(1)

Kako je navedeno u Direktivi (EU) 2018/1972, budući da je vjerojatno da će bežične pristupne točke kratkog dometa i male snage pozitivno utjecati na korištenje radiofrekvencijskim spektrom i na razvoj bežičnih komunikacija u Uniji, trebalo bi olakšati njihovo postavljanje tako da se za njega ne zahtijevaju dozvole.

(2)

Bežična pristupna točka kratkog dometa sastoji se od raznih radnih elemenata, kao što su jedinica za obradu signala, radijska jedinica, antenski sustav, kabelske veze i kućište. U određenim slučajevima antenski sustav ili neki njegovi dijelovi mogu se instalirati odvojeno od drugih elemenata bežične pristupne točke kratkog dometa te povezati namjenskim kabelima. Taj se koncept upotrebljava za distribuirane antenske ili radijske sustave koje upotrebljava jedan operator ili više njih. Bežična pristupna točka kratkog dometa može biti izvedena tako da se njome mogu koristiti dva ili više korisnika radiofrekvencijskog spektra.

(3)

Kako bi se zajamčilo prihvaćanje u javnosti i održivo postavljanje, bežične pristupne točke kratkog dometa iz članka 57. stavka 1. drugog podstavka Direktive (EU) 2018/1972 trebale bi biti vizualno neupadljive. Kako bi se to postiglo, te pristupne točke ne bi trebale biti vidljive javnosti ili bi na nosivu konstrukciju trebale biti postavljene na vizualno neupadljiv način. Tijekom njihova rada trebala bi biti osigurana visoka razina zaštite javnog zdravlja, kako je utvrđeno u Preporuci Vijeća 1999/519/EZ (2).

(4)

Direktivom 2014/53/EU Europskog parlamenta i Vijeća (3) propisuje se da se radijska oprema, uključujući bežične pristupne točke kratkog dometa, izrađuje tako da se osigura zaštita zdravlja i sigurnosti ljudi.

(5)

Fizičke i tehničke značajke bežičnih pristupnih točaka kratkog dometa iz članka 57. stavka 1. drugog podstavka Direktive (EU) 2018/1972 trebalo bi stoga definirati s obzirom na najveći obujam, ograničenje mase i najveću snagu emisije. Odabir najvećeg obujma radi ograničenja vizualne upadljivosti bežične pristupne točke kratkog dometa trebao bi biti takav da omogućuje fleksibilnost i prilagodljivost izvedbe fizičkim i tehničkim karakteristikama nosive konstrukcije.

(6)

Studija „Light Deployment Regime for Small-Area Wireless Access Points (SAWAPs) (4)” (Pojednostavnjena rješenja za postavljanje bežičnih pristupnih točaka kratkog dometa), koju je naručila Komisija, pokazala je da bi ograničenje obujma od 30 litara trebalo biti dovoljno za smještaj glavnih elemenata bežične pristupne točke kratkog dometa, a da se pritom zadrži neupadljivost. Taj bi najveći obujam trebao vrijediti za svako postavljanje bežične pristupne točke kratkog dometa koju koristi jedan ili više korisnika radiofrekvencijskog spektra te na postavljanje više bežičnih pristupnih točaka kratkog dometa na isti infrastrukturni element male površine, kao što je stup ulične rasvjete, semafor, reklamni pano ili autobusna postaja, gdje bi zbog fizičkih dimenzija elementa ili gustoće na danoj površini vjerojatno nastala vizualna zakrčenost.

(7)

Bežične pristupne točke kratkog dometa trebale bi biti u skladu s europskom normom EN 62232:2017 (5)„Određivanje jakosti, gustoće snage i SAR-a RF polja u blizini radiokomunikacijskih baznih postaja za potrebe vrednovanja ljudske izloženosti”. U toj se normi daje metoda za postavljanje baznih postaja s obzirom na njihovu snagu odašiljanja za potrebe ocjenjivanja izloženosti ljudi elektromagnetskim poljima („EMP”) i usklađena je s ograničenjima utvrđenima u Preporuci 1999/519/EZ. Na tu se normu upućuje i u odjeljku 6.1. europske usklađene norme EN 50401:2017 „Norma za proizvode za pokazivanje sukladnosti opreme bazne postaje s granicama izloženosti radiofrekvencijskom elektromagnetskom polju (110 MHz–100 GHz), kada je puštena u rad”, u vezi s ocjenom sukladnosti bežične pristupne točke koja je stavljena u uporabu u njezinu operativnom okruženju s ograničenjima izloženosti EMF-a utvrđenima u Preporuci 1999/519/EZ.

(8)

Norma EN 62232:2017 primjenjuje na sve vrste baznih postaja, razvrstanih u pet instalacijskih razreda koji odgovaraju različitim ograničenjima ekvivalentne izotropno izračene snage (EIRP): nekoliko milivata (razred E0), 2 vata (razred E2), 10 vata (razred E10), 100 vata (razred E100) te više od 100 vata (razred E+). S obzirom na sigurnosnu udaljenost iz te norme koju treba poštovati pri instalaciji i na to da je Direktivom (EU) 2018/1972 uređeno da bi bežične pristupne točke kratkog dometa trebale biti oprema male snage, ova bi se Uredba trebala primjenjivati samo na instalacijske razrede E0, E2 i E10. U tablici 2. u točki 6.2.4. norme EN 62232:2017 zahtijeva se da najniži odašiljački dio antene iz razreda E10 bude na visini od najmanje 2,2 metra iznad javnog pješačkog puta kako bi se osigurala udaljenost od najmanje 20 cm između glavne latice antene i tijela čovjeka visokog 2 m (6).

(9)

Zbog estetskih bi razloga instalaciju bežičnih pristupnih točaka kratkog dometa iz razreda E10, koje će vjerojatno koristiti najveći dopušteni obujam od 30 litara, trebalo dopustiti samo u velikim zatvorenim prostorima s visinom stropa od najmanje 4 metra, kao što su muzeji, stadioni, konferencijski centri, zračne luke, postaje podzemne željeznice, željezničke postaje ili trgovački centri.

(10)

Bežična pristupna točka kratkog dometa ne bi smjela ugrožavati stabilnost nosive konstrukcije na koju je instalirana niti zbog svoje mase ili oblika iziskivati strukturna pojačanja te nosive konstrukcije.

(11)

Kako bi se nadležnim tijelima omogućili nadzor i praćenje, osobito u slučaju nekoliko susjednih ili zajedno postavljenih bežičnih pristupnih točaka kratkog dometa, svaki operator koji je postavio bežične pristupne točke kratkog dometa iz razreda E2 ili E10 u skladu sa značajkama utvrđenima u ovoj Uredbi trebao bi o toj instalaciji pravodobno obavijestiti nadležno tijelo. Radi toga bi operator najkasnije dva tjedna od instalacije trebao nadležnom tijelu dostaviti obavijest o instalaciji, koja sadržava mjesto i tehničke karakteristike tih pristupnih točaka te izjavu u sukladnosti instalacije s odredbama ove Uredbe. Kako bi se osigurao jednostavan postupak u svim državama članicama, tu bi obavijest trebalo dostavljati jedinstvenoj informacijskoj točki, kao što je ona uspostavljena na temelju Direktive 2014/61/EU Europskog parlamenta i Vijeća (7).

(12)

Ovom Uredbom ne bi se trebale dovoditi u pitanje ovlasti država članica da utvrde agregirane razine EMP-a nastalog zbog kolokacija ili agregacija bežičnih pristupnih točaka kratkog dometa iz članka 57. stavka 1. drugog podstavka Direktive (EU) 2018/1972, kao i drugih vrsta baznih postaja, na lokalnom području kako bi osigurale njihovu usklađenost s važećim ograničenjima ukupne izloženosti u skladu s pravom Unije na drugi način osim izdavanjem pojedinačnih dozvola povezanih s postavljanjem bežičnih pristupnih točaka kratkog dometa.

(13)

Ako se u budućnosti relevantne norme izmijene te se počnu primjenjivati na bežične pristupne točke kratkog dometa koje upotrebljavaju aktivne antenske sustave, takve pristupne točke ne bi trebale biti obuhvaćene pravilima koja omogućuju izuzeće od obveze ishođenja dozvole.

(14)

Primjenu ove Uredbe trebalo bi redovito pratiti kako bi se olakšalo njezino preispitivanje, uzimajući u obzir eventualna ažuriranja europske norme EN 62232 ili druge promjene u normizaciji, posebno u pogledu upotrebe aktivnih antenskih sustava, napretka najmodernije tehnologije bežičnih pristupnih točaka kratkog dometa, potrebu da se omoguće višestruki pojasevi i zajednička (višeoperatorska) rješenja te eventualno ažuriranje Preporuke 1999/519/EZ.

(15)

Ovom Uredbom ne bi se trebale dovoditi u pitanje nacionalne mjere koje se odnose na sigurnost, pružanje komunalnih usluga, poštovanje privatnog vlasništva, uključujući pravo vlasnika na određivanje namjene svoje imovine, te na pravo puta u pogledu povezivanja bežične pristupne točke kratkog dometa sa širom mrežom u skladu s pravom Unije.

(16)

Ovom Uredbom ne bi se trebala dovoditi u pitanje primjena eventualnih blažih režima na nacionalnoj razini za postavljanje bežičnih pristupnih točaka kratkog dometa.

(17)

Budući da se Direktiva (EU) 2018/1972 počinje primjenjivati 21. prosinca 2020., ova bi se Uredba trebala primjenjivati od istog datuma.

(18)

Mjere predviđene ovom Uredbom u skladu su s mišljenjem Odbora za komunikacije,