(1)

U skladu s Uredbom (EZ) br. 1925/2006 Komisija može na vlastitu inicijativu donijeti odluku o uvrštenju tvari koja nije vitamin ili mineral ili sastojka koji sadrži takvu tvar u Prilog III. toj uredbi, u kojem se navode tvari čija je uporaba u hrani zabranjena, ograničena ili pod kontrolom Unije, ako je ta tvar povezana s mogućom opasnošću za potrošače kako je predviđeno člankom 8. stavkom 1. te uredbe.

(2)

Europska agencija za sigurnost hrane (dalje u tekstu: „Agencija”) donijela je 4. prosinca 2009. znanstveno mišljenje (2) u kojem je zaključila da u okviru prehrane koja zadovoljava nutritivne potrebe unos transmasnih kiselina treba biti što je moguće niži.

(3)

Komisija je 3. prosinca 2015. donijela izvješće o transmasnim kiselinama u hrani i općenito u prehrani stanovništva Unije (3). U izvješću se podsjeća na to da je koronarna bolest srca vodeći uzrok smrti u Uniji i da velik unos transmasnih kiselina ozbiljno povećava rizik od bolesti srca, više nego bilo koja druga hranjiva tvar gledano u odnosu na kalorijsku vrijednost.

(4)

U izvješću se zaključno navodi da se uspostava zakonskog ograničenja industrijskih transmasnih kiselina u hrani čini najdjelotvornijom mjerom u smislu javnog zdravlja, zaštite potrošača i usklađenosti s unutarnjim tržištem.

(5)

Komisija je 30. travnja 2018. od Agencije zatražila da prikupi rezultate znanstvenih savjeta koje je Agencija već dostavila o učincima transmasnih kiselina na zdravlje, osobito u pogledu prehrambenih i zdravstvenih tvrdnji, referentnih prehrambenih vrijednosti i prehrambenih aditiva i da izvijesti Komisiju o tome kako se ti znanstveni savjeti odnose na aktualne ciljeve i preporuke o unosu transmasnih kiselina u cilju očuvanja zdravlja.

(6)

Agencija je 19. lipnja 2018. iznijela svoj zaključak u obliku znanstvene i tehničke pomoći. Ne temelju pregleda dostupnih znanstvenih dokaza Agencija je zaključila (4) da bi, prema najnovijim nacionalnim i međunarodnim preporukama, unos transmasnih kiselina iz hrane trebao biti što niži.

(7)

Svjetska zdravstvena organizacija zatražila je 15. svibnja 2018. da se iz globalne opskrbe hranom uklone industrijski proizvedene transmasne kiseline (5).

(8)

Transmasna kiselina je tvar koja nije vitamin i mineral za koju su utvrđeni štetni učinci na zdravlje. Ta bi tvar stoga trebala biti navedena u dijelu B Priloga III. Uredbi (EZ) br. 1925/2006, a njezino dodavanje hrani ili njezinu uporabu u proizvodnji hrane trebalo bi dopustiti samo pod uvjetima navedenima u tom prilogu, s obzirom na trenutačno stanje znanstvenih i tehničkih spoznaja.

(9)

Definicije „masti” i „transmasnih kiselina” navedene u Prilogu I. Uredbi (EU) br. 1169/2011 Europskog parlamenta i Vijeća (6) te definicija „maloprodaje” navedena u članku 3. stavku 7. Uredbe (EZ) br. 178/2002 Europskog parlamenta i Vijeća (7) trebale bi se primjenjivati na odgovarajuće pojmove u dijelu B Priloga III. Uredbi (EZ) br. 1925/2006.

(10)

Kako bi se olakšala primjena ove Uredbe, potrebno je od subjekata u poslovanju s hranom koji opskrbljuju druge subjekte u poslovanju s hranom, osim trgovaca na malo, zahtijevati da im dostave informacije o količini transmasnih kiselina, osim transmasnih kiselina koje se prirodno pojavljuju u mastima životinjskog podrijetla, ako je ta količina veća od 2 grama na 100 grama masti.

(11)

Kako bi se subjektima u poslovanju s hranom omogućila prilagodba novim zahtjevima koji će proizaći iz ove Uredbe, trebalo bi donijeti odgovarajuće prijelazne mjere.

(12)

Uredbu (EZ) br. 1925/2006 trebalo bi stoga na odgovarajući način izmijeniti.

(13)

Mjere predviđene ovom Uredbom u skladu su s mišljenjem Stalnog odbora za bilje, životinje, hranu i hranu za životinje,