31983L0182

DIREKTIVA VIJEĆA

od 28. ožujka 1983.

o oslobođenju od poreza unutar Zajednice za određena prijevozna sredstva koja se privremeno uvoze iz jedne države članice u drugu

(83/182/EEZ)

VIJEĆE EUROPSKIH ZAJEDNICA,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske ekonomske zajednice, a posebno njegov članak 99.,

uzimajući u obzir prijedlog Komisije (1),

uzimajući u obzir mišljenje Europskog parlamenta (2),

uzimajući u obzir mišljenje Gospodarskog i socijalnog odbora (3),

budući da slobodu kretanja osoba s boravištem u Zajednici unutar Zajednice ometaju porezne mjere koje se primjenjuju na privremen uvoz određenih prijevoznih sredstava za privatnu ili poslovnu uporabu;

budući da je otklanjanje prepreka koje proizlaze iz poreznih mjera posebno nužno ako se želi uspostaviti gospodarsko tržište sa značajkama sličnim značajkama domaćeg tržišta;

budući da treba omogućiti da se u određenim slučajevima definitivno utvrdi ima li osoba zaista boravište u određenoj državi članici;

budući da je u prvoj fazi poželjno ograničiti područje primjene ove Direktive o određenim prijevoznim sredstvima na ona koja se steknu ili uvoze u skladu s općim uvjetima oporezivanja koji su na snazi na domaćem tržištu države članice,

DONIJELO JE OVU DIREKTIVU:

Članak 1.

Područje primjene

1.   Pod dolje navedenim uvjetima, države članice kod privremenog uvoza iz druge države članice oslobađaju motorna cestovna vozila (uključujući i njihove prikolice), kamp prikolice, izletničke brodove, privatne letjelice, bicikle, tricikle i jahaće konje od:

2.   Oslobođenja navedena u stavku 1. primjenjuju se također za uobičajene rezervne dijelove, dodatke i opremu koji se uvoze s ovim prijevoznim sredstvima.

3.   Komercijalna vozila se isključuju od oslobođenja iz stavka 1.

Članak 2.

Definicije

Za potrebe ove Direktive:

Članak 3.

Privremen uvoz određenih prijevoznih sredstava za privatnu uporabu

Ako se privatno vozilo, kamp kućica, plovilo za rekreaciju, privatna letjelica, tricikl ili bicikl privremeno uvoze, uvezena se roba oslobađa poreza iz članka 1. za razdoblje, (kontinuirano ili ne), od najviše šest mjeseci u bilo kojih 12 mjeseci pod uvjetom da:

Članak 4.

Privremen uvoz privatnih vozila u poslovne svrhe

1.   Privatno vozilo koje se privremeno uveze za poslovnu uporabu oslobađa se poreza iz članka 1. pod uvjetom da:

Međutim, u slučaju privatnih vozila koja su registrirana u državi članici u kojoj izdavanje standardnih registarskih pločica nije uvjetovano poštivanjem općih uvjeta oporezivanja koja vrijede na domaćem tržištu, tada korisnici trebaju predočiti bilo kakav primjeren dokaz da su plaćeni porezi na potrošnju.

2.   Oslobođenje propisano stavkom 1. primjenjuje se za razdoblje, kontinuirano ili ne od:

Članak 5.

Posebni slučajevi privremenog uvoza privatnih vozila

1.   Privremeno uvezena privatna vozila oslobađaju se poreza iz članka 1. u sljedećim slučajevima:

2.   Oslobođenja iz stavka 1. podliježu ispunjavanju samo jednog uvjeta, a to je da se poštuju odredbe članka 4. stavka 1. točaka (a), (b) i (c).

Članak 6.

Oslobođenja za privremen uvoz jahaćih konja za potrebe jahačkih izleta

Jahaći konji koji se privremeno uvoze u državu članicu, oslobađaju se poreza iz članka 1. na tri mjeseca pod uvjetom da:

Članak 7.

Opća pravila za određivanje boravišta

1.   Za potrebe ove Direktive, „uobičajeno boravište” znači mjesto gdje osoba obično živi, to jest najmanje 185 dana u svakoj kalendarskoj godini i to zbog osobnih i poslovnih veza ili u slučaju osobe koja nema poslovnih veza, zbog osobnih veza koje ukazuju na blisku povezanost između te osobe i mjesta u kojem živi.

Međutim, uobičajenim boravištem osobe čije su poslovne veze na drugom mjestu od osobnih te koja stoga usporedo živi na različitim mjestima koja se nalaze u dvije ili više država članica se smatra ono u kojem ima osobne veze pod uvjetom da se ta osoba tamo redovno vraća. Ovaj zadnji uvjet nije potrebno ispuniti ako osoba živi u državi članici radi izvršenja zadaće točno određenog trajanja. Pohađanje sveučilišta ili škole ne podrazumijeva promjenu uobičajenog boravišta.

2.   Pojedinci dokazuju mjesto uobičajenog boravišta na bilo koji prikladan način kao što je predočenje osobne iskaznice ili nekog drugog valjanog dokumenta.

3.   Ako nadležna tijela države članicu privremenog uvoza sumnjaju u valjanost izjave o uobičajenom boravištu dane u skladu sa stavkom 2. ili za potrebe određenih posebnih kontrola, mogu zatražiti bilo koju dodatnu informaciju ili dokaz.

Članak 8.

Dopunska pravila za određivanje boravišta u slučaju poslovne uporabe privatnog vozila

U iznimnim slučajevima u kojima unatoč pružanju dodatnih informacija iz članka 7. stavka 3. nadležnim vlastima države članice uvoza i dalje postoji ozbiljna sumnja, privremen uvoz privatnog vozila u poslovne svrhe može se uvjetovati plaćanjem jamstva.

Međutim, ako korisnik vozila predoči dokaze da je njegovo uobičajeno boravište u drugoj državi članici, tijela države članice privremenog uvoza vrše povrat jamstva unutar dva mjeseca od datuma kad se predoče dokazi.

Članak 9.

Posebni dogovori

1.   Države članice mogu zadržati i/ili uvesti liberalnije dogovore od onih propisanih ovom Direktivom. Posebno mogu na zahtjev uvoznika dopustiti privremen uvoz na dulji rok od onog iz članka 3. i članka 4. stavka 2. U ovom zadnjem slučaju, države članice mogu uvesti poreze navedene u Prilogu za razdoblje koje prelazi ono utvrđeno ovom Direktivom. Države članice mogu također dopustiti da se privatna vozila navedena u drugoj rečenici članka 3. stavka (b) ponovno iznajme osobi koja ima boravište u državi članici uvoza s ciljem njihovog ponovnog izvoza.

2.   Države članice ne mogu ni pod kojim uvjetima na temelju ove Direktive primijeniti oslobođenja od poreza unutar Zajednice nepovoljnija od onih koja bi postojala za prijevozna sredstva iz trećih zemalja.

3.   Kraljevina Danska može zadržati pravila koja se primjenjuju u toj državi u vezi s uobičajenim boravištem prema kojima se za svaku osobu, uključujući i studente, u vezi sa slučajem iz članka 5. stavka 1. točke (b), smatra da ima uobičajeno boravište u Danskoj ako tamo živi jednu godinu ili 365 dana u razdoblju od 24 mjeseca.

Međutim, da bi se izbjeglo dvostruko oporezivanje:

Prije isteka razdoblja od tri godine, Vijeće na temelju izvješća Komisije ponovno ispituje izuzeće iz ovog stavka te ako je potrebno usvaja mjere na prijedlog Komisije na temelju članka 99. Ugovora kako bi se osiguralo ukidanje izuzeća.

4.   Države članice obavješćuju Komisiju o dogovorima iz stavka 1. istodobno s ispunjenjem obaveza utvrđenih člankom 10. Komisija zatim izvještava o ovim dogovorima sve ostale države članice.

Članak 10.

Završne odredbe

1.   Države članice donose zakone i druge propise potrebne za usklađivanje s ovom Direktivom do 1. siječnja 1984. One o tome odmah obavješćuju Komisiju.

2.   Ako praktična primjena ove Direktive prouzrokuje poteškoće, nadležna tijela predmetnih država članica donose potrebne odluke zajedničkim sporazumom, posebno u vezi s konvencijama i direktivama Zajednice o međusobnoj pomoći.

3.   Države članice vode računa o tome da Komisiji dostave tekstove glavnih sljedećih odredaba nacionalnog prava koje donesu u području na koje se odnosi ova Direktiva.

4.   Svake dvije godine Komisija nakon savjetovanja s državama članicama podnosi Vijeću i Europskom parlamentu izvješće o primjeni ove Direktive u državama članicama, posebno se osvrćući na koncept „uobičajenog boravišta” te predlaže potrebne odredbe Zajednice kako bi se postigao jedinstven sustav u svim državama članicama.

Članak 11.

Ova je Direktiva upućena državama članicama

(1)  SL C 267, 21.11.1975., str. 8.

(2)  SL C 53, 8.3.1976., str. 37.

(3)  SL C 131, 12.6.1976., str. 50.

(4)  SL L 145, 13.6.1977., str. 1.

(5)  SL 56, 4.4.1964., str. 869/64.

PRILOG

Popis poreza iz druge alineje članka 1. stavka 1.

BELGIJA

DANSKA

SAVEZNA REPUBLIKA NJEMAČKA

GRČKA

FRANCUSKA

IRSKA

ITALIJA

LUKSEMBURG

NIZOZEMSKA

UJEDINJENA KRALJEVINA