1.

Protivi li se članku 5. Okvirnog sporazuma iz Direktive 1999/70/EZ (Direktiva Vijeća o Okvirnom sporazumu o radu na određeno vrijeme koji su sklopili ETUC, UNICE i CEEP; u daljnjem tekstu: Direktiva) (1), naslovljenom „Mjere za sprečavanje zlouporaba”, u vezi s uvodnim izjavama 6. i 7. i člankom 4. tog sporazuma („Načelo nediskriminacije”), a s obzirom na načela ekvivalentnosti, djelotvornosti i korisnog učinka prava Europske unije, nacionalni propis, u ovom slučaju članak 24. stavak 3. točka (a) i članak 22. stavak 9. Zakona 240/2010 kojim se sveučilištima omogućuje da bez brojčanog ograničenja koriste ugovore na određeno vrijeme namijenjene istraživačima u trajanju od tri godine, koji se mogu produljiti za dvije godine, a da njihovo sklapanje i produljenje nije uvjetovano nikakvim objektivnom razlogom vezanim uz privremene ili izvanredne potrebe sveučilišta koje ih određuje i kojim se kao jedino ograničenje sklapanju višestrukih ugovora na određeno vrijeme s istom osobom propisuje samo to da trajanje ne smije prelaziti 12 godina, uključujući i prekide?

2.

Protivi li se navedenom članku 5. Okvirnog sporazuma u vezi s uvodnim izjavama 6. i 7. Direktive i spomenutim člankom 4. tog sporazuma, a s obzirom na koristan učinak prava Europske unije, nacionalni propis (u ovome slučaju članak 24. i članak 29. stavak 1. Zakona 240/2010) kojim se sveučilištima dopušta da istraživače zapošljavaju isključivo na određeno vrijeme – a da odluka o tome nije uvjetovana privremenim ili izvanrednim potrebama i da ne postoje nikakva ograničenja – na temelju potencijalno neograničenog niza uzastopnih ugovora na određeno vrijeme, za redovne obrazovne i istraživačke potrebe tih sveučilišta?

3.

Protivi li se članku 4. navedenog okvirnog sporazuma nacionalni propis poput članka 20. stavka 1. Zakonodavne uredbe 75/2017 (kako se tumači u navedenoj okružnici ministarstva br. 3/2017) kojim se priznaje mogućnost da javna istraživačkia tijela u stalni radni odnos prime istraživače zaposlene na određeno vrijeme – ali samo ako su do 31. prosinca 2017. stekli barem tri godine radnoga staža – dok se s druge strane ta mogućnost ne priznaje sveučilišnim istraživačima zaposlenima na određeno vrijeme, i to samo zato što su njihovi radni odnosi, iako se po zakonu temelje na ugovorima o radu, na temelju članka 22. stavka 16. Zakonodavne uredbe 75/2017 obuhvaćeni „sustavom javnog prava”, unatoč tomu što se člankom 22. stavkom 9. Zakona 240/2010 istraživači istraživačkih tijela i sveučilišta podvrgavaju istom pravilu u pogledu najduljeg trajanja radnih odnosa na određeno vrijeme zasnovanih sa sveučilištima ili istraživačkim tijelima u obliku ugovora iz sljedećeg članka 24. ili u obliku ugovora sa znanstvenim novacima iz istog članka 22.?

4.

Protivi li se načelima ekvivalentnosti, djelotvornosti i korisnog učinka prava Unije, s obzirom na navedeni okvirni sporazum, kao i načelu nediskriminacije iz članka 4. tog sporazuma, nacionalni propis (članak 24. stavak 3. točka (a) Zakona 240/2010, članak 29. stavak 2. točka (d) i članak 29. stavak 4. Zakonodavne uredbe 81/2015) kojim se, unatoč tome što postoje pravila koja se primjenjuju na sve zaposlene u javnom i privatnom sektoru i koja su konačno sadržana u navedenoj Zakonodavnoj uredbi br. 81 te kojima se (od 2018.) utvrđuje najdulje trajanje radnog odnosa na određeno vrijeme na 24 mjeseca (koje obuhvaća produljenja i obnavljanja) i uvjetuje korištenje te vrste odnosa za zaposlenike javne uprave postojanjem „privremenih i izvanrednih potreba”, sveučilištima dopušta da zapošljavaju istraživače na temelju trogodišnjeg ugovora o radu na određeno vrijeme koji se može produljiti za dvije godine u slučaju pozitivne ocjene istraživačke i obrazovne aktivnosti koja je obavljana u tom trogodišnjem razdoblju a da ni sklapanje prvog ugovora ni produljenje ugovora nije uvjetovano postojanjem takvih privremenih ili izvanrednih potreba sveučilišta te se sveučilištima također dopušta da nakon isteka petogodišnjeg razdoblja s istom ili drugim osobama sklope još jedan ugovor na određeno vrijeme iste vrste kako bi zadovoljili iste obrazovne i istraživačke potrebe povezane s prethodnim ugovorom?

5.

Protivi li se članku 5. navedenog okvirnog sporazuma, također s obzirom na načela ekvivalentnosti i djelotvornosti te na navedeni članak 4., nacionalni propis (članak 29. stavak 2. točka (d) i članak 29. stavak 4. Zakonodavne uredbe 81/2015 te članak 36. stavci 2. i 5. Zakonodavne uredbe 165/2001) kojim se za sveučilišne istraživače zaposlene na temelju trogodišnjeg ugovora o radu na određeno vrijeme koji se može produljiti za još dvije godine (na temelju navedenog članka 24. stavka 3. točke (a) Zakona 240/2010), isključuje mogućnost kasnijeg zasnivanja radnog odnosa na neodređeno vrijeme jer u talijanskom pravu ne postoje druge mjere kojima bi se mogle spriječiti i sankcionirati zlouporabe sveučilišta prilikom korištenja uzastopnih radnih odnosa na određeno vrijeme?