1.

Treba li članak 63. UFEU-a, kojim se uređuje slobodno kretanje kapitala i platnog prometa, tumačiti na način da obuhvaća izjavu o prijeboju u odnosu na bankarsku instituciju u slučaju kad trgovačko društvo, koje je dužnik banke, svoje obveze ispuni na temelju prijeboja međusobnim potraživanjima od te banke koja su nesporna s obzirom na iznos, u fiksnom iznosu i dospjela?

2.

Treba li članak 63. UFEU-a tumačiti na način da izmjena uvjeta u pogledu valjanosti već zakonito izjavljenih prijeboja u odnosu između trgovačkog društva i bankarske institucije, kojom se izjavljeni prijeboji proglašavaju ništavim na temelju novih uvjeta koji imaju retroaktivni učinak u odnosu na već izjavljene prijeboje, predstavlja ograničenje u smislu članka 63. stavka 1. UFEU-a u slučaju kad ta izmjena dovodi do ograničenja mogućnosti ispunjenja obveza u odnosu na druga društva u čijem kapitalu osobe iz drugih država članica Europske unije imaju dionice ili udjele odnosno čije obveznice drže te osobe?

3.

Treba li članak 63. UFEU-a tumačiti na način da mu se ne protivi nacionalni propis kojim se retroaktivno mijenjaju uvjeti u pogledu valjanosti već zakonito izjavljenih prijeboja u odnosu između trgovačkog društva i bankarske institucije i kojim se izjavljeni prijeboji, na temelju novih uvjeta koji se retroaktivno primjenjuju na već izvršene prijeboje, proglašavaju ništavim?

4.

Treba li članak 4. stavak 2. točku (a) i članke 26., 27., 114. i 115. UFEU-a, kojima se uređuje unutarnje tržište Europske unije, tumačiti na način da se i u slučajevima u kojima pravni odnosi postoje samo između pravnih subjekata iste nacionalnosti, te ih se stoga može smatrati nacionalnim pravnim odnosima bez izravne prekogranične povezanosti s unutarnjim tržištem Europske unije, tim člancima ne protivi nacionalni propis kojim se retroaktivno mijenjaju uvjeti u pogledu valjanosti već zakonito izjavljenih prijeboja u odnosu između trgovačkog društva i bankarske institucije u državi članici tako što se izjavljeni prijeboji, na temelju novih uvjeta koji se retroaktivno primjenjuju na već izvršene prijeboje, proglašavaju ništavim?

5.

Treba li članak 2. u vezi s člankom 19. stavkom 1. UEU-a i članak 47. prvi i drugi stavak Povelje Europske unije o temeljnim pravima tumačiti na način da im se ne protivi donošenje nacionalnog propisa kojim se mijenjaju uvjeti u pogledu proglašenja valjanosti prijeboja u odnosu na bankarsku instituciju, tako što novim uvjetima izričito priznaje retroaktivni učinak i prijeboje koji su zakonito izvršeni u ranijem razdoblju proglašava ništavim, dok je za to vrijeme u dotičnoj državi članici otvoren stečajni postupak nad bankarskom institucijom te su pokrenuti sudski postupci u kojima se traži da se proglase ništavim prijeboji koji su izvršeni u odnosu na banku i na koje su se u trenutku njihova izvršenja primjenjivali drugi pravni uvjeti?

6.

Treba li načelo pravne sigurnosti kao opće načelo prava Unije tumačiti na način da mu se ne protivi nacionalni propis kojim se mijenjaju uvjeti u pogledu proglašenja valjanosti prijeboja u odnosu na bankarsku instituciju, tako što novim uvjetima izričito priznaje retroaktivni učinak i prijeboje koji su zakonito izvršeni u ranijem razdoblju proglašava ništavim, dok je za to vrijeme u dotičnoj državi članici otvoren stečajni postupak nad bankarskom institucijom te su pokrenuti sudski postupci u kojima se traži da se proglase ništavim prijeboji koji su izvršeni u odnosu na banku i na koje su se u trenutku njihova izvršenja primjenjivali drugi pravni uvjeti?