poticanim industrijama, analiza javnog tijela i analiza specifičnosti kako su razrađene u odjeljcima od 3.4.1.1. do 3.4.1.5. te u odjeljku 3.4.2.2. za zajmove primjenjuju se i na kreditne linije. Stoga su te tvrdnje odbačene.

(324)

U skladu s člankom 6. točkom (d) podtočkom ii. osnovne uredbe Komisija je smatrala da je korist za primatelje razlika između iznosa koji su platili kao naknadu za otvaranje ili produljenje kreditnih linija koje su odobrile kineske financijske institucije i iznosa koji bi platili za usporedivu komercijalnu kreditnu liniju koju bi dobili po neiskrivljenoj tržišnoj stopi.

(325)

Primjerena referentna vrijednost naknade za obradu utvrđena je u iznosu od 1,5 %, a naknade za produljenje u iznosu od 1,25 % na temelju javno dostupnih podataka (70) i referentnih vrijednosti korištenih u prethodnim ispitnim postupcima (71).

(326)

U načelu se naknada za obradu odnosno naknada za produljenje plaća u paušalnom iznosu u trenutku otvaranja nove kreditne linije odnosno produljenja postojeće kreditne linije. Međutim, za potrebe izračuna Komisija je uzela u obzir kreditne linije koje su otvorene ili produljene prije razdoblja ispitnog postupka, ali su bile na raspolaganju skupinama u uzorku tijekom razdoblja ispitnog postupka, te kreditne linije koje su otvorene tijekom razdoblja ispitnog postupka. Potom je Komisija izračunala korist na temelju razdoblja unutar razdoblja ispitnog postupka tijekom kojeg je kreditna linija bila na raspolaganju.

(327)

Nakon konačne objave grupa Daching tvrdila je da Komisija nije trebala izračunati korist od subvencije u pogledu ugovora o kreditnoj liniji koje je sklopila grupa Daching jer:

(328)

Prvo, Komisija je napomenula da su povlašteno financiranje društva Daching Enterprises Ltd. osigurale iste kineske banke, kao u analizi u odjeljku 3.4.1.5. Stoga je smatrala da je takvo povlašteno financiranje putem zajmova subvencija protiv koje se mogu uvesti kompenzacijske mjere. Drugo, Komisija je napomenula i da je sav izvozni promet društva Daching Enterprises Ltd potjecao od društva Xiamen Xiashun, stoga je iznos subvencije bio izračunan kao postotak prometa društva Xiamen Xiashun i povezan s procjenom kreditne sposobnosti društva Xiamen Xiashun. Treće, nepostojanje naknade za obradu, kako je objašnjeno u uvodnoj izjavi 320., smatralo se korišću za primatelje. Tijekom ispitnog postupka nisu prikupljeni nikakvi dokazi, niti ih je strana koja iznosi tvrdnju dostavila, da banka pri otvaranju kreditne linije ne snosi nikakve troškove ili rizike te da stoga ne naplaćuje nikakvu naknadu. Stoga su tvrdnje te strane odbačene.

(329)

Nakon konačne objave grupa Nanshan tvrdila je da Komisija nije trebala izračunati korist od subvencije u pogledu ugovora o kreditnoj liniji koje je sklopila grupa Nanshan jer:

(330)

Naknada za produljenje od 1,25 % i naknada za obradu od 1,5 % navedene u cjeniku banke Barclays koji je upotrijebila Komisija primjenjuju se na kreditne linije u iznosu većem od 15 000 GBP. Međutim, uvjeti koji se primjenjuju na kreditne linije u iznosu od 40 000 GBP ili čak 100 000 GBP nisu usporedivi s uvjetima koji bi se primjenjivali na kreditne linije u rasponu od nekoliko desetaka do stotina milijuna USD koje je sklopila grupa Nanshan. Stoga je očito da bi se naknade za mala poduzeća opisane u cjeniku Komisije ukinule u interesu sklapanja sporazuma o financiranju takve veličine. I drugi izvor referentne vrijednosti koji je Komisija navela u Prilogu 2.2. (HSBC UK) dovodi u zabludu jer ne sadržava nikakve naknade. Grupa Nanshan kao alternativu je predložila upotrebu naknada koje naplaćuje banka PNC u Sjedinjenim Američkim Državama, koja ne naplaćuje naknadu za obradu i naplaćuje samo godišnju naknadu za produljenje od 0,25 % za odobrenu kreditnu liniju uz iznosu od 100 001 do 3 milijuna USD.

(331)

Kad je riječ o prvoj i drugoj točki, Komisija je istaknula da, iako se pojedinačne naknade klijenata mogu razlikovati, strana koja iznosi tvrdnju nije dostavila dokaze da banka ne snosi nikakve troškove ili rizike pri otvaranju kreditne linije i da stoga ne naplaćuje nikakvu naknadu.

(332)

Kad je riječ o trećoj točki u pogledu referentnih naknada koje je upotrijebila Komisija, kako je navedeno u uvodnoj izjavi 325., Komisija je upotrijebila nalaze iz prethodnih antisubvencijskih predmeta i javno dostupne podatke kako bi zaključila da je primjena referentne naknade za obradu od 1,5 % i referentne naknade za produljenje od 1,25 % razumna. U tom je pogledu Komisija istaknula da, na primjer, banka Barclays naplaćuje naknadu za uspostavu od 1,5 % ugovorenog dozvoljenog prekoračenja i naknadu za produljenje od 1,5 % za prekoračenja u iznosu većem od 15 000 GBP. U tom je slučaju referentna vrijednost naknade za produljenje koju upotrebljava Komisija niža. Dodatno istraživanje pokazalo je i da banka Barkley naplaćuje veće poslovne naknade za prekoračenja, od 1,6 % ograničenja za poslovne razrede od 15 001 GBP do 20 000 GBP do 2,5 % ograničenja za poslovne razrede od 20 001 GBP do 25 000 GBP. Naposljetku, Komisija je napomenula da se alternativna referentna vrijednost koju je predložila grupa Nanshan posebno odnosila na male poslovne klijente, što prema izjavama samog društva nije relevantno, i na osigurane kreditne linije, tj. kreditne linije s nižim rizikom jer su osigurane određenim kolateralom. Stoga je Komisija ponovila svoj zaključak da su referentne naknade koje je upotrijebila razumne i utemeljene na dostupnim tržišnim podacima te je stoga odbacila tu tvrdnju.

(333)

Naposljetku, grupa Nanshan tvrdila je da Komisija ne bi trebala izračunati korist od kreditne linije za društvo Nanshan Finance jer su svi kratkoročni zajmovi koje je dobilo društvo Nanshan Finance bili povezani s rediskontiranim mjenicama za koje nije opravdana kreditna linija. Komisija je prihvatila tu tvrdnju jer su rediskontirane mjenice dane putem međubankovnih zajmova i u skladu s tim je prilagodila izračune.

(334)

Bankovni akcepti mjenice financijski su proizvodi namijenjeni razvoju aktivnijeg domaćeg tržišta novca proširenjem kreditnih mogućnosti. Riječ je o obliku kratkoročnog financiranja čiji je cilj „smanjiti troškove financiranja i povećati učinkovitost kapitala” trasanta (74). Osim toga, kako Narodna banka Kine navodi na svojim internetskim stranicama, „bankovnim akceptom mjenice može se jamčiti sklapanje i izvršavanje ugovora između kupca i prodavatelja te promicati promet kapitala s pomoću kredita Narodne banke Kine” (75). Osim toga, banka DBS na svojoj internetskoj stranici oglašava bankovne akcepte mjenice kao sredstvo za „poboljšanje obrtnog kapitala odgodom plaćanja” (76).

(335)

Komisija je u prethodnom ispitnom postupku već utvrdila da se bankovni akcepti mjenice uglavnom upotrebljavaju kao sredstvo plaćanja u poslovnim transakcijama kao zamjena za novčani nalog, čime se osnažuje gotovinski promet i obrtni kapital trasanta (77). Sa stajališta gotovine, tim se instrumentom trasantu ustvari odobrava odgoda datuma dospijeća plaćanja za šest mjeseci ili godinu dana jer do stvarnog gotovinskog podmirenja iznosa transakcije dolazi u trenutku dospijeća bankovnog akcepta mjenice, a ne u trenutku kada je trasant morao platiti svojem dobavljaču. Bez takvog financijskog instrumenta trasant bi upotrijebio vlastiti obrtni kapital, što podrazumijeva trošak, ili bi s bankom ugovorio kratkoročni zajam za obrtni kapital kako bi platio dobavljače, što također podrazumijeva trošak. Zahvaljujući plaćanju s pomoću bankovnih akcepta mjenice trasant se ustvari isporučenom robom ili uslugom koristi tri mjeseca do godinu dana bez plaćanja gotovinskog predujma i bez ikakvih troškova.

(336)

U uobičajenim tržišnim okolnostima bankovni akcepti mjenice kao financijski instrumenti podrazumijevali bi trošak financiranja za trasanta. Ispitnim postupkom pokazalo se da su sva društva u uzorku koja su tijekom razdoblja ispitnog postupka upotrebljavala bankovne akcepte mjenice platila samo proviziju za uslugu prihvaćanja koju je pružila banka, a koja je iznosila 0,05 % nominalne vrijednosti mjenice. Međutim, nijedno od društava u uzorku nije snosilo trošak financiranja putem bankovnih akcepata mjenice, čime je odgođeno gotovinsko plaćanje za isporuku robe i usluga. Stoga je Komisija smatrala da su društva u ispitnom postupku ostvarila korist od financiranja u obliku bankovnih akcepata mjenice za koje nisu snosila nikakve troškove.

(337)

Uzimajući u obzir prethodno navedeno, Komisija je zaključila da je sustavom bankovnih akcepata koji je uspostavljen u NRK-u svim proizvođačima izvoznicima omogućeno besplatno financiranje tekućeg poslovanja, čime je ostvarena korist protiv koje se mogu uvesti kompenzacijske mjere, kako je opisano u uvodnim izjavama 354.–356. u nastavku, u skladu s člankom 3. stavkom 1. točkom (a) podtočkom i. i člankom 3. stavkom 2. osnovne uredbe.

(338)

Kako je Komisija utvrdila u prethodnom ispitnom postupku (78), bankovni akcepti mjenice zapravo imaju istu svrhu i učinke kao kratkoročni zajmovi za obrtni kapital, s obzirom na to da ih društva koriste za financiranje svojeg tekućeg poslovanja umjesto kratkoročnih zajmova za obrtni kapital, pa bi se u tom slučaju trebali snositi jednaki troškovi kao pri kratkoročnom financiranju zajmovima za obrtni kapital.

(339)

Nakon konačne objave kineska vlada, grupa Wanshun i grupa Nanshan tvrdili su da su bankovni akcepti mjenice zapravo zajmovi koje dobavljač (tj. nositelj mjenice) daje kupcu (trasantu), a ne banka prodavatelju. Razlog tomu je činjenica da se u uvjetima plaćanja u ugovoru jasno navodi da se dobavljač slaže s plaćanjem putem bankovnog akcepta mjenice. Stoga je potpisivanjem takvog ugovora dobavljač već predvidio da se plaćanje neće izvršiti po viđenju, već nakon određenog razdoblja (ovisno o dospijeću bankovnog akcepta mjenice). Svi dodatni troškovi povezani sa zakašnjelim plaćanjem već bi trebali biti uključeni u trošak kupnje. Stoga bankovni akcept postoji samo kako bi se olakšale transakcije između strana koje se međusobno ne poznaju. Uloga je banke pružiti jamstvo za koje naplaćuje određenu naknadu pri otvaranju bankovnog akcepta mjenice. Međutim, u konačnici će se za plaćanje transakcije za koju je izdan bankovni akcept mjenice upotrijebiti novac na bankovnom računu društva. Banka će platiti samo ako društvo ne ispuni obvezu da na svojem bankovnom računu ima dostatna sredstva za plaćanje.

(340)

Komisija je primijetila da je bankovni akcept mjenice stvarno sredstvo plaćanja priznato u kupoprodajnom ugovoru i da se trasantova obveza plaćanja dobavljaču poništava plaćanjem s pomoću bankovnog akcepta mjenice. Trasant isplaćuje dobavljača u trenutku indosiranja bankovnog akcepta mjenice, a svoju obvezu plaćanja prema banci ispunjava po dospijeću. Osim toga, kako je potvrdila i sama kineska vlada, dobavljač ima mogućnost indosirati mjenicu drugim stranama i tako odmah upotrijebiti bankovni akcept mjenice kao sredstvo plaćanja za vlastite kupnje. Stoga dobavljač ne može bankovni akcept mjenice klasificirati kao zajam ili dodatno jamstvo za buduće plaćanje banke te je ta tvrdnja odbačena.

(341)

Kad je riječ o specifičnosti, kako je navedeno u uvodnoj izjavi 102., u skladu s Odlukom br. 40 financijske institucije pružaju kreditnu potporu poticanim industrijama.

(342)

Komisija je smatrala da su bankovni akcepti mjenice još jedan oblik povlaštene financijske potpore koju financijske institucije pružaju poticanim industrijama kao što je sektor aluminijske konverterske folije. Kako je navedeno u prethodnom odjeljku 3.1., sektor aluminijske konverterske folije ubraja se među poticane industrije i stoga ispunjava uvjete za svu moguću financijsku potporu. Bankovni akcepti mjenice kao oblik financiranja dio su sustava povlaštenih financijskih potpora financijskih institucija za poticane industrije, kao što je industrija aluminijske konverterske folije.

(343)

Nisu dostavljeni nikakvi dokazi da svako poduzeće u NRK-u (osim onih u poticanim industrijama) može ostvariti korist od bankovnih akcepata mjenice pod istim povlaštenim uvjetima.

(344)

Nakon konačne objave kineska vlada, grupa Wanshun i grupa Nanshan tvrdile su da se bankovni akcepti mjenice ne pružaju posebno industriji aluminijske konverterske folije jer su dostupni svakom društvu u Kini i u širokoj su upotrebi. Nadalje, Kineska vlada ponovila je svoje argumente o neobvezujućoj prirodi Odluke br. 40, kao i obrazloženje kojim se osporava kvalifikacija kineskih financijskih institucija kao javnih tijela.

(345)

U tom je pogledu Komisija napomenula da kineska vlada i grupa Nanshan nisu dokazale da sva društva u NRK-u mogu jednako imati koristi od povlaštenih uvjeta koji su opaženi za industriju aluminijske konverterske folije. Nadalje, slično kreditnim linijama, bankovni akcepti mjenice neodvojivo su povezani s drugim vrstama povlaštenog financiranja kao što su zajmovi, a s obzirom na to da su dio kreditne potpore koja se posebno pruža poticanim industrijama, analiza javnog tijela i analiza specifičnosti kako su razrađene u odjeljcima od 3.4.1.1. do 3.4.1.5. i u odjeljku 3.4.2.2. za zajmove jednako su primjenjive. Nadalje, čak i ako bi određeni oblik financiranja u načelu mogao biti dostupan društvima u drugim industrijama, konkretni uvjeti pod kojima se takvo financiranje nudi društvima iz određene industrije, kao što su naknade za financiranje i obujam financiranja, mogli bi ga učiniti specifičnim. Nijedna zainteresirana strana nije dostavila dokaze koji bi upućivali na to da se povlašteno financiranje društava u sektoru aluminija putem bankovnih akcepata mjenice temelji na objektivnim kriterijima ili uvjetima u smislu članka 4. stavka 2. točke (b) osnovne uredbe. Stoga su te tvrdnje odbačene.

(346)

Grupa Wanshun i grupa Nanshan zatražile su da, čak i ako Komisija ostane pri odluci da smatra bankovni akcept mjenice subvencijom, u izračunu koristi treba izmijeniti sljedeće:

(347)

Kad je riječ o prvoj točki, Komisija je u uvodnoj izjavi 338. već utvrdila da bankovni akcepti mjenice imaju istu svrhu i učinke kao kratkoročni zajmovi za obrtni kapital, pa bi se u tom slučaju trebali snositi jednaki troškovi kao pri kratkoročnom financiranju zajmovima za obrtni kapital. Strana nije dodatno obrazložila zašto bi referentna vrijednost za bankovni akcept mjenice trebala biti ista kao za kreditnu liniju. Stoga je ta tvrdnja odbačena.

(348)

Kad je riječ o drugoj točki, Komisija je u uvodnoj izjavi već napomenula da su društva u uzorku koja su tijekom razdoblja ispitnog postupka upotrebljavala bankovne akcepte mjenice platila samo proviziju za uslugu prihvaćanja koju je pružila banka, a koja je iznosila 0,05 % nominalne vrijednosti mjenice. Ta provizija koja se banci plaća za obradu bankovnog akcepta mjenice zapravo je poseban element u odnosu na financiranje koje je odobrila banka, za koje proizvođači izvoznici koji surađuju nisu snosili nikakve troškove. Ta se naknada plaća kako bi se pokrili administrativni troškovi banke za obradu bankovnih akcepata mjenice. Stoga je ta tvrdnja odbačena.

(349)

U pogledu treće točke, kako je Komisija zaključila u prethodnim ispitnim postupcima (79), najprije treba napomenuti da je uobičajena praksa da banke pri odobravanju financiranja zatraže jamstva i kolaterale od svojih klijenata. Nadalje, potrebno je napomenuti da se takva jamstva upotrebljavaju kako bi se osiguralo da će proizvođač izvoznik svoju financijsku odgovornost snositi prema banci, a ne prema dobavljaču. Ispitnim je postupkom otkriveno i da kineske banke ne zahtijevaju sustavno takva jamstva te da ona nisu uvijek povezana sa specifičnim bankovnim akceptima mjenice. U tom pogledu navodni depoziti ne predstavljaju predujam trasanta bankama, već samo dodatno jamstvo koje banke ponekad traže i koje nema nikakav učinak na odluku banke da izda bankovne akcepte mjenice bez ikakvih dodatnih kamata na posuđivanje za trasanta. Nadalje, oni se mogu pojavljivati u različitim oblicima, uključujući oročene depozite i zaloge. Depoziti nose kamate u korist trasanta i stoga ne predstavljaju trošak za trasanta bankovnog akcepta mjenice. Na temelju toga ta je tvrdnja odbačena.

(350)

Naposljetku, Komisija podsjeća da je, kako je prethodno navedeno, bankovni akcept mjenice sredstvo plaćanja i stoga nema učinak odgode datuma dospijeća plaćanja koji je dogovoren s dobavljačem, već odgode gotovinskog plaćanja. Primatelj plaćanja (dobavljač) može indosirati bankovni akcept mjenice kao sredstvo plaćanja kako bi podmirio svoje obveze prema drugim stranama. Stoga nema razmjernog smanjenja likvidnosti povezanih strana koje su primile bankovni akcept mjenice. Ne postoji ni dvostruko računanje jer nijednom društvu nisu uvedene nikakve kompenzacijske mjere za bankovne akcepte mjenice primljene kao sredstvo plaćanja. Stoga je ta tvrdnja odbačena.

(351)

Nakon konačne objave grupa Nanshan zatražila je i ispravak pogrešaka u izračunu zbog pogrešaka u formuli. Komisija je prihvatila tu tvrdnju i u skladu s tim prilagodila izračune.

(352)

Za izračun iznosa subvencija protiv kojih se mogu uvesti kompenzacijske mjere Komisija je procijenila korist za primatelje tijekom razdoblja ispitnog postupka.

(353)

Kako je navedeno u uvodnim izjavama 334. i 335., Komisija je utvrdila da su proizvođači izvoznici u uzorku upotrebljavali bankovne akcepte mjenice kako bi zadovoljili svoje potrebe za kratkoročnim financiranjem bez plaćanja naknade.

(354)

Komisija je stoga zaključila da bi trasanti bankovnih akcepata trebali platiti naknadu za razdoblje financiranja. Komisija je smatrala da je razdoblje financiranja započelo na datum izdavanja bankovnog akcepta mjenice, a završilo na datum dospijeća bankovnog akcepta mjenice. Kad je riječ o bankovnim akceptima mjenice izdanima prije razdoblja ispitnog postupka i bankovnim akceptima mjenice s datumom dospijeća nakon završetka razdoblja ispitnog postupka, Komisija je izračunala korist samo za razdoblje financiranja koje je bilo obuhvaćeno razdobljem ispitnog postupka.

(355)

U skladu s člankom 6. točkom (b) osnovne uredbe, uzimajući u obzir to da su bankovni akcepti mjenice oblik kratkoročnog financiranja i da u stvarnosti imaju istu svrhu kao i kratkoročni zajmovi za obrtni kapital, Komisija je smatrala da je ta korist za primatelje razlika između iznosa koji je društvo stvarno platilo kao naknadu za financiranje bankovnim akceptima mjenice i iznosa koji bi trebalo platiti da je primijenjena kamatna stopa za kratkoročno financiranje.

(356)

Komisija je utvrdila korist koja proizlazi iz neplaćanja troškova kratkoročnog financiranja. Komisija je smatrala, kako je utvrđeno u prethodnim ispitnim postupcima (80), da bi se u slučaju bankovnih akcepata mjenice trebali snositi jednaki troškovi kao pri financiranju kratkoročnim zajmom. Zato je Komisija primijenila jednaku metodologiju kao za kratkoročno financiranje s pomoću zajma u RMB opisano u odjeljku 3.4.2.

(357)

Društva iz dvije skupine u uzorku izdala su konvertibilne korporativne obveznice prije razdoblja ispitnog postupka. Jedno društvo iz skupina u uzorku (Shantou Wanshun) izdalo je konvertibilne korporativne obveznice prije razdoblja ispitnog postupka, koje su tijekom razdoblja ispitnog postupka djelomično pretvorene u kapital. Ta konvertibilna obveznica imala je progresivnu strukturu kamatne stope s vrlo niskim kamatnim stopama u rasponu od 0,4 % do 2 %, što je daleko niže od referentne/povlaštene stope za zajmove koje određuje kineska vlada.

(358)

Još jedno društvo (Shandong Nanshan) izdalo je konvertibilne obveznice prije razdoblja ispitnog postupka, koje su 2015. pretvorene u kapital u okviru zamjene duga za vlasnički udio. Imatelji obveznica obaju društava bile su uglavnom financijske institucije u državnom vlasništvu. Komisija je utvrdila i da su te konvertibilne obveznice obaju društava pretvorene u kapital po znatno višoj cijeni od prevladavajuće tržišne cijene tih dionica u trenutku pretvorbe.

(359)

Komisija je utvrdila da su oba društva u uzorku ostvarila korist od povlaštenog financiranja u obliku konvertibilnih obveznica.

—

Zakon Narodne Republike Kine o vrijednosnim papirima (verzija iz 2014.) („Zakon o vrijednosnim papirima”) (81),

—

Administrativne mjere za izdavanje vrijednosnih papira koje izdaju trgovačka društva uvrštena na burzu (verzija iz 2008.) (82),

—

Administrativne mjere za pokroviteljstvo izdanja vrijednosnih papira i uvrštenje na burzu (verzija iz 2008.) (83),

—

Administrativne mjere za izdavanje i supotpisivanje izdanja vrijednosnih papira (verzija iz 2018.),

—

Pravilnik o upravljanju korporativnim obveznicama koji je 18. siječnja 2011. izdalo Državno vijeće,

—

Administrativne mjere za izdavanje korporativnih obveznica i trgovanje njima, Uredba Kineskog regulatornog tijela za vrijednosne papire br. 113, 15. siječnja 2015.,

—

Mjere za upravljanje dužničkim instrumentima nefinancijskih poduzeća koje izdaje Narodna banka Kine na međubankovnom tržištu obveznica, Uredba Narodne banke Kine [2008.] br. 12, 9. travnja 2008.

(360)

Pravilnikom o upravljanju korporativnim obveznicama i Administrativnim mjerama za izdavanje korporativnih obveznica i trgovanje njima utvrđuje se opći pravni okvir koji se primjenjuje na korporativne obveznice. Međutim, postoji i posebno zakonodavstvo koje se primjenjuje na konvertibilne korporativne obveznice, točnije Administrativne mjere za izdavanje vrijednosnih papira koje izdaju trgovačka društva uvrštena na burzu, Administrativne mjere za izdavanje i supotpisivanje izdanja vrijednosnih papira te Administrativne mjere za pokroviteljstvo izdanja vrijednosnih papira i uvrštenje na burzu.

(361)

U članku 14. Administrativnih mjera za izdavanje vrijednosnih papira koje izdaju trgovačka društva uvrštena na burzu pojam „konvertibilne korporativne obveznice” definira se kao „korporativne obveznice koje izdaje trgovačko društvo izdavatelj u skladu sa zakonom i koje se mogu pretvoriti u dionice tijekom određenog razdoblja i pod utvrđenim uvjetima”.

(362)

U skladu s člankom 11. Zakona o vrijednosnim papirima, koji se primjenjivao u trenutku kad su društva u uzorku izdala konvertibilne obveznice, te člankom 45. Administrativnih mjera za izdavanje vrijednosnih papira koje izdaju trgovačka društva uvrštena na burzu i člankom 2. Administrativnih mjera za pokroviteljstvo izdanja vrijednosnih papira i uvrštenje na burzu, društva koja žele izdati konvertibilne korporativne obveznice moraju angažirati pokrovitelja izdanja vrijednosnih papira, koji djeluje kao supotpisnik. Pokrovitelj organizira izdavanje obveznica, preporučuje izdavatelja, podnosi dokumentaciju koja se odnosi na zahtjev na odobrenje CSRC-u, pregovara o kamatnim stopama po kojima će se obveznica ponuditi ulagateljima te je odgovoran za pronalaženje ulagatelja koji bi prihvatili dogovorene uvjete izdavanja obveznice, uključujući kamatnu stopu.

(363)

U skladu s regulatornim okvirom u Kini se konvertibilne obveznice ne mogu slobodno izdavati niti se njima može slobodno trgovati. Izdavanje svake obveznice mora odobriti CSRC. U članku 16. Zakona o vrijednosnim papirima propisuje se da „trgovačka društva uvrštena na burzu koja izdaju konvertibilne korporativne obveznice moraju […] ispunjavati zahtjeve za javnu ponudu dionica propisane ovim Zakonom; i moraju dobiti odobrenje regulatornih tijela Državnog vijeća nadležnih za vrijednosne papire”. U skladu s člankom 3. Administrativnih mjera za izdavanje i supotpisivanje izdanja vrijednosnih papira, koji se primjenjuje na konvertibilne obveznice, „CSRC nadzire i prati ponudu i supotpisivanje vrijednosnih papira u skladu sa zakonom”. Osim toga, u skladu s člankom 10. Pravilnika o upravljanju korporativnim obveznicama utvrđene su godišnje kvote za izdavanje korporativnih obveznica.

(364)

U skladu s člankom 16. Zakona o vrijednosnim papirima javno izdavanje obveznica trebalo bi ispunjavati sljedeće zahtjeve: „svrha korištenja prihoda mora biti u skladu s državnim industrijskim politikama” i „prihodi od javne ponude korporativnih obveznica smiju se koristiti samo u odobrene svrhe”. U članku 12. Pravilnika o upravljanju korporativnim obveznicama ponavlja se da svrha prikupljenih sredstava mora biti u skladu s industrijskim politikama države. Nadalje, u članku 10. stavku 2. Administrativnih mjera za izdavanje vrijednosnih papira koje izdaju trgovačka društva uvrštena na burzu, koje su lex specialis koji se primjenjuje na konvertibilne obveznice, propisuje se da „svrhe korištenja prikupljenih sredstava moraju biti u skladu s državnim industrijskim politikama”.

(365)

Kako je objašnjeno u uvodnoj izjavi 100., u Odluci br. 40 upućuje se na „Katalog smjernica za restrukturiranje industrije” i predviđa se da ako „investicijski projekt pripada poticanom sadržaju, ispituje se, odobrava i evidentira u skladu s relevantnim nacionalnim propisima o ulaganjima; sve financijske institucije pružaju kreditnu potporu u skladu s kreditnim načelima”. Iz toga proizlazi da izdavanje konvertibilnih korporativnih obveznica, koje je, kako je pokazano, nužno usmjereno na poticane industrije, odgovara praksi financijskih institucija da pružaju potporu tim industrijama.

(366)

Kamatne stope na korporativne obveznice isto su tako strogo regulirane. U članku 16. Administrativnih mjera za izdavanje vrijednosnih papira koje izdaju trgovačka društva uvrštena na burzu navodi se da „kamatnu stopu konvertibilne korporativne obveznice pregovorima određuju trgovačko društvo izdavatelj i vodeći potpisnik, no ona mora ispunjavati relevantne odredbe koje propisuje država”. U skladu s člankom 16. stavkom 5. Zakona o vrijednosnim papirima „kuponska stopa korporativnih obveznica ne smije premašivati kuponsku stopu koju je propisalo Državno vijeće”. Osim toga, u članku 18. Pravilnika o upravljanju korporativnim obveznicama, koji se općenito primjenjuje na sve obveznice, navode se dodatne pojedinosti, točnije da „kamatna stopa po kojoj je ponuđena bilo koja korporativna obveznica ne smije biti veća od 40 % od prevladavajuće kamatne stope koju banke plaćaju fizičkim osobama za oročene štedne depozite s istim dospijećem”.

(367)

U skladu s člankom 17. Administrativnih mjera za izdavanje vrijednosnih papira koje izdaju trgovačka društva uvrštena na burzu, „da bi trgovačko društvo javno izdalo konvertibilne korporativne obveznice, mora kvalificiranoj agenciji za kreditni rejting povjeriti određivanje kreditnih rejtinga i naknadnih rejtinga”. Osim toga, u članku 18. općenito primjenjivih Administrativnih mjera za izdavanje korporativnih obveznica i trgovanje njima propisuje se da se samo određene obveznice koje ispunjavaju stroge kriterije kvalitete, na primjer kreditni rejting AAA, smiju javno izdavati javnim ulagateljima ili javno izdavati kvalificiranim ulagateljima. Korporativne obveznice koje ne ispunjavaju te standarde mogu se javno izdavati samo kvalificiranim ulagateljima.

(368)

Prema Izvješću o kineskom tržištu obveznica iz 2021. društva Bloomberg, na obveznice uvrštene na međubankovno tržište obveznica odnosi se 88 % ukupnog obujma trgovanja obveznicama (84). Prema istoj studiji većina su ulagatelja institucionalni ulagatelji, uključujući financijske institucije. Konkretno, poslovne banke u državnom vlasništvu čine 57 % ulagatelja, a banke za provedbu državne politike 3 % (85). Nadalje, Komisija je utvrdila da su svi ulagatelji u konvertibilne obveznice koje je izdalo jedno društvo u uzorku institucionalni ulagatelji, što je kategorija ulagatelja koja uključuje financijske institucije.

(369)

Nadalje, kao poticana industrija u skladu s „Katalogom smjernica za restrukturiranje industrije”, industrija aluminijske konverterske folije ima pravo na kreditnu potporu financijskih institucija na temelju Odluke br. 40. Činjenica da konvertibilne obveznice, kao što su konvertibilne obveznice koje su izdala društva u uzorku, imaju nisku kamatnu stopu snažan je pokazatelj da su financijske institucije, koje su glavni ulagatelji u te obveznice, obvezne pružati „kreditnu potporu” tim društvima te pri donošenju odluka o ulaganju ili financiranju osim poslovnih interesa uzimati u obzir i druge interese, kao što su ciljevi državnih politika. Naime, ulagatelj koji posluje u tržišnim uvjetima bio bi osjetljiviji na financijski povrat na ulaganje i najvjerojatnije ne bi ulagao u konvertibilne obveznice s vrlo niskim kamatnim stopama. Nadalje, zaključci koje je Komisija donijela o financijskom stanju obje skupine proizvođača izvoznika u odjeljku 3.4.2.3. s obzirom na njihove profile likvidnosti i solventnosti dodatno upućuju na to da ulagatelji koji posluju u tržišnim uvjetima ne bi ulagali u financijske instrumente kao što su konvertibilne obveznice, koje nude niske financijske povrate, ako se njihove izdavatelje smatra visokorizičnima u pogledu likvidnosti i solventnosti. Stoga bi se, prema stajalištu Komisije, na takvo ulaganje odlučili jedino ulagatelji koji su umjesto financijskim povratom na svoje ulaganje motivirani drugim razlozima, kao što je ispunjavanje pravne obveze pružanja financiranja društvima u poticanim industrijama.

(370)

Na temelju prethodno navedenoga, Komisija je smatrala da postoji niz dokaza koji potvrđuju da velik dio ulagatelja u konvertibilne obveznice koje su izdala društva u uzorku čine financijske institucije, koje imaju pravnu obvezu pružati kreditnu potporu proizvođačima aluminijske konverterske folije.

(371)

Nadalje, kako je prethodno opisano u odjeljku 3.4.1., te financijske institucije imaju snažne veze s državom, pa kineska vlada može ostvariti znatan utjecaj na njih. Opći pravni okvir u kojem te financijske institucije posluju vrijedi i za konvertibilne obveznice.

(372)

U odjeljku 3.4.1. Komisija je zaključila da su financijske institucije u državnom vlasništvu javna tijela u smislu članka 2. točke (b) u vezi s člankom 3. stavkom 1. točkom (a) podtočkom i. osnovne uredbe te da se u svakom slučaju smatra da im je kineska vlada povjerila funkcije koje se obično povjeravaju javnim tijelima i usmjeravala ih u njihovu izvršavanju u smislu članka 3. stavka 1. točke (a) podtočke iv. osnovne uredbe. U odjeljku 3.4.1.7. Komisija je zaključila da vlada i privatnim financijskim institucijama povjerava izvršavanje određenih zadaća ili ih usmjerava na to.

(373)

Komisija je zatražila i konkretne dokaze o provođenju znatne kontrole na temelju konkretnih izdanja konvertibilnih obveznica. Stoga je preispitala opće pravno okruženje, kako je prethodno opisano u uvodnim izjavama 360.–367., te konkretne nalaze ispitnog postupka.

(374)

Komisija je utvrdila da su dvije skupine proizvođača izvoznika u uzorku izdale konvertibilne obveznice po vrlo niskim i sličnim kamatnim stopama, neovisno o financijskom stanju i kreditnom riziku tih društava. Komisija je utvrdila i da je znatna količina tih obveznica pretvorena u dionice po znatno višoj cijeni od prevladavajuće tržišne cijene tih dionica. Stoga je stopa povrata i dalje bila ispod tržišne vrijednosti čak i kad su obveznice pretvorene u dionice.

(375)

S obzirom na prethodna razmatranja Komisija je zaključila da su kineske financijske institucije, koje su glavni ulagatelji u konvertibilne obveznice koje su izdala društva u uzorku, slijedile smjernice politike utvrđene u Odluci br. 40 pružanjem povlaštenog financiranja društvima koja pripadaju poticanoj industriji, pa su stoga djelovala ili kao javna tijela u smislu članka 2. točke (b) osnovne uredbe ili kao tijela kojima je vlada povjerila izvršavanje određenih zadaća i u tome ih usmjeravala u smislu članka 3. stavka 1. točke (a) podtočke iv. osnovne uredbe.

(376)

Prihvaćanjem ulaganja u konvertibilne obveznice s vrlo niskom stopom povrata bez obzira na profil rizičnosti izdavatelja, pri čemu je kamatna stopa, među ostalim, bila niža od nerizične referentne stope koju je nudio NBK ili koju je objavio NIFC, kako se navodi u uvodnoj izjavi 387., te pristajanjem na pretvaranje tih obveznica u dionice po mnogo višoj cijeni od trenutačne tržišne vrijednosti tih dionica, financijske institucije omogućile su ostvarivanje koristi tim proizvođačima izvoznicima u uzorku.

(377)

Nakon konačne objave kineska vlada tvrdila je da je kupnja korporativnih obveznica i konvertibilnih korporativnih obveznica redovita poslovna praksa u svim glavnim jurisdikcijama, uključujući Europsku uniju i SAD. Prema kineskoj vladi, i činjenica da su mnogi ulagatelji u obveznice institucionalni ulagatelji, uključujući financijske institucije, slična je situaciji u EU-u. Kineska vlada tvrdila je da bi u svakom slučaju, čak i ako se prihvate brojke navedene u objavi, tako da bi 57 % ulagatelja bile poslovne banke u državnom vlasništvu, a 3 % banke za provedbu državne politike, to i dalje ostavilo tržišni udio od 40 %, koji ne bi trebalo zanemariti.

(378)

Prema kineskoj vladi Komisija nije provela ni zasebnu analizu uloga financijskih institucija na kineskom tržištu konvertibilnih obveznica jer su to različite vrste instrumenata u usporedbi sa zajmovima, a uloge koje su izvršavale investicijske financijske institucije isto su tako vrlo različite. Isto je obrazloženje primijenjeno i na korporativne obveznice navedene u odjeljku 3.6.2.

(379)

Komisija se nije složila s izjavom kineske vlade da nije provela posebnu procjenu postupanja financijskih institucija kao javnih tijela za funkciju kupnje obveznica. Osim zaključaka koje je donijela u odjeljku 3.4.1., Komisija je tražila i konkretne dokaze o provođenju znatne kontrole na temelju konkretnih izdanja konvertibilnih obveznica te je provela posebnu procjenu u uvodnim izjavama 373. i 374. Iako se Komisija složila s kineskom vladom da kupnja korporativnih obveznica i konvertibilnih obveznica može u načelu biti redovita poslovna praksa u svim glavnim jurisdikcijama, istaknula je da je kupnja korporativnih obveznica od strane kineskih financijskih institucija obilježena uplitanjem države, kako je navedeno u uvodnoj izjavi 375.

(380)

Komisija je smatrala da je povlašteno financiranje putem konvertibilnih obveznica specifično u smislu članka 4. stavka 2. točke (a) osnovne uredbe. Konvertibilne obveznice ne mogu se izdati bez odobrenja CSRC-a, koji provjerava jesu li ispunjeni svi regulatorni uvjeti za izdavanje konvertibilnih obveznica. Kako je objašnjeno u uvodnoj izjavi 364., prema Zakonu o vrijednosnim papirima i Administrativnim mjerama za izdavanje vrijednosnih papira koje izdaju trgovačka društva uvrštena na burzu (koje se izričito primjenjuju na konvertibilne obveznice), izdavanje konvertibilnih obveznica mora biti u skladu s državnim industrijskim politikama. Komisija je u uvodnoj izjavi 366. smatrala da izraz „u skladu s državnim industrijskim politikama” znači da je projekt ulaganja obuhvaćen „poticanim” sadržajem iz Kataloga smjernica za restrukturiranje industrije kojem pripada industrija aluminijske konverterske folije.

(381)

Nisu dostavljeni nikakvi dokazi da svako poduzeće u NRK-u (osim onih u poticanim industrijama) može ostvariti korist od konvertibilnih obveznica pod istim povlaštenim uvjetima.

(382)

Nakon konačne objave kineska vlada tvrdila je da su kriteriji koje društvo mora ispuniti kako bi izdalo obveznice financijske prirode i da nisu usmjereni na provedbu državne politike. Kineska vlada nije se složila sa stajalištem da izdavanje konvertibilnih obveznica mora biti u skladu s industrijskim politikama države te je ponovila da industrija aluminijske konverterske folije nije poticana industrija. Isto je obrazloženje primijenjeno i na korporativne obveznice navedene u odjeljku 3.6.2.

(383)

U tom pogledu, iako se Komisija složila da su tržišta obveznica regulirana u svakoj zemlji i da je većina kriterija koje društvo mora ispuniti kako bi izdalo obveznice financijske prirode, nije se složila s tvrdnjom kineske vlade da izdavanje konvertibilnih obveznica u Kini nije usmjereno na provedbu državne politike. Prvo, Komisija je ponovila stajalište da je sektor aluminijske konverterske folije poticana industrija. Drugo, Komisija je smatrala dovoljno jasnim tekst Zakona NRK-a o vrijednosnim papirima (verzija iz 2014.) i Administrativnih mjera za izdavanje vrijednosnih papira koje izdaju trgovačka društva uvrštena na burzu (koje se izričito primjenjuju na konvertibilne obveznice), prema kojima izdavanje konvertibilnih obveznica mora biti u skladu s industrijskim politikama države. Naposljetku, Komisija je u uvodnoj izjavi 376. utvrdila da su prihvaćanjem ulaganja u konvertibilne obveznice s vrlo niskom stopom povrata bez obzira na profil rizičnosti izdavatelja financijske institucije omogućile ostvarivanje koristi proizvođačima izvoznicima u uzorku. Stoga su tvrdnje kineske vlade odbačene.

(384)

Konvertibilne obveznice su hibridni dužnički instrument koji ima obilježja obveznice, npr. isplatu kamata, ali isto tako pod određenim uvjetima omogućuje i pretvaranje uloženog iznosa u dionice.

(385)

Komisija je utvrdila da su kamatne stope na konvertibilne korporativne obveznice koje su u razdoblju ispitnog postupka izdala društva u uzorku bile na toliko niskoj razini da bi u njih ulagali jedino ulagatelji koji su umjesto financijskim povratom na ulaganje motivirani drugim razlozima, na primjer ispunjavanjem pravne obveze pružanja financiranja društvima u poticanim industrijama. Taj je zaključak potvrđivala i činjenica da velik dio ulagatelja u konvertibilne obveznice koje su izdala društva u uzorku čine financijske institucije u državnom vlasništvu.

(386)

Komisija je utvrdila da su za dio konvertibilnih obveznica obaju društava u uzorku koji nije pretvoren u dionice ulagatelji dobili povrat u obliku kamata slično kao i za zajmove ili standardne obveznice. Budući da se metodologija izračuna za zajmove opisana u uvodnoj izjavi 248. temelji na obveznicama, Komisija je odlučila primijeniti istu metodologiju (86). To znači da se, kako bi se utvrdila tržišna kamatna stopa za obveznice, relativni raspon između korporativnih obveznica s rejtingom AA i korporativnih obveznica s rejtingom BB u SAD-u i s istim trajanjem primjenjuje na referentne stope za zajmove koje je objavio NBK ili, nakon 20. kolovoza 2019., na povlaštenu stopu za zajmove koju je objavio NIFC (87).

(387)

Korist je razlika između iznosa kamata koje bi društvo trebalo platiti primjenom tržišne kamatne stope iz uvodne izjave 419. i stvarnih kamata koje je društvo platilo.

(388)

Komisija je utvrdila i da je znatna količina tih obveznica pretvorena u dionice. Komisija je utvrdila da su konvertibilne obveznice obaju društava pretvorene u kapital po znatno višoj cijeni od prevladavajuće tržišne cijene tih dionica. U tom slučaju Komisija je dug pretvoren u dionice smatrala dokapitalizacijom protiv koje se mogu uvesti kompenzacijske mjere. Korišću od te dokapitalizacije smatrala se razlika između burzovne cijene dionica u trenutku pretvorbe i iznosa koji su platili imatelji obveznica. Ta je korist raspodijeljena na razdoblje ispitnog postupka primjenom prosječnog razdoblja amortizacije imovine društava.

(389)

Nakon konačne objave kineska vlada i grupa Wanshun usprotivile su se primjeni iste referentne vrijednosti za obveznice i konvertibilne obveznice kao što je ona koja se primjenjuje na zajmove jer je konvertibilnost obveznice njezin ključni element, zbog čega je ona ujedno i znatno drukčiji kreditni instrument. Kineska vlada tvrdila je i da ne postoji osnova na temelju koje bi Komisija kao početnu točku upotrijebila referentnu vrijednost NBK-a i zatim dodala uvećanje. Prema kineskoj vladi, i europski proizvođači aluminijske konverterske folije s rejtingom BB izdavali su obveznice za slično razdoblje dospijeća po znatno nižim stopama od izračunane referentne stope tijekom istog razdoblja. Isto je obrazloženje primijenjeno i na korporativne obveznice navedene u odjeljku 3.6.2.

(390)

Osim toga, grupa Wanshun istaknula je da se obveznicama može lako trgovati na tržištu (osoba koja posjeduje obveznicu može je prodati na tržištu prije njezina dospijeća). S druge strane, zajam je sporazum između dviju stranaka, pri čemu jedna stranka pozajmljuje novac od druge stranke. Zajmom se u pravilu ne može trgovati na tržištu. Osim toga, obveznica društva Shantou Wanshun mogla se pretvoriti u dionice, čime se imatelju obveznica pružila dodatna prednost. U skladu s tim, logično je da bi kamatne stope za konvertibilne obveznice bile niže nego za zajmove i druge vrste obveznica (ulagatelji bi bili spremni prihvatiti nižu kuponsku stopu na konvertibilnu obveznicu zbog njezine značajke konverzije). Grupa Wanshun predložila je da se umjesto toga upotrijebi referentna vrijednost na temelju Hong Konga (koja se temelji na stopama prinosa obveznica), tj. ista referentna vrijednost koju je grupa Nanshan predložila za zajmove u uvodnoj izjavi 264.

(391)

Komisija je istaknula da su zajmovi i korporativne obveznice u načelu slični financijski dužnički instrumenti. Zapravo, korporativna obveznica vrsta je zajma koji veliki subjekti upotrebljavaju za prikupljanje kapitala. I zajmovi i korporativne obveznice ugovaraju/izdaju se na određeno razdoblje i na njih se obračunava kamata/kuponska stopa. Činjenica da financiranje putem zajma osigurava financijska institucija, a da financiranje putem korporativne obveznice osiguravaju ulagatelji, koji su u većini slučajeva isto financijske institucije, nije relevantna za utvrđivanje temeljnih značajki obaju instrumenata. Naime, oba instrumenta služe za financiranje poslovanja, imaju istu vrstu naknade i slične uvjete otplate. Nadalje, Komisija je tijekom ispitnog postupka utvrdila da korporativne obveznice koje su izdali proizvođači izvoznici koji surađuju imaju kuponske stope i svrhe koje su vrlo slične kamatnim stopama i svrsi zajmova sličnog trajanja te da se oni stoga mogu smatrati zamjenjivima sa stajališta proizvođača, čime se opravdava primjena iste referentne vrijednosti za oba instrumenta u posebnim okolnostima ovog predmeta.

(392)

Nadalje, Komisija je primjedbe kineske vlade o kamatnim stopama koje se primjenjuju na društva s rejtingom BB u Europskoj uniji smatrala neutemeljenima jer nerizična stopa u Europskoj uniji nije jednaka nerizičnoj stopi u NRK-u te stoga nije moguće uspoređivati kamatne stope u apsolutnom smislu.

(393)

Komisija se složila da su konvertibilne korporativne obveznice hibridni dužnički instrument koji omogućuje i konverziju uloženog iznosa u dionice pod određenim uvjetima te da se stoga u načelu razlikuju od korporativnih obveznica. Komisija je razmotrila mogućnost kvantificiranja tog elementa konvertibilnosti. Međutim, takva konvertibilnost nije uzeta u obzir u referentnoj vrijednosti koju je predložila grupa Wanshun. Osim toga, to općenito nije bila odgovarajuća referentna vrijednost za obveznice zbog razloga koji su već utvrđeni u uvodnoj izjavi 268. Nisu dostavljene druge moguće referentne vrijednosti i nisu bile dostupne dodatne javne informacije kojima bi se osigurala točnija referentna vrijednost za konvertibilne obveznice (npr. indeksi za premiju na konvertibilne obveznice s rejtingom AA i konvertibilne obveznice s rejtingom BB u SAD-u) ili za aspekt konvertibilnosti tih obveznica. Nadalje, referentna vrijednost koja je upotrijebljena kao osnova za konverziju u svakom je slučaju bila nerizična stopa. Stoga su te tvrdnje odbačene.

(394)

Kad je riječ o konvertibilnim korporativnim obveznicama, grupa Wanshun tvrdila je sljedeće:

(395)

Komisija napominje da grupa Wanshun nije dostavila dostatne dokaze kojima bi potkrijepila tvrdnju da su većina ulagatelja u konvertibilne obveznice društva Shantou Wanshun bili pojedinci koji posluju na tržištu dionica u Shenzhenu. Naime, izvor te tvrdnje nije se mogao provjeriti, a popratni dokument nije sadržavao jasnu definiciju toga što se smatra privatnim ulagateljima, a što ulagateljima u državnom vlasništvu, kao ni pojedinačna imena ulagatelja. Stoga je ta tvrdnja odbačena.

(396)

Komisija je prihvatila tvrdnju grupe Wanshun o oduzimanju plaćanja kuponske stope od plaćanja referentne kamatne stope te je oduzela plaćanja kuponske stope za razdoblje ispitnog postupka od plaćanja referentne kamatne stope.

(397)

Grupa Wanshun tvrdila je i da je Komisija pogriješila pri kompenzaciji dokapitalizacije (konverzija nekih obveznica društva Shantou Wanshun u dionice) jer:

(398)

Komisija se nije složila s primjedbama u pogledu početne cijene konverzije utvrđene u srpnju 2018. Napomenula je da bi se, ako je cijena određene dionice na tržištu dionica u trenutku konverzije znatno niža od njezine tržišne cijene, razuman ulagatelj suzdržao od konverzije obveznica u dionice i umjesto toga zadržao obveznice. Drugim riječima, razuman ulagatelj pokušao bi smanjiti rizik od nepovoljnog kretanja cijene.

(399)

Komisija se nije složila ni s primjedbom u pogledu netočne cijene konverzije. Iz informacija dostavljenih Komisiji činilo se da je do promjene cijene na koju se poziva grupa Wanshun došlo tek nakon konverzije dionica. Stoga je Komisija ostala pri tvrdnji da je pri izračunu koristi upotrijebila točnu cijenu konverzije.

(400)

Jedna od skupina u uzorku ostvarila je korist od povlaštenog financiranja u obliku korporativnih obveznica.

—

Zakon o vrijednosnim papirima,

—

Administrativne mjere za izdavanje korporativnih obveznica i trgovanje njima, Uredba Kineskog regulatornog tijela za vrijednosne papire br. 113, 15. siječnja 2015.,

—

Pravilnik o upravljanju korporativnim obveznicama, koji je 18. siječnja 2011. izdalo Državno vijeće,

—

Mjere za upravljanje dužničkim instrumentima nefinancijskih poduzeća koje izdaje Narodna banka Kine na međubankovnom tržištu obveznica, Uredba Narodne banke Kine [2008.] br. 12, 9. travnja 2008.

(401)

U skladu s regulatornim okvirom u Kini se obveznice ne mogu slobodno izdavati niti se njima može slobodno trgovati. Svako izdavanje obveznice moraju odobriti različita državna tijela, kao što su NBK, NDRC i CSRC, ovisno o vrsti obveznice i vrsti izdavatelja. Osim toga, Pravilnikom o upravljanju korporativnim obveznicama utvrđene su godišnje kvote za izdavanje korporativnih obveznica.

(402)

Nadalje, u skladu s člankom 16. Zakona o vrijednosnim papirima, koji se primjenjivao tijekom razdoblja ispitnog postupka, javna ponuda korporativnih obveznica trebala bi ispunjavati sljedeće zahtjeve: „svrha korištenja prihoda mora biti u skladu s državnim industrijskim politikama […]” i „prihodi od javne ponude korporativnih obveznica smiju se koristiti samo u odobrene svrhe”. U članku 12. Pravilnika o upravljanju korporativnim obveznicama ponavlja se da svrha prikupljenih sredstava mora biti u skladu s industrijskim politikama države. Kako je objašnjeno u uvodnim izjavama 364. i 365., izdavanje korporativnih obveznica pod takvim uvjetima usmjereno je na poticane industrije, kao što je industrija aluminijske konverterske folije, i odgovara praksi financijskih institucija da pružaju potporu tim industrijama.

(403)

U skladu s člankom 16. stavkom 5. Zakona o vrijednosnim papirima „kuponska stopa korporativnih obveznica ne smije premašivati kuponsku stopu koju je propisalo Državno vijeće”. Osim toga, u članku 18. Pravilnika o upravljanju korporativnim obveznicama predviđaju se dodatne pojedinosti tako što se navodi da „kamatna stopa po kojoj je ponuđena bilo koja korporativna obveznica ne smije biti veća od 40 % prevladavajuće kamatne stope koju banke plaćaju fizičkim osobama za oročene štedne depozite s istim dospijećem”.

(404)

Nadalje, u članku 18. Administrativnih mjera za izdavanje korporativnih obveznica i trgovanje njima propisuje se da se samo određene obveznice koje ispunjavaju stroge kriterije kvalitete, na primjer kreditni rejting AAA, smiju javno izdavati javnim ulagateljima ili javno izdavati kvalificiranim ulagateljima, i to isključivo na osnovi diskrecijskog prava izdavatelja. Korporativne obveznice koje ne ispunjavaju te standarde mogu se javno izdavati samo kvalificiranim ulagateljima. Stoga iz navedenoga proizlazi da se većina obveznica izdaje kvalificiranim ulagateljima koje je odobrio CSRC i koji su kineski institucionalni ulagatelji.

(405)

Kako je objašnjeno u uvodnim izjavama 369. i 370., Komisija je smatrala da postoji niz dokaza koji potvrđuju da velik dio ulagatelja u konvertibilne obveznice koje su izdala društva u uzorku čine financijske institucije, koje imaju pravnu obvezu pružati kreditnu potporu proizvođačima aluminijske konverterske folije. Isto obrazloženje i zaključak vrijede i za korporativne obveznice jer su uvjeti izdavanja vrlo slični, a ponajprije uvjet poštovanja zahtjeva iz nacionalnih zakona, drugih propisa i politika te državne industrijske politike.

(406)

Kako je opisano u uvodnoj izjavi 403., člankom 16. Zakona o vrijednosnim papirima i člankom 12. Pravilnika o upravljanju korporativnim obveznicama propisuje se da javna ponuda korporativnih obveznica mora biti u skladu s državnim industrijskim politikama. Iz toga proizlazi da se korporativne obveznice mogu izdavati samo u svrhe koje su u skladu s ciljevima planiranja kineske vlade koji se odnose na poticane industrije kako je objašnjeno u uvodnim izjavama 357. i 359. Institucionalni ulagatelji, koji su, kako je pokazano u uvodnoj izjavi 368., u velikoj mjeri poslovne banke i banke za provedbu državne politike, moraju slijediti smjernice politike utvrđene u Odluci br. 40, kojom se, zajedno s Katalogom smjernica za restrukturiranje industrije, predviđa poseban tretman određenih projekata u određenim poticanim industrijama, kao što je industrija aluminijske konverterske folije. Povlašteni tretman jedne skupine u uzorku doveo je do odluke o ulaganju u korporativne obveznice koje su izdane s kamatnom stopom koja ne odražava tržišne kriterije.

(407)

Kako je prethodno opisano u odjeljku 3.4.1., te financijske institucije imaju snažne veze s državom, pa kineska vlada može ostvariti znatan utjecaj na njih. Opći pravni okvir u kojem te financijske institucije posluju vrijedi i za korporativne obveznice.

(408)

U odjeljku 3.4.1. Komisija je zaključila da su financijske institucije u državnom vlasništvu javna tijela u smislu članka 2. točke (b) u vezi s člankom 3. stavkom 1. točkom (a) podtočkom i. osnovne uredbe te da se u svakom slučaju smatra da im je kineska vlada povjerila funkcije koje se obično povjeravaju javnim tijelima i usmjeravala ih u njihovu izvršavanju u smislu članka 3. stavka 1. točke (a) podtočke iv. osnovne uredbe. U odjeljku 3.4.1.7. Komisija je zaključila da vlada i privatnim financijskim institucijama povjerava izvršavanje određenih zadaća ili ih usmjerava na to.

(409)

Komisija je zatražila i konkretne dokaze o provođenju znatne kontrole na temelju konkretnih izdanja korporativnih obveznica. Stoga je preispitala opće pravno okruženje, kako je prethodno opisano u uvodnim izjavama 402.–405., te konkretne nalaze ispitnog postupka.

(410)

Komisija je utvrdila da su te korporativne obveznice izdane s kamatnom stopom koja je bila niža od razine koju bi trebalo očekivati s obzirom na financijsko stanje i kreditni rizik tih društava i koja je, među ostalim, bila niža od nerizične referentne stope koju je nudio NBK ili koju je objavio NIFC, kako se navodi u uvodnoj izjavi 419.

(411)

Slično kao i u slučaju zajmova, kreditni rejting društva u praksi utječe na kamatne stope na korporativne obveznice. Međutim, Komisija je u uvodnoj izjavi 215. zaključila da je lokalno tržište kreditnih rejtinga iskrivljeno, a kreditni rejtinzi nepouzdani.

(412)

S obzirom na prethodna razmatranja Komisija je zaključila da su kineske financijske institucije slijedile smjernice politike utvrđene u Odluci br. 40 pružanjem povlaštenog financiranja društvima koja pripadaju poticanoj industriji, pa su stoga djelovala ili kao javna tijela u smislu članka 2. točke (b) osnovne uredbe ili kao tijela kojima je vlada povjerila izvršavanje određenih zadaća i usmjeravala ih u njihovu izvršavanju u smislu članka 3. stavka 1. točke (a) podtočke iv. osnovne uredbe.

(413)

Organiziranjem izdavanja korporativnih obveznica s kamatnom stopom koja je bila niža od tržišne stope koja bi odgovarala stvarnom profilu rizičnosti izdavatelja te prihvaćanjem ulaganja u te korporativne obveznice financijske institucije omogućile su ostvarivanje koristi predmetnom proizvođaču izvozniku u uzorku.

(414)

Kao što je prethodno opisano u uvodnoj izjavi 380., Komisija je smatrala da je povlašteno financiranje putem obveznica specifično u smislu članka 4. stavka 2. točke (a) osnovne uredbe jer se obveznice ne mogu izdati bez odobrenja državnih tijela, a u Zakonu o vrijednosnim papirima utvrđuje se da izdavanje obveznica mora biti u skladu s državnim industrijskim politikama. Kako je već navedeno u uvodnoj izjavi 104., industrija aluminijske konverterske folije smatra se poticanom industrijom u Katalogu smjernica za restrukturiranje industrije.

(415)

Budući da su obveznice u osnovi jedna vrsta dužničkog instrumenta, u načelu sličnog zajmovima, a metoda izračuna za zajmove već se temelji na skupu obveznica, Komisija je odlučila pridržavati se metode izračuna za zajmove kako je prethodno opisana u odjeljku 3.4.2.3. To znači da se relativni raspon između korporativnih obveznica s rejtingom AA i korporativnih obveznica s rejtingom BB u SAD-u unutar istog razdoblja primjenjuje na referentnu kamatnu stopu na zajmove koju objavljuje Narodna banka Kine, odnosno nakon 20. kolovoza 2019. na povlaštenu stopu na zajam koju objavljuje Nacionalni međubankovni financijski centar, kako bi se utvrdila tržišna kamatna stopa na obveznice koja se zatim uspoređuje sa stvarnom kamatnom stopom koju je društvo platilo kako bi se utvrdila korist.

(416)

Nakon konačne objave grupa Wanshun i grupa Nanshan tvrdile su da je Komisija pogrešno pretpostavila da su svi imatelji obveznica financijske institucije koje djeluju kao javna tijela. Budući da je u izvješću društva Bloomberg na koje upućuje sama Komisija utvrđeno da banke u državnom vlasništvu čine 57 % ulagatelja, a banke za provedbu državne politike 3 % imatelja konvertibilnih korporativnih obveznica u Kini, kompenzacijske mjere mogu se uvesti samo protiv 60 % (57 % + 3 %) obveznica institucionalnih ulagatelja.

(417)

Komisija je istaknula da postoji niz dokaza koji potvrđuju to da velik dio ulagatelja u obveznice koje su izdala društva u uzorku čine financijske institucije, koje imaju pravnu obvezu pružati kreditnu potporu proizvođačima aluminijske konverterske folije. Osim toga, Komisija želi naglasiti da se u izvješću društva Bloomberg navodi i da 27 % obveznica drže „proizvodi fondova”, što su u osnovi fondovi kojima upravljaju iste financijske institucije. Uzimajući u obzir 3 % „ostalih” financijskih institucija, ukupni udio financijskih institucija koje ulažu u obveznice zapravo iznosi 90 %. S obzirom na velik udio institucionalnih ulagatelja, uključujući financijske institucije, Komisija je smatrala da su oni odredili značajke predmetnih korporativnih obveznica, osobito nisku kuponsku stopu, i da su se drugi ulagatelji, kao što su privatni ulagatelji, samo pridržavali takvih uvjeta. Naposljetku, Komisija je smatrala da je kineski sustav financijskog nadzora u pogledu korporativnih obveznica i konvertibilnih obveznica samo jedan element, koji je zajedno s normativnim okvirom kojim se uređuje financiranje financijskih institucija opisano u odjeljku 3.4.1. te s konkretnim ponašanjem financijskih institucija ukazao na uplitanje kineske vlade. Stoga su te tvrdnje odbačene.

(418)

Naposljetku, grupa Nanshan tvrdila je da Komisija pri izračunu nije oduzela plaćanja kuponske stope koja je izvršilo društvo Nanshan Group Co., Ltd. Komisija nije prihvatila tu tvrdnju jer informacije o plaćanjima kuponske stope nisu bile navedene u tablicama koje je dostavilo društvo, ni prije ni tijekom provjere na daljinu. Komisija podsjeća i da su te informacije dio informacija koje nedostaju na koje je primijenjen članak 28. U svakom slučaju, u ovoj fazi ispitnog postupka nije moguće provjeriti dodatne informacije dostavljene kao prilog primjedbama na objavu.

(419)

Komisija je utvrdila da su sve skupine proizvođača izvoznika u uzorku ostvarile korist od povlaštenog financiranja u obliku kreditnih linija, bankovnih akcepata mjenice te konvertibilnih i korporativnih obveznica. S obzirom na postojanje financijskog doprinosa, korist za proizvođače izvoznike i specifičnost, Komisija je te vrste povlaštenog financiranja smatrala subvencijom protiv koje se mogu uvesti kompenzacijske mjere.

(420)

Stopa subvencije utvrđena u odnosu na davanje povlaštenog financiranja tijekom razdoblja ispitnog postupka za skupine društava u uzorku iznosila je:

Povlašteno financiranje: ostale vrste financiranja

(421)

Komisija je utvrdila da je društvo Sinosure pružalo osiguranje zajmova za financiranje izvoza skupinama društava u uzorku. Društvo Sinosure na svojim internetskim stranicama navodi da promiče kineski izvoz robe, osobito proizvoda visoke tehnologije. Prema studiji Organizacije za gospodarsku suradnju i razvoj („OECD”) kineska visokotehnološka industrija, čiji je dio industrija aluminijske konverterske folije, primila je 21 % ukupnog osiguranja zajmova za financiranje izvoza koje pruža Sinosure (88). Nadalje, Sinosure je preuzeo aktivnu ulogu u realizaciji inicijative „Made in China 2025”, kojom se poduzeća usmjeravaju na korištenje nacionalnih kreditnih resursa te provođenje znanstvenih i tehnoloških inovacija i tehnološke nadogradnje, a poduzećima koja izlaze na inozemna tržišta pomaže se da postanu konkurentnija na globalnom tržištu (89).

—

Obavijest o provedbi strategije promicanja trgovine s pomoću znanosti i tehnologije upotrebom osiguranja zajmova za financiranje izvoza (Shang Ji Fa [2004.] br. 368), koju su zajednički izdali MOFCOM i Sinosure,

—

Plan 840 uključen u Obavijest Državnog vijeća od 27. svibnja 2009.,

—

Obavijest o podržavanju i razvoju koja se odnosi na stratešku odluku Državnog vijeća u vezi s ubrzavanjem industrija u nastajanju (GuoFa [2010.] br. 32 od 18. listopada 2010.) koju je izdalo Državno vijeće i njezine smjernice o provedbi (GuoFa [2011.] br. 310 od 21. listopada 2011.),

—

Obavijest o izdavanju Izvoznog kataloga kineskih proizvoda visoke tehnologije br. 16 (izdanje za 2006.) Nacionalnog odjela za znanost i tehnologiju.

(422)

Tri skupine društava u uzorku imale su nerealizirane ugovore o osiguranju izvoza s društvom Sinosure tijekom razdoblja ispitnog postupka.

(423)

Kako je navedeno u uvodnoj izjavi 122., društvo Sinosure nije dostavilo zatraženu prateću dokumentaciju o svojem korporativnom upravljanju, primjerice svoj statut.

(424)

Osim toga, društvo Sinosure nije dostavilo ni konkretnije informacije o osiguranju izvoznih kredita koje je pruženo industriji aluminijske konverterske folije, razini premija tog osiguranja ni detaljne brojčane podatke koji se odnose na profitabilnost njegova poslovanja u području osiguranja izvoznih kredita.

(425)

Stoga je Komisija trebala dopuniti dostavljene informacije raspoloživim podacima.

(426)

Prema informacijama dostavljenima u prethodnim antisubvencijskim ispitnim postupcima (90) i prema informacijama s internetskih stranica društva Sinosure (91), društvo Sinosure je osiguravajuće društvo usmjereno na provedbu državne politike koje je osnovala i koje podupire država kako bi se pružila potpora kineskom vanjskom gospodarskom i trgovinskom razvoju i suradnji. Društvo je u stopostotnom državnom vlasništvu. Ima upravni odbor i nadzorni odbor. Kineska vlada ima ovlast imenovati i otpustiti više rukovoditelje društva. Na temelju tih informacija Komisija je zaključila da postoje formalne naznake vladine kontrole nad društvom Sinosure.

(427)

Nadalje, Komisija je tražila informacije o tome je li kineska vlada imala znatnu kontrolu nad aktivnostima društva Sinosure u industriji aluminijske konverterske folije.

(428)

Prema Obavijesti o izdavanju Izvoznog kataloga kineskih proizvoda visoke tehnologije br. 16 (izdanje za 2006.), „na proizvode uvrštene u Izvozni katalog (izdanje za 2006.) mogu se primjenjivati povlaštene politike koje je država uvela za izvoz proizvoda visoke tehnologije”. U Izvoznom katalogu proizvoda visoke tehnologije izričito se navodi aluminijska folija (92).

(429)

Nadalje, prema Obavijesti o provedbi strategije promicanja trgovine s pomoću znanosti i tehnologije upotrebom osiguranja zajmova za financiranje izvoza (93), društvo Sinosure trebalo bi povećati svoju potporu ključnim industrijama i proizvodima jačanjem svoje opće potpore izvozu visokotehnoloških proizvoda i proizvoda nove tehnologije, uključujući proizvode iz kategorije „novi materijali”. U njegovu bi poslovanju naglasak trebao biti na industrijama visokih i novih tehnologija, kao što je industrija aluminijske konverterske folije, koje su navedene u Izvoznom katalogu kineskih proizvoda visoke tehnologije te bi trebao pružati sveobuhvatnu potporu u smislu postupaka osiguranja, odobrenja s ograničenjima, brzine obrade odštetnih zahtjeva i fleksibilnosti stopa. Kada je riječ o fleksibilnosti kamatne stope, za proizvode bi trebalo osigurati najveći popust na stope premija unutar raspona varijacije premija društva za osiguranje kredita. Kako je navedeno u uvodnim izjavama 89. i 98., industrija aluminijske konverterske folije uključena je u općenitiju kategoriju „novi materijali”. Nadalje, u godišnjem izvješću društva Sinosure za 2019. navodi se da društvo „podupire stabilan razvoj ključnih industrija” i „ubrzan rast strateških industrija u nastajanju” (94).

(430)

Na toj je osnovi Komisija zaključila da je kineska vlada stvorila normativni okvir kojeg se moraju pridržavati rukovoditelji i nadzornici društva Sinosure koje imenuje kineska vlada i koji su joj odgovorni. Stoga se kineska vlada oslonila na takav normativni okvir kako bi provodila znatnu kontrolu nad postupanjem društva Sinosure.

(431)

Komisija je zatražila i konkretne dokaze o provođenju znatne kontrole na temelju konkretnih ugovora o osiguranju. No nije dalo nikakve konkretne primjere u pogledu industrije aluminijske konverterske folije ili društava u uzorku.

(432)

Zbog nepostojanja konkretnih dokaza Komisija je stoga ispitala konkretno postupanje društva Sinosure u pogledu osiguranja pruženog društvima u uzorku. To je postupanje bilo u suprotnosti sa službenim stajalištem društva Sinosure jer ono nije djelovalo u skladu s tržišnim načelima.

(433)

Nakon usporedbe ukupno isplaćenih odšteta i ukupnih osiguranih iznosa Komisija je na temelju podataka iz godišnjeg izvješća društva Sinosure za 2019. (95) zaključila da bi društvo Sinosure u prosjeku trebalo kao premiju naplatiti 0,33 % osiguranog iznosa kako bi moglo pokriti troškove odšteta (pri čemu se u obzir ne uzimaju režijski troškovi). No u praksi su premije koje su plaćala društva u uzorku bile niže od minimalne naknade potrebne za pokrivanje operativnih troškova.

(434)

Nakon konačne objave kineska vlada ponovila je da društvo Sinosure nije javno tijelo te da u svojem poslovanju slijedi tržišna načela. Pri procjeni mogućnosti odobravanja osiguranja zajmova za financiranje izvoza društvo Sinosure na sveobuhvatan način razmatra čimbenike kao što su nacionalni rizici, rizici industrije i kreditni rizici uvoznika. Kineska vlada ponovno je napomenula da je Komisija trebala upotrijebiti referentnu vrijednost unutar zemlje.

(435)

Budući da kineska vlada nije dostavila nikakve nove dokaze o funkciji društva Sinosure kao javnog tijela, Komisija je ostala pri zaključcima u tom pogledu. Nadalje, budući da je društvo Sinosure imalo nadmoćan položaj na tržištu tijekom razdoblja ispitnog postupka, Komisija nije mogla utvrditi domaću tržišnu premiju osiguranja, kako je istaknuto u odjeljku 3.6.4.3. Stoga je i ta tvrdnja odbačena.

(436)

Komisija je stoga zaključila da društvo Sinosure provodi prethodno navedeni pravni okvir izvršavanjem javnih funkcija u odnosu na sektor industrije aluminijske konverterske folije. Društvo Sinosure djelovalo je kao javno tijelo u smislu članka 2. točke (b) u vezi s člankom 3. stavkom 1. točkom (a) podtočkom i. osnovne uredbe te u skladu s relevantnom sudskom praksom WTO-a. Nadalje, proizvođači izvoznici u uzorku ostvarili su korist jer im je osiguranje ugovoreno po stopama nižima od minimalne naknade koja je društvu Sinosure potrebna za pokrivanje svojih operativnih troškova.

(437)

Komisija je utvrdila i da su subvencije dodijeljene u okviru programa osiguranja izvoza specifične jer je uvjet za njihovu dodjelu bio izvoz, zbog čega su one zavisne o izvozu u smislu članka 4. stavka 4. točke (a) osnovne uredbe.

(438)

Budući da je društvo Sinosure imalo prevladavajući položaj na tržištu tijekom razdoblja ispitnog postupka, Komisija nije mogla utvrditi domaću premiju osiguranja koja bi odgovarala tržišnim uvjetima. Stoga je u skladu s prijašnjim antisubvencijskim ispitnim postupcima Komisija upotrijebila najprikladniju vanjsku referentnu vrijednost za koju su bile dostupne informacije, tj. stope premije koje na nefinancijske institucije u slučaju izvoza u zemlje OECD-a primjenjuje banka Export-Import Bank of the United States.

(439)

Komisija je smatrala da je korist za primatelje razlika između iznosa koji su stvarno platili kao premiju osiguranja i iznosa koji bi trebali platiti da je primijenjena vanjska referentna vrijednost za stopu premije koja je navedena u uvodnoj izjavi 438.

(440)

Kad je riječ o osiguranju zajmova za financiranje izvoza, grupa Wanshun tvrdila je da je Komisija trebala ispitati jesu li naplaćene stope premije bile primjerene za pokrivanje operativnih troškova i gubitaka osiguravatelja. Ta je strana dostavila informacije da su godišnje premije koje je društvo Sinosure naplatilo tih godina bile primjerene za pokrivanje njegovih dugoročnih operativnih troškova i gubitaka.

(441)

Grupa Wanshun tvrdila je i da je Komisija pri izračunu odgovarajuće fiksne stope premije trebala uzeti u obzir osigurani iznos i isplaćene odštete, ali i naplate odšteta. Osim toga, ta je strana zatražila od Komisije da objavi svoj točan izračun. Naglasila je i da nisu sva društva plaćala premije osiguranja po fiksnoj stopi.

(442)

Nadalje je tvrdila da bi Komisija, ako ostane pri odluci da osiguranje zajmova za financiranje izvoza društva Sinosure smatra subvencijom protiv koje se mogu uvesti kompenzacijske mjere, trebala revidirati nerazumno visoku stopu premije. Komisija nije dostavila nikakvu analizu ni objašnjenja u pogledu razumnosti odabrane referentne vrijednosti te je strana pozvala Komisiju da barem objasni na temelju čega je smatrala da su stope banke EXIM iz SAD-a primjerenije.

(443)

Komisija se ne slaže s tvrdnjama grupe Wanshun u pogledu osiguranja zajmova za financiranje izvoza. Društvo Sinosure nije surađivalo u ispitnom postupku i nije dostavilo konkretne informacije o osiguranju zajmova za financiranje izvoza koje je pruženo industriji aluminijske konverterske folije, o razini premija tog osiguranja ni o detaljnim brojčanim podacima koji se odnose na profitabilnost poslovanja društva Sinosure u području osiguranja zajmova. Stoga nije bilo moguće usporediti stope premije koje je naplaćivalo društvo Sinosure i operativne troškove i gubitke osiguravatelja na razini ijedne industrije, a kamoli na razini proizvođača izvoznika. Zbog toga nije bilo moguće procijeniti unakrsno subvencioniranje između industrija i društava. Isto tako, zbog nesuradnje društva Sinosure nije bilo moguće usporediti odštete i naplate odšteta kako je predložila grupa Wanshun. Naposljetku, grupa Wanshun nije dostavila dokaze ni potkrijepljene argumente u prilog tvrdnji da bi vanjska referentna vrijednost, tj. stope premije koje na nefinancijske institucije u slučaju izvoza u zemlje OECD-a primjenjuje banka Export-Import Bank of the United States of America, kako je objašnjeno u uvodnoj izjavi 438., bila nerazumna ili očito pogrešna. Stoga su te tvrdnje odbačene.

(444)

Stopa subvencije utvrđena u odnosu na prethodno opisani program tijekom razdoblja ispitnog postupka za skupine društava u uzorku iznosila je:

Povlašteno financiranje: osiguranje zajmova za financiranje izvoza

(445)

Komisija je utvrdila da su skupine društava u uzorku ostvarile korist od različitih programa bespovratnih sredstava, kao što su bespovratna sredstva koja se odnose na tehnologiju, inovacije i razvoj, bespovratna sredstva koja se odnose na imovinu, popusti na kamate za zajmove i bespovratna sredstva za podupiranje izvoza. Bespovratna sredstva koja se odnose na tehnologiju, inovacije i razvoj činila su znatan dio bespovratnih sredstava koja su prijavile skupine društava u uzorku. Stoga je Komisija bespovratna sredstva razvrstala u dvije kategorije: i. bespovratna sredstva koja se odnose na tehnologiju, inovacije i razvoj i ii. ostala bespovratna sredstva.

(446)

Sve skupine u uzorku dobile su tijekom razdoblja ispitnog postupka bespovratna sredstva koja se odnose na istraživanje i razvoj te industrijalizaciju, tehnološku modernizaciju i inovacije.

—

13. petogodišnji plan za tehnološke inovacije,

—

Smjernice za promicanje tehnološke obnove poduzeća, Državno vijeće, Guo Fa (2012.) 44,

—

Plan rada za oživljavanje industrije i tehnološku obnovu, NDRC, Ministarstvo industrije i informacijskih tehnologija (MIIT), 2015.,

—

sredstva za potporu industriji i posebna sredstva za istraživanje i razvoj i industrijalizaciju, Dong Ban Fa (2018.) br. 62.,

—

Mjere upravljanja za Nacionalni program za istraživanje i razvoj visoke tehnologije (863),

—

Obavijest o izdavanju prve serije pokazatelja za Posebni fond za transformaciju i modernizaciju industrije i informacijske industrije na razini pokrajina 2019.,

—

obavijesti o dodjeli posebnih sredstava za tehničku obnovu, posebnih sredstava za oživljavanje industrije, posebnih sredstava za tehničku transformaciju i posebnih sredstava za industrijski razvoj.

(447)

Komisija je utvrdila da su se bespovratna sredstva odnosila i na tehnološku modernizaciju, obnovu ili transformaciju postupka proizvodnje i na istraživanje i razvoj visokih, „naprednih” i novih tehnologija.

(448)

U Smjernicama za promicanje tehnološke obnove poduzeća središnja vlada i lokalne samouprave pozivaju se na daljnje povećanje iznosa financijske potpore i povećanje ulaganja s naglaskom na industrijsku transformaciju i modernizaciju u ključnim područjima te na ključna pitanja tehnološke obnove. Nadalje, tijela bi trebala neprekidno raditi na inovacijama i poboljšanju metoda za upravljanje sredstvima, fleksibilno provoditi više vrsta potpore i povećati učinkovitost upotrebe fiskalnih sredstava.

(449)

Plan rada za oživljavanje industrije i tehnološku obnovu instrument je za provedbu prethodno navedenih Smjernica u praksi, a njime se utvrđuju posebna sredstva za promicanje tehnološkog napretka i projekte tehnološke transformacije. Ta sredstva obuhvaćaju subvencije za ulaganja i popuste na zajmove. Upotreba sredstava mora biti u skladu s nacionalnim makroekonomskim politikama, industrijskim politikama i politikama regionalnog razvoja.

(450)

Programi bespovratnih sredstava od kojih su skupine društava u uzorku ostvarile korist u velikoj su mjeri osmišljeni na sličan način. Ovisno o svrsi utvrđuju se kriteriji na temelju kojih poduzeća mogu podnijeti zahtjev za bespovratna sredstva, a financijska potpora odobrava se ako se ispune ti kriteriji.

(451)

Na primjer, neka bespovratna sredstva koja su dodjeljivana društvima u uzorku imaju pravnu osnovu u Nacionalnom programu za istraživanje i razvoj visoke tehnologije, što još jedanput pokazuje način funkcioniranja državnog planiranja u NRK-u kako je opisano u uvodnoj izjavi 88. U članku 2. navodi se sljedeće: „Nacionalni plan za istraživanje i razvoj visoke tehnologije (863) program je za znanost i tehnologiju s jasno utvrđenim nacionalnim ciljevima koji se podupire dodjelama financijskih sredstava na središnjoj razini”. U članku 29. istog dokumenta utvrđuje se postupak za odobravanje prihvatljivih projekata. U njemu se odražava prethodno opisani mehanizam: nakon podnošenja zahtjeva te zaprimanja i evaluacije tog zahtjeva stručna skupina iznijet će prijedloge projekta i procjene za financiranje projekta te će na kraju zajednički ured odobriti i potpisati dodjelu bespovratnih sredstava.

(452)

Bespovratna sredstva koja se odnose na tehnologiju, inovacije i razvoj, uključujući prethodno opisana bespovratna sredstva za projekte istraživanja i razvoja, čine subvenciju u smislu članka 3. stavka 1. točke (a) podtočke i. i članka 3. stavka 2. osnovne uredbe, tj. prijenos sredstava kineske vlade proizvođačima predmetnog proizvoda u obliku bespovratnih sredstava. Kako je navedeno u uvodnoj izjavi 445., ta se sredstva u poslovnim knjigama proizvođača izvoznika u uzorku knjiže kao državne subvencije.

(453)

Te subvencije specifične su u smislu članka 4. stavka 2. točke (a) osnovne uredbe jer ih mogu dobiti samo društva koja posluju u ključnim područjima ili tehnologijama, kako su navedene u smjernicama, administrativnim mjerama i katalozima koji se redovito objavljuju, a među prihvatljivim sektorima je sektor aluminijske konverterske folije. U svakom slučaju, bespovratna sredstva koja su društva prijavila, a Komisija ih provjerila, specifična su za određeno društvo.

(454)

Nakon konačne objave kineska vlada tvrdila je da Komisija nije dokazala da su predmetna bespovratna sredstva za istraživanje i razvoj specifična u smislu članka 4. stavka 2. točke (a) jer je dodjela takvih sredstava uobičajena u svijetu i nije ograničena na određena poduzeća.

(455)

Komisija je već dokazala specifičnost tih bespovratnih sredstava jer ih mogu dobiti samo poduzeća koja posluju u ključnim područjima ili tehnologijama kako su navedene u smjernicama, administrativnim mjerama i katalozima. Nadalje, proizvođači izvoznici koji surađuju dostavili su dokumente povezane s bespovratnim sredstvima kao što su pravni dokumenti i obavijesti o dodjeli, a koji su pokazali da su bespovratna sredstva dodijeljena društvima koja posluju u određenim specificiranim industrijama ili sektorima i/ili provode posebne industrijske projekte koje potiče država. Stoga je Komisija ponovila svoj zaključak da su ta bespovratna sredstva dostupna samo jasno određenom podskupu određenih poduzeća i/ili gospodarskih sektora. Osim toga, Komisija je utvrdila da uvjeti prihvatljivosti tih bespovratnih sredstava nisu bili jasni ni objektivni niti su se primjenjivali automatski, pa nisu ispunili zahtjeve nespecifičnosti iz članka 4. stavka 2. točke (b) osnovne uredbe.

(456)

Kako bi utvrdila korist ostvarenu tijekom razdoblja ispitnog postupka, Komisija je uzela u obzir bespovratna sredstva primljena tijekom razdoblja ispitnog postupka te bespovratna sredstva primljena prije razdoblja ispitnog postupka, ali za koja se razdoblje amortizacije nastavilo tijekom razdoblja ispitnog postupka. Kad je riječ o bespovratnim sredstvima koja se ne amortiziraju, korišću se smatrao iznos sredstava primljenih tijekom razdoblja ispitnog postupka. Kad je riječ o bespovratnim sredstvima koja se odnose na projekte i bespovratnim sredstvima koja se odnose na imovinu, korišću se smatrao dio ukupnog iznosa bespovratnih sredstava koji je amortiziran tijekom razdoblja ispitnog postupka.

(457)

Komisija je razmotrila može li se primijeniti dodatna godišnja komercijalna kamatna stopa u skladu s odjeljkom F. točkom (a) smjernica Komisije za izračun iznosa subvencije (96). Međutim, takav bi pristup uključivao niz složenih hipotetskih čimbenika za koje nisu bili dostupni točni podaci. Stoga je Komisija utvrdila da bi bilo prikladnije rasporediti iznose tijekom razdoblja ispitnog postupka prema stopama amortizacije projekata i imovine povezanih s istraživanjem i razvojem, u skladu s metodom izračuna koja se upotrebljavala u prethodnim predmetima (97).

(458)

Komisija je utvrdila da su tri skupine društava u uzorku primala i ostala bespovratna sredstva, kao što su bespovratna sredstva koja se odnose na imovinu, popusti na kamate za zajmove, bespovratna sredstva za potporu izvozu te druga jednokratna ili višekratna bespovratna sredstva koja su primljena od različitih razina državnih tijela.

(459)

Ta su bespovratna sredstva društvima dodijelila nacionalna, pokrajinska, gradska ili okružna državna tijela, a sva se čine specifična za društva u uzorku ili specifična u smislu zemljopisne lokacije ili vrste industrije. Sva društva u uzorku nisu dostavila informacije o pravnoj osnovi na temelju koje su ta bespovratna sredstva dodijeljena. Međutim, Komisija je od nekih društava dobila primjerak dokumenata koje je izdalo državno tijelo koje je dodijelilo ta sredstva, pod nazivom „obavijest”.

(460)

Primjeri takvih ostalih bespovratnih sredstava sljedeći su: bespovratna sredstva koja se odnose na imovinu, sredstva za patente, sredstva i nagrade za znanost i tehnologiju, sredstva za razvoj poslovanja, sredstva za promicanje izvoza, bespovratna sredstva za poboljšanje kvalitete i učinkovitosti industrije, sredstva za potporu trgovini na lokalnoj razini, sredstva za vanjski gospodarski i trgovinski razvoj te nagrade za sigurnost proizvodnje.

(461)

S obzirom na velik broj bespovratnih sredstava koje je Komisija utvrdila u poslovnim knjigama skupina društava u uzorku, u ovoj se Uredbi iznosi samo sažetak glavnih nalaza. Dokaze o postojanju brojnih bespovratnih sredstava i o činjenici da su ih odobrila državna tijela na različitim razinama vlasti prvotno su dostavile tri skupine u uzorku. Detaljni nalazi o tim bespovratnim sredstvima dostavljeni su pojedinačnim društvima u njihovim posebnim dokumentima o objavi.

(462)

Ta ostala bespovratna sredstva čine subvencije u smislu članka 3. stavka 1. točke (a) podtočke i. i članka 3. stavka 2. osnovne uredbe jer je izvršen prijenos vladinih sredstava skupinama društava u uzorku u obliku bespovratnih sredstava te je time ostvarena korist.

(463)

Skupine društava u uzorku dostavile su informacije o iznosu bespovratnih sredstava i tijelu koje je dodijelilo i isplatilo pojedina bespovratna sredstva. Predmetna društva u svojim su poslovnim knjigama tu dobit uglavnom knjižila pod naslovom „dobit od subvencija” i te su poslovne knjige podvrgnula neovisnoj reviziji. Komisija je informacije o tim bespovratnim sredstvima smatrala pozitivnim dokazom o subvenciji kojom je ostvarena korist.

(464)

Nakon konačne objave kineska vlada tvrdila je da Komisija nije iznijela dovoljno pojedinosti o bespovratnim sredstvima na koja se poziva jer nije uputila na specifična bespovratna sredstva ili pravne izvore. Kako je navedeno u uvodnim izjavama 459. i 461., bespovratna sredstva iz ovog odjeljka sastojala su se od brojnih malih iznosa, dodijeljenih na različitim razinama vlasti, za koja društva u uzorku u mnogim slučajevima nisu dostavila popratnu dokumentaciju, osim za neke iznose koje su dodijelila tijela na visokoj razini vlasti. Stoga Komisija ne može kineskoj vladi pružiti preciznu pravnu osnovu. Međutim, kako je navedeno u uvodnoj izjavi 461., detaljni nalazi o tim bespovratnim sredstvima dostavljeni su pojedinačnim društvima u njihovim posebnim dokumentima o objavi.

(465)

Ta su bespovratna sredstva specifična i u smislu članka 4. stavka 2. točke (a) i članka 4. stavka 3. osnovne uredbe jer se iz dokumenata koje su dostavili proizvođači izvoznici koji surađuju čini da su ograničena na određena društva, određene industrije, kao što je industrija aluminijske konverterske folije, ili određene projekte u određenim regijama. Osim toga, neka od tih bespovratnih sredstava ovisila su o realizaciji izvoza u smislu članka 4. stavka 4. točke (a) osnovne uredbe.

(466)

Nadalje, ta bespovratna sredstva ne ispunjavaju zahtjeve o nespecifičnosti iz članka 4. stavka 2. točke (b) osnovne uredbe jer uvjeti prihvatljivosti i stvarni kriteriji odabira za poduzeća koja su prihvatljiva nisu transparentni ni objektivni i ne primjenjuju se automatski.

(467)

Nakon konačne objave grupa Nanshan tvrdila je sljedeće u pogledu bespovratnih sredstava:

(468)

Komisija je napomenula da su subvencije koje se ne amortiziraju iz uvodne izjave 467. povezane s dugotrajnom imovinom. Stoga je Komisija pripisala korist istom razdoblju tijekom kojeg se amortizira dugotrajna imovina. Stoga je ta primjedba odbačena.

(469)

Na temelju primjedbi grupe Nanshan Komisija je preispitala razdoblja amortizacije upotrijebljena u izračunima. U slučajevima u kojima je upotrijebljeno netočno razdoblje izračun je ispravljen.

(470)

Nakon konačne objave grupa Wanshun tvrdila je da je Komisija počinila pogrešku pri izračunu koristi od bespovratnih sredstava za jedno društvo iz njezine grupe. Točnije, tvrdila je da je jedan projekt za koje su dodijeljena bespovratna sredstva započeo tek u trećem tromjesečju 2019. i da je stoga bilo pogrešno raspodijeliti petnaestinu vrijednosti (koja odgovara razdoblju amortizacije od 15 godina) na razdoblje ispitnog postupka.

(471)

Komisija napominje da se u skladu s ustaljenom praksom bespovratna sredstva povezana s razdobljem ispitnog postupka raspodjeljuju na temelju broja kalendarskih godina kao osnove za izračun. Stoga je ta tvrdnja odbačena.

(472)

Komisija je korist izračunala u skladu s metodologijom opisanom u uvodnoj izjavi 457.

(473)

Stope subvencije utvrđene u odnosu na sva bespovratna sredstva tijekom razdoblja ispitnog postupka za proizvođače izvoznike u uzorku iznosile su:

Bespovratna sredstva

(474)

Pravna je osnova za ovaj program članak 28. Zakona o porezu na dobit poduzeća (98) i članak 93. Pravilnika za provedbu Zakona NRK-a o porezu na dobit poduzeća (99) te:

(475)

Poglavlje IV. Zakona o porezu na dobit poduzeća sadržava odredbe o „povlaštenom poreznom postupanju”. Člankom 25. Zakona o porezu na dobit poduzeća, koji je uvod u IV. poglavlje, propisuje se da „će država nuditi povlastice u području poreza na dobit poduzećima koja posluju u industrijama ili provode projekte čiji razvoj država posebno podupire i potiče”. Člankom 28. Zakona o porezu na dobit poduzeća propisuje se da se „stopa poreza na dobit poduzeća za poduzeća za visoke i nove tehnologije koja trebaju posebnu potporu države smanjuje na 15 %”.

(476)

Člankom 93. Pravilnika za provedbu Zakona NRK-a o porezu na dobit poduzeća pojašnjeno je da:

„ Važna poduzeća za visoke i nove tehnologije koja će podupirati država, kako se navodi u klauzuli 2. članka 28. Zakona o porezu na dobit poduzeća, odnose se na poduzeća koja posjeduju ključna prava intelektualnog vlasništva i ispunjavaju sljedeće uvjete:

(477)

Prethodno navedene odredbe jasno određuju da je smanjena stopa poreza na dobit poduzeća rezervirana za „važna poduzeća za visoke i nove tehnologije koja će podupirati država” te koja posjeduju ključna prava intelektualnog vlasništva i ispunjavaju određene uvjete poput „usklađenosti s područjem primjene ključnih područja visokih i novih tehnologija koje podupire država”.

(478)

U skladu s člankom 11. Administrativnih mjera za priznavanje visokotehnoloških poduzeća, da bi određeno poduzeće bilo priznato kao visokotehnološko poduzeće, ono mora istodobno ispunjavati određene uvjete, a među ostalim sljedeće: „neovisnim istraživanjima, prijenosom, dodjelom, spajanjima i preuzimanjima itd. steklo je prava intelektualnog vlasništva koja imaju središnju ulogu u pružanju tehničke potpore njegovim glavnim proizvodima (uslugama)” i „tehnologija koja ima središnju ulogu u pružanju tehničke potpore njegovim glavnim proizvodima (uslugama) unutar je područja koje je prethodno određeno kao jedno od područja visoke tehnologije koja podupire država”.

(479)

Ključna područja visoke tehnologije koja podupire država navedena su u Katalogu područja visoke tehnologije koja podupire država iz 2016. U tom se katalogu pod kategorijama „novi materijali”/„metalni materijali” jasno navodi aluminijska folija kao visokotehnološki proizvod koji podupire država.

(480)

Komisija je utvrdila da su se društva unutar skupina proizvođača izvoznika u uzorku smatrala visokotehnološkim društvima tijekom razdoblja ispitnog postupka te su stoga uživala smanjenu stopu poreza na dobit poduzeća od 15 %.

(481)

Komisija je smatrala da je taj porezni rabat subvencija u smislu članka 3. stavka 1. točke (a) podtočke ii. i članka 3. stavka 2. osnovne uredbe jer postoji financijski doprinos u obliku prihoda kojih se vlada NRK-a odriče, čime se dodjeljuje korist predmetnim društvima. Korist za primatelje jednaka je iznosu porezne uštede.

(482)

Ta je subvencija specifična u smislu članka 4. stavka 2. točke (a) osnovne uredbe jer se samim zakonodavstvom primjena tog programa ograničava samo na poduzeća koja posluju u određenim prioritetnim područjima visoke tehnologije koje određuje država, kao što je objašnjeno u uvodnim izjavama 477.–479 Kako je istaknuto u uvodnoj izjavi 479., industrija aluminijske konverterske folije jedno je tih prioritetnih područja visoke tehnologije.

(483)

Iznos subvencije protiv koje se mogu uvesti kompenzacijske mjere izračunan je kao korist za primatelje tijekom razdoblja ispitnog postupka. Ta je korist izračunana kao razlika između iznosa ukupnog poreza koji bi trebalo platiti po uobičajenoj poreznoj stopi i iznosa ukupnog poreza koji bi trebalo platiti po smanjenoj poreznoj stopi.

(484)

Stopa subvencije utvrđena za taj specifični program iznosila je 0,55 % za grupu Nanshan, 0,43 % za grupu Wanshun i 0,47 % za grupu Daching.

(485)

Na temelju prijeboja poreza za troškove istraživanja i razvoja društva imaju pravo na povlašteno porezno postupanje u pogledu svojih aktivnosti istraživanja i razvoja u određenim prioritetnim područjima visoke tehnologije koja je odredila država ako su ispunjeni određeni pragovi za troškove istraživanja i razvoja.

(486)

Konkretnije, za rashode za istraživanje i razvoj nastale razvojem novih tehnologija, novih proizvoda i novih tehnika koji ne čine nematerijalnu imovinu i uračunani su u dobit i gubitak u trenutačnom razdoblju može se ostvariti dodatni odbitak od 75 % nakon što su u potpunosti odbijeni s obzirom na stvarno stanje. U slučajevima u kojima prethodno navedeni rashodi za istraživanje i razvoj čine nematerijalnu imovinu može ih se amortizirati na temelju 175 % troškova nematerijalne imovine. Od siječnja 2021. dodatni odbitak troškova istraživanja i razvoja prije oporezivanja povećan je na 100 % (101).

(487)

Pravna je osnova za ovaj program članak 30. stavak 1. Zakona o porezu na dobit poduzeća i članak 95. Pravilnika za provedbu Zakona NRK-a o porezu na dobit poduzeća te sljedeće obavijesti:

(488)

U prethodnim ispitnim postupcima (102) Komisija je utvrdila da su „nove tehnologije, novi proizvodi i nove vještine”, na temelju kojih se može ostvariti korist od poreznog odbitka, dio određenih područja visoke tehnologije koja podupire država. Kako je navedeno u uvodnoj izjavi 480., ključna područja visoke tehnologije koja podupire država navedena su u Katalogu područja visoke tehnologije koja podupire država iz 2016.

(489)

Kako je navedeno u uvodnoj izjavi 479., poglavlje IV. Zakona o porezu na dobit poduzeća sadržava odredbe o „povlaštenom poreznom postupanju”, naročito članak 25. Člankom 30. stavkom 1. Zakona o porezu na dobit poduzeća, koji je također dio IV. poglavlja, propisuje da se „troškovi istraživanja i razvoja koji su nastali za poduzeća razvojem novih tehnologija, novih proizvoda i novih tehnika” mogu dodatno odbiti u trenutku izračuna oporezivog dobitka. Člankom 95. Pravilnika za provedbu Zakona o porezu na dobit poduzeća pojašnjeno je značenje „rashoda za istraživanje i razvoj nastalih u svrhu razvoja novih tehnologija, novih proizvoda i novih vještina” utvrđenih u članku 30. stavku 1. Zakona o porezu na dobit poduzeća.

(490)

Prema Okružnici o povećanju iznosa povećanog odbitka troškova istraživanja i razvoja prije oporezivanja (Cai Shui [2018.] br. 99) „kad je riječ o troškovima istraživanja i razvoja koji su stvarno nastali za poduzeće njegovim aktivnostima istraživanja i razvoja, dodatnih 75 % stvarnog iznosa troškova može se odbiti prije oporezivanja, uz ostale stvarne odbitke, tijekom razdoblja od 1. siječnja 2018. do 31. prosinca 2020., pod uvjetom da se ti troškovi ne pretvore u nematerijalnu imovinu i unesu u bilancu tekućih dobitaka i gubitaka tog poduzeća; međutim, ako su ti troškovi pretvoreni u nematerijalnu imovinu, mogu se amortizirati po stopi od 175 % troškova nematerijalne imovine prije oporezivanja tijekom navedenog razdoblja”.

(491)

Komisija je utvrdila da su društva unutar skupina u uzorku uživala „dodatni odbitak troškova istraživanja i razvoja nastalih istraživanjem i razvojem novih tehnologija, novih proizvoda i novih tehnika”.

(492)

Komisija je smatrala da je taj porezni rabat subvencija u smislu članka 3. stavka 1. točke (a) podtočke ii. i članka 3. stavka 2. osnovne uredbe jer postoji financijski doprinos u obliku prihoda kojih se vlada NRK-a odriče, čime se dodjeljuje korist predmetnim društvima. Korist za primatelje jednaka je iznosu porezne uštede.

(493)

Ta subvencija specifična je u smislu članka 4. stavka 2. točke (a) osnovne uredbe jer se samim zakonodavstvom primjena te mjere ograničava samo na poduzeća koja snose troškove istraživanja i razvoja u određenim prioritetnim područjima visokih tehnologija koje određuje država, kao što je sektor aluminijske konverterske folije.

(494)

Iznos subvencije protiv koje se mogu uvesti kompenzacijske mjere izračunan je kao korist za primatelje tijekom razdoblja ispitnog postupka. Ta je korist izračunana kao razlika između iznosa ukupnog poreza koji bi trebalo platiti po uobičajenoj poreznoj stopi i iznosa ukupnog poreza koji bi trebalo platiti nakon dodatnog smanjenja od 75 % stvarnih troškova za istraživanje i razvoj.

(495)

Iznos subvencije utvrđen za taj specifični program iznosio je 1,24 % za grupu Nanshan, 0,14 % za grupu Wanshun i 0,37 % za grupu Daching.

(496)

Zakonom o porezu na dobit poduzeća poduzećima koja posluju u industrijama ili provode projekte čiji razvoj država posebno podupire i potiče nude se povlastice u području poreza na dobit, a posebno oslobođenje od plaćanja poreza na dobit od ulaganja u vlasnički kapital, kao što su dividende i bonusi, među prihvatljivim rezidentnim poduzećima.

(497)

Pravna je osnova za ovaj program članak 26. stavak 2. Zakona o porezu na dobit poduzeća zajedno s Pravilnikom za provedbu Zakona NRK-a o porezu na dobit poduzeća.