03/Sv. 58

HR

Službeni list Europske unije

151

---

32005R0001

---

L 003/1

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

---

UREDBA VIJEĆA (EZ) br. 1/2005

od 22. prosinca 2004.

o zaštiti životinja tijekom prijevoza i s prijevozom povezanih postupaka i o izmjeni direktiva 64/432/EEZ i 93/119/EZ i Uredbe (EZ) br. 1255/97

VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske zajednice, a posebno njegov članak 37.,

uzimajući u obzir prijedlog Komisije,

uzimajući u obzir mišljenje Europskog parlamenta (1),

uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora (2),

nakon savjetovanja s Odborom regija,

budući da:

(1)	U Protokolu o zaštiti i dobrobiti životinja priloženom ovom Ugovoru traži se da u izradi i provedbi poljoprivredne i prijevozne politike Zajednica i države članice posvete punu pozornost uvjetima o dobrobiti životinja.

(2)

Prema Direktivi Vijeća 91/628/EEZ od 19. studenog 1991. o zaštiti životinja tijekom prijevoza (3) Vijeće je donijelo pravila u području prijevoza životinja kako bi uklonilo tehničke prepreke trgovini živim životinjama i omogućilo organizacijama tržišta da nesmetano djeluju, istodobno osiguravajući zadovoljavajuću razinu zaštite za navedene životinje.

(3)

Izvješće Komisije Europskom parlamentu i Vijeću o iskustvu država članica od početka primjene Direktive Vijeća 95/29/EZ od 29. lipnja 1995. o izmjeni Direktive 91/628/EEZ o zaštiti životinja tijekom prijevoza (4), a što se traži prema Direktivi 91/628/EEZ, preporučuje izmjene sadašnjeg zakonodavstva Zajednice u tom području.

(4)	Većina država članica je ratificirala Europsku konvenciju za zaštitu životinja tijekom međunarodnog prijevoza i Vijeće je ovlastilo Komisiju da u ime Zajednice dogovori revidiranu verziju Europske konvencije za zaštitu životinja tijekom međunarodnog prijevoza.

(5)	Zbog dobrobiti životinja prijevoz životinja na dugim putovanjima, uključujući životinje za klanje, mora biti ograničen što je više moguće.

(6)

Vijeće je pozvalo Komisiju 19. lipnja 2001. (5) da podnese prijedloge koji će osigurati učinkovitu primjenu i strogu provedbu sadašnjeg zakonodavstva Zajednice, poboljšati zaštitu i dobrobit životinja te spriječiti pojavu i širenje zaraznih bolesti kod životinja te uvesti strože uvjete kako bi se spriječila bol i patnja te zaštitila dobrobit i zdravlje životinja tijekom i nakon prijevoza.

(7)

13. studenog 2001. Europski parlament je zatražio od Komisije da podnese prijedloge za izmjene postojećih pravila Zajednice o prijevozu stoke, posebno vodeći računa o: — savjetovanju s nadležnim znanstvenim odborom o trajanju prijevoza životinja, — podnošenju usklađenog europskog modela potvrda za prijevoznike; usklađivanju ruta za duga putovanja, — tome da svaka osoba zadužena za stoku tijekom prijevoza završi tečaj koji su odobrila nadležna tijela, i — tome da veterinarski pregledi na graničnim inspekcijskim postajama Zajednice uključuju opsežan nadzor nad uvjetima u kojima se životinje prevoze.

(8)

Znanstveni odbor za zdravlje i dobrobit životinja donio je mišljenje o dobrobiti životinja tijekom prijevoza 11. ožujka 2002. Stoga treba izmijeniti zakonodavstvo Zajednice kako bi se uzele u obzir nove znanstvene činjenice, vodeći pritom računa da se osigura njegova valjana provedba u neposrednoj budućnosti.

(9)	Utvrdit će se posebni propisi za perad, mačke i pse u odgovarajućim prijedlozima kad budu dostupna relevantna mišljenja Europske agencije za sigurnost hrane (EFSA-e).

(10)

Zbog iskustva stečenog u skladu s Direktivom 91/628/EEZ u usklađivanju zakonodavstva Zajednice u vezi s prijevozom životinja te teškoća nastalih zbog razlika u usvajanju te Direktive na nacionalnoj razini, uputnije je uredbom utvrditi pravila Zajednice u tom području. U očekivanju donošenja detaljnih propisa za određene vrste sa specifičnim potrebama koje predstavljaju ograničen dio stoke Zajednice, potrebno je dopustiti državama članicama da utvrde ili zadrže dodatna nacionalna pravila koja se odnose na prijevoz životinja tih vrsta.

(11)

Potrebno je osigurati dosljednu i učinkovitu primjenu ove Uredbe u Zajednici s obzirom na njezino temeljno načelo prema kojem se životinje ne smiju prevoziti na način koji bi mogao izazvati njihovu ozljedu ili neopravdanu patnju i uputno je utvrditi iscrpne odredbe o posebnim potrebama koje se javljaju u vezi s različitim vrstama prijevoza. Takvi se propisi trebaju tumačiti i primjenjivati u skladu s naprijed spomenutim načelom i na vrijeme se osuvremenjivati kad god se čini, s obzirom na nove znanstvene spoznaje, da više ne osiguravaju poštivanje gore navedenog načela za specifične vrste životinja ili vrste prijevoza.

(12)	Prijevoz u komercijalne svrhe nije ograničen na prijevoz pri kojem se odvija neposredna razmjena novca, robe ili usluga. Prijevoz u komercijalne svrhe uključuje posebno prijevoz koji izravno ili neizravno uključuje financijsku dobit, ili čiji je cilj financijska dobit.

(13)

Istovar i naknadan ponovan utovar životinja može kod životinja izazvati stres te dodiri na kontrolnim točkama, koja su se ranije zvala stajališta, mogu u određenim uvjetima dovesti do širenja zaraznih bolesti. Stoga je uputno osigurati posebne mjere za zaštitu zdravlja i dobrobiti životinja kad se odmaraju na kontrolnim točkama. Stoga je potrebno izmijeniti odredbe Uredbe Vijeća (EZ) br. 1255/97 od 25. lipnja 1997. o kriterijima Zajednice za mjesta odmora i izmjeni plana puta iz Priloga Direktivi 91/628/EEZ (6).

(14)	Loša skrb o dobrobiti je često prouzročena nedovoljnom izobrazbom. Stoga izobrazba mora biti obvezatna za svaku osobu koja skrbi o životinjama tijekom prijevoza, a izobrazbu bi morale osiguravati samo one organizacije koje su odobrila nadležna tijela.

(15)

Uvjeti o dobrobiti životinja tijekom prijevoza uglavnom proizlaze iz svakodnevnog postupanja prijevoznika. Provjere nadležnih tijela mogu biti onemogućene jer prijevoznici slobodno prometuju u različitim državama članicama. Stoga prijevoznici moraju biti odgovorniji, a njihov status i djelovanje jasniji. Moraju posebno pružiti dokaz o svom odobrenju, sustavno izvješćivati o svakoj poteškoći i voditi točnu evidenciju svojih aktivnosti i rezultata.

(16)	Prijevoz životinja ne uključuje samo prijevoznike nego i druge kategorije subjekata, kao što su poljoprivrednici, trgovci, sabirni centri i klaonice. Kao rezultat toga neke obveze o njezi životinja treba proširiti na sve subjekte uključene u prijevoz životinja.

(17)	Sabirni centri igraju važnu ulogu u prijevozu nekih vrsta stoke. Stoga sabirni centri moraju osigurati da se zaposlenici i posjetitelji upoznaju sa zakonodavstvom Zajednice koje se odnosi na zaštitu životinja tijekom prijevoza, i da ga se pridržavaju.

(18)	Duga putovanja, za razliku od kratkih, mogu imati štetnije djelovanje na životinje. Stoga treba osmisliti posebne postupke kako bi se osiguralo bolje pridržavanje norma, posebno povećanjem sljedivosti tih prijevoznih postupaka.

(19)

Uredba Vijeća (EEZ) br. 3820/85 od 20. prosinca 1985. o usklađivanju određenog socijalnog zakonodavstva vezanog uz cestovni promet (7) predviđa najdulje trajanje vožnje i najkraće trajanje odmora za vozače cestovnih vozila. Uputno je da se trajanje putovanja za životinje slično regulira. Uredba Vijeća (EEZ) br. 3821/85 od 20. prosinca 1985. o tahografu u cestovnom prometu (8) predviđa instaliranje i uporabu tahografa kako bi se osigurala učinkovita provjera pridržavanja socijalnog zakonodavstva koje se odnosi na cestovni prijevoz. Potrebno je da ti podaci budu dostupni i da se provjeravaju kako bi se poštivalo vrijeme ograničenja trajanja putovanja u skladu sa zakonodavstvom koje se odnosi na dobrobit životinja.

(20)

Nedostatna razmjena informacija među nadležnim tijelima dovodi do neodgovarajuće primjene zakonodavstva Zajednice koje se odnosi na zaštitu životinja u prijevozu. Stoga je potrebno utvrditi prilagodljive postupke s ciljem podizanja razine suradnje među nadležnim tijelima u različitim državama članicama.

(21)

Registrirani kopitari iz članka 2. točke (c) Direktive 90/426/EEZ (9) često se prevoze iz nekomercijalnih razloga i taj se prijevoz mora obaviti u skladu sa sveukupnim ciljevima ove Uredbe. Uzimajući u obzir prirodu tih kretanja, čini se uputnim odstupiti od nekih odredaba kad se registrirani kopitari prevoze zbog natjecanja, trka, kulturnih događanja ili uzgoja (razmnožavanja). Međutim, nije uputno odstupiti od tih odredaba kad je riječ o kopitarima koji se prevoze, izravno ili nakon provoza kroz tržište ili ranžirni centar, u klaonicu na klanje, a koji se u skladu s člankom 2. točkom (d) i člankom 8. stavkom 1. drugom alinejom Direktive 90/426/EEZ trebaju smatrati „kopitarima za klanje”.

(22)

Neodgovarajuće praćenje povrede zakonodavstva o dobrobiti životinja potiče nepridržavanje takvom zakonodavstvu i dovodi do narušavanja konkurencije. Stoga bi trebalo utvrditi jedinstvene postupke u cijeloj Zajednici kako bi se povećale provjere i uvođenje kazni za povrede zakonodavstva o dobrobiti životinja. Države članice trebaju predvidjeti pravila za primjenjive kazne na povrede odredaba ove Uredbe i osigurati njihovu provedbu. Te kazne moraju biti djelotvorne, proporcionalne i odvraćajuće.

(23)	Velik se dio životinja prevozi plovilima za stoku na vrlo dugačkim putovanjima iz i unutar Zajednice, a prijevoz morem provjerava se u mjestu polaska. Stoga je bitno utvrditi posebne mjere i norme za taj oblik prijevoza.

(24)

U interesu dosljednosti zakonodavstva Zajednice, potrebno je izmijeniti Direktivu Vijeća 64/432/EEZ od 26. lipnja 1964. o problemima vezanim uza zdravlje životinja koji utječu na trgovinu govedima i svinjama unutar Zajednice (10) zbog njezine prilagodbe ovoj Uredbi kad je riječ o odobrenju sabirnih centara i uvjetima za prijevoznike.

(25)	Direktivu Vijeća 93/119/EZ od 22. prosinca 1993. o zaštiti životinja pri klanju ili usmrćivanju (11) treba izmijeniti da bi se prilagodila ovoj Uredbi u pogledu uporabe električnih goniča.

(26)

Pravila i postupci informiranja predviđeni Direktivom Vijeća 89/608/EEZ od 21. studenog 1989. o uzajamnoj pomoći među upravnim tijelima država članica i suradnji između potonjih i Komisije radi osiguranja pravilne primjene zakonodavstva o veterinarskim i zootehničkim stvarima (12) trebaju se primjenjivati na skrb o životinjama tijekom prijevoza kako bi se osigurala usklađenost s ovom Uredbom.

(27)	Odluka Komisije 98/139/EZ (13) predviđa određena detaljnja pravila o provjerama na licu mjesta koje u veterinarskom području provode stručnjaci Komisije u državama članicama, a koja bi trebala pomoći da se osigura jedinstvena primjena ove Uredbe.

(28)

Ova Uredba utvrđuje odredbe o ventilaciji u cestovnim vozilima za prijevoz stoke na dugim putovanjima. U skladu s tim, Uredbu Vijeća (EZ) br. 411/98 od 16. veljače 1998. o dodatnim standardima za zaštitu životinja primjenjivim na cestovna vozila korištena za prijevoz stoke na putovanjima koja traju duže od osam sati (14) treba staviti izvan snage.

(29)

Vijeću je potrebno omogućiti jednostavan postupak za ažuriranje određenih važnih tehničkih elemenata ove Uredbe, posebno s obzirom na procjenu njezina utjecaja na prijevoz živih životinja unutar proširene Zajednice, te odrediti specifikacije navigacijskog sustava koji se treba primjenjivati za sva prijevozna cestovna sredstva s obzirom na budući tehnološki napredak u tom području, kao što je ostvarenje sustava Galileo.

(30)	Potrebno je predvidjeti mogućnost dopuštanja odstupanja zbog udaljenosti nekih područja od kopnenog dijela Zajednice, a posebno najudaljenijih regija iz članka 299. Ugovora.

(31)	Mjere potrebne za provedbu ove Uredbe trebaju se donijeti u skladu s Odlukom Vijeća 1999/468/EZ od 28. lipnja 1999. o utvrđivanju postupaka za izvršavanje provedbenih ovlasti dodijeljenih Komisiji (15),

DONIJELO JE OVU UREDBU:

POGLAVLJE I.

PODRUČJE PRIMJENE, DEFINICIJE I OPĆI UVJETI ZA PRIJEVOZ ŽIVOTINJA

Članak 1.

Područje primjene

1.   Ova se Uredba primjenjuje na prijevoz živih kralježnjaka koji se prevoze u Zajednici, uključujući posebne preglede koje trebaju obaviti službenici za pošiljke koje napuštaju carinsko područje Zajednice ili u njega ulaze.

2.   Samo članci 3. i 27. primjenjuju se na:

(a)	prijevoz životinja koji obavljaju poljoprivrednici svojim poljoprivrednim vozilima ili prijevoznim sredstvima u slučajevima kad zemljopisni uvjeti uvjetuju prijevoz zbog sezonskog preseljenja određenih vrsta životinja u druga klimatska područja;

(b)	prijevoz svojih vlastitih životinja svojim vlastitim prijevoznim sredstvima koji obavljaju poljoprivrednici na udaljenosti manjoj od 50 km od svog poljoprivrednoga gospodarstva.

3.   Ova Uredba ne smije biti prepreka za bilo koju strožu nacionalnu mjeru čiji je cilj poboljšati skrb o životinjama tijekom prijevoza koji se u cijelosti obavlja unutar državnog područja države članice ili tijekom pomorskog prijevoza koji polazi s državnog područja države članice.

4.   Ova se Uredba primjenjuje ne dovodeći u pitanje veterinarske propise Zajednice.

5.   Ova se Uredba ne primjenjuje na prijevoz životinja koji se ne odvija u vezi s nekom gospodarskom djelatnošću te na prijevoz životinja izravno u veterinarske ambulante ili poliklinike ili iz njih, na savjet veterinara.

Članak 2.

Definicije

Za potrebe ove Uredbe primjenjuju se sljedeće definicije:

(a)	„životinje” znači živi kralježnjaci;

(b)	„sabirni centri” znači mjesta kao što su poljoprivredna gospodarstva, centri za sakupljanje i sajmovi na kojima se domaći kopitari ili domaće vrste goveda, ovaca, koza ili svinja podrijetlom iz raznih poljoprivrednih gospodarstava dijele u pošiljke;

(c)	„pratitelj” znači osoba izravno odgovorna za dobrobit životinja koja ih prati tijekom putovanja;

(d)	„granična inspekcijska postaja” znači svako nadzorno mjesto koje je određeno i odobreno u skladu s člankom 6. Direktive 91/496/EEZ (16) za obavljanje veterinarskog pregleda životinja koje dolaze iz trećih zemalja na granici teritorija Zajednice;

(e)	„veterinarski propisi Zajednice” znači zakonski propisi iz poglavlja I. Priloga A Direktivi 90/425/EEZ (17) te svi naknadno doneseni provedbeni propisi;

(f)	„nadležno tijelo” znači središnje tijelo države članice nadležno za obavljanje provjera dobrobiti životinja ili svako drugo tijelo na koje prenese svoje ovlasti;

(g)	„spremnik” znači svaki sanduk, kutija, posuda ili druga čvrsta struktura koja se upotrebljava za prijevoz životinja, a koja nije prijevozno sredstvo;

(h)	„kontrolne točke” znači kontrolne točke iz Uredbe (EZ) br. 1255/97;

(i)	„izlazna točka” znači granična inspekcijska postaja ili neko drugo mjesto koje je odredila država članica gdje životinje napuštaju carinsko područje Zajednice;

(j)	„putovanje” znači cjelokupan prijevoz od mjesta polazišta do mjesta odredišta, uključujući svaki istovar, smještaj i utovar koji se odvija na usputnim mjestima putovanja;

(k)	„skrbnik” znači svaka fizička ili pravna osoba, osim prijevoznika, koja je odgovorna za trajno ili privremeno postupanje sa životinjama;

(l)	„plovilo za stoku” znači plovilo koji se upotrebljava ili se namjerava upotrebljavati za prijevoz domaćih kopitara ili domaćih vrsta goveda, ovaca, koza ili svinja, osim ro-ro plovila ili plovila koja prevoze životinje u pokretnim spremnicima;

(m)	„dugo putovanje” znači putovanje koje traje više od 8 sati, a koje počinje trenutkom kretanja prve životinje iz pošiljke;

(n)	„prijevozno sredstvo” znači cestovno ili željezničko vozilo, plovilo i zrakoplov koji se upotrebljavaju za prijevoz životinja;

(o)	„navigacijski sustav” znači satelitska infrastruktura koja osigurava globalne, trajne, točne i zajamčene usluge vremenskog usklađivanja i pozicioniranja ili neka druga tehnologija koja osigurava usluge koje se u smislu ove Uredbe smatraju istovrijednima;

(p)	„službeni veterinar” znači veterinar kojeg je imenovalo nadležno tijelo države članice;

(q)	„organizator” znači: i. prijevoznik koji je sklopio ugovor s najmanje još jednim prijevoznikom za dio putovanja; ili ii. fizička ili pravna osoba koja je sklopila ugovor s više prijevoznika za putovanje; ili iii. osoba koja je potpisala 1. odjeljak plana puta navedenog u Prilogu II.;

(r)

„mjesto polazišta” znači mjesto u kojem se životinja prvi put utovaruje na prijevozno sredstvo pod uvjetom da je tamo bila smještena najmanje 48 sati prije polaska. Međutim, sabirni centri odobreni u skladu s veterinarskim propisima Zajednice mogu se smatrati mjestom polaska pod uvjetom da je: i. udaljenost prijeđena između prvog mjesta utovara i sabirnog centra manja od 100 km; ili ii. za životinje predviđeno dovoljno ležaja, da, ako je to moguće, nisu vezane, i da ih se napojilo najmanje šest sati prije odlaska iz sabirnog centra

(s)	„mjesto odredišta” znači mjesto u kojem se životinja istovaruje iz prijevoznog sredstva i i. prihvaća najmanje 48 sati prije odlaska; ili ii. klanja;

(t)	„mjesto odmora ili pretovara” znači svako mjesto tijekom putovanja koje nije odredište, uključujući i mjesto na kojem životinje mijenjaju prijevozno sredstvo bez obzira na to istovaruju li se ili ne;

(u)	„registrirani kopitari” znači registrirani kopitari iz Direktive 90/426/EEZ (9);

(v)	„ro-ro plovilo” znači plovilo opremljeno tehnologijom koja cestovnim i željezničkim vozilima omogućuje ukrcavanje i iskrcavanje s plovila;

(w)	„prijevoz” znači kretanje životinja jednim ili više prijevoznih sredstava i povezani postupci, uključujući utovar, istovar, pretovar i odmor dok se ne završi istovar životinja u mjestu odredišta;

(x)	„prijevoznik” znači svaka fizička ili pravna osoba koja obavlja prijevoz za svoj račun ili za račun treće strane;

(y)	„neukroćeni kopitari” znači kopitari su koji se ne mogu vezati ili voditi na povodcu, a da se pritom ne izazove tjeskoba, bol ili patnja koja se može izbjeći;

(z)	„vozilo” znači prijevozno sredstvo opremljeno kotačima koje se pokreće vlastitim pogonom ili tegli.

Članak 3.

Opći uvjeti za prijevoz životinja

Nitko ne smije prevoziti životinje niti učiniti da se prevoze na način koji bi kod njih mogao izazvati ozljedu ili nepotrebnu patnju.

Nadalje, moraju se ispuniti sljedeći uvjeti:

(a)	moraju se unaprijed poduzeti sve potrebne mjere kako bi se na najmanju moguću mjeru smanjila duljina putovanja i zadovoljile potrebe životinja tijekom putovanja;

(b)	životinje moraju biti sposobne za putovanje;

(c)	prijevozna sredstva moraju se projektirati, izraditi, održavati i njima se mora upravljati na takav način da se izbjegne ozljeđivanje i patnja životinja te osigura njihova sigurnost;

(d)	uređaji za utovar i istovar moraju se projektirati, izraditi, održavati i njima se mora upravljati na odgovarajući način kako bi se izbjeglo ozljeđivanje i patnja životinja te osigurala njihova sigurnost;

(e)	osoblje koje rukuje životinjama mora biti za to odgovarajuće obrazovano, ili nadležno za isto kako bi moglo obavljati zadaće bez primjene sile ili koje druge metode koja može izazvati nepotreban strah, ozljedu ili patnju;

(f)	prijevoz se obavlja bez kašnjenja do mjesta odredišta, a uvjeti stanja životinja redovito se provjeravaju i održavaju na odgovarajući način;

(g)	za životinje se mora osigurati dovoljna podna površina i visina, primjerena njihovoj visini i trajanju putovanja;

(h)	životinjama se u odgovarajućim razmacima osiguravaju voda, hrana i odmor, a kakvoćom i količinom moraju odgovarati njihovoj vrsti i veličini.

POGLAVLJE II.

ORGANIZATORI, PRIJEVOZNICI, SKRBNICI I SABIRNI CENTRI

Članak 4.

Prijevozne isprave

1.   Nitko ne smije prevoziti životinje bez isprava u sredstvu prijevoza u kojima je navedeno:

(a)	njihovo podrijetlo i vlasništvo;

(b)	njihovo mjesto polaska;

(c)	datum i vrijeme polaska;

(d)	predviđeno mjesto odredišta;

(e)	očekivano trajanje predviđenog putovanja.

2.   Prijevoznik mora nadležnom tijelu na zahtjev dati na uvid isprave iz stavka 1.

Članak 5.

Planiranje obveza za prijevoz životinja

1.   Nijedna osoba osim prijevoznika ovlaštenih u skladu s člankom 10. stavkom 1. ili člankom 11. stavkom 1. ne smije sklapati ugovore ili podugovore o prijevozu životinja.

2.   Prijevoznici su dužni odrediti fizičku osobu odgovornu za prijevoz te osigurati da se informacije o planiranju, izvođenju i završetku dijela putovanja pod njihovim nadzorom mogu dobiti u svakom trenutku.

3.   Organizatori su dužni za svako putovanje osigurati:

(a)	da se dobrobit životinja ne ugrozi nedovoljnom koordinacijom pojedinih dijelova putovanja i da se u obzir uzmu vremenski uvjeti;

(b)	da fizička osoba u svakom trenutku bude spremna nadležnom tijelu dati informacije o planiranju, izvođenju i završetku putovanja.

4.   Za duga putovanja između država članica i s trećim zemljama za domaće kopitare, osim registriranih, i domaće životinje goveđih, ovčjih, kozjih i svinjskih vrsta, prijevoznici i organizatori moraju poštivati odredbe o putovanju iz Priloga II.

Članak 6.

Prijevoznici

1.   Nijedna osoba ne smije raditi kao prijevoznik bez ovlaštenja za obavljanje prijevozničke djelatnosti koje je izdalo nadležno tijelo na temelju članka 10. stavka 1. ili, za duga putovanja, članka 11. stavka 1. Primjerak odobrenja mora se predočiti nadležnom tijelu tijekom prijevoza životinja.

2.   Prijevoznici su dužni obavijestiti nadležno tijelo o svakoj promjeni u vezi s obavijestima i ispravama iz članka 10. stavka 1. ili, za duga putovanja, članka 11. stavka 1. najkasnije 15 radnih dana nakon što dođe do promjene.

3.   Prijevoznici su dužni prevoziti životinje u skladu s tehničkim pravilima navedenim u Prilogu I.

4.   Prijevoznici su dužni povjeriti postupanje sa životinjama osoblju koje je upoznato s odgovarajućim odredbama iz priloga I. i II.

5.   Nijedna osoba ne smije voziti ili obavljati poslove pratitelja u cestovnom vozilu koje prevozi domaće kopitare ili domaće životinje goveđih, ovčjih, kozjih ili svinjskih vrsta ili peradi bez certifikata o osposobljenosti u skladu s člankom 17. stavkom 2. Certifikat o osposobljenosti mora se dati nadležnom tijelu na uvid tijekom prijevoza životinja.

6.   Prijevoznici su dužni osigurati pratitelja koji prati svaku pošiljku životinja, osim u sljedećim slučajevima:

(a)	kad se životinje prevoze u spremnicima koji su osigurani, odgovarajuće prozračeni i, kad je to potrebno, sadrže dovoljno hrane i vode u posudama koje se ne mogu prevrnuti, za putovanje koje je dvostruko dulje od očekivanog;

(b)	kad vozač obavlja funkciju pratitelja.

7.   Stavci 1., 2., 4. i 5. ne primjenjuju se na osobe koje prevoze životinje do najveće udaljenosti od 65 km računajući od mjesta polaska do mjesta odredišta.

8.   Prijevoznici su dužni dati na uvid certifikat o odobrenju predviđenu člankom 18. stavkom 2.ili člankom 19. stavkom 2. nadležnom tijelu zemlje u koju se životinje prevoze.

9.   Prijevoznici domaćih kopitara, osim registriranih, i domaćih životinja goveđih, ovčjih, kozjih i svinjskih vrsta na dugim cestovnim putovanjima dužni su primijeniti navigacijski sustav iz Priloga I. poglavlja VI. stavka 4.2 od 1. siječnja 2007. za cestovna prijevozna sredstva koja su prvi put u funkciji, a od 1. siječnja 2009. za sva druga cestovna prijevozna sredstva. Dužni su voditi evidenciju utemeljenu na tom navigacijskom sustavu najmanje tri godine i na zahtjev je dati na uvid nadležnom tijelu, posebno kad se provode pregledi iz članka 15. stavka 4. Provedbene mjere vezane uz taj stavak mogu se donijeti u skladu s postupkom iz članka 31. stavka 2.

Članak 7.

Prethodni pregled i odobrenje prijevoznih sredstava

1.   Nitko ne smije prevoziti životinje cestom na dugim putovanjima bez prethodnog pregleda prijevoznog sredstva i odobrenja na temelju članka 18. stavka 1.

2.   Nitko ne smije prevoziti morem na udaljenost veću od 10 nautičkih milja domaće kopitare i domaće životinje goveđih, ovčjih, kozjih ili svinjskih vrsta iz luke Zajednice, a da plovilo za stoku nije pregledano i odobreno na temelju članka 19. stavka 1.

3.   Odredbe stavaka 1. i 2. primjenjuju se na spremnike koji se upotrebljavaju za prijevoz domaćih kopitara ili domaćih životinja goveđih, ovčjih, kozjih ili svinjskih vrsta cestom i/ili vodenim putem na dugim putovanjima.

Članak 8.

Skrbnici

1.   Skrbnici životinja u mjestu polaska, pretovara ili odredišta dužni su osigurati pridržavanje tehničkih pravila iz poglavlja I. i III., odjeljka 1. Priloga I. za životinje koje se prevoze.

2.   Skrbnici su dužni pregledati sve životinje koje stižu u mjesto provoza ili mjesto odredišta te utvrditi jesu li životinje izložene ili jesu li bile izložene dugom putovanju između država članica i trećih zemalja. U slučaju dugih putovanja domaćih kopitara, osim registriranih, i domaćih životinja goveđih, ovčjih, kozjih ili svinjskih vrsta, skrbnici su dužni pridržavati se odredaba o planu puta iz Priloga II.

Članak 9.

Sabirni centri

1.   Upravitelji sabirnih centara dužni su osigurati da se sa životinjama postupa u skladu s tehničkim pravilima iz poglavlja I. i III., odjeljka 1. Priloga I.

2.   Osim toga, upravitelji sabirnih centara koji su ovlašteni u skladu s veterinarskim propisima Zajednice dužni su:

(a)	povjeriti postupanje sa životinjama samo osoblju koje je prošlo tečajeve obuke o relevantnim tehničkim pravilima iz Priloga I.;

(b)	redovito upoznavati osobe kojima je odobren ulazak u sabirne centre o njihovim dužnostima i obvezama u skladu s ovom Uredbom te o kaznama u slučaju njihova kršenja;

(c)	stalno imati dostupnim, za osobe kojima je odobren ulazak u sabirni centar, sve pojedinosti o nadležnom tijelu koje se mora izvijestiti o svakom mogućem kršenju odredaba ove Uredbe;

(d)	u slučaju nepoštivanja odredaba ove Uredbe od strane bilo koje osobe koja se nalazi u sabirnom centru, i ne dovodeći u pitanje bilo koju radnju nadležnog tijela, poduzeti potrebne mjere kako bi se otklonilo uočeno nepoštivanje i spriječilo njegovo ponavljanje;

(e)	donijeti, pratiti i primijeniti potrebna interna pravila s ciljem poštivanja točaka od (a) do (d).

POGLAVLJE III.

DUŽNOSTI I OBVEZE NADLEŽNIH TIJELA

Članak 10.

Uvjeti za ovlaštenje prijevoznika

1.   Nadležno tijelo izdaje ovlaštenje za obavljanje prijevozničke djelatnosti prijevoznicima pod uvjetom da:

(a)	su podnositelji zahtjeva imaju poslovni nastan, ili u slučaju podnositelja zahtjeva s poslovnim nastanom u trećoj zemlji, da je isti zastupljen u državi članici u kojoj podnosi zahtjev za ovlaštenjem;

(b)	su podnositelji zahtjeva pokazali da imaju na raspolaganju dovoljno odgovarajućeg osoblja, opreme i operativnih postupaka koji im omogućuju poštivanje odredaba ove Uredbe, uključujući prema potrebi vodiče dobre prakse;

(c)

podnositelji zahtjeva ili njihovi predstavnici nisu ozbiljno povrijedili zakonodavstvo Zajednice i/ili nacionalno zakonodavstvo koje se odnosi na zaštitu životinja tijekom triju godina koje su prethodile podnošenju zahtjeva. Ta se odredba ne primjenjuje kad podnositelj zahtjeva na prihvatljiv način pokaže nadležnom tijelu da je poduzeo sve potrebne mjere kako bi izbjegao daljnje povrede.

2.   Nadležno tijelo izdaje ovlaštenja iz stavka 1. u skladu s oglednim primjerkom iz poglavlja I. Priloga III. Takva su ovlaštenja na snazi najviše pet godina od dana izdavanja i nisu valjana za duga putovanja.

Članak 11.

Zahtjevi za ovlaštenje prijevoznika za duga putovanja

1.   Nadležno tijelo izdaje ovlaštenje prijevoznicima koji obavljaju duga putovanja nakon podnošenja zahtjeva pod uvjetom da:

(a)	se pridržavaju odredbe članka 10. stavka 1.;

(b)

su podnositelji zahtjeva predočili sljedeće dokumente: i. valjane certifikate o osposobljenosti za vozače i pratitelje kako je predviđeno člankom 17. stavkom 2. za sve vozače i pratitelje koji obavljaju duga putovanja; ii. valjane certifikate o usklađenosti za vozače i pratitelje kako je predviđeno člankom 18. stavkom 2. za sva cestovna prijevozna sredstva koja se upotrebljavaju za duga putovanja; iii. pojedinosti postupaka koji prijevoznicima omogućuju da slijede i bilježe kretanje cestovnih vozila za koja su odgovorni te kontaktiraju s dotičnim vozačima u svakom trenutku tijekom dugih putovanja; iv. krizni plan u slučaju nužde.

2.   Na temelju stavka 1. točke (b) podtočke iii. prijevoznici koji na dugim putovanjima prevoze domaće kopitare osim registriranih, te domaće životinje goveđih, ovčjih, kozjih i svinjskih vrsta, dužni su pokazati da primjenjuju navigacijski sustav iz članka 6. stavka 9.:

(a)	za cestovna prijevozna sredstva koja su prvi put u funkciji od 1. siječnja 2007.;

(b)	za sva cestovna prijevozna sredstva od 1. siječnja 2009.

3.   Nadležno tijelo izdaje ta ovlaštenja u skladu s oglednim primjerkom iz poglavlja II. Priloga III. Takva su odobrenja na snazi najviše pet godina od dana izdavanja i valjana su za sva putovanja, uključujući i duga putovanja.

Članak 12.

Ograničenje za podnošenja zahtjeva za ovlaštenjem

Prijevoznici podnose zahtjev za ovlaštenje na temelju članka 10. ili članka 11. samo jednom nadležnom tijelu, u samo jednoj državi članici.

Članak 13.

Izdavanje ovlaštenja od strane nadležnog tijela

1.   Nadležno tijelo može ograničiti opseg ovlaštenja predviđeno člankom 10. stavkom 1. ili, za duga putovanja, člankom 11. stavkom 1. prema kriterijima koji se mogu provjeriti tijekom prijevoza.

2.   Nadležno je tijelo dužno izdati svako ovlaštenje predviđeno člankom 10. stavkom 1. ili, za duga putovanja, člankom 11. stavkom 1. s brojem jedinstvenim u državi članici. Ovlaštenje se sastavlja na službenom jeziku/jezicima države članice koja ga izdaje te na engleskom jeziku kad postoji mogućnost da prijevoznik prometuje u drugoj državi članici.

3.   Nadležno tijelo dužno je označiti ovlaštenje iz članka 10. stavka 1. ili članka 11. stavka 1. na način koji nadležnom tijelu omogućuje da brzo identificira prijevoznika, posebno u slučaju nepoštivanja odredaba ove Uredbe.

4.   Nadležno je tijelo dužno voditi evidenciju o ovlaštenjima izdanim na temelju članka 11. stavka 1. u elektroničkoj bazi podataka. Ime prijevoznika i broj odobrenja javno su dostupni dok je odobrenje na snazi. Ovisno o pravilima Zajednice i/ili nacionalnim pravilima o zaštiti privatnosti, javan pristup drugim podacima koji se odnose na ovlaštenja o obavljanju prijevozničke djelatnosti odobravaju države članice. Baza podataka uključuje i odluke iz članka 26. stavka 4. točke (c) i stavka 6.

Članak 14.

Provjere i druge mjere koje se odnose na plan puta, a koje provodi nadležno tijelo prije dugih putovanja

1.   U slučaju dugih putovanja između država članica i s trećim zemljama za domaće kopitare i domaće životinje goveđih, ovčjih, kozjih i svinjskih vrsta, nadležno tijelo iz mjesta polaska dužno je:

(a)

obaviti odgovarajuće provjere kako bi utvrdilo: i. da prijevoznici navedeni u planu puta imaju odgovarajuća valjana ovlaštenja za obavljanje prijevozničke djelatnosti, valjane certifikate o udovoljavanju prijevoznih sredstava za duga putovanja i valjane certifikate o osposobljenosti za vozače i pratitelje; ii. da je plan puta koji podnosi organizator realan i da pokazuje pridržavanje odredaba ove Uredbe;

(b)	kad ishod provjera predviđenih točkom (a) ne zadovoljava, zatražiti od organizatora da promijeni mjere za planirano dugo putovanje tako da se pridržava odredaba ove Uredbe;

(c)	kad ishod provjera predviđenih točkom (a) zadovoljava, nadležno je tijelo dužno ovjeriti plan puta;

(d)	što je prije moguće poslati pojedinosti o planiranim dugim putovanjima navedenim u planu puta nadležnom tijelu u mjestu odredišta, o mjestu izlaska ili kontrolnom mjestu putem sustava razmjene informacija iz članka 20. Direktive 90/425/EEZ.

2.   Iznimno od stavka 1. točke (c), ovjeravanje plana puta nije potrebno za prijevoz koji primjenjuje sustav iz članka 6. stavka 9.

Članak 15.

Provjere koje provodi nadležno tijelo u bilo kojoj fazi dugog putovanja

1.   Nadležno tijelo u bilo kojoj fazi dugog putovanja obavlja nasumične ili ciljane provjere kako bi provjerilo da su vremena putovanja realna i da se putovanje odvija u skladu s ovom Uredbom, a posebno da su vremena putovanja i odmora u skladu s ograničenjima iz poglavlja V. Priloga I.

2.   U slučaju dugih putovanja između država članica i s trećim zemljama, provjera sposobnosti za putovanje na mjestu polaska, navedena u poglavlju I. Priloga I., obavlja se prije utovara kao dio zdravstvene provjere životinja kako je navedeno u odgovarajućim veterinarskim propisima, u rokovima predviđenim tim propisima.

3.   Kad je odredište klaonica, provjere iz stavka 1. mogu se obaviti kao dio nadzora nad dobrobiti životinja utvrđenog u Uredbi (EZ) br. 854/2004 Europskog parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2004. o utvrđivanju posebnih pravila organizacije službenih kontrola proizvoda životinjskog podrijetla namijenjenih prehrani ljudi (18).

4.   Evidencija o kretanju prijevoznih sredstava cestom dobivena pomoću navigacijskog sustava može se, prema potrebi, upotrijebiti za provođenje tih provjera.

Članak 16.

Izobrazba i opremanje osoblja koje provodi nadležno tijelo

Nadležno je tijelo dužno osigurati da je njegovo osoblje valjano obučeno i opremljeno za provjeru podataka zabilježenih pomoću:

—	opreme za bilježenje podataka predviđene Uredbom (EEZ) br. 3821/85,

—	navigacijskog sustava.

Članak 17.

Tečajevi obuke i certifikati o osposobljenosti

1.   Tečajevi za obuku moraju biti dostupni osoblju prijevoznika i sabirnih centara za svrhe iz članka 6. stavka 4. i članka 9. stavka 2. točke (a).

2.   Certifikat o osposobljenosti za vozače i pratitelje cestovnih vozila koja prevoze domaće kopitare ili domaće životinje goveđih, ovčjih, kozjih i svinjskih vrsta ili peradi iz članka 6. stavka 5. izdaje se u skladu s Prilogom IV. Certifikat o osposobljenosti sastavlja se na službenom jeziku/jezicima države članice koja je izdala potvrdu, i na engleskom kad postoji vjerojatnost da će vozač ili pratitelj prometovati u drugoj državi članici. Certifikat o osposobljenosti izdaje nadležno tijelo ili tijelo koje država članica odredi za tu svrhu u skladu s oglednim primjerkom navedenim u poglavlju III. Priloga III. Područje primjene rečene certifikate o osposobljenosti može se ograničiti na određene vrste ili skupinu vrsta.

Članak 18.

Certifikat o odobravanju cestovnih prijevoznih sredstava

1.   Nadležno tijelo ili tijelo koje je odredila država članica izdaje certifikat o odobrenju cestovnih prijevoznih sredstava za duga putovanja nakon podnošenja zahtjeva, pod uvjetom da:

(a)	prijevozno sredstvo nije predmet zahtjeva podnesenog drugom nadležnom tijelu ili odobrenja drugog nadležnog tijela u istoj ili kojoj drugoj državi članici;

(b)	je nadležno tijelo ili tijelo koje je odredila država članica pregledalo prijevozno sredstvo i utvrdilo da je ono u skladu sa zahtjevima iz poglavlja II. i VI. Priloga I. koja se odnose na projektiranje, izgradnju i održavanje cestovnih prijevoznih sredstava za duga putovanja.

2.   Nadležno tijelo ili tijelo koje je odredila država članica izdaje svaku potvrdu s jedinstvenim brojem u državi članici i u skladu s oglednim primjerkom iz poglavlja IV. Priloga III. Potvrda se sastavlja na službenom jeziku/jezicima države članice koja je izdaje i na engleskom. Potvrda je na snazi najviše pet godina od dana izdavanja i postaje nevažećom onog trenutka kad se prijevozno sredstvo mijenja ili prepravlja na način koji utječe na dobrobit životinja.

3.   Nadležno tijelo vodi evidenciju o potvrdama o odobrenju cestovnih prijevoznih sredstava za duga putovanja u elektronskoj bazi podataka koja nadležnim tijelima u svim državama članicama omogućuje njihovu brzu identifikaciju, posebno u slučaju nepridržavanja zahtjeva ove Uredbe.

4.   Države članice mogu odobriti odstupanja od odredaba iz ovog članka i odredaba poglavlja V. stavka 1.4. točke (b) i poglavlja VI. Priloga I. za cestovna prijevozna sredstva za putovanja koja nisu dulja od 12 sati od dolaska u konačno odredište.

Članak 19.

Potvrda o odobrenju plovila za prijevoz stoke

1.   Nadležno tijelo ili tijelo koje je odredila država članica izdaje potvrdu o odobrenju i za plovila za prijevoz stoke nakon podnošenja zahtjeva pod uvjetom da:

(a)	se plovilom upravlja iz države članice gdje je zahtjev podnesen;

(b)	plovilo nije predmet zahtjeva podnesenog drugom nadležnom tijelu ili odobrenja drugog nadležnog tijela u istoj ili kojoj drugoj državi članici;

(c)	je nadležno tijelo ili tijelo koje je odredila država članica pregledalo plovilo i utvrdilo da je ono u skladu s odredbama iz odjeljka 1. poglavlja IV. Priloga I. o gradnju i opremi plovila za stoku.

2.   Nadležno tijelo ili tijelo koje je odredila država članica izdaje svaku potvrdu s brojem jedinstvenim u državi članici. Potvrda se sastavlja na najmanje jednom službenom jeziku države članice koja je izdaje te na engleskom. Potvrda je na snazi najviše pet godina od dana izdavanja i postaje nevažećom onog trenutka kad se prijevozno sredstvo mijenja ili prepravlja na način koji utječe na dobrobit životinja.

3.   Nadležno tijelo vodi evidenciju o odobrenim plovilima za stoku koja omogućuje njihovu brzu identifikaciju, posebno u slučaju nepridržavanja ove Uredbe.

4.   Nadležno tijelo vodi evidenciju o potvrdama o odobrenju plovila za stoku u elektronskoj bazi podataka koja omogućuje njihovu brzu identifikaciju, posebno u slučaju nepridržavanja ove Uredbe.

Članak 20.

Pregled plovila za stoku pri utovaru i istovaru

1.   Nadležno je tijelo dužno pregledati plovilo za stoku prije svakog utovara životinja kako bi posebno provjerilo da:

(a)	je plovilo za stoku izgrađeno i opremljeno za broj i vrstu životinja koje će se prevoziti;

(b)	se prostori u kojima će životinje biti smještene dobro održavaju;

(c)	je oprema iz poglavlja IV. Priloga I. održavana u ispravnom radnom stanju.

2.   Nadležno tijelo mora pregledati plovila za stoku prije i tijekom svakog utovara/istovara kako bi osiguralo da:

(a)	su životinje sposobne nastaviti putovanje;

(b)	se postupak utovara/istovara odvija u skladu s poglavljem III. Priloga I.;

(c)	je opskrba hranom i vodom u skladu s odjeljkom 2. poglavlja IV. Priloga I.

Članak 21.

Pregledi na izlaznim točkama i graničnim inspekcijskim postajama

1.   Ne dovodeći u pitanje preglede iz članka 2. Uredbe (EZ) br. 639/2003, kad životinje dođu na izlazne točke ili granične inspekcijske postaje, službeni veterinari država članica dužni su provjeriti da se životinje prevoze u skladu s ovom Uredbom, a posebno:

(a)	da su prijevoznici podnijeli primjerak valjanog ovlaštenja iz članka 10. stavka 1., odnosno članka 11. stavka 1. za duga putovanja;

(b)	da su vozači cestovnih vozila koji prevoze domaće kopitare, domaće životinje goveđih, ovčjih, kozjih i svinjskih vrsta ili perad i pratitelji pokazali valjanu potvrdu o osposobljenosti predviđenu člankom 17. stavkom 2.;

(c)	da su životinje sposobne nastaviti putovanje;

(d)	da su prijevozna sredstva u kojima životinje nastavljaju putovanje u skladu s odredbama iz poglavlja II. i, gdje je to primjenjivo, poglavlja VI. Priloga I.;

(e)	da su u slučaju izvoza prijevoznici osigurali dokaz da je putovanje iz mjesta polaska do prvog mjesta istovara u zemlji konačnog odredišta u skladu s međunarodnim sporazumom iz Priloga V. koji je na snazi u navedenim trećim zemljama;

(f)	jesu li domaći kopitari i domaće životinje goveđih, ovčjih, kozjih i svinjskih vrsta prevezeni ili će se prevoziti na dugim putovanjima.

2.   U slučaju dugih putovanja na kojima se prevoze domaći kopitari i domaće životinje vrste goveda, ovaca i svinja, službeni veterinari na izlaznim točkama i graničnim inspekcijskim postajama obavljaju i evidentiraju provjere navedene u odjeljku 3. „Mjesto odredišta” plana puta u Prilogu II. Evidenciju o tim provjerama i provjeri iz stavka 1. čuva nadležno tijelo tijekom razdoblja od najmanje tri godine od datuma provjera, uključujući primjerak evidencijske liste ili ispisa navedenog u Prilogu I. ili Prilogu IB Uredbe (EEZ) br. 3821/85 ako je vozilo obuhvaćeno tom Uredbom.

3.   Kad nadležno tijelo smatra da životinje nisu sposobne završiti svoje putovanje, one se istovaruju, napajaju, hrane i odmaraju.

Članak 22.

Kašnjenje tijekom prijevoza

1.   Nadležno je tijelo dužno poduzeti odgovarajuće mjere da spriječi ili na najmanju moguću mjeru svede svako kašnjenje tijekom prijevoza ili patnju životinja kad nepredvidive okolnosti onemogućavaju primjenu ove Uredbe. Nadležno je tijelo dužno osigurati posebne mjere na mjestu pretovara, izlaznim točkama i graničnim inspekcijskim postajama kojima se osigurava prednost prijevozu životinja pred drugim pošiljkama.

2.   Nijedna se pošiljka životinja ne smije zadržavati tijekom prijevoza, osim kad je to izričito potrebno zbog dobrobiti životinja ili javne sigurnosti. Ne smije doći do neopravdanog kašnjenja između završetka utovara i polaska. Ako se koja pošiljka životinja tijekom prijevoza mora zadržati više od dva sata, mjerodavno tijelo mora osigurati odgovarajuće mjere za skrb o životinjama i, kad je to potrebno, njihovo hranjenje, napajanje, istovar i smještaj.

POGLAVLJE IV.

PROVEDBA I RAZMJENA INFORMACIJA

Članak 23.

Žurne mjere u slučaju nepridržavanja odredbi ove Uredbe od strane prijevoznika

1.   Kad nadležno tijelo utvrdi da se ne pridržava ili se nije pridržavalo bilo kojoj odredbi ove Uredbe, ono mora poduzeti ili zatražiti od osobe odgovorne za životinje da poduzme sve radnje potrebne za zaštitu dobrobiti životinja.

Takve radnje ne smiju izazivati nepotrebnu daljnju patnju životinja i trebaju biti razmjerne ozbiljnosti prisutnog rizika. Nadležno je tijelo na odgovarajući način naplaćuje troškove takve radnje.

2.   Ovisno o okolnostima svakog pojedinog slučaja, takva radnja može uključivati:

(a)	promjenu vozača ili pratitelja;

(b)	privremeni popravak prijevoznog sredstva kako bi se spriječilo neposredno ozljeđivanje životinja;

(c)	premještaj pošiljke ili jednog njezina dijela u drugo prijevozno sredstvo;

(d)	povratak životinja u mjesto polaska najkraćim putem, ili omogućivanje životinjama da nastave putovanje do mjesta odredišta najkraćim putem, ovisno o tom što je u interesu dobrobiti životinja;

(e)	istovar životinja i njihovo zadržavanje u prikladnom smještaju uz odgovarajuću skrb do rješavanja problema.

Kad ne postoje sredstva za zaštitu dobrobiti životinja, one se moraju humano usmrtiti ili eutanazirati.

3.   Kad se radnja poduzima zbog nepridržavanja ove Uredbe kao što je navedeno u stavku 1., i kad je životinje potrebno prevoziti uz povredu neke od odredbi ove Uredbe, nadležno je tijelo dužno izdati ovlaštenje za prijevoz životinja. U ovlaštenju se utvrđuje o kojim je životinjama riječ te definiraju uvjeti prema kojima se one mogu prevoziti dok se u cijelosti ne budu poštovale odredbe ove Uredbe. To ovlaštenje prati životinje.

4.   Nadležno se tijelo mora odmah pobrinuti za provedbu potrebnih mjera ako osoba odgovorna za životinje nije dostupna ili se ne pridržava uputa.

5.   O odlukama koje donese nadležno tijelo, kao i razlozima njihova donošenja izvješćuje se prijevoznik ili njegov predstavnik što je prije moguće te nadležno tijelo koje je izdalo ovlaštenje iz članka 10. stavka 1. ili članka 11. stavka 1. Ako je to potrebno, nadležno tijelo osigurava pomoć prijevozniku kako bi mu olakšalo provedbu potrebnih žurnih mjera.

Članak 24.

Međusobna pomoć i razmjena informacija

1.   Pravila i informacijski postupci navedeni u Direktivi Vijeća 89/608/EEZ (12) primjenjuju se za potrebe ove Uredbe.

2.   Svaka država članica mora priopćiti Komisiji pojedinosti o kontakt točki u svrhu pridržavanja odredaba ove Uredbe, uključujući elektroničku adresu ako je dostupna, u roku od tri mjeseca od stupanja na snagu ove uredbe, kao i svaku promjenu podataka. Komisija je dužna proslijediti podatke o kontakt točki drugim državama članicama u okviru Stalnog odbora za prehrambeni lanac i zdravlje životinja.

Članak 25.

Kazne

Države članice utvrđuju propise o kaznama primjenjivim na povrede odredaba ove Uredbe te poduzimaju sve potrebne mjere za njihovu provedbu. Predviđene kazne moraju biti učinkovite, proporcionalne i odvraćati od daljnjih povreda odredaba ove Uredbe. Države članice obavješćuju Komisiju o tim odredbama, kao i odredbama za primjenu članka 26., najkasnije do 5. srpnja 2006. te odmah obavješćuju o naknadnim izmjenama koje na njih utječu.

Članak 26.

Povrede i obavijest o prekršaju

1.   U slučaju povrede ove Uredbe, nadležno tijelo poduzima posebne mjere iz stavaka od 2. do 7.

2.   Kad nadležno tijelo utvrdi da se prijevoznik nije pridržavao ove Uredbe ili da prijevozno sredstvo nije s njom u skladu, ono je o istom dužno odmah izvijestiti nadležno tijelo koje je prijevozniku izdalo ovlaštenje o obavljanju prijevozničke djelatnosti ili potvrdu o odobrenju prijevoznog sredstva, a kad je vozač uključen u nepoštivanje odredaba ove Uredbe, i tijelo koje je izdalo vozačevu potvrdu o osposobljenosti. Toj se obavijesti prilažu svi relevantni podaci i isprave.

3.   Kad nadležno tijelo u mjestu odredišta utvrdi da se putovanje odvijalo uz kršenje ove Uredbe, ono o tome odmah izvješćuje nadležno tijelo u mjestu polazišta. Obavijesti se prilažu svi relevantni podaci i isprave.

4.   Kad nadležno tijelo utvrdi da prijevoznik nije poštivao ovu Uredbu ili da prijevozno sredstvo nije u skladu s njom, ili kad nadležno tijelo primi obavijest predviđenu u stavku 2. ili 3., ono je dužno, prema potrebi:

(a)	zatražiti od prijevoznika o kojem je riječ da otkloni povredu te uspostavi sustav koji sprečava njegovo ponovno javljanje;

(b)	podvrgnuti navedenog prijevoznika daljnjim pregledima, posebno onim za koje je potreban veterinar pri utovaru životinja;

(c)	obustaviti ili povući ovlaštenje o obavljanju prijevozničke djelatnosti izdano prijevozniku ili potvrdu o odobrenju prijevoznog sredstva o kojem je riječ.

5.   U slučaju kad je povredu ove Uredbe učinio vozač ili pratitelj koji ima potvrdu o osposobljenosti iz članka 17. stavka 2., nadležno tijelo može obustaviti ili povući potvrdu o osposobljenosti, posebno ako kršenje pokaže da vozaču ili pratitelju nedostaje znanja ili spoznaja o prijevozu životinja u skladu s ovom Uredbom.

6.   U slučaju ponovljene ili ozbiljne povrede ove Uredbe, država članica može privremeno zabraniti da prijevoznik ili prijevozno sredstvo o kojem je riječ prevozi životinje na njezinom državnom području, premda je odobrenje za prijevoznika ili prijevozno sredstvo izdala druga država članica, pod uvjetom da su iscrpljene sve mogućnosti koje nudi uzajamna pomoć i razmjena informacija iz članka 24.

7.   Države članice dužne su osigurati da sva mjesta kontakta predviđena člankom 24. stavkom 2. budu odmah obaviještena o svakoj odluci donesenoj u skladu sa stavkom 4. točkom (c), ili stavcima 5. ili 6. ovog članka.

Članak 27.

Inspekcijski pregledi i godišnja izvješća nadležnih tijela

1.   Nadležno je tijelo dužno provjeriti poštivanje odredaba ove Uredbe provođenjem inspekcijskih pregleda životinja, prijevoznih sredstava i popratnih isprava bez diskriminacije. Takvi se pregledi moraju obavljati na odgovarajućem omjeru životinja koje se svake godine prevoze unutar svake države članice, i mogu se obavljati istodobno s provjerama koje se provode u druge svrhe. Broj pregleda povećava se kad se utvrdi da su se kršile odredbe ove Uredbe. Spomenut omjer utvrđuje se u skladu s postupcima iz članka 31. stavka 2.

2.   Države članice podnose Komisiji do 30. lipnja svake godine godišnje izvješće za prethodnu godinu o inspekcijskom nadzoru predviđenom stavkom 1. Izvješće treba biti popraćeno analizom glavnih otkrivenih nedostataka i akcijskim planom za njihovo rješavanje.

Članak 28.

Pregledi na licu mjesta

Veterinarski stručnjaci iz Komisije mogu, u suradnji s tijelima uključenih država članica i u mjeri u kojoj je to potrebno da se osigura jedinstvena primjena ove Uredbe, obaviti preglede na licu mjesta u skladu s postupcima iz članka 45. Uredbe (EZ) br. 882/2004 (19) Europskog parlamenta i Vijeća.

Članak 29.

Vodiči dobre prakse

Države članice potiču razvoj vodiča dobre prakse koji uključuju preporuke o pridržavanju ove Uredbe, a posebno njezina članka 10. stavka 1. Vodiči se sastavljaju na nacionalnoj razini, između nekoliko država članica ili na razini Zajednice. Potiče se širenje i primjena nacionalnih vodiča i vodiča Zajednice.

POGLAVLJE V.

PROVEDBENE OVLASTI I ODBORSKI POSTUPAK

Članak 30.

Izmjene priloga i provedbenih propisa

1.   Vijeće izmjenjuje priloge Uredbi kvalificiranom većinom na prijedlog Komisije, posebno s ciljem njihove prilagodbe tehnološkom i znanstvenom napretku, osim poglavlja IV. i VI. stavka 3.1, Priloga I., odjeljaka 1. do 5. Priloga II., Priloga III., IV., V. i VI. koji se mogu izmijeniti u skladu s postupkom iz članka 31. stavka 2.

2.   Detaljni propisi potrebni za provedbu ove Uredbe mogu se donijeti u skladu s postupkom iz članka 31. stavka 2.

3.   Potvrde ili druge isprave predviđene veterinarskim zakonodavstvom Zajednice za žive životinje mogu se dopuniti u skladu s postupkom iz članka 31. stavka 2. kako bi uzele u obzir odredbe ove Uredbe.

4.   Obveza posjedovanja potvrde o osposobljavanju predviđene člankom 6. stavkom 5. može se proširiti na vozače ili pratitelje drugih domaćih vrsta u skladu s postupkom iz članka 31. stavka 2.

5.   Odstupanja od stavka 2. točke (e) poglavlja I. Priloga I. može donijeti Komisija u slučaju izvanrednih mjera za potporu tržištu zbog ograničenja kretanja u skladu s veterinarskim mjerama za kontrolu bolesti. Odbor iz članka 31. mora se obavijestiti o svakoj donesenoj mjeri.

6.   Odstupanja koja se odnose na odredbe za duga putovanja, uvažavajući udaljenost određenih regija od kopnenog dijela Zajednice, mogu se donijeti u skladu s postupkom iz članka 31. stavka 2.

7.   Odstupajući od ove Uredbe, države članice mogu i dalje primjenjivati postojeće nacionalne propise o prijevozu životinja unutar svojih najudaljenijih regija, koje potječu iz tih regija ili u njih dolaze. O tome izvješćuju Komisiju.

8.   Do donošenja detaljnih odredaba za vrste koje nisu izričito spomenute u prilozima, države članice mogu utvrditi ili provoditi dodatna nacionalna pravila koja se primjenjuju na prijevoz životinja tih vrsta.

Članak 31.

Odborski postupak

1.   Komisiji pomaže Stalni odbor za prehrambeni lanac i zdravlje životinja, osnovan na temelju Uredbe (EZ) br. 178/2002 Europskog parlamenta i Vijeća (20).

2.   Prilikom upućivanja na ovaj stavak, primjenjuju se članci 5. i 7. Odluke 1999/468/EZ.

Rok iz članka 5. stavka 6. Odluke 1999/468/EZ utvrđuje se na tri mjeseca.

3.   Odbor donosi svoj poslovnik.

Članak 32.

Izvješće

U roku od četiri godine od datuma spomenutog u članku 37., drugom podstavku, Komisija je dužna podnijeti izvješće Europskom parlamentu i Vijeću o utjecaju ove Uredbe na dobrobit životinja koje se prevoze te na tokove trgovine živih životinja u proširenoj Zajednici. Izvješće mora posebno uzeti u obzir znanstvene podatke o potrebama zaštite životinja, i izvješće o primjeni navigacijskog sustava iz Priloga I., poglavlja VI. stavka 4.3, te socijalno-ekonomske implikacije ove Uredbe, uključujući regionalne aspekte. Izvješće se može, ako je to potrebno, popratiti odgovarajućim zakonskim prijedlozima o dugim putovanjima, posebno što se tiče trajanja putovanja, trajanja odmora i dopuštenog prostora.

POGLAVLJE VI.

ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 33.

Stavljanje izvan snage

Direktiva 91/628/EEZ i Uredba (EZ) br. 411/98 se od 5. siječnja 2007. stavljaju izvan snage.Upućivanja na Direktivu i Uredbu stavljene izvan snage, smatraju se upućivanjem na ovu Uredbu.

Članak 34.

Izmjene Direktive 64/432/EEZ

Ovim se mijenja Direktiva 64/432/EEZ:

1.

Članak 11. zamjenjuje se sljedećim: (a) u stavku 1. umeće se ova točka: „(ee) uskladiti se s odredbama Direktive 98/58/EZ i Uredbe (EZ) br. 1/2005 (*) koje se na njih primjenjuju; (*)  SL L 3, 5.1.2005.”" (b) stavak 4. zamjenjuje se sljedećim: „4.   Nadležno tijelo može obustaviti ili opozvati odobrenje u slučaju nepridržavanja odredaba ovog članka ili drugih odgovarajućih odredaba ove Direktive ili Uredbe (EZ) br. 1/2005 ili drugih veterinarskih propisa Zajednice navedenih u poglavlju I. Priloga A Direktivi 90/425/EEZ (**). Odobrenje se može obnoviti kad se nadležno tijelo uvjeri da je sabirni centar u cijelosti usklađen s odgovarajućim odredbama iz ovog stavka. (**)  SL L 224, 18.8.1990., str. 29.”"

2.

Članak 12. zamjenjuje se sljedećim: „Članak 12. 1.   Države članice dužne su osigurati da prijevoznici ispunjavaju ove dodatne uvjete: (a) za prijevoz životinja moraju upotrebljavati prijevozna sredstva koja: i. su izrađena tako da ne dopuštaju propuštanje ili ispadanje fekalija životinja, stelje ili hrane iz vozila; i ii. čiste se i dezinficiraju odmah nakon svakog prijevoza životinja ili svakog proizvoda koji može utjecati na zdravlje životinja, a kad je to potrebno, i prije svakog utovara životinja, pomoću sredstava za dezinfekciju koje je nadležno tijelo službeno odobrilo; (b) države članice moraju: i. imati odgovarajuće objekte za čišćenje i dezinfekciju koje je odobrilo nadležno tijelo, uključujući objekte za spremanje stelje i gnoja; ili ii. predočiti dokaz u vidu isprave da te radnje obavlja treća strana koja ima odobrenje nadležnog tijela. 2.   Prijevoznik mora osigurati da za svako vozilo koje upotrebljava za prijevoz životinja vodi registar koji mora sadržavati barem ove informacije koje se čuvaju najmanje tri godine: (a) mjesta, datume i vrijeme utovara, te ime ili naziv tvrtke i adresu poljoprivrednog gospodarstva ili sabirnog centra gdje se životinje utovaruju; (b) mjesta, datume i vrijeme isporuke, te ime ili poslovno ime i adresu jednog ili više primatelja; (c) vrstu i broj prevoženih životinja; (d) datum i mjesto dezinfekcije; (e) pojedinosti popratnih isprava, uključujući i njihov broj; (f) očekivano trajanje svakog putovanja. 3.   Prijevoznici su dužni osigurati da pošiljka ili životinje ni u jednom trenutku od napuštanja gospodarstva ili sabirnog centra podrijetla do dolaska na odredište ne dođu u dodir sa životinjama lošijeg zdravstvenog statusa. 4.   Države članice dužne su osigurati da prijevoznici poštuju odredbe ovog članka koje se odnose na isprave koje moraju pratiti životinje. 5.   Ovaj se članak ne primjenjuje na osobe koje prevoze životinje na udaljenost koja ne prelazi 65 km računajući od mjesta polaska do mjesta odredišta. 6.   U slučaju nepridržavanja odredaba iz ovog članka, odredbe o kršenju i prijava kršenja iz članka 26. Uredbe (EZ) br. 1/2005 primjenjuju se mutatis mutandis na zdravlje životinja.”

Članak 35.

Izmjene Direktive 93/119/EZ

U Prilogu A Direktivi 93/119/EZ, stavak 3. dijela II. zamjenjuje se sljedećim:

Članak 36.

Izmjene Uredbe (EZ) br. 1255/97

Ovim se mijenja Uredba (EZ) br. 1255/97 kako slijedi:

1)	riječ „odmorišta” zamjenjuje se riječima „kontrolne točke” na svakom mjestu u Uredbi;

2)	u članku 1. stavak 1. zamjenjuje se sljedećim: „1.   Kontrolne točke su mjesta gdje se životinje odmaraju najmanje 12 sati ili dulje u skladu s točkom 1.5. ili 1.7(b) poglavlja V. Priloga I. Uredbi (EZ) 1/2005 (***). (***)  SL L 3, 5.1.2005.”"

3)

članak 3. zamjenjuje se sljedećim: „Članak 3. 1.   Nadležno je tijelo dužno odobriti i izdati broj odobrenja za svaku kontrolnu točku. To se odobrenje može ograničiti na posebnu vrstu ili određene kategorije životinja i zdravstvenog statusa. Države članice obavješćuju Komisiju o popisu odobrenih kontrolnih točki i svakoj izmjeni istog. Države članice obavješćuju Komisiju i o detaljnim rješenjima u primjeni odredaba članka 4. stavka 2., posebno o vremenu uporabe kontrolne točke i dvostrukoj namjeni odobrenih prostorija. 2.   Komisija sastavlja popis kontrolnih točaka u skladu s postupkom iz članka 31. stavka 2. Uredbe (EZ) br. 1/2005 nakon prijedloga nadležnog tijela navedene države članice. 3.   Države članice mogu predložiti stavljanje kontrolne točke na popis tek nakon što nadležno tijelo provjeri da je popis u skladu s relevantnim odredbama i isti odobri. U svrhu takvog odobrenja, nadležno tijelo definirano člankom 2. stavkom 6. Direktive 90/425/EEZ dužno je osigurati da kontrolne točke ispunjavaju uvjete iz Priloga I. ovoj Uredbi; nadalje, kontrolne točke moraju: (a) biti smještene na području koje ne podliježe zabranama ili ograničenjima u skladu s relevantnim propisima Zajednice; (b) biti pod nadzorom službenog veterinara koji je, inter alia, dužan osigurati poštivanje odredaba ove Uredbe; (c) funkcionirati u skladu s relevantnim pravilima Zajednice koja se odnose na zdravlje životinja, kretanje životinja i njihovu zaštitu tijekom klanja; (d) proći redovan pregled, najmanje dvaput godišnje, kako bi se utvrdilo da se uvjeti za dobivanje odobrenja i dalje ispunjavaju. 4.   Država članica mora u ozbiljnim slučajevima, posebno kad je riječ o zdravlju ili dobrobiti životinja, obustaviti uporabu kontrolne točke koja je smještena na njezinom državnom području. Dužna je obavijestiti Komisiju i druge države članice o obustavi i razlozima obustave. Obustava korištenja mjesta odmora može se ukinuti nakon obavješćivanja Komisije i drugih država članica o njezinim razlozima. 5.   Komisija, u skladu s postupkom iz članka 31. stavka 2. Uredbe (EZ) br. 1/2005, može obustaviti uporabu mjesta odmora ili ga povući s popisa ako provjere na licu mjesta koje obave stručnjaci Komisije iz članka 28. te Uredbe ukažu na nepoštivanje relevantnih propisa Zajednice.”;

4)	članku 4. dodaje se ovaj stavak: „4.   Nadležno tijelo u mjestu polaska dužno je obavijestiti o kretanju životinja koje prolaze kroz kontrolne točke pomoću sustava razmjene informacija iz članka 20. Direktive 90/425/EEZ.”;

5)

članak 6. zamjenjuje se sljedećim: „Članak 6. 1.   Prije nego što životinje napuste kontrolnu točku, službeni veterinar ili bilo koji drugi veterinar kojeg za tu svrhu odredi nadležno tijelo dužan je u dnevniku puta iz Priloga II. Uredbi (EZ) br. 1/2005 potvrditi da su životinje sposobne nastaviti putovanje. Države članice mogu propisati da troškove nastale kao rezultat veterinarske pregleda snosi navedeni prijevoznik. 2.   Pravila koja se odnose na razmjenu obavijesti između nadležnih tijela o poštivanju odredaba ove Uredbe utvrđuju se u skladu s postupkom iz članka 31. stavka 2. Uredbe (EZ) br. 1/2005.”;

6)

članak 6.a zamjenjuje se sljedećim: „Članak 6.a Ovu Uredbu na prijedlog Komisije mijenja Vijeće kvalificiranom većinom, posebno s ciljem prilagodbe tehničkom i znanstvenom napretku, osim kad je riječ o izmjeni priloga koje su potrebne radi njegove prilagodbe zdravstvenom stanju životinja, a koje se mogu donijeti u skladu s postupkom iz članka 31. stavka 2. Uredbe (EZ) br. 1/2005.”;

7)	u članku 6.b, prva se rečenica mijenja i glasi: „Članak 6.b Države članice dužne su primjenjivati odredbe članka 26. Uredbe Vijeća (EZ) br. 1/2005 pri sankcioniranju svakog kršenja odredaba ove Uredbe i poduzeti sve potrebne mjere potrebne za njihovu primjenu.”;

8)

Prilog I. mijenja se kako slijedi: (a) naslov se mijenja i glasi: (b) odjeljak A zamjenjuje se sljedećim: „A.   ZDRAVSTVENE I HIGIJENSKE MJERE 1. Svaka kontrolna točka mora se: (a) smjestiti, projektirati, izgraditi i njome se upravljati na način koji osigurava dostatnu biosigurnost koja će spriječiti širenje ozbiljnih zaraznih bolesti na druga gospodarstva te među uzastopnim pošiljkama životinja koje prolaze kroz te prostorije; (b) izgraditi, opremiti i njome upravljati tako da omogućuje postupke čišćenja i dezinfekcije. Pranje kamiona mora se osigurati na mjestu. Takvi uređaji moraju funkcionirati u svim vremenskim uvjetima.; (c) čistiti i dezinficirati prije i poslije svake uporabe, kao što to traži službeni veterinar. 2. Osoblje i oprema koji dolaze u dodir sa smještenim životinjama moraju biti isključivo namijenjeni navedenim prostorijama, osim ako ne podliježu postupku čišćenja i dezinfekcije nakon što su bili u dodiru sa životinjama ili njihovim fekalijama ili urinom. Posebno, osoba odgovorna za kontrolnu točku mora osigurati čistu opremu i zaštitnu odjeću koja se čuva isključivo za osobe koje ulaze u mjesto odmora, te raspoloživost prikladne opreme za čišćenje i dezinfekciju spomenutih artikala. 3. Stelja se uklanja kad se pošiljka životinja otpremi iz jednog ograđenog prostora, i zamjenjuje se svježom steljom nakon postupka čišćenja i dezinfekcije navedenog u točki 1(c). 4. Životinjski ostaci, fekalije i urin smiju se sakupljati iz prostorija tek nakon odgovarajuće obrade kako bi se izbjeglo širenje bolesti životinja. 5. Moraju se poštivati odgovarajući sanitarni prekidi između dviju uzastopnih pošiljaka životinja te, ako je to potrebno, prilagoditi ovisno o tome dolaze li iz slične regije, zone ili prostora. Posebno, kontrolne točke moraju se u cijelosti isprazniti od životinja za vrijeme od najmanje 24 sata nakon šest dana uporabe i nakon što se obavi postupak čišćenja i dezinfekcije te prije dolaska svake nove pošiljke. 6. Prije prihvata životinja, kontrolna točka mora: (a) započeti s postupkom čišćenja i dezinfekcije u roku od 24 sata nakon što sve životinje koje su prethodno tu boravile napuste kontrolnu točku u skladu s odredbama članka 4. stavka 3. ove Uredbe; (b) biti bez životinja dok se ne završi postupak čišćenja i dezinfekcije na način prihvatljiv službenom veterinaru.”; (c) odjeljak B, stavak 1. zamjenjuje se sljedećim: „1. Uz odredbe poglavlja II. i III. Priloga I. Uredbi (EZ) br. 1/2005 koje se odnose na prijevozna sredstva za utovar i istovar životinja, svaka kontrolna točka mora imati na raspolaganju odgovarajuću opremu i prostore za utovar i istovar životinja iz prijevoznog sredstva. Posebno, takva oprema i prostori moraju imati i podnu oblogu koja se ne skliže i, ako je to potrebno, bočnu zaštitu. Mostovi, rampe i prolazi moraju biti zaštićeni bočnim štitnicima, ogradom ili nekim drugim sredstvom zaštite da se spriječi ispadanje životinja. Rampe za utovar i istovar moraju imati najmanji mogući nagib. Prolazi moraju imati podnu oblogu koja smanjuje opasnost od klizanja životinja i moraju biti građeni tako da smanjuju opasnost od ozljeđivanja životinja. Posebna se pozornost mora posvetiti izbjegavanju osjetnih razmaka ili stuba između poda vozila i rampe ili između rampe i poda površine za istovar zbog kojih bi životinje morale skakati ili bi se mogle poskliznuti ili posrnuti.”;

9)	Prilog II. briše se.

Članak 37.

Stupanje na snagu i datum primjene

Ova Uredba stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Primjenjuje se od 5. siječnja 2007.

Međutim, članak 6. stavak 5. primjenjuje se od 5. siječnja 2008.

---

(1)  Mišljenje dano 30.3.2004. (još nije objavljeno u Službenom listu).

(2)  SL L 110, 30.4.2004., str. 135.

(3)  SL L 340, 11.12.1991., str. 17. Direktiva kako je zadnje izmijenjena Uredbom (EZ) br. 806/2003 (SL L 122, 16.5.2003., str. 1.).

(4)  SL L 148, 30.6.1995., str. 52.

(5)  SL C 273, 28.9.2001., str. 1.

(6)  SL L 174, 2.7.1997., str. 1. Uredba kako je zadnje izmijenjena Uredbom (EZ) br. 1040/2003 (SL L 151, 19.6.2003., str. 21.).

(7)  SL L 370, 31.12.1985., str. 1.

(8)  SL L 370, 31.12.1985., str. 8. Uredba kako je zadnje izmijenjena Uredbom Komisije (EZ) br. 432/2004 (SL L 71, 10.3.2004., str. 3.).

(9)  SL L 224, 18.8.1990., str. 42. Direktiva kako je zadnje izmijenjena Direktivom 2004/68/EZ (SL L 139, 30.4.2004., str. 320.).

(10)  SL P 121, 29.7.1964., str. 1977/64. Direktiva kako je zadnje izmijenjena Uredbom (EZ) br. 21/2004 (SL L 5, 9.1.2004., str. 8.).

(11)  SL L 340, 31.12.1993., str. 21. Direktiva kako je izmijenjena Uredbom (EZ) br. 806/2003 (SL L 122, 16.5.2003., str. 1.).

(12)  SL L 351, 2.12.1989., str. 34.

(13)  SL L 38, 12.2.1998., str. 10.

(14)  SL L 52, 21.2.1998., str. 8.

(15)  SL L 184, 17.7.1999., str. 23.

(16)  SL L 268, 24.9.1991., str. 56. Direktiva kako je zadnje izmijenjena Aktom o pristupanju iz 2003.

(17)  SL L 224, 18.8.1990., str. 29. Direktiva kako je zadnje izmijenjena Direktivom 2002/33/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (SL L 315, 19.11.2002., str. 14.).

(18)  SL L 226, 25.6.2004., str. 83.

(19)  SL L 191, 28.5.2004., str. 1.

(20)  SL L 31, 1.2.2002., str. 1. Uredba kako je zadnje izmijenjena Uredbom (EZ) br. 1642/2002 (SL L 245, 29.9.2003., str. 4.).

---

---

---

---

---

---

---